Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 5. siječnja

O sv. Gerlaku, pustinjaku u Belgiji

DE S. GERLACO EREMITA IN BELGIO

Poglavlje xxxi.

Caput xxxi.

Osim toga, majka spomenutoga mladića dodaje i ovo: da je svoju kćer, imenom Adelajda, već otpisanu od žestine groznice i blizu smrti, odnijela na prag blaženoga Gerlaka i za nju prinijela svecu molitve i zavjete, te se sjeća da je odmah nakon toga tu istu svoju kćer, vraćenu u savršeno zdravlje, odnijela kući.

Præterea mater prædicti juvenis hoc etiam subinfert, filiam suam, Aleidem nomine, ardore febrium jam desperatam, et morti proximam, ad B. Gerlaci limina deportasse, et pro ea Sancto preces et vota libasse, et statim post hoc eamdem suam natam perfectæ sospitati restitutam, domum se commemorat reportasse.

Poglavlje xxxii.

Caput xxxii.

O nekoj ozdravljenoj gospođi.

De matrona quadam curata.

U ovoj indikciji koja je nedavno završila, neka je gospođa iz mjesta koje se zove a Rekem, naime supruga nekoga viteza koji se zove Emilije, koji ima prilično glasovito ime u onim krajevima, došla k sv. Gerlaku i ondje mu s velikom pobožnošću iskazala velike zahvale zato što je ona, ležeći u postelji dvanaest i više tjedana, uz pomoć njegovih zasluga od Gospodina bila vraćena u prijašnje zdravlje od boli kojom je bila mučena. a Rekem je gradić s ove strane rijeke Meuse, nedaleko od Maastrichta, poznat po naslovu grofovije, o kojemu opširnije raspravlja gospodin Kristofor Butkens, prior cistercitskoga samostana sv. Spasitelja u Antwerpenu, u knjizi De Insignibus gentilitiis familiæ vander Linden. Ondje se nalazi samostan plemenitih djevica Premonstratenskoga reda, u čijoj se zakladnoj povelji naziva Redinckhem, Radinckhem, Radekem, Rackhem, i nema sumnje da se ovdje označava isto mjesto.

In hac, quæ nuper exacta est, indictione, matrona quædam de loco, qui vocatur a Redincheim, uxor videlicet militis cujusdam qui dicitur Amilius, qui nomen satis celebre in partibus illis obtinet, venit ad S. Gerlacum, et ei ibi multa cum devotione magnas exolvit gratiarum actiones, pro eo, quod ipsa duodecim et eo amplius septimanis lecto decumbens, ejus adjuvantibus meritis a dolore, quo torquebatur, pristinæ a Domino restituta sit sanitati. a Reckem municipium est cis Mosam, haud procul Trajecto, Comitatus titulo insigne, de quo pluribus agit D. Christopherus Butkens, monasterii S. Salvatoris Ord. Cistertiens. Antwerpiæ Prior, in libro de Insignibus gentilitiis familiæ vander Linden. Est isthic monasterium nobilium virginum Ord. Præmonstratensis, in cujus fundationis diplomate vocatur Redinckhem, Radinckhem. Radekem, Rackhem, nec dubium est, quin hic idem indicetur locus.

Poglavlje xxxiii.

Caput xxxiii.

Druga ozdravljenja.

Aliæ curationes.

Iz nekoga grada ua Ardenima, koji se zoveb Houffalize, neki je čovjek došao k svetom ispovjedaocu Gerlaku i za željeni dar zdravlja, udijeljen mu u velikoj i dugotrajnoj muci i slabosti, pobožno je ispunio zavjete hvale i dara.

De castello quodam a Ardennæ, quod diciturb Uffalis, vir quidam venit ad Sanctum Confessorem Gerlacum, et pro collato sibi magno et diuturno labore et languore optato munere sanitatis, vota laudationis simul et oblationis devotus exolvit.

44 Isto tako s područjac Liègea neka je žena iz puka izvijestila da joj je, dok je jednoga dana bila zauzeta čuvanjem stada, neočekivanim slučajem izrastao veoma ljut čir na nozi, te joj je odmah bila posve zapriječena sposobnost hodanja, pa i stajanja; čim je zazvala ime i zaslugu svetoga Gerlaka, oslobodila se boli i primila sposobnost kako lakoga hodanja, tako i čvrstoga stajanja na nogama.

44 Item de territorioc Leodiensi, quædam plebis ejus retulit, sibi, dum in pascendis gregibus die quodam detineretur, ulcus sævissimum in pede casu inopinato excrevisse, et officio ambulandi, vel etiam standi statim ei penitus præpedito, mox ubi nomen et meritum Sancti invocavit Gerlaci, dolore caruit, et expedite ambulandi simul, et firmiter in pedibus consistendi facultatem recepit.

a Nekoć se veoma široko prostirala Ardenska šuma, od granica Mediomatrika do rijeke Waal, od Moselle i Rajne do Scheldte, a možda i dalje. Sada djelomično čuva ime, pučki l'Ardenne, na obje obale rijeke Meuse u luksemburškoj i lieškoj oblasti.
b Na rijeci Ourthe, u luksemburškoj oblasti.
c Preslavni je grad Liège, drugima Leodicum i Leodiacum, na rijeci Meuse u Belgiji, četiri milje iznad Maastrichta.

a Latissime olim patuit silva Arduenna, a Mediomatricum finibus ad Vahalim, a Mosella et Rheno ad Scaldim, atque ultra fortassis. Nunc ex parte nomen retinet, vulgo l'Ardenne, ad utramque Mosæ ripam in Luxenburgensi ac Leodiensi ditione.
b Ad Urtam flumen, in ditione Luxenburgensi.
c Celeberrima civitas est Leodium, aliis Leodicum, et Leodiacum, ad Mosam in Belgio, quatuor supra Trajectum milliaribus.

Drugi životopis

Alia vita

Svetoga Gerlaka,

Sancti Gerlaci,

OD AUTORA VILIMA CRIPIUSA.

AUCTORE WILHELMO CRIPIO.

Obraćenje i pokora sv. Gerlaka.

S. Gerlaci conversio, pænitentia.

Gerlak, rođen od plemenita roda u pokrajini Valkenburg blizu Maastrichta na rijeci Meuse, kao mladić se posvetio vojničkoj službi: a budući da je bio jednako velik duhom i tijelom, duge brade i plemenita lica, te je uređivao život onako kako običavaju oni koji najčešće slijede vojne tabore lišene vjere i pobožnosti, ubrzo je bio promaknut u zapovjednika konjaničkoga odreda. Dok je obnašao tu službu, bile su najavljene viteške igre kod Jülicha: na kojima, dok je već bio opasan za borbu, dobi sigurnu vijest o smrti svoje supruge; spasonosno potresen tom viješću, kratkim je razmatranjem prozreo tankoću one niti o kojoj vise život i ljudske stvari. Stoga, odbacivši viteški pojas i ostala znamenja svoga dostojanstva s odlukom da ih više neće uzeti, vratio se kući jašući na magarcu; i ondje uredio svoje poslove, te je odjeven u kostrijet i oklop na golo tijelo, bosih nogu, pošao na sveta mjesta koja se običavaju posjećivati iz pobožnosti: među ostalim i u Rim, gdje je vrhovnom svećeniku a Eugenu III. obavio iskrenu ispovijed svojih grijeha i zatražio da mu se za njihovo brisanje naloži pokora. A kada mu je bilo propisano da sedam godina služi siromasima u jeruzalemskom svratištu, on je taj teret željno preuzeo na sebe i onamo otišao; te je s najvećom poniznošću usrdno želio da mu se povjere najniži poslovi, poput čuvanja svinja i drugih životinja, i u toj je službi živio oskudno i oštro.

Gerlacus in provincia Falcoburgensi prope Trajectum ad Mosam, nobili genere natus, adolescens se ad militiam applicuit: cumque animo et corpore esset pariter magno, barba promissa, et vultu liberali; et ita vitam institueret, ut solent qui castra plerumque fidei et pietatis vacua sequuntur, brevi ad equestris turmæ præfecturam evectus est. Cumque eo munere fungeretur, indicti ad Juliacum sunt equestres ludi: in quibus cum jam ad certamen accinctus esset, de uxoris morte certior factus est: quo nuntio salutariter consternatus, fili illius, a quo vita resque humanæ pendent, tenuitatem brevi meditatione pervidit. Quare equestri cingulo, et aliis suæ dignitatis insignibus cum non resumendi proposito abjectis, asino vectus domum rediit: ibique rebus constitutis, ad loca religionis caussa adiri solita, cilicio et lorica supra nudum corpus indutus, nudis pedibus profectus est: atque inter alia Romam, ubi a Summo Pontifice a Eugenio III sincera criminum confessione facta, pænitentiam iis delendis sibi injungi postulavit. Cumque illi præscriptum esset, ut in xenodochio Hierosolymitano pauperibus septennio ministraret; idque ipse in se onus cupide recepisset, eo abiit: et summa cum humilitate vilissima sibi quæque, ut porcorum et aliorum animalium custodiam, demandari enixe cupivit: et in eo ministerio aspere et tenuiter vixit.

2 Kada je pak proteklo sedam godina koje su mu bile određene za pokoru, vratio se u Rim oko godine 1155., i od Hadrijana IV., koji je tada bio na čelu svetinja Rima i svijeta, zatražio da mu propiše način života kojim će se ubuduće ravnati. A kada su mu pred oči bili stavljeni različiti oblici kako redovničkoga tako i kanoničkoga življenja, nijedan mu se od njih nije svidio, jer mu se činio preblagim. Stoga, kada je papi otkrio što je zavjetovao Bogu o trajnom uzdržavanju od vina i mesa, a o nošenju kostrijeti i drugim naporima i vježbama, dobio je od njega povelju kojom mu je dana sloboda da živi kod kuće onako kako se bio zavjetovao.

2 Elapso autem stato ei pænitentiæ septennio, Romam circa annum millesimum centesimum quinquagesimum quintum rediit, sibique ab Hadriano IV, qui tum Urbis et orbis sacris præerat, instituendæ deinceps vitæ modum præscribi postulavit. Cumque ipsi variæ cum monasticæ tum canonicæ vivendi formæ præ oculis ponerentur; nulla earum, quod laxior videretur, placuit. Quare, cum quid Deo vovisset de continuo vini et carnium in usu, cilicii vero usu et aliis laboribus et exercitiis, Pontifici detexisset, ab eo diploma accepit, quo libertas ei, ut voverat, domi vivendi facta est.

3 Vrativši se dakle u svoj zavičaj, zapovjedio je da mu se oko korijenja izdubi jedan prastari hrast rijetke debljine, i da se u njega unese velika količina kamenja; te da se na nj položi postelja ili rogožina ispletena od slame, i na njoj je, uvijek pokriven kostrijeću i oklopom pod bijelom haljinom Premonstratenskoga reda, obnavljao tijelo potrebnim snom; niti je onu nimalo mekanu odjeću skinuo punih četrnaest godina, osim da je popravi, nego je u nju odjeven umro i bio pokopan. Hrana mu je bio kruh od ječma pomiješanoga s pepelom, a piće hladna voda zahvaćena s nekoga obližnjeg izvora, koji i danas po njemu nosi ime; kod kojega su se stoga, kao što će se poslije reći, dogodila mnoga čudesa. Siromahe pak i hodočasnike koji su k njemu dolazili sv. Gerlak je iz svojih godišnjih prihoda od zemlje i stada darežljivo i obilno gostio, dok je sam u međuvremenu samo uobičajenom hranom i pićem utaživao glad i žeđ.

3 Ad sua igitur reversus, veternosam quamdam raræ crassitudinis quercum sibi circa radices excavari, et in eam magnam lapidum vim inferri jussit: et his imponi textum e stramine lectum seu stoream, et in ea, cilicio et lorica, sub candida Præmonstratensis Ordinis veste, semper tectus, necessario somno corpus refecit: nec illam minime mollem vestem totis quatuordecim annis exuit, nisi ut reficeret: sed eam indutus, mortuus et sepultus est. Cibus ei fuit panis ex hordeo cineribus mixto; potus, aqua frigida, ex vicino quodam fonte hausta, qui ab illo etiamnum nomen habet; ad quem propterea, ut post dicetur, multa mira facta sunt. Pauperes vero S. Gerlacus et peregrinos ad se venientes, annuis suis soli et armentorum vectigalibus, liberaliter lauteque tractabat: ipse interim non nisi solito cibo et potu famem sitimque sedans.

4 Isti je mnogo vremena posvećivao molitvi: dok se njome bavio, neprestano je ponavljao ove riječi: „Kyrie eleison, Christe eleison. Oče naš, Zdravo Marijo.” Osim toga, premda je stanovao veliku belgijsku milju od spomenutoga grada Maastrichta, u kojem su tada bile, a i danas se nalaze relikvije glasovita svetoga muža Servacija, ipak je u ranu zoru, radi njihova štovanja, po najtežem putu, jer je bio dijelom brdovit, a dijelom močvaran, ne uzevši nikakva svjetla, svakodnevno bosih nogu (premda je na jednu nogu pomalo hramao zbog čira koji mu je bio nastao dok je u Jeruzalemu vodio brigu o teglećim životinjama), a napokon, postavši nemoćniji, jašući na magarcu, žurio k toj crkvi, ne obazirući se ni na kakvu hladnoću i kišu, koliko god bila žestoka, niti na prikaze koje su mu izlazile u susret: izuzevši samo subotnje dane, kada je radi štovanja Bogorodice Djevice, uzevši hodočasničko odijelo, polazio u njezinu veličanstvenu kapelu u Aachenu, udaljenu četiri milje od njegova hrasta. a Eugen III. stolovao je od 25. veljače 1145. do 8. srpnja 1152.

4 Idem orationi multum temporis tribuebat: cui cum incumberet, idemtidem repetebat hæc verba, Kyrie eleison, Christe eleison. Pater noster, Ave Maria. Præterea licet habitaret magno milliari Belgico a dicta civitate Trajectensi, in qua tum erant, et etiamnum sunt reliquiæ famigeratæ sanctimoniæ viri Servatii; summo tamen mane, earum venerandarum caussa difficillimo itinere, quippe partim montoso, partim palustri, nullo assumpto lumine, quotidie nudis pedibus, (etsi altero pede ex ulcere, quod illi, dum jumenti Hierosolymitani curam gereret, natum erat, aliquantulum claudicaret;) et demum impotentior factus asino insidens, ad eam properabat, nulla frigoris et pluviæ, quantumvis vehementis, nulla etiam spectrorum occurrentium ratione habita: exceptis tantum sabbatinis diebus, quibus Deiparæ virginis honorandæ causa, ad augustum ejus sacellum Aquisgranense, quatuor a quercu sua milliarium spatio distans, peregrini habitu assumpto proficiscebatur. a Sedit Eugenius III, a XXV Febr. MCXLV, usque ad VIII Jul. MCLII.

Njegova nevinost na različite načine napadana.

Ejus innocentia varie impugnata.

A budući da je tu njegovu krepost nužno slijedila slava, zavideći mu prepozit i redovnici iz Meerssena, pokušali su ga odvući s njegova na svoj način života. Kada to nije uspjelo, lažno su optužili Gerlaka za nekoliko mana kod lieškoga biskupa: i to poimence za osobitu lakomost, i za blago skriveno iz te lakomosti u njegovu hrastu protiv zavjeta siromaštva; kada je biskup zbog toga (previše lakovjeran klevetnicima) zapovjedio da se hrast sruši, nije našao ništa novca, nego naprotiv neke stvari koje su pružale svjedočanstvo izvanredne svetosti života našega sveca. Zbog toga se biskup ražalostio i svoju je službu u duhovnoj skrbi za njega povjerio opatu Bruni i redovnicima iz Rode. Nije mu nedostajalo ni više klevetnika kako za života tako i nakon smrti, ali je njihova zavist i zla navika klevetanja lako izišla na vidjelo. Biskup se pak pobrinuo da se od posječenoga hrasta naprave dvije ćelije za svetoga Gerlaka, u jednoj od kojih bi se posvećivao molitvama, a u drugoj snom obnavljao tjelesne snage: ova je bila tako niska da je u njoj, ležeći na leđima, koljenima dodirivao krov; ona pak bijaše takva da se u njoj s dopuštenjem biskupa mogla prikladno služiti sveta misa; za njezino je uređenje on sam nabavio što se činilo potrebnim, i držao je kod sebe pobožne svećenike radi njezina služenja. Niti je ipak bila utišana gotovo maćehinska mržnja redovnika iz Meerssena prema Gerlaku: ona ih je dotle zasljepljivala da su pod izlikom što je sveti muž davao da mu se izvan župne crkve služi misna žrtva uzalud nastojali da mu se zabrani sudjelovanje u svetinjama.

Cumque istam ejus virtutem gloria necessario sequeretur, invidentes illi Præpositus et Monachi Mersenses, ipsum a suo ad ipsorum vitæ institutum pertrahere conati sunt. Quod cum non succederet, Gerlacum falsorum aliquot vitiorum apud Leodiensem Episcopum insimularunt: et nominatim quidem singularis avaritiæ, et ex ea reconditi contra paupertatis professionem in quercu sua thesauri: quam cum propter ea (calumniatoribus nimis credulus) Episcopus dirui jussisset, nihil pecuniæ invenit: sed contra aliqua quæ Divo nostro singularis vitæ sanctimoniæ testimonium præberent. Quare doluit Episcopus, suasque in spirituali ejus cura, Brunoni Abbati et Monachis Rodensibus vices demandavit. Neque plures ei ei defuere cum vivo tum mortuo obtrectatores, sed quorum invidiæ et calumniandi cacoethæs facile eluxit. Episcopus vero ex succisa quercu duas Divo Gerlaco cellas fieri curavit, in quarum una precibus incumberet, in altera vero somno corporis vires refocillaret: erat que hæc ita humilis, ut in ea supinus jacens, genibus tectum contingeret: illa vero ejusmodi, ut in ea permissu Episcopi res divina commode fieri posset; ad quam ipse ornandam, quæ necessaria videbantur, comparavit, et religiosos Sacerdotes ejus faciendæ caussa apud se habuit. Nec tamen sopitum fuit Mersensium in Gerlacum prope novercale odium: quod illos eousque excæcabat, ut eo obtentu, quod extra pariochialem ecclesiam vir sanctus sibi Missæ sacrificium fieri curaret, ei sacris interdiceretur frustra laborarint.

6 Ovomu je Gerlaku bila suvremenica ona po proroštvima i nevinosti života slavna Hildegarda: koja je, dok je po svom običaju gledala Boga kako sjedi na prijestolju okružen različitim redovima svetaca, vidjela presjajno prazno sjedalo među ispovjedaocima i doznala da je pripravljeno za našega Gerlaka. Stoga mu je u znak svetoga prijateljstva poslala vijenac koji je s djevičanskim velom bila primila od svoga nadbiskupa u Mainzu.

6 Fuit huic Gerlaco coæva celebris illa vaticiniis et morum innocentia Hildegardis: quæ cum suo more Deum variis Divorum ordinibus cinctum in throno sedentem videret, splendidissimam inter Confessores sellam vacuam vidit, et Gerlaco nostro paratam didicit. Quare coronam, quam cum velo virginali a suo Monguntinensi Antistite acceperat, in sacræ amicitiæ symbolum ei transmisit.

7 Dolazili su k njemu različiti ljudi ne baš najboljeg glasa, primjerice bestidni svećenici, nasilni vojnici, ohole žene i neki nakovrčani mladići: sve ih je oštro korio. I ne bez ploda. Od mladića naime koje sam spomenuo nemali su se broj dragovoljno ponudili da ih ošiša; i dogodilo se da jednome od njih kosa koju je on ošišao više nije narasla. Bio je pak prema sebi tako strog da se ni kada je bio izvan kuće nije služio mekanim posteljama, nego je spavao na zemlji.

7 Venere ad ipsum varii non optimæ notæ homines, puta Sacerdotes impudici, milites violenti, mulieres superbæ, et calamistrati quidam adolescentes: quos omnes acriter reprehendebat. Nec sine fructu. Adolescentum enim, quos dixi, non pauci se ultro ipsi tondendos obtulerunt: contigitque ut uni illorum crines ab eo tonsi, non amplius excreverint. Ita autem in se severus erat, ut ne domo quidem absens mollibus lectis uteretur, sed humi cubaret.

8 Nedugo prije smrti, kada mu je njegov svećenik na onu nedjelju koja se zove Nedjelja muke zahvatio vode s uobičajenoga izvora da mu utaži žeđ, a on je donesenu vodu kušao, osjeti da pije vino. Stoga, prolivši je, zapovjedi da se ponovno zahvati voda, i kad je ustanovio da je zahvaćena voda istoga okusa, pomalo ljut na svećenika, sam pođe na izvor; i kada je pio ono što je zahvatio, ponovno iskusi da je voda pretvorena u vino, te zahvalivši Bogu, popi.

8 Non diu ante obitum, cum Sacerdos ejus, ea Dominica quæ Passionis dicitur, ex fonte familiari ad sitim levandam aquam ipsi hausisset, et ipse allatam gustasset, vinum se bibere sensit. Quare ea effusa, cum aquam denuo hauriri jussisset, et haustam ejusdem deprehendisset saporis, Sacerdoti suboffensus, ipse ad fontem concessit: et cum quod hauserat biberet, iterum aquam in vinum versam expertus est, et actis Deo gratiis, bibit.

Smrt i čudesa.

Mors, miracula.

Kada mu se pak nakon nekoliko mjeseci već približila smrt, a njegov je svećenik slučajno bio odsutan i iz kolegija u Rode nitko nije mogao dovoljno brzo doći, dok iz onoga u Meerssenu nije htio, nije se nimalo time uplašio, nego je bio čvrsto uvjeren da će mu doći pomoć od Boga. Niti se prevario. Dođe mu naime neki časni starac u snježnobijeloj svećeničkoj haljini, za kojega je postojani glas i opće mišljenje bilo da je sveti Servacije, kojega smo gore spomenuli: okrijepljen od njega svim sakramentima po katoličkom obredu, malo poslije, uoči Bogojavljenja, preda svoju čistu dušu Bogu Stvoritelju; te je, kako je htio, u spomenutoj svojoj drvenoj kapelici zatvoren u drveni lijes i užadima spušten u najdublju raku, u nazočnosti mnogih koji su se sa svih strana stekli na sprovod tolikoga muža.

Cum vero ipsi post menses complures jam mors immineret, et Sacerdos ejus forte abesset et ex Rodiensi collegio nullus satis cito adesse posset, nec ex Merssensi vellet; nihil eo perculsus est, sed auxilium sibi a Deo adfuturum certo persuasit. Neque falsus est. Nam venit ad eum quidam venerabilis senex in nivea Sacerdotali veste, quem constans fama et communis opinio fuit D. Servatium, de quo supra meminimus, fuisse: a quo omnibus Sacramentis ritu Catholico munitus, paullo post, pridie Theophaniæ, castum Deo creatori spiritum reddidit: et, ut voluit, in memorato suo ligneo sacello inclusus thecæligneæ, in profundissimam foveam funibus demissus est, plurimis præsentibus, qui undiquaque ad tanti viri funus confluxerant.

10 Ali Bog nije dopustio da tako sveto tijelo dugo bude zatvoreno u zemlji. Pošto se naime grob sam od sebe otvorio, ono se protiv zakona naravi malo pomalo učinilo vidljivim, pri čemu je ostao netaknut neki križ, koji se i danas drži u cijeni, a koji je bio donio iz Jeruzalema i s kojim je, kako ga je za života uvijek nosio obješenoga o vratu, bio i pokopan, ali i onaj dio kostrijeti koji je taj križ pokrivao. Da vide to čudo, okupili su se mnogi, a među njima nemali broj bolesnika, koji su ovdje povratili zdravlje: kao što je i poslije po zagovoru ovoga sveca dvojici mrtvih vraćen život, a mnogima koji su najteže bolovali zdravlje; i to među ostalima nekome vitezu Adamu,

10 Sed corpus tam sanctum Deus non diu passus est terra claudi. Sepulchro enim ultro patefacto, id contra naturæ legem paullatim se conspicuum reddidit, cruce quadam, quæ etiamnum in pretio habetur, quam Hierosolymis attulerat, et cum qua, ut vivus eam semper de collo pensilem habuerat, humatus etiam erat; sed et ea cilicii parte, quam illa texerat, integra relicta. Ad quod miraculum spectandum convenerunt plurimi, et inter eos non pauci languidi, qui hic salutem recuperaverunt: ut etiam post ad hujus Divi intercessionem duobus mortuis vita, et multis gravissime ægrotantibus valetudo restituta est: ac inter alios quidem, Adamo cuidam militi,

Hedvigi, supruzi plemenitoga muža Vilima od Binsfelda, i drugoj gospođi, također dvjema djevojkama i jednoj ženi, hromima; također slijepoj i ujedno neplodnoj ženi, kao i drugoj koja je teško trpjela od padavice, također nekom čovjeku koji je nemalo patio od zubi; kao i drugima od dizenterije, te mnogim bolesnim ljudima obaju spolova; i ne samo ljudima, nego i stoci. Štoviše, kada je neka žena potajno uzela nešto zemlje s njegova groba, ona se iznenada pretvorila u krv; a nekome tko je iz njegova mrtvog tijela čupao zub ispali su svi zubi.

Hadwigi uxori nobilis viri Wilhelmi Binsfeldii, et alteri matronæ, item duabus puellis et mulieri, claudis: feminæ etiam cæcæ et pariter insecundæ, uti et alteri morbo comitiali vehementer afflictæ, cuidam etiam viro ex dentibus non leviter laboranti: ut et aliis dysenteria, et pluribus utriusque sexus hominibus morbidis: nec hominibus tantum, sed et pecoribus. Quin etiam cum a femina quadam aliquid terræ ex ejus sepulchro furtim sublatum esset, id subito in sanguinem conversum est: et cuidam, mortuo ejus corpori dentem evellenti, omnes dentes exciderunt.

Izvor sv. Gerlaka, spasonosan.

Fons S. Gerlaci, salutaris.

Niti su se takve stvari događale samo kod kostiju i groba preblaženoga muža, nego i kod izvora koji mu je, dok je živio, davao piće. Kada je taj izvor, na poticaj đavla, bio zatrpan velikom gomilom nabacanoga kamenja te više od šezdeset godina, uz prešutno dopuštenje posvećenih djevica koje u samostanu podignutom oko njega u čast sv. Gerlaka služe Bogu u Premonstratenskom redu, bio zanemaren i prekriven zemljom i šikarjem, stvari samostana ne samo da su počele nazadovati nego je i sam samostan spaljen, a djevice su bile zarobljene i pogođene nevjerojatnim štetama. Kada je to postalo poznato glasovitomu branitelju katoličke vjere u Nizozemskoj, gospodinu Henriku Cuykiusu, biskupu roermondske Crkve, u čijoj se biskupiji nalazi spomenuti samostan, zapovjedio je da se potraži taj izvor, čijemu je zanemarivanju pripisivao sve spomenute štete. Kada su ga po njegovoj zapovijedi tražili Winand Balthasar, vjerni upravitelj spomenutih djevica, i Arnold Naelen, stogodišnji starac, pronađen je u noći blagdana Uzašašća Gospodnjega godine 1619., dok je spomenuti najpobožniji biskup boravio u utvrdi Valkenburg. Primivši željenu vijest o pronađenom izvoru, zbog svoga najvećeg poštovanja prema svecima (čijemu društvu teži) silno se obradovao: te je sljedećega ponedjeljka, u pratnji nekoliko uglednih muževa duhovnoga i svjetovnoga staleža, pošao u samostan, naime s Teodorom Molanusom, župnikom u Valkenburgu, Vilimom Hesiusom, župnikom u Venlu, i Vilimom Amicusom, župnikom u Hulsbergu, Winandom od Gelderna, personom (kako kažu) iz Gronsvelda; kao i s plemićima Walterom Hoenom, odvjetnikom ili upraviteljem spomenutoga Valkenburga, Petrom Vanderhoefom, ondješnjim namjesnikom, i Jakovom Leickom, pokrajinskim povjerenikom; a jednako tako i s dvadeset pet časnih i katoličkih građana Valkenburga. I ondje, nakon što je svečano odslužena sveta misa, spomenuti biskup s istima i s posvećenim djevicama te drugima, dok je pred njima nošen stijeg pobjedničkoga križa, pobožno je pristupio k izvoru: i kad ga je blagoslovio, nakon što je najpobožnije otpjevan onaj slavni himan Te Deum laudamus, svi su iz njega pili.

Nec talia tantum ad ossa et sepulchrum beatissimi viri contigerunt; verum etiam ad fontem, qui ei, dum viveret, potum suppeditavit. Qui fons, cum, instigante diabolo, magna injectorum lapidum mole obstructus esset, et annis amplius sexaginta, conniventibus sacris virginibus, quæ in cænobio, quod circa eum D. Gerlaco erectum est, in Ordine Præmonstratensi Deo serviunt, neglectus, et terra ac virgultis obtectus esset; res monasterii non retrolabi tantum cæperunt, sed et ipsum exustum est, et virgines captæ, et incredibilibus damnis affectæ sunt. Quod cum innotuisset celebri Catholicæ fidei in Belgio defensori D. Henrico Cuykio, Ruræmundensis Ecclesiæ Episcopo, in cujus diœcesi dictum cænobium situm est, eum fontem, cujus neglectui omnia dicta damna imputabat, quæri jussit. Qui cum ejus jussu a Winando Balthasaro, fideli dictarum virginum Æconomo, et Arnoldo Naeleno sene centenario quæreretur, nocte festi Dominicæ Ascensionis anno MXCXIX inventus est, dicto religiosissimo Episcopo in arce Valckenburgensi agente. Qui optato inventi fontis nuntio accepto, pro summa sua erga Divos (ad quorum aspirat consortium) reverentia plurimum gavisus est: et sequenti Lunæ die, comitantibus insignibus aliquot sacri et profani ordinis viris, ad cænobium concessit, nimirum Theodoro Molano Falcoburgensi, Wilhelmo Hesio Venloensi, et Wilhelmo Amico Hulsbergensi Pastoribus, Winando a Geldria Persona (ut vocant) Gronsfeldensi; nec non Nobilibus, Gualtero Hoenio Advocato seu Præfecto dicti Falcoburgi, Petro Vanderhoefio ibidem Satrapa, et Jacobo Leickio provinciæ Commissario; pariterque vigintiquinque honestis et Catholicis civibus Falcoburgensibus. Ibique Sacro solemniter facto, dictus Antistes cum iisdem et sacris virginibus, aliisque, vexillo victricis crucis præcedente, ad fontem venerabundus accessit: cumque ei, celebri illo hymno, Te Deum laudamus, religiosissime decantato benedixisset, omnes ex eo biberunt.

12 Ubrzo pak nakon što je pila iz njega, Katarina Tzevelia, predstojnica spomenutoga samostana, koja je bolovala na očaj liječnika, iznenada je ozdravila: kao i poslije nje nemali broj drugih, a među njima neki starac iz Hoelanda koji je imao groznicu, te razni ljudi iz Margratena, Oud-Valkenburga, Heerlena, Cadier en Keera i drugih sela; koji su pobožno radi nadane pomoći pohodili spomenuti izvor. Potaknut svim tim događajima, onaj izvrsni biskup (koji je i sam u mjesecu studenome godine 1606. u Venlu trpio od najtvrdokornijih zatvora utrobe, pa je nakon uzaludno primijenjenih liječničkih zahvata gutljajem one vode, koju je zbog toga bio zapovjedio donijeti iz spomenutoga zdenca, iznenada zadobio zdravlje) zapovjedio je da se ovaj njegov životopis objavi i sažme u ovaj kratki prikaz; kako bi se hvalio Bog u ovom svom svetom Ispovjedaocu i Pustinjaku, kako bi ovaj našao nasljedovatelje i kako bi iz spomenutoga izvora mnogima pritekla dobročinstva. a Venloa, uobičajenije Venlona, pučki Venlo, bogat je i lijep grad u Vojvodstvu Geldern, na rijeci Meuse, četiri milje od Roermonda.

12 Paullo vero post ejus potu Catharina Tzevelia, dicti monasterii Propræfecta, ad Medicorum desperationem ægrotans subito convaluit: ut et post eam non pauci alii, et inter eos senex quidam Hoelandensis febricitans, et varii ex Margratensi, Aldtfalcoburgensi, Heerensi, Caijerensi, et aliis pagis; qui reverenter sperati auxilii causa dictum fontem adierunt. Quibus omnibus eximius ille Præsul motus (qui et ipse ex alvi pertinacissimis obstructionibus mense Novembri anni MDCVI a Venloæ laborans, post frustra adhibitas Medicorum operas, illius haustu aquæ, quam eapropter e memorato puteo adferri jusserat, repente incolumitatem recuperavit) hanc illius vitam publicari, et in hoc compendium contrahi jussit; ut laudetur Deus in hoc suo sancto Confessore et Eremita, et hic imitatores inveniat, et ex dicto fonte ad plures beneficia proveniant. a Venloa, usitatius Venlona, vulgo Venloo, oppidum est in Geldriæ Ducatu opulentum et elegans, ad Mosam fluenen, quatuor a Ruræmunda milliaribus.

5. siječnja Kalendar godine