Iz talijanskoga Cezara Franciottija.
Slavi Crkva u Lucci, kao i blagdane mnogih drugih nebesnika, i rođendan svetoga biskupa i mučenika Valerija. Ali unatoč svoj uloženu trudu, ništa o njegovu životu, djelima i pogubljenju nije se moglo pronaći osim ovoga maloga što je gotovo predajom primljeno. Vjerojatno je da su u različitim nedaćama ratova i požara bili uništeni i drugi spomenici, a osobito oni koji su postojali o njegovu prezimenu, rodu, načinu života i načinu smrti, kao i mnogih drugih svetaca (kojih se tijela ondje čuvaju). Predajom smo dakle otprilike ovo čuli: a da je bio građanin Lucce te da je od štovanja idola, kao i vrlo mnogi drugi, ab dok je ondje propovijedao Evanđelje sv. Paulin, bio preveden na kršćanske svetinje.
2 Kad je nadalje Paulin predosjećao da mu ne preostaje dug vijek života, počeo je razgledavati je li tko od njegovih učenika prikladan da mu se povjeri briga za ostale uvedene u Krista. Valerije se ponajviše učinio dostojnim te uprave: njega jec, ako bi ga snašlo što ljudsko, smatrao da treba postaviti za svoga zamjenika. Jedva je dakle Paulin podnio mučeništvo, kad je Valerije jednoglasnom odlukom sviju određen za nasljednika, pošto je stvar zakonito iznesena rimskomu biskupu Linu, pastiru opće Crkve. Ista sudbina koja je zadesila Paulina i većinu upravitelja Crkava u ono doba zadesila je i Valerija, pošto je postigao lovoriku mučeništva 29. siječnja, oko godine Kristove 90., za vladanja cara Domicijana.
3 Prenose da je on dovršio oratorij ili kapelicu posvećenu Bogorodici Djevici, kojoj je temelje bio postavio sv. Paulin; i dvije druge kapelice koje je on sagradio, jednu posvećenu imenu sv. Petra, a drugu sv. Pavla, budući da su obojica ne dugo prije bili ubijeni zbog vjere: jedna je, kažu, stajala kod starih gradskih vrata, za koja se prenosi da su zadržala ime, tako da su se odatle nazivala Vratima sv. Petra; da druga nije bila daleko od crkve sv. Martina i sv.d Regula i od gradskih zidina, očito je iz starih spisa sastavljenih prije 1060 godina.
4 I iz ovoga je jasno da ovaj nikako nije onaj Valerije, kako su neki smatrali, koji je, jer je bio teža jezika, zadaću propovijedanja povjerio svomu đakonu Vincenciju Španjolcu, koji je poslije podnio najplemenitije mučeništvo. Naime,e onaj je Valerije bio biskup Zaragoze i nije umro mučeništvom: jer premda je od Dacijana, upravitelja Hispanije pod carevima Dioklecijanom i Maksimijanom, bio bačen u tamnicu i na razne načine sa svojim đakonom mučen godine 303. u Valenciji; ipak, dok je bio zadržavan u tamnici, kad je vlast preuzeo Konstancije, otac Konstantina Velikoga, budući da je bio blaga duha prema kršćanima, pušten iz okova vratio se natrag u svoju Crkvu i napokon umro prirodnom smrću. Ovi se dakle razlikuju po vremenu, mjestu i vrsti smrti.
5 Drugi su smatrali da je ovo isti onaj Valerije čiji se spomen nalazi 29. siječnja u Rimskom martirologiju: da je naime, protjeran iz Lucce zbog vjere, krenuo u Trevir, ondje preminuo, ali da su tijelo poslije od Trevirčana dobili Lučani. To su si utuvili u glavu zato što su oba Valerija, oba učenici sv. Petra (kako o trevirskomu svjedoči Petar Klinijevački, 4. knjiga pisama, i Marijan Škot, 2. knjiga, 6. doba), i naposljetku se oba štuju jednoga dana: ali koji se spominje u Rimskom martirologiju, bio je trevirski biskup, a ne lučki; doveden na kormilo one Crkve oko godine 75., niti je okrunjen mučeništvom, što je zadesilo lučkoga.
6 Kad dakle nakon sv. Paulina ne nalazimo nijednoga starijega biskupa lučke Crkve od Valerija, s punim se pravom smatra drugim biskupom Lučana. Njegovo se tijelo čuva u bazilici sv. Paulina. Njegova se svetkovina slavi 29. siječnja. a Ono što ovdje o sv. Valeriju donosi Franciotti, gotovo isto pripovijeda Ferrari u djelu Catal. SS. Italiæ, iz rukopisa lučke Crkve: ali poriče da se u popisima one Crkve navodi kao lučki biskup. Zatim dodaje: Ovoga se dana također štuju Valerije iz Zaragoze (čije tijelo počiva u Aleksandriji) i biskup Valerije iz Trevira (čije je tijelo u Treviru), iz čega je očito da se ovaj razlikuje od njih. Ali u općem katalogu svetaca o sv. Valeriju iz Zaragoze piše: Tijelo u Aleksandriji, koja ga štuje kao svoga zaštitnika, premda se prenosi da se tijelo čuva u gradiću Lu blizu Monferrata; a da se i u Lucci u Etruriji ono nalazi, proizlazi iz popisa lučke Crkve, koja ga također štuje ovoga dana. U nekom rukopisu 1. veljače nalazimo ovo: U gradu Lucci svetih mučenika Marcijana, Valerija i Imilije I toga je dana pronađeno tijelo sv. Amilija, vojvode Lucce, god. 1200., kako ćemo ondje reći. Ali u životopisu sv. Paulina kod istoga Franciottija i kod Silvana Razzija među onima koji su pokopali tijelo sv. Paulina spominje se Valerije.d O sv. Paulinu, biskupu Lučke i mučeniku, govorit ćemo 12. srpnja.e Ferrari piše da ga je zaredio Paulin i da su mnogi i od njega bili obraćeni.d Sv. Regul se štuje 1. rujna.e O sv. Valeriju iz Zaragoze govorili smo 28. siječnja i 22., u Djelima sv. Vincencija.f Ondje poslije preneseno, kako piše Ferrari.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.