Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 7. siječnja

O sv. Krispinu III., biskupu Pavije

DE S. CRISPINO III, EPISC. TICINENSI

Ime Krispina, biskupa Pavije i ispovjedaoca, upisano je 7. siječnja u svete crkvene popise; navode ga također Bellini, Maurolico, Galesini, Molanus, Martyrologium Germanicum; premda Ferrari, kao što smo gore rekli, želi da se ovoga dana štuje Krispin prvi, a ovoga prebacuje na 30. listopada, kada se slavi i spomen Krispina II. Galesini spominje Krispina na oba dana, te u Bilješkama na oba mjesta pokazuje da govori o Epifanijevu prethodniku.

2 Njegov životopis isti Ferrari ovako ukratko opisuje u Catalogus SS. Italiæ: „Biskup Krispin, treći toga imena, poslije Tome, koji bijaše naslijedio sv. Anastazija, upravljao je Crkvom u Paviji za papa Siksta III., Lava I. i Hilara. Bio je muž velike i prokušane svetosti. Njegov učenik i đakon bio je sv. Epifanije, njegov nasljednik. Njime se sveti biskup, budući da je bio veoma star, kako piše sv. Enodije, služio u upravljanju Crkvom, te se hodajući oslanjao o njegove ruke. Sudjelovao je na Milanskom koncilu održanom pod sv. Euzebijem, biskupom te Stolice, po zapovijedi pape Lava I., zajedno sa sv. Maksimom, biskupom Torina, i Abundijem, biskupom Coma, i drugima. Kada je pak najsvetije upravljao svojom Crkvom 34 godine, shrvan starošću, ostavivši Stolicu Epifaniju, preminuo je iz ovoga života godine spasenja 466., u koje je vrijeme i sv. Prosper, biskup Reggia, sklopio svoj posljednji dan, za vrhovnoga svećenika Hilara i cara Leona I.”

3 Toliko Ferrari; koji 28. svibnja, raspravljajući o sv. Anastaziju, biskupu Pavije, kaže da je bio nasljednik sv. Krispina (drugoga, kako smatram, premda to ne izražava); i to isto ubrzo dovodi u sumnju. On se u Rimskom martirologiju slavi 30. svibnja. Rimski prvosvećenici koji se ovdje imenuju stolovali su: Sikst III. od 26. travnja 432. sve do 28. ožujka 440., kojega ga dana Crkva štuje; Lav I. od 10. svibnja iste godine sve do 10. travnja 461., kojega ćemo dana donijeti njegov životopis; naslijedio ga je Hilar iste godine u mjesecu studenome, a umro 10. rujna 467., kojega se dana štuje. Životopis sv. Epifanija, biskupa Pavije, koji je napisao sv. Enodije, donijet ćemo niže 21. siječnja; o samom pak Enodiju govorit ćemo 17. srpnja. Milanski koncil i svetoga Krispina spominje Baronije u 6. sv. Annal., god. 451., br. 13 i dalje. Sveti biskupi za koje se ovdje spominje da su na njemu sudjelovali štuju se: Euzebije Milanski 12. kolovoza, Maksim Torinski 25. lipnja, Abundije iz Coma 2. travnja. O sv. Prosperu, koji se ovdje naziva biskupom Reggia, govorit ćemo 25. lipnja.

4 Nadalje, ono što ovdje Ferrari pripovijeda o uslugama koje je oronulom biskupu iskazivao Epifanije, to se niže u samom Epifanijevu životopisu opširnije navodi; kao i ono što smo gore napomenuli da se o sporu oko summijskoga polja pogrešno pripisuje Krispinu I.; a među ostalim se o njemu ističe i ovo: „Ali onaj časni biskup Krispin, ne znajući za pristranost, držeći se stege ustrajnom strogošću, i koga nikada osim dobre savjesti nije vodio k milosti, tako ga je (Epifanija) blažio osjećajima kao što ga je grizao pogledom; i pod prividom strogoga čela gajio je skrivenu naklonost prema učeniku: Otac se hranio poželjnim vladanjem svoga gojenca i u svim je njegovim činima naslađivao oči.” Malo zatim niže: „Nakon što je ipak nemoćna starost, koja se uvijek tuži na slabosti, obuzela časnoga muža biskupa Krispina, oslanjao se o njegove ruke, upirući se u njegov zagrljaj podizao se; bio mu je noga, oko, desnica; njegovim je služenjem vidio ispunjenim sve što bi poželio da se učini, i prije svoje zapovijedi.”

5 O Krispinovoj pak smrti piše ovo: „Pri kraju ipak života, koji je sveti biskup duhom predvidio, zaputio se u susjedni grad Milano”, itd. Dodaje da mu je preporučio grad, svoju Crkvu i učenika Epifanija. „I vratio se”, kaže, „u Paviju kao da žuri k grobu: te nakon što je proteklo nekoliko dana, zahvaćen žuticom, zamijenio je svjetlo našega vijeka višnjim prebivalištem.” Njegovo preminuće spominje Baronije u 6. sv., pod god. 466., br. 16. O njemu i sv. Epifaniju Ferrari navodi one stihove Vilima, LXV. biskupa Pavije:

„Krispin, muž najblaži,
Učitelj Epifanijev,
Koji ga je odmah naslijedio
Na stupnjevima službe.”

6 O istom je i sv. Enodije ispjevao ovo u Carm; knj. 1, Pjesma IX., ili Panegiriku održanom o tridesetogodišnjici sv. Epifanija:

„Odatle rado hita k Krispinu, kojega dostojnom
Rječitošću nije dano opjevati, ni kad bi sada iz Averna ustao onaj
Koji je mogao sa stijena Apenina krute,
Dok su rijeke stajale, k trzalici privesti šume.
Bio je ovaj još veći Ilija; jer tko bi Elizeja
Ostavio na zemlji, s udvostručenim darom palme,
Kojega je othranio pobožnim mlijekom što ga je iz dojke Pavao
Iscijedio, čija je desnica puna evanđeoskih grudi?
Zdravo, sveti roditelju: uvijek zdravo, prihvaćeni
Pepelu Krispinov: na čije se zasluge prelijeva
Sve što dostojno divljenja gledamo u ovom Kristovu nauku.”

✠

7. siječnja Kalendar godine