Malbodium, ili Melbodium, pučki Maubeuge, gradić je u Hainautu u Belgiji, na rijeci Sambri. Ondje je prastari zbor plemenitih kanonica, čija je predstojnica gospodarica gradića. Osnovala ga je na imanju očinske vlasti sv. Aldegunda, najplemenitija Djevica: postupno je priljevom pridošlica narastao u gradić, kao i mnoga mjesta u Belgiji, sv. Gislina, sv. Amanda, sv. Truda, Nivelles i druga. Sv. Aldegunda se slavi dvostrukim obredom prvoga razreda, kako kažu, 30. siječnja, a proslava svetkovina proteže se na osmi dan. Njezino se ime nalazi upisano u većini martirologija. Mnogi rukopisi označeni imenom Uzarda, pa i najstariji zavjetne kuće Družbe Isusove u Antwerpenu, koji je nekoć pripadao Augustinu Hunnæusu: U Maubeugeu u samostanu sv. Aldegunde Djevice; neki je nazivaju Aldegundom. Rimski: U Maubeugeu u Hainautu u samostanu sv. Aldegunde Djevice, u vrijeme kralja Dagoberta. Objavljeni Beda, Raban, Notker, Molanus u dodatku Uzardu: U Maubeugeu u samostanu blagdan Aldegunde Djevice, koja je u vrijeme Dagoberta, kralja Franaka, rođena od plemenitoga roda, izabrala zavjet djevičanstva, u kojem je i ostala; i više joj je puta bilo objavljeno anđeosko viđenje, potičući je da ostane u svojoj odluci: naposljetku je pak uz veliki sjaj nebeskoga svjetla prešla u vječni život siječnja Tom. III. Isto tako je slave Galesini, Canisius, Saussay, Wion, Ménard, Ghini i drugi.
2 Wandelbert ju je, kao što smo gore rekli, zabilježio 27. siječnja:
Punska zemlja štuje svoga šestoga Avita. Sulpicius, Bathildis i Aldegunda također cvatu. Ali najstariji primjerak Uzarda, koji se čuva u Parizu u samostanu sv. Germana od Oca, i mnogi drugi tiskani i rukopisni martirologiji za 13. studenoga imaju ovo: U Maubeugeu u samostanu sv. Aldegunde Djevice; tako da je neizvjesno je li preminula toga ili onoga dana. Jer iako se toga dana sada spominje neki noviji Prijenos obavljen prije 200 godina, ipak je većina tih martirologija sastavljena mnogo prije toga prijenosa; a ni toga se dana nije dogodio taj Prijenos, kao što ćemo reći niže. I Surije je prvi objavio životopis sv. Aldegunde pod 13. danom studenoga.
3 Životopis sv. Aldegunde zapisao je neki njezin suvremenik, tako Vita koju ovdje donosimo pod br. 3. Sada treba prijeći na viđenja koja su joj se ukazala dok je još boravila u očinskome domu; njih je ona sama opisala i predala nekomu pobožnom opatu, imenom Sobinu, iz samostana u Nivellesu, i drugomu bratu, čije ime ne znamo; a on je napisao njezina viđenja i životopis: da ne bi tko rekao da su tako čudesna i gotovo nečuvena viđenja sastavljena našom laži. Postoji li taj životopis ikdje, nakon tolikih nedaća nanesenih belgijskim pokrajinama od Normana i drugih barbara, nakon tolikih razaranja Maubeugea i susjednih gradova u francuskim ratovima, jedva znamo: pronaći ga nakon dugoga istraživanja svakako nismo mogli.
4 Tri druga životopisa svete Djevice ovdje donosimo. Prvi smo preuzeli iz staroga rukopisa Crkve sv. Omera, i usporedili ga sa starim također rukopisom samostana sv. Maksimina u Trieru i donekle novijim rukopisima samostana Corsendonka i Rouge-Cloîtrea redovničkih kanonika, te s drugim dijelom Legendæ objavljenim u Leuvenu prije gotovo 150 godina, u kojem je ipak bio krnj. Onaj koji je napisao ovaj životopis priznaje da se služio tim starim i drugim spomenicima; tako pod br. 2 piše: kao što smo saznali iz starih listova i pripovijedanja mnogih. I pod br. 27, kao što smo saznali u naslovu isprava, i povremeno se čini da donosi same riječi staroga pisca: tako pod br. 20. Neki svećenik dobra svjedočanstva koji je u to vrijeme živio u samostanu od djetinjstva pa sve do zrele dobi, živio je bez prigovora. On nam je običavao pripovijedati, koji kad je bio itd. I pod br. 23. Stoga smo se prije treće noći njezina uznesenja iz tijela, iz pobožnosti okupili iz različitih i vrlo udaljenih mjesta. Napokon u svitanje sestra te iste službenice Božje ispripovjedila nam je. Naposljetku da je dopunio raniji životopis nagovara pri kraju pišući ovako: koju molimo da se udostoji zagovarati za nas, koji smo ovo nadopunili.
5 Hucbald, ili Hubald, ili Hugbald, redovnik sv. Amanda u Elnonu, kojega Sigebert u knjizi De Scriptoribus, pogl. 107, hvali kao istaknutoga vještinom slobodnih umijeća, napisao je drugi životopis sv. Aldegunde, kao što prema Chronicon Elnonense navode Valerius Andreas, Aubertus Miraeus i drugi; a on sam, premda želi da se njegovo ime prešuti, svakako pokazuje da je Amandinac, ili barem štovatelj sv. Amanda, kao kad ga češće spominje u ovome životopisu, i ponekad uz opširnu pohvalu, kao pod br. 13. Tada blaženi Amand, već gotovo cijelomu svijetu poznat po najpoznatijem glasu kreposti, koji je kao marljiv radnik na Božjoj žetvi mnoge narode uokolo priveo katoličkoj vjeri, sagradio mnoge samostane muževa i službenica Božjih itd., slično hvali pod br. 20 i 23. Isti povremeno citira ili onaj raniji životopis koji donosimo, ili drugi, za koji se žalimo da je ili izgubljen ili skriven. Kao kad pod br. 6 piše ovako: Ako pak tko želi potpunije upoznati ovakva viđenja, neka prelista njezin životopis, iz kojega mi, trgajući samo ponešto, nastojimo u sažetku označiti spoznaju o stvarima onima koji žele znati kolike je zasluge ova Djevica, koja se toliko puta krijepila anđeoskim utjehama. Ovaj smo prepisali iz staroga rukopisa iz Liessiesa i dvaju iz Maubeugea, i usporedili s onim koji je Surije, premda krnj, prije objavio.
6 Treći nam je pružio stari rukopis ćelije sv. Gislina u Hainautu. Čini se da ga je napisao neki opat ili redovnik toga mjesta; svakako netko tko je stanovao nedaleko od rijeke Sambre, o kojoj ovdje piše pod br. 7. Njezini su nabujali tokovi i valovi ne samo plivačima, nego i plovcima tako smrtonosni da znamo da se u naše vrijeme utopio sin nekoga ribara, također našega znanca, nedavno oženjen mladom zaručnicom. I on nekoliko puta citira raniji životopis, i sasvim jasno pod br. 18. Dotad je naš govor, ne kako je dolikovalo, nego kako je mogao, mucao, i o podrijetlu, ustanovama i djelima svete Djevice, premda nespretno, koliko istinito, koliko prikladno, pripovijedao. Ono što slijedi, kako je pronađeno u starom rukopisu njezinih djela, stavljamo da ne bismo bili suđeni da smo svetu povijest radije okrnjili nego uredili. Dok je dakle još bila u kući svojih roditelja, nježna godinama i udovima itd. Ostalo se i riječima slaže s ranijim životopisom, pa smo to stoga izostavili.
7 Sv. Aldegundu spominje Filip Harveng, opat Bonne-Espérancea, po nadimku Od Milostinje, u životopisu sv. Amanda, koji ćemo dati 6. veljače, Hubert u životopisu sv. Gudule 8. siječnja, Baldrik u Chronicon, knj. 2, pogl. 36. Aubertus Miraeus u Fasti Belgici i bezbrojni drugi. Na francuskom je njezin životopis objavio netko iz svetoga reda kapucinâ tko nije izrazio svoje ime; saznali smo da se zove o. Bazilije Atenski: on je mnogo toga brižljivo prikupio i raspravio. Gotovo svi ostali belgijski pisci crkvenih starina Aldegundu ili časno spominju ili još potpunije pripovijedaju njezina djela. Najrevnije od svih naš Andrija Tricquetius, koji i da proširi čast Svetice, zaštitnice svoje domovine, i da u drugima pobudi nasljedovanje njezinih slavnih kreposti, radi s izvanrednom revnošću, i pruža nam različite podatke o njoj.
8 Koje je godine preminula sv. Aldegunda mora se utvrditi iz onoga o čemu ćemo raspravljati o vremenu smrti sv. Amanda 6. veljače; dok obično drže da je preminuo godine 662., pokazat ćemo da se čini vjerojatnijim da je doživio vremena kralja Teodorika, te da je godine 673., u nedjelju, potpuno duboke starosti preselio iz života. Da Aldegunda nije dugo nadživjela, proizlazi iz životopisa. Jer ono što navodi pisac francuskoga životopisa, da postoji Fulbertovo pismo nadbiskupu Reimsa Ebalu, u kojem se čita ovo: Kolikom je pak bio obdaren rječitošću biskup Aubert, evo ti među ostalim jednoga primjera. Pokopao je tijelo blažene Aldegunde Djevice, u čiju je čast ovo žalosno rekao itd., to nam se nikako ne sviđa; jer u novijim i ispravljenijim izdanjima Fulbertovih pisama doduše postoji pismo 33 i 54 upućeno Ebalu, ali se ni u jednome ne čita ovo: i čini se da je Aubert sasvim sigurno preminuo prije Aldegunde, kao što ćemo reći uz njegov životopis 13. prosinca. Što se pak u ranijem životopisu kaže da je tijelo sv. Aldegunde preneseno iz Courtsorea u Maubeuge u nazočnosti kralja Sigeberta, to je, kao što ćemo niže zabilježiti, nedostajalo u rukopisu sv. Gislina, i posve je nevjerojatno, budući da je sv. Sigebert kralj preminuo godine 654.
9 U većoj bazilici u Maubeugeu posvećenoj imenu sv. Aldegunde čuvaju se njezine najsvetije kosti pohranjene u srebrnoj škrinji, velikoj i veoma vješto izrađenoj: zasebno u drugoj skupocjenoj kutiji položena je njezina glava. Te smo svete zaloge nekoliko puta štovali uživo. Ondje se također gleda veo, za koji pisci životopisa spominju da ga je na njezinu glavu stavio Duh Sveti koji se pojavio u obliku stupa, ili anđeo. Pokazuje se i njezin štap, tri torbice, nožić, potplat obuće, koji je kad je bježala od prosca Eudona na obali rijeke Sambre zapeo u blatu, i nekakva krunica, ne posve različita od one za koju se predaje da ju je sv. Dominik ili ustanovio ili osobito preporučio ljudima da se njome služe.
10 Postoji u Maubeugeu uz veću baziliku drugo i manje zdanje, koje se pučki naziva Stari samostan, ili crkva, Vieulx monstier: u njemu se smatra da je bilo položeno tijelo sv. Aldegunde u kapeli koja je njoj posvećena, a pod oltarom se gleda kao iskopan grob, u koji neki ulaze sa štovanjem, moleći zaštitu Svetice protiv bolesti. Koja se pak zla ponajviše odgone njezinim pokroviteljstvom, to su rak, gnojne upale i čirevi na dojkama, glavobolja, šuga, angina, groznice, koje se često liječe vodom vrela blizu Maubeugea. Naposljetku je opsjednutima često pružila pomoć.
11 Osim glavne crkve, u njezinu čast su u istom gradiću posvećeni crkva kapucinâ, jedna kapela u crkvi Družbe Isusove, kućna kapela oratorija, i druga ondje javna i privatna svetišta; drugdje također po cijeloj Belgiji vrlo mnoge crkve. U Emmerichu u Kleveu da postoji župa sv. Aldegunde svjedoči Molanus u Natalibus SS. Belgii 14. srpnja kada govori o sv. Dentlinu.
OD NEPOZNATOGA PISCA, IZ STARIH RUKOPISA.
Rođenje, pobožni odgoj sv. Aldegunde.
Dok sva izrečenja božanskih pisama moraju biti poznata svim katolicima, da bi u njima iskusili što treba činiti ili što treba izbjegavati; isto tako treba ne malo k srcu uzimati spomen i život svetih Otaca: gdje se prikazuje borba mučenika, postojanost svećenika, vjera ispovjedaoca, uzdržljivost udovica i celibat djevica; da bismo po njihovim zagovorima zaslužili imati Krista milostivim, kojega smo vrijeđajući stajali na rubu zamke smrti. Zazovimo stoga sebi molitvu Djevice Aldegunde: koja je nastojala trajno prianjajući ugađati sinu Djevice Marije.
2 Nakon što je blagost svemogućega Boga poslala u svijet svoga jedinoga i istobitnoga te suvječnoga Sina, pobjeđujući đavla trofejem križa, posvetila otajstvena sakramenta njegova presvetoga tijela i krvi, i poslala Duha Branitelja prije uzašašća i poslije svojim učenicima, da po njima u svu zemlju odjekne evanđeoska vjera, i da se milošću krštenja preporodi sav svijet; udostojio se i narodu Franaka pružiti desnicu svoje pobožnosti, da kao što je Prvaku apostola, da ne bi bio progutan morskim valovima, pružio ruku milosrđa, tako i nama, dugo podložnima otpadničkom ropstvu, daruje svjetlo svoga sjaja, protjeravši poroke tmine. Kad se dakle posvuda po kraljevstvu Franaka širilo ime kršćanstva, i svi čeznuli za nadom nebeske domovine, u ono vrijeme u kojem je slavni kralj Franaka Dagobert upravljao samovlašću kraljevske vlasti; rađa se neka djevojka od kraljevskoga roda, imenom Aldegunda. Njezin otac, kao što smo saznali u najstarijim listovima i pripovijedanju mnogih, nazvan je Walbert, a majka pak Bertilia. Oni su, premda obdareni ponosnim sjajem krvi, zaštićeni imenom i naslovom kršćanstva, svoje čedo Aldegundu tako odgojili da se u samim djevojačkim godinama smatrala dostojnom nebeskoga zaručnika. Bili su i dva njezina ujaka, od kojih je jedan Gundoland vršio službu upravitelja dvora; drugi se pripovijeda da je bio Landrik, veoma hrabar muž i vrlo vješt u ratnim stvarima.
3 Kad su dakle tako uglednim podrijetlom poduprtu djevojku roditelji htjeli udati i prema svome plemstvu spojiti u braku; najrazboritija Djevica, prezirući sa svojim Zaručnikom svijet, sva se predala Kristu. Njega je gladna žeđala, i žedna gladovala. Jer bila je ćudoređem čestita, u govoru blaga: prema siromasima milosrdna, u čitanju brza, u odgovorima najhitrija, blaga prema svima, među plemićima ponizna, prema mlađima kao jednaka, u štedljivosti jela i pića toliko predana uzdržljivosti da se nijedna od drugarica s njom nije mogla mjeriti. Stoga kad su roditelji smatrali da se već približilo vrijeme za udaju Djevice, saziva majka kćer i slatkim riječima potiče da pred njom ne krije što nosi u srcu. Zatim zatim majka iznosi svoju želju: pokazuje mnoštvo obitelji, neizmjerno obilje posjeda, ispunjena imanja i prepuna blaga: umiljava se da kćer pristane uz majku, da se spoji s mužem: tvrdi da je spremna uvjeriti oca, zajedno s prijateljima, da se po njegovoj volji proslave svadbe i da se združi s najplemenitijim, najbogatijim i najljepšim mladićem. Čuvši to, Djevica Božja Aldegunda, ono što je mnogo prije začela u srcu, iskoristivši priliku i nadahnuta, što je više, Duhom, odmah je odgovorila: Što, gospođo majko, preslatka majko, tolikim nagovornim riječima opterećuješ moju dušu? Ne zaboravna otkrit ću ono što mislim: što želim, očitovat ću. Takva zaručnika žudim, čija su imanja nebo i zemlja i more, čija imanja u vječnost neće nestati, čija svakodnevno bogatstva rastu, i nikada se ne umanjuju. Ako možeš, majko, pribavi mi takva zaručnika, ne čovjeka grešnika, obijesnoga i smrtnoga. Čuvši to majka, premda nije mogla pokrenuti um Djevice od njezine postojanosti, ipak je ženskom naklonošću često iskušavala nju o uvjetima udaje.
4 Dok se to događa i odbija, Krist, koji po Proroku obećava svojim vjernima govoreći: U dan nevolje tvoje izbavit ću te, i proslavit ćeš me; i također: I prije nego me zazovete, reći ću: Evo me; pružio je utjehu svojoj Djevici, da bi lakše mogla poletjeti prema svomu zavjetu. Jer imala je ista službenica Božja Aldegunda sestru imenom Waldetruda, koja je bila spojena s uglednim mužem Madelgarom, po nadimku Vincent: koji su oboje, zapaljeni ognjem božanske ljubavi, stavljajući svjetovne stvari na stranu, slijedili Krista. Od njih je Madelgar, koji je i Vincent, zaputivši se u samostan koji se zove Hautmont, kako se prenosi, vodio redovnički život. A supruga, plamteći istim duhom, primivši sveti veo iz ruke blaženoga Auberta, biskupa Crkve u Arrasu i Cambraiju, predala se u samostanu koji je sama sagradila na mjestu koje se zove Castrilocus, kako smo saznali tako nazvanom jer je ondje nekoć rimska vojska postavila tabor. Nakon što se dakle časna Waldetruda, odreknuvši se svega što je svjetsko, povjerila kontemplativnom životu, poslala je pismo majci Bertiliji, zaklinjući da joj se pošalje sestra Aldegunda radi utjehe, i da se što prije vrati. Čuvši to majka je odmah dala pristanak, šaljući kćer da utješi sestru. Jer i želja te iste Waldetrude bila je da sestra Aldegunda, primivši sveti veo, pruži brigu sestrama koje ondje borave; nikome nije dvojbeno da je djelovanjem Duha Svetoga, onima kojima je bio jedan um da ugode Kristu, bilo i zajedničko prebivalište u ovome svijetu. I kao što je pisano, željezo se željezom oštri, i čovjek oštri lice prijatelja svoga; dvije sjajne svjetiljke dajući vodstvo ostalim sestrama, zaslužile su da zajedno s njima stignu k vječnom svjetlu Gospodinu našemu Isusu Kristu.
a Drukčije: blagoslovio.
b Dagobert je počeo kraljevati u Austraziji, uz pristanak oca Klotara II., god. 622., nakon njegove smrti i u Westriji, ili Neustriji, godine 628., dok je bratu Haribertu ustupljen dio Akvitanije. Preminuo je godine 644.
c Rukopis sv. Maksimina: Gualbert. Rukopis sv. Omera: Waldebert. Legenda iz Leuvena: Walbert. Ovo je možda onaj Waldebert, Klotarov dvorski upravitelj i vojvoda, kojega češće spominje Fredegar Sholastik. O moćima, javnom štovanju i čudesima njega i blažene supruge Bertilije govorit ćemo na drugome mjestu.
d Čini se da je to onaj o kojemu Erchanbert u ulomku kod Du Chesnea: Tada je majordom bio Gundoland, vrstan muž, pod kraljem Klotarom. I Gesta Francorum koje je izdao Freher: U ono je vrijeme poslije Landerika bio Gundoald (inače Gundobald i Godoland, kako Du Chesne bilježi na margini) plemić, majordom na kraljevu dvoru. Ondje se kaže da je nakon njegove smrti postavljen Erchonald.
e Tako treba čitati. Rukopis je imao Majoris dominatus. O prevelikoj moći majordoma, naposljetku pogubnoj za same kraljeve, rečeno je na drugome mjestu.
f Je li ovo onaj Landerik koji je ubio kralja Hilperika, neizvjesno je. U navedenim Gestis Francorum, pogl. 35, naziva se djelotvornim i hrabrim mužem. Ali ovaj ujak sv. Aldegunde ne naziva se majordomom, i čini se da je bio nešto mlađi.
g Rukopis iz Sv. Omera: verax.
h Rukopis iz Rouge-Cloîtrea: minoribus. i Rukopis iz Sv. Omera: filia. k Rukopis iz Rouge-Cloîtrea: immoror.
5 Životopis sv. Waldetrude dat ćemo 9. travnja. m Štuju se sv. Vincent Madelgar 14. srpnja. n O starom i glasovitom samostanu Hautmont raspravljano je 16. siječnja uz životopis sv. Marcela pape. o Rukopis iz Rouge-Cloîtrea: Castrilocus. U gradu Monsu, sada veoma prostranom i prvome u pokrajini Hainaut, taj se stari tabor i sada gleda. Nikola Guisius piše da su ga najprije utvrdili Franci, radije nego Rimljani.
Nebeska viđenja njoj ponuđena.
Sada treba prijeći na viđenja koja su joj se ukazala dok je još boravila u očinskome domu; njih je ona sama opisala i predala nekomu pobožnom opatu, imenom Sobinu, a iz samostana u Nivellesu, i drugomu bratu, čije ime ne znamo; a on je napisao
PISAC je napisao njezina viđenja i životopis: da ne bi tko rekao da su tako čudesna i gotovo nečuvena viđenja sastavljena našom laži. Neke dakle noći čuje da joj se u viđenju obećavaju neprocjenjivab bogatstva. Njih Djevica Kristova najprije smatra da joj se obećavaju zemaljska: ali odmah u duhu spoznaje da njoj pripadaju nebeska. Promatra također u viđenju, kao da se uzdiže u visine, i da je netko potiče da ostavi prolazno, kako bi, kad je ne sprečava nikakav strah od svijeta, lakše mogla postići nebesko. Zatim čuje glas koji joj govori: Ne traži sebi drugoga zaručnika, osim Sina Božjega. Opaža osim toga u viđenju Krista u liku prelijepoga dječaka koji joj donosi bijelu haljinu i da joj je dao palmu pobjede. Čula je također da će biti družica Svetih. Gleda međutim đavla žalosnogac zbog njezina izbora. Anđeo također Gospodnji potiče je da ustraje u djevičanstvu: i da se udalji od svijeta. Poduprta takvim zaštitama i pouzdavši se u utjehe, ono što tijelom još nije mogla, nastojala je izvršiti duhom: odriče se neprijateljskoga svijeta, želeći imati za prijatelja onoga koji je stvorio svijet.
d
6 Zatim nadalje što postojanije ustraje u vjeri i ustrajava u ljubavi, to je počelad veće stvari u liku promatrati. Ukazuje joj se naime djevojka koja dolazi s puta i govori joj: Sestro moja Aldegundo, Bogorodica sv. Marija poslala me k tebi, da zatražiš što želiš. A ona je bez odgađanja s velikom živahnošću duha odgovorila da ona želi ono što Gospodin hoće, i da više voli da se u njoj izvrši Kristova volja. Ipak vidi blaženoga Petra apostola da je opominje o kraljevstvu Božjem. Promatra takođere Krista u liku Sunca i Mjeseca kao sliku kraljevstva Božjega, koje nitko ne može primiti osim neokaljane duše i tijela. Ponekad se uzdiže među zborove nebeskih bića, i ondjef se k njoj dovode dva čovjeka, od kojih je jedan, kako su i sami priznali, već primio krunu, a drugi nije. Čuje osim toga da prema kakvoći zasluga pojedinci primaju svoje nagrade. Obraća joj se anđeo u viđenju potičući je da se pripravi izići u susret Kristu, i naviješta da je blizu čas izlaska. Ali Kristova Djevica Aldegunda u svim takvim viđenjima priznaje se nedostojnom i očituje se poniznom, i proglašava se grešnicom, niti da će biti dostojna tako velikoga Zaručnika. Više puta se očituje anđeo ponavljajući isto i to isto utiskujući, pokazujući tako prisan razgovor s Djevicom, da je, kao što se čita o Manoi i njegovoj ženi, roditeljima najsnažnijega Samsona, sa svim pouzdanjem ispitivala anđela kojim se imenom smatra. I čula je ovaj odgovor, da je njegovo ime slavno, kao i onomu. Zašto, kaže, pitaš za moje ime koje je čudesno? Sretna savjest Djevice Kristove svakodnevno je sve bliže dolazila kraljevstvu Božjem i prianjala uzg povlasticu nebeskoga Zaručnika.
7 Nakon što je dakle njezina majka Bertilia preminula iz ovoga života, ukazao se kćeri njezinoj Aldegundi netko javljajući joj da je od anđela rečeno da će sama blažena Djevica imati Krista za zaručnika. I ne dugo zatim promatra Gospodina Isusa, kojega je svim osjećajem i žarom duha ljubila, kao Kralja koji na glavi nosi dijademu, odjevena u zlatne haljine: i, kako je sama priznala, i Boga je uzela za svjedoka da ne laže, u duhu je vidjela slavu u kojoj uživaju Sveti na nebeskome dvoru.
8 Čula je nekada službenica Božja da je o njoj izgovorena riječ ogovaranja, kao što je običaj izopačenima i onima koji nemaju posla. I kad se zbog te stvari njezin duh dulje mučio, dolazi anđeo na uobičajen način tješeći je i obećavajući joj nebesko boravište; a zavidnim i dokoličarskim ogovaračima, ako se ne opamete, zaprijetio je vječnom mukom i paklenim kaznama. U ono vrijeme bio je ondje u blizini blaženi Amand biskup, sjajeći mnogim krepostima; koji je vrlo mnoge narode uokolo riječju propovijedanja i zaslugama života priveo kršćanskom nazivu: i mnoge samostane redovnikâ, i zborove kanonikâ, i zajednice djevojaka, uzdigao do najviših časti. Pokazano je naime Aldegundi kao dah sv. Amand prelazi k Gospodinu; i mnoštvo puka, koje je po njemu povjerovalo u Krista, da slijedi njega: i sama Djevica Kristova da je u istoj pratnji. Blaženi je dakle Amand primao od Gospodina Isusa krunu mnoštva muževa koje je pridobio za Krista: a najblaža je Aldegunda zaslužila od svoga Zaručnika nagradu mnoštva djevojaka. Među ostalim što je vidjela i čula, pokazan je u viđenju zloduh, koji uvijek vrebajući vjernike i odvodeći ih s pravoga puta, ne prestaje ih strmoglavljivati u skliskosti svoje izopačenosti. Vidjela je naime njega veoma žalosnoga; i ispitujući Djevica Kristova brižno je upitala zašto je tolika njegova upornost protiv ljudskoga roda; i kakav ishod dobitka misli da će mu se dogoditi, dok tisuće ljudi sa sobom povlači u podzemlje. Njemu je odgovorio zli duh da gaji veliku zavist prema sinovima Adamovim, koji su postavljeni na mjesto u kraljevstvu, odakle je on bijednik i otpadnik sa svojim sudionicima izbačen.
9 Nekoga subotnjeg dana vidi anđela Božjega kako stoji uz nju i opominje je o kraljevstvu Božjem. A ona je, kao uvijek, glasno govorila da je nedostojna milosti svoga Boga: štoviše čudila se što se udostojava tako često je pohoditi. I dok je htjela pokloniti se anđelu, kao nekoć onaj ljubljeni Učenik, on je iščeznuo iz njezinih očiju. Iznova i iznova ukazivao joj se anđeo Gospodnji, opominjući je o kraljevstvu Božjem. Sad ona vidi svoga Zaručnika poduprta različitim prizorima, sad u sjaju kao da obasjava sav svijet, ponekad joj također pokazujući bogatstva i slavu nebeskoga Jeruzalema. Često je također smatrala da joj govori Duh Sveti. Osim toga i o nekim svojim srodnicima bilo je javljeno Djevici Kristovoj kako se jedan i kako se drugi nalazi: koga je stezala kazna, a koga je krasila slava. Također je i o crkvenim muževima mnogo toga njoj prenio anđeo. Dolazi nakon nekoliko dana glasnik Gospodnji, govoreći da joj je stan na nebu pripravljen, i da samo toliko dijeli da bude spremna, koliko da zasluži biti i uvrštena u zbor anđelâ. Pokazano je također istoj djevici kakva će biti njezina duša nakon što ne bude opterećena ovim smrtnim stanjem. I kad je anđeo unaprijed upozorio da je blizu čas njezina oslobođenja, a na određeni dan nije bila umarana nikakvom tjelesnom tegobom; počela je k tužiti se anđelu zašto se odgađa od kraljevstva koje joj je pripravljeno. I primila je taj odgovor od njega, govoreći da je to od anđelâ isprošeno, da bi imala vremena života za usavršavanje kreposti.
10 Ponekad je ipak trpjela tegobu trećodnevne groznice: i kad je već prolazio tjedan, oko ponoći zahvatila ju je tolika žega žeđi da se, ako odmah ne bi pila, smatralo da će izdahnuti. I dok se svim naporom protiv toga borila, i mislila da je ono što trpi snaga groznice; ne zloća đavla, od kojega je bila vrebana; potražila je uobičajeno oružje i pribjegla je molitvi. I gle, pred svitanje opaža da uz nju stoji stari neprijatelj, koji je bio prisiljen priznati da je on ubacio kožnu bolest. I dok je to priznavao mračnim licem i strašnim izgledom, provalio je u bogohuljenje govoreći najblaženijoj Djevici: Još ti preostaje tvrd i uzak put, i neizvjesno je hoćeš li ustrajati u službi Božjoj. Njemu je odmah odgovorila Djevica Kristova: Gospodin mi je pomoćnik; neću se bojati, l što će mi učiniti čovjek. Odmah je đavao zbunjen pobjegao, i žeđ je od nje odstupila. Nakon te đavolske kušnje, dotječe joj božanska utjeha: vidjela je naime u viđenju pred uglom oltara nekoga u svećeničkom ruhu; i kad je shvatila da je to Bog neba, ničice se poklonila njemu i rekla: Gospodine Bože moj, udijeli meni grešnici da u tvojoj ljubavi ostanem sve do kraja. I Gospodin kimnuvši, obećao joj je. Ne dugo nakon toga opaža u viđenju sjajna muža. I kad je ispitivala h i žalosnoga đavla: uvijek se ponizuje kad se pojavi anđeo:
Otk 22, 8.
mnoge tajne od njega shvaća: dulji život za sebe isprošen: k žeđju je muči đavao: isprošuje od Boga ustrajnost, ispitivala one koji su stajali uokolo tko je, obasjana nebeskim sjajem u sebi je primila odgovor: Sv. Petar apostol je Gospodinov. I primila je iz njegove ruke, kako joj se učinilo, bijeli kruh, u kojem je silno klicala u Gospodinu.
11 Sestra također njezina već spomenuta i češće priznat valjana, presveta naime Waldetruda, kad se nekoga dana predala snu, u zanosu uznesena promatra nekoga kao da dolazi s neba. Njega kad je brižno ispitivala je li se Gospodin osvrnuo na njezinu pokoru, on je kimnuo. Kad je pak raspitivala o stanju svoje sestre Aldegunde, čula je: Tvoja sestra je sebi zaslužila Krista za zaručnika. Zatim je čula da će kralj David doći po ispravu miraza. Povrh svega toga došao je neki pobožan muž, koji ne znajući da je ono što je gore napisano zapisano, reče joj: Objavljeno mi je po duhu da je Krist poslao poslanike. I kad sam raspitivao razlog tako velikoga poslanstva, odgovoreno mi je: Da sebi uzme zaručnicu Aldegundu Djevicu: koja je dostojno prebivalište u svome tijelu i neokaljanu ložnicu Kristu pripravila u duši. Čuvši pak to najblaženija Djevica nije se uzoholila u oholosti zbog tako velike časti nagrade, nego je strpljivo s poniznošću iščekivala dolazak Gospodina Spasitelja.
12 Opaža također sebe kako stoji na trgu, i kako uokolo zdesna i slijeva stoji mnoštvo muževa: kojemu se iznenada ukazuje kugla kao ognjena koja dolazi s neba, puna prevelikoga sjaja. I kad je ispitivala one koji su stajali uokolo što je to; reče muž koji je stajao zdesna: Duh Sveti sići će na tebe, i sila Svevišnjega zasjenit će te. I odmah je viđenje iščezlo iz njezinih očiju. Zatim četvrtoga dana nakon toga oko ponoći nedjeljne noći ustala je blažena Djevica, da pođe na jutarnja bdjenja: i kad je ulazila u crkvu, jedna od sestara izišavši, vidi trg, na kojem se pojavilo prijašnje viđenje, kako sjaji prevelikim svjetlom: i kad se zapanjena čudila odakle se ondje ima toliko svjetlo, dok je tama pokrivala svu zemlju; shvatila je da se to događa s neba. I kad je u svitanje to pripovijedala sestrama, i one tražile uzrok tolikoga sjaja; svima je ostalo nepoznato, osim blažene Aldegunde kojoj se pojavilo prijašnje viđenje. A ona je slavila Boga, koji ne prezire one koji se u nj uzdaju.
13 Nakon kruga godine ponovno joj se ukazuje kralj David, navješćujući slavu Svetih, pokoj vjernih i zajedništvo onih koji zauvijek žive. I kad je najrazboritija Djevica u duhu prebirala takva viđenja, i žedno željela krunu postojanosti, pristupi joj netko i reče: Gospođo, meni se ukazalo poštovanja dostojno viđenje: Gospodin naime Isus dolazeći s vojskom anđela govorio je tebi pred uglom oltara. I kad si ga promatrala, govorila si: Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji odnosi grijehe svijeta. I kad je blažena Djevica raspitivala u koji se sat takvo viđenje ukazalo čovjeku; po spoznaji vremena spoznala je da je to bio onaj u koji je njoj bio pokazan. Četvrtoga pak dana prinesoše joj dijetešce, o čijem su životu njegovi izgubili svaku nadu. I zapovjedi blažena Aldegunda da se položi pred ugao oltara: što kad je učinjeno, odmah je vraćeno zdravo. I kad je Djevici Kristovoj javljeno o iznenadnom zdravlju djeteta, prisjetila se da se to dogodilo zato što je dotaknulo ono mjesto za koje je vidjela da je prije nekoliko dana prošao Gospodin. I zahvali Kristu Gospodinu, koji čini čudesa na nebu i na zemlji.
a O samostanu i gradiću u Nivellesu, ili Nivialesu, potpunije ćemo govoriti uz životopis sv. Gertruda 17. ožujka.
b Rukopis iz Sv. Omera: delicias.
c Rukopis iz Corsendonka: dilectione.
d Drukčije: veće u nadi. drukčije: veću nadu.
e Rukopis iz Corsendonka: Spiritum.
f Isti rukopis i iz Rouge-Cloîtrea: njoj se obraćaju.
g Drukčije: pokroviteljstvom.
h Potpunije ovo uz životopis sv. Amanda 6. veljače. i Rukopis sv. Matije: collega. k Rukopis iz Sv. Omera: raspravljati s anđelom. Rukopis iz Rouge-Cloîtrea i Corsendonka: pitati od. l Rukopisi iz Rouge-Cloîtrea i Corsendonka: prijetnje tvoje.
Slavne njezine kreposti i čudesa.
Budući da smo u gornjem dijelu, koliko smo mogli znati uz Kristov dar, spomenuli vladanje Djevice Kristove blažene i hvalevrijedne Aldegunde; i kako je, zapaljena božanskom ljubavlju milošću Duha Svetoga, plemenitost ponosne krvi pogazila Kristovom poniznošću, dotakli smo se stilom naše osrednjosti; kao i viđenja čudesna za izreći, koja je Gospodin na čast i slavu svoga imena htio očitovati svojim vjernima, oslikali smo poniznim pismom; sada treba okrenuti pisaljku prema znamenjima koja se Gospodin Isus udostojao učiniti po zagovoru svoje Djevice, i kako je prešla, pobijedivši opakosti naslada ovoga blatnjavoga svijeta, u ložnicu nebeskoga i vječnoga i slavnoga Zaručnika svoga Gospodina našega Isusa Krista, koji je Kralj kraljeva i kruna njihova. Kad je dakle blažena Djevica još boravila u kući svojih roditelja, nježna godinama i udovima, ali zrela ćudoređem, ono što je bilo u njezinoj vlasti obilno je dijelila siromasima: pružala je kruh gladnomu; i koliko joj je bilo moguće, po običaju blaženoga Joba, vrata su joj svakodnevno bila otvorena putniku; i ako je kada nedostajao novac koji treba dati siromahu, ipak volja za davanjem nikada nije izostajala Djevici; kao što je nakon odlaska roditelja iz ovoga svijeta dokazao ishod stvari.
13 Stoga, kao što je običaj ljudske krhkosti i straha, koji radije postaju sluge novca i čuvari Mamona nego da vrate svomu Stvoritelju, od kojega stostruko primaju s kamatom vječnoga života: već spomenuta majka Djevice Bertilia bila je zgrnula ne malen dio novca: ali nije mogla ostati skrivena Djevici Kristovoj da, darujući milost Božju, ono što je ona loše pohranila u vrećici, kći dobro razdijeli u javnosti. I premda je protiv majčine volje saznala za mjesto blaga, ipak ništa odatle nije uzela prije njezine smrti. Kad je pak nadživjela roditelje, odmah je razdijelila majčina blaga siromasima Kristovim.
16 Jer kako je protjecalo vrijeme, kad je već postajala kućanica i iz dana u dan u njezinu srcu raslo sjeme kršćanske vjere, ne zaboravna siromaha Kristovih, dala je srebro poslužitelju da za potrebu slugu Božjih i siromaha Kristovih nabavi haljine, i da ono što preostaje od novca donese njoj. Što više? Izvršio je poučeni sluga, kako je bio upućen: kupio je naređene haljine, i ono što je preostalo od novca vratio je gospodarici. Na čudesan način onaj koji je u dolasku Ilijinu stostruko umnožio brašno i ulje za umnažanje, svojoj zaručnici Aldegundi srebro, koje je za uporabu haljina razdijelio sluga, vratio je u krilo gospodarice. Vidjevši to blažena Aldegunda i njezina sestra Waldetruda, neizmjerne su zahvale uzvratile Gospodinu. a O sretna i preblažena novčani tvojo Djevice, koji se ne hvali samo ustima ljudi na zemlji, nego se penjući u tajne nebeskih svodova uzdiže glasovima anđelâ!
17 Znate također, predragi, kojima je evanđeosko čitanje na srcu, da su apostoli nakon muke i uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista u ribolovu radili u nazočnosti Spasitelja, i obilje riba po zapovijedi Učitelja postigli. A on sam, koji je tada bio uz učenike, nije izostao vjeri blažene Djevice. Njemu kad je nekoga dana njegov ribar donio veliku i još živu ribu, zapovjedio je da se uzgaja u zdencu koji je bio ondje, da bi imala mnoštvo riba za potrebu slugu Božjih, koji u samostanu nikada ne nedostaju. Nekoga je naime dana, kad je lutajući u zraku riba skočila, dospjela na suho. I kad nije mogla skakanjem vratiti se odakle je izišla, na samrti je počela drhtati na suhome. I gle, brže od pogleda iz blizine su doletjeli gavrani, kao da predosjećaju plijen, što su brže mogli, grakćući šupljim grlom nad ribom, čas napadajući kandžama, čas razdirući kljunovima, zlorabili su ribu Djevice kao svoju. Ali u blizini je pasao jaganjac, koji hitar dok jaganjac brani ribu od gavranova: hitar dotrčavši postavio se kao branitelj protiv proždrljivih gavranova: i koji je po svojoj naravi prema svima najkrotkiji, protiv naravi se pokazao jačim prema gavranovima. A sestre samostana vidjevši da se vode novi ratovi, naime da ovan rogovima i nogama i svim naporom tijela žudi za borbom; odmah su dotrčale i našle ribu nepovrijeđenu: koju su službenice Božje ne bez velikoga čuđenja ponovno donijele Aldegundi. Ali isti jaganjac, koji je ribu oteo iz ralja grabežljivaca, toliko je dugo pratio sestre koje su nosile ribu opatici Aldegundi, dok nisu stigle pred lice Djevice Kristove.
18 Uistinu treba da se hvali u anđelima i slavi u arkanđelima onaj koji je uvijek uz svoje, niti na trenutak napušta one koji se u njega uzdaju. Kad su dakle nekoga dana službenica Božja Aldegunda i njezina sestra Waldetruda o ljubavi Kristovoj i redovničkom vladanju i spasenju sestara koje su im po Kristu bile povjerene brižno razmišljale, svijeća postavljena pred njima iznenada padajući se gasi. I kad su iščekivale da netko dođe i ponovno je upali, Gospodin Isus Krist, koji je po samome sebi rekao svojim učenicima: Ja sam svjetlost svijeta, nije dopustio da službenice okupljene u njegovo ime trpe ni trenutnu tamu. Pruživši naime ruku blažena Djevica uzela je svjetiljku, koja je odmah s neba bila zapaljena. Vidjevši to službenice Božje, neizmjerne su zahvale uzvratile Isusu, koji samomu sebi daje svjetlost u tami, i tama ga nije obuzela. I ne dugo nakon toga vremena, dok su obje sestre vršile brigu o stadu koje im je bilo povjereno, idući kroz samostan da obavljaju neki posao, došle su u baziliku sv. Petra Prvaka apostolâ, na šesti sat molitve: i kucajući na vrata, kad nije bilo čuvara koji bi otvorio vratnice hrama; da službenice Gospodnje ne bi bile zakinute za milost molitve, i da njihov duh poput luka napet u službu Božju ni u čemud ne bi bio osujećen, onaj koji je Petru otvorio željezna vrata grada, svojim je službenicama otvorio drvena vrata crkve. Tada su pobožno uzvraćajući uobičajene zahvale Kristu ušle, i izvršivši dužni dug, radosna duha vratile su se kući.
19 Slavna zaručnica Kristova zadržavajući u pameti ono što je čitala, kad je Gospodin govorio: Ako hoćeš biti savršen, idi, prodaj sve što imaš i daj siromasima, i imat ćeš blago na nebu, i dođi, slijedi me; ono što je prije učinila u mnogim stvarima, poslije je pobožno ispunila u svemu, da ništa ne bi zadržala za sebe na zemlji, ona koja je željela sve posjedovati na nebesima. Popise o svim svojim blagima je načinila: zlato i srebro i dragocjeno kamenje, kao i kraljevske urede koje je imala, predala je na ures crkvama: a imanja i neizmjerna dobra za potrebe onih koji ondje vojuju za Krista dala je iz javnoga darovanja: sve ostalo dodijelila je za potrebe siromaha, ne zadržavajući za sebe ništa osim proste redovničke odjeće i svakodnevne hrane, kojom je živjela u zajednici. Ali Isus, uistinu spominjući se svojih vjernih obećanja: Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se, onoj koja je ostavila svoje za njegovo ime, dopustio je da njega samoga ima milostivim. Dogodilo se naime sljedeće noći, kad su poslužitelji donosili vodu sa zdenca za piće, da je onaj koji je u Kani Galilejskoj šest vodenih posuda pretvorio u vino, sam tekućinu zdenca promijenio u čudesan okus vina. Videći to sve službenice Kristove, za ništa su smatrale posjedovati zemaljska bogatstva, zbog ljubavi onoga koji se pokazuje spremnim svima koji ostavljaju svoje. Dogodilo se osim toga da je jedna od službenica vrčić napunila vodom kojom je Djevica Božja trebala oprati ruke: i kad je htjela izliti vodu na njezine ruke, našla je posudu praznu: kad se stoga drhteći okretala tamo-amo i htjela ponovno otrčati do zdenca, našla je vrč pun vode. I kad se to znamenje razglasilo u ušima službenica Božjih, sve su se začudile, sa sigurnošću govoreći da je to učinjeno po zasluzi vjere blažene Aldegunde.
a Ovo nedostaje u rukopisima iz Sv. Omera i sv. Maksimina.
b Drukčije: da bi tražila želeći.
c Dodaje rukopis sv. Maksimina: da bi onaj nevini, koji je sebe predao smrti, nas grešnike oslobodio od smrti.
d Rukopis iz Sv. Omera: potamnilo.
e Postoji oporuka sv. Aldegunde, ali ona nam se ni na koji način ne odobrava, jer se kaže da je načinjena 20. godine kraljevanja Dagobertova (to jest Kristova 642., ako se radi o kraljevstvu Austrazije; ako pak o Westraziji, nije dosegao dvadesetu godinu), a ipak svjedoči da ona uz pristanak gospodina Hildrika, slavnoga cara, određuje o svojim dobrima. Tko je taj Hildrik? Je li sin Klodoviga II.? Ali on je rođen tek nekoliko godina nakon smrti Dagobertove. Zatim se potpisuje sv. Audoen biskup, i opatica Gertruda, opatica Aldetruda, opatica Madelberta: tko bi to shvatio? Ako pak pretpostaviš da je to poslije dodano, ali barem Guntland je već odavno bio preminuo, kojega se ipak čita potpisanoga.
Druga čudesa, preminuće.
Neki svećenik dobra svjedočanstva koji je u to vrijeme živio u samostanu od djetinjstva pa sve do zrele dobi, živio je bez prigovora. On nam je običavao pripovijedati da je, kad je bio pred vratima svoje kućice, u prvom satu noći vidio ognjenu kuglu kako silazi s neba i sjeda nad prebivalište u kojem je službenica Kristova Aldegunda a bolovala. Nakon pak noćnih hvala jutarnjih bdjenja, kad se jedna od velikih sestara nakon napora bdjenja malo predala počinku, vidjela je u viđenju blaženu Aldegundu kako stoji pred oltarom na mjestu svećenika, i da je Tijelo Gospodnje razlomila u kalež, te se okrenula sestri koja je to gledala i rekla: Idi brzo i reci svećeniku da u ovome kaležu pripravi Kristova otajstva, da jer jučer zbog tjelesne slabosti nisam mogla pristupiti pričesti, danas postanem dionica Tijela i Krvi Gospodnje. Kad je svanuo dan, pošao je svećenik pjevati misu: i usred vršenja opaža da kalež lebdi u zraku, i odmah da se vratio na svoje mjesto. Tada su djevojka sigurna u viđenje i svećenik glede lebdećega kaleža, oboje donijeli vijest službenici Kristovoj, postavši sigurni u oslobođenje njezina tijela, za koje su znali da je sasvim blizu.
21 Nekoga ipak dana kad su sestre samostana naložile vatru da u zagrijanoj vodi operu haljine, kad je jedna od njih stajala blizu žeravice, stari neprijatelj zavideći poslušnosti službenica Kristovih, bacio je u vatru onu koja je stajala bliže. Bile su također mjedene posude s kipućom vodom obješene nad vatrom. Kad je dakle naš protivnik mislio da trostruko vrijeđa Djevicu Kristovu, naime naglim padom, i kipućom vodom, kao i opeklinom haljina kojima je bila odjevena, zazvavši Trojstvo, višestruko je prevaren. Jer tunika, koju je tada imala odjevenu, bila je blažene Aldegunde. Zbog toga su dakle uz veliku buku žene dotrčale kroz vrevu, i onu za koju su se bojale da se raspala ud po ud i ukočila od siline plamena, uz zagovor molitava Djevice našle su nepovrijeđenu.b Tko se od kršćana usuđuje posumnjati da je ova službenica oslobođena njegovom milošću, onaj koji je tri mladića izbavio iz peći i Danijela istrgnuo iz lavljega ždrijela? Sam joj je bio u pomoć, svjedočeći evanđeoskim autoritetom: Ne može se sakriti grad koji leži na gori, ni svjetiljka pod posudom itd., dok Gospodin govori: Na koga ću pogledati, osim na poniznoga i onoga koji drhti pred mojim riječima? I opet: Neka sjaji vaše svjetlo pred ljudima: da vide vaša dobra djela i slave Oca vašega koji je na nebesima.
22 Naposljetku slijedeći Kristove stope blažena i časna Djevica Aldegunda, među ostalima koje je istrgavši đavlu pridobila za Krista, i kćer svoje sestre Waldetrude, imenomc Aldetrudu, od samih je koliba u samostanu redovnički odgojila. Ona je svakodnevno bdijući pokraj nogu svoje tete, kao druga Marija, bila poučavana njezinu životu i običajima. Bila je naime najveće poniznosti i poslušnosti: što da svemogući Bog očituje smrtnicima, zapovjedila je kućanica blažena Aldegunda toj istoj djevojčici da skupi komadiće voska na jedno mjesto, i da se postavljeni na vatru sjedine u grudu. Odmah brže od riječi poslušala je, zapalila vatru,d posudicu, to jest zdjelicu, punu voska postavila je odozgo. Kad gle, dok je lomača svladavala podmetnutu tvar; kad je hrpa drva padala, kipuća posuda okrenuvši se na stranu, dala je polet vatri. Gledajući to djevojčica dobra nagnuća Aldetruda, silno se ožalostila zbog tolikoga gubitka, te pohitavši golim rukama i ispruženih ruku, oslobodivši posudu od požara žara s rastopljenim voskom od vatre, položila je na pod. Po zagovoru naime molitava blažene Djevice, i uz pomoć njezine poslušnosti, nikakva ozljeda nije pronađena u njezinu mesu i koži, dok svjedoči Istina, koja svojim vjernima obećava govoreći: Tko sluša vas, mene sluša: i: Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ondje sam ja među njima.
23 Neki čovjek, bilo zbog svojih krivnji koje su to iziskivale, bilo da se očituje vjera Djevice, pomućena uma, doveden je gotovo na sam rub. I kad su za njegov život izgubili nadu njegovi roditelji, doveli su ga u samostan redovnica, uz glasan plač javljajući Djevici kakve muke trpi. A ona je u večernje vrijeme, kad je bio doveden pred nju, molila za njega: i učinivši znak križa nad njim, zapovjedila da se vrati kući: koji je ubrzo ozdravivši vraćen zdravlju.
24 Petoga pak dana prije preminuća blažene Aldegunde, ovakvo se viđenje ukazalo njezinoj sestri sv. Waldetrudi: Blaženu Mariju vazda Djevicu i Prvake apostolâ Petra i Pavla vidjela je da dolaze s četama Svetih i da vode njezinu sestru u nebeska kraljevstva: da bi onih, po čijem je primjeru i zasluzi života živjela u ovome svijetu, u nebesima uživala u zajedništvu. Tada se u samostanu u Nivellesu, gdje sv. Gertruda počiva tijelom, dogodilo otkrivenje koje je očitovalo preminuće svete Djevice. Neka ondje sestra odričući se svijeta, primila je sveti veo prije tri godine: jer bila je prevelike jednostavnosti i poslušnosti; koja se u petak prije subote i usnuća službenice Kristove Aldegunde, kad je umorna legla u krevet: oko ponoći vidjela da je silan sjaj svjetla ušao u crkvu sv. Petra, gdje je već spomenuta blažena Gertruda pokopana; tako da je od poda do greda sve osvjetljavalo podnevno sunce. I kad se zapanjena na tako velik sjaj gubila u strahu, čuje zborove onih koji pjevaju psalme; i kako je sama priznala, razlikovanje muževa i žena, dječaka i djevojčica razabrala je svojim ušima. I dok se svim naporom duha i napregnuta sluha ondje vukla,e usred slušanja, i viđenje je uklonjeno i sluh je oduzet.
25 da je neka od sestara moleći stajala pred vratima kuće, u onaj sat kad je noćni mjesec presijecajući put navršio onoliko svoga hoda koliko mu je još preostalo da prođe: i gle, silna munja sjajući prevelikim sjajem, pojavila se nad kućom u kojoj je Djevica Kristova, zaručnica Jaganjca Gospodina svoga, neustrašivo iščekivala dolazak. I kad je drhteći sestra, obuzeta zaprepaštenjem, bila držana u prevelikom strahu, i između bojazni i nade, neodlučna što će biti i kakav će svršetak imati ishod stvari; ona sveta duša, koja je uvijek ljubila svjetlo Kristovo i žedno čeznula za nazočnošću Spasitelja, oslobođena smrtnoga tijela, ne noseći sa sobom ništa od blata ovoga doba, s istim tim svjetlom radosno je pošla k besmrtnomu Bogu, da živi bez kraja. O kako sretna i kako hvalevrijedna duša Djevice Kristove, kojoj su u susret izišli anđeli, vođe apostoli, pratitelji zborovi mučenika, drugovi ispovjedaoci, veličanstveni svjedoci svećenici, sjajan poput ljiljana skup djevica, i dušu su prinijeli njezinu Stvoritelju, Sinu Djevice!
26 Raduj se i kliči, samostane u Maubeugeu, poduprt zaštitama tako velike Majke, ako budeš htio prianjati uz njezine stope. Veseli se u Gospodinu imajući blaženu Djevicu Aldegundu, Bogu najmiliju zagovornicu za svoje zločine i posrednicu pomirenja za svoje opačine. S pravom se sada raduje na nebeskom dvoru sa zborovima anđelâ, veseli se među četama arkanđelâ, ona koja je nastojala da, boraveći tijelom na zemlji, ima život na nebesima. Jer svjedočim Isusom i zajedničkom nadom, kad bi nju zatekla bjesomučna navala Neronova i okrutni progon Dioklecijanov, kao i zavodljivo nagovaranje otpadnika Julijana, koji je mnogo više ljudi pokvario cijenom darova nego što ih je pogubio mučenjem muka; svim bi navalama odoljela Majka sveta i časna Aldegunda. Jer ona sama, zasjenjena Duhom Svetim, pobijedila je đavolske kušnje, ukrotila je milovanja ženskoga spola, muški je svladala svjetovne naslade, ne zadržavajući za sebe ništa od vidljivih užitaka u sadašnjosti; da ne bi, prelazeći k Gospodinu, spotaknula svoju nogu o kamen.
27 Pokopana je dakle najljubljenija Kristova Djevica, zaručnica Gospodnja, prebivalište Duha Svetoga, u selu svoje nekoć vlasti, ondje gdje je predala dušu svomu Stvoritelju, po imenuf Courtsore: ondje gdje se kaže da su pokopana oba njezina roditelja. Nakon toga je od slavnoga kraljag Sigeberta i najblaženije Djevice opatiice Aldetrude preneseno njezino tijelo u gradić Maubeuge, koji je ona sama, kao što smo saznali u naslovuh zbirke isprava, sagradila od temelja: ondje cvate njezin spomen, i blista velikim čudesima, i cvate iznimnim čudesnim znakovima. I samo je to mjesto ispunjeno jatom djevojaka i napunjeno mnoštvom drugih koji služe Bogu: ondje je često liječenje bolesnika, progledanje slijepih, poskakivanje hromih, obnova slabih udova, i otpuštenje vjernika koji mole za svoje grijehe, po zagovoru najblaženije i najuzvišenije Djevice: koju molimo da se udostoji zagovarati za nas, koji smo ovo nadopunili, kod Gospodina našega Isusa Krista, zaručnika svojega: kojemu je s Ocem i Duhom Svetim besmrtna čast, jednako veličanstvo, vječna slava, neusporediva moć, neizreciva hvala, sada i u sve vijeke vjekova. Amen.
a Rukopis sv. Gislina: ostajala je.
b Ovo nedostaje sve do br. 22 u rukopisima iz Sv. Omera i sv. Maksimina.
c Sv. Aldetruda se slavi 25. veljače.
d Rukopis iz Sv. Omera: vascellum.
e Rukopis iz Sv. Omera: usred zastoja onih koji slušaju i gledaju.
f Drukčije: Solra. Drukčije: Salra. Rukopisi iz Rouge-Cloîtrea i Corsendonka: Crisoria, pučki se naziva Courtsore. To je selo između Maubeugea i samostana Lobbes, gdje se i sada čuvaju moći roditelja sv. Aldegunde.
g Svakako ovdje sramotna pogreška. Mnogo prije sv. Aldegunde preminuo je sv. Sigebert kralj. Ako je bio nazočan kakav kralj, nužno je da je to bio Teodorik, sin Klodoviga II., ili netko od njegove djece.
h Drukčije: knjižica zbirke isprava.
Drugi životopis,
PISAC HUCBALD, REDOVNIK IZ ELNONA, iz starih rukopisa i Surija.
Posvetno pismo pisca.
Ne zaboravan vas, ne nezahvalan prema tako divnim uslugama vaše revnosti prema meni, udovoljavam vašoj želji: ako sporije nego što ste htjeli, ako manje prikladno nego što je trebalo; to nemojte pripisivati mome duhu, kao da se ne brine, nego radije težini stvari. Sirova se masa ne može lako očistiti malom vatrom. Ako tko bude podrugivao neskladnom govoru, pripišite to sebi. Radije sam, svakako, htio da mi se neki rugaju nego da vas ne poslušam. Ako se pak komu zato ne svidim što purpurne krpe koje se nadaleko sjaje ne samo da nisam prišio nego sam ih čak i uklonio: neka zna da nisam htio po običaju djevojčica sastavljati lutke bez crta udova, ili bojiti nežive likove na zidovima: nego čvrste grudi žene, štoviše muževan duh, pun kreposti, kao svjetiljku s neba upaljenu, jednostavno pokazati svima za nasljedovanje. Ako vam je po volji prepisati, brižno (zaklinjem vas) sačuvajte podjele poglavlja. Predgovor pak, koji doduše općenito govori o djelima Svetih, i namjerava potaknuti sve da ih nasljeduju, i koreći lijenost osobito nemarnih, i pokazujući da se nitko ne može ispričati neznanjem, pokazuje da Gospodina koji djeluje u Svetima treba ljubiti i slaviti, kako je stavljen na početak, pobrinite se da stavite ispred poglavlja. A ako se i vama ne svidi, ili učenijima, pred čiji ćete sluh možda iznijeti; neka umre među vašim rukama mrska i nespretna opna, ili neka se izbriše, ili neka se preda vatri. Što god se dogodi, po prijateljstvu molim da se naše ime ne osjeća u ovome djelu. a Ovaj popis poglavlja stavljen na početak životopisa nigdje nismo pronašli, niti posvuda istu podjelu poglavlja: stoga smo ih po svome običaju, kako se učinilo, podijelili.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.