Život sv. Sabine
Iz staroga rukopisa iz Triera.
Domovina, odgoj i bijeg iz domovine sv. Sabinijana i sv. Sabine.
Savin, plemenit i bogat u gradu Samonu, nakon što je izgubio oca i majku, odgajan je u obiteljskoj kući; i dok je rastao, iako je bio poganin, bio je pravedan čovjek u svojim djelima. Kad je došao u zakonitu dob, uzeo je suprugu... rođenu od roditelja: i ona je bila veoma plemenita i imala je ime prema njegovu imenu, Savinijana. A izgubivši suprugu, uzeo je sebi drugu ženu iz gradaa Pelopije, iz roda Kaldejaca, i ona je bila veoma imućna, te jeb otada imao sina i nazvao svoje ime ili ime svoje kćeri Savinijan i Sabina; oboje su se ipak odgajali u očinskoj kući u naukama.
2 Zatim je sv. Savin, zaodjenut dobrim djelima, postio i neprestano molio, i što god je mogao izvući iz očinske kuće, davao je siromasima. Kad je pročitao u Davidovu psalmu: Poškropi me, Gospodine, izopom i očistit ću se; operi me i bit ću bjelji od snijega, propitivao je u sebi i nije mogao pronaći tumačenje riječi. Jednoga je dana ušao u sobicu, zasunao vrata, obukao se u pepeo i kostrijet, prostro se licem na zemlju i rekao: Lakša je smrt nego život, ako ne budem mogao pronaći tumačenje riječi. Te iste noći anđeo Gospodnji ušao je u sobicu držeći u desnoj ruci zlatni svijećnjak, i ta je sobica zasjala te se ispunila miomirisom, i reče mu: Savinijane, nemoj se mučiti sve do smrti; našao si naime milost kod Gospodina, i ja ću ti reći tumačenje riječi: Poškropi me izopom i očistit ću se: kad bude poškropljena krizma po tvojoj glavi, očistit ćeš se od najvećega prijestupa; kad se opereš živom vodom, u ime Gospodina našega Isusa Krista, bit ćeš bjelji od snijega, a to je krštenje, drugo preporođenje po kupelji krsnoga zdenca.
3 Anđeo Gospodnji otišao je od njega; a on se uspravio i pokazao vedra lica. Ušavši u očinsku kuću, pozdravio je oca i majku prema običaju;c i prekorio ga je njegov otac te rekao: Zar si mi zato došao, sine, da upropastiš nas i naše kuće? Lakše mi je da ja sam upropastim tebe nego da ti upropastiš sve nas. A on je prekorjen otišao i pošao drugim, sebi nepoznatim putovima. Tražio ga je njegov otac, i kad ga nije mogao pronaći, nije se usuđivao prekoriti svoju kćer; nego je milovanjima poziva k sebi da joj pokaže arapsko zlato i dragocjeno kamenje, ali ona nije htjela primiti nijednu stvar, pa ni pogledati. Bila je naime pogođena tugom i čežnjom za bratom.
4 I svakoga je dana uzimala posudicu ulja i tamjan te pristupala očinskim idolima; ondje je gorko plakala i nije uzimala hranu osim navečer. Jednoga je dana pristupila idolu prema običaju i ondje gorko plakala; zatim je položila glavu na kamen i svladao ju je san po anđeoskoj moći: i anđeo Gospodnji stao je pred nju i reče bl. Sabini: Nemoj plakati, jer je Gospodin uslišio glas tvoga plača, nego treba da se izbaviš od tih opakih ljudi koji štuju ispraznosti, i naći ćeš svoga brata postavljenoga u najvećoj časti; jer ovo govori Gospodin: Tko ostavi oca ili majku radi mene, bit će mene dostojan; i tko ostavi kuću, zlato, srebro i mnoga imanja, što je ispraznost ovoga svijeta, ja ću mu dati blago na nebu koje hrđa ne nagriza i moljac ne uništava. Anđeo Gospodnji otišao je od nje.
5 Ona se uspravila i rekla svojoj pomajčini: Najdraža moja Maksiminolo, nisi li osjetila nešto? A ona reče: Osjetila sam, gospodarice; vidjela sam čovjeka meni nepoznata kako stoji preda mnom odjeven u bijelu haljinu, i njegovu odjeću nije pokretao vjetar, i tako je govorio s tobom, pomicao je usne, ali ne znam što ti je govorio; i ispunila se moja duša miomirisom. Tada bl. Sabina reče njoj: Najdraža moja Maksiminolo, hoćeš li pristati na to da ono što te upitam ne otkriješ javno kako ne bi došlo do ušiju mojim roditeljima? A ona odgovori: Bože sačuvaj, gospodarice, da bih smjela otkriti tvoju tajnu; samo neću pristati da sebe usmrtiš, jer te vidim žalosnu. U ostalom, što god dopustiš, neka bude meni.
6 Sutradan je pošla k idolima prema običaju i nije dopustila drugim sluškinjama da idu s njom, nego samo svoju pomajčinu Maksiminolu u najvećoj tišini. U treći sat dana predala se visokim i nepoznatim, teškim i hrapavim putovima; i njezina noga nije doticala zemlju kao da dolazi, i jačala je na svome putu. Čula je pred sobom izdaleka glasove anđela koji pjevaju psalme, i sama je pjevala psalme.
7 Tražili su je otac i majka, rodbina, prijatelji i sluge po brdima i dolinama i svim skrovištima. Kad je nisu mogli pronaći, tada je Savin raširio ruke k nebesima i rekao: Ako si ti Bog koji imaš vlast na nebu i na zemlji, i nema drugoga Boga osim tebe; ako imaš vlast da nas spasiš, pošalji odozgor i udari idol koji sam dosad obožavao, a koji mi nije sačuvao djecu; ili da sam ih izgubio, došao bih k njihovim grobovima i okrijepila bi se moja duša; jer ne znam kojim uzrokom su mi oduzeti. Tada je Gospodin zagrmio s neba, udario idole i smrvio ih od vrha do temelja, a njegove zlatne kipove, koje su ondje obožavali, smrvio je kao prah.d Tada je nastala nevolja zbog pošasti u cijelome tome kraju sve do vremena kralja Abgara; i mnogi su po tome počeli vjerovati u Boga.
a Ono Vincentije i Mombritije, tako Peloponez naziva Eustatije, a to je pokrajina, ne grad. Plinije ima grad Pelopiju, koji se drugima zove Tijatira. U rukopisu je ovdje umjesto Pelopija stajalo Filosofija.b Vincentije i Mombritije: Od prve žene imao je toga istoga sina Savinijana, a od druge kćer Sabinu.
c Isto: Ustajući dakle Savinijan i želeći obratiti svoga oca, prekoren je zbog straha od kneza Darija itd. Tko je taj Darije? d Ono o pošasti i kralju Abgaru ne nalazi se kod Vincentija i Mombritija. Rekli smo gore, kad smo govorili o sv. Sarbeliju i Barbei, da je to bilo uobičajeno ime edeških kraljeva.
POGLAVLJE II.
Putovanje sv. Sabine u Rim, Ravennu i u Galiju.
Zatim, nakon što je prošlo mnogo vremena na putovanju, bl. Sabina došla je u Rim, vidjela blaženi grob sv. Petra i rekla svojoj sluškinji: Treba da ovdje molimo i primimo krštenje u ime Gospodnje. Prionula je uz neku službenicu Božju imenom Justinu; one su zajedno posvećivale vrijeme molitvi tako da im nije prolazio ni dnevni ni noćni časoslov. Posvojila ju je sebi za kćer, brzo joj pripravila krštenje i krstio ju je sveti i časni papa a Euzebije; i dok je bila u bijelim haljinama, činila je ta čudesa.
9 Dva pak slijepca, i dva uzeta, i jedan slijep, hrom i uzet (nosio ga je otac na svome vratu kao kip) govoreći jednim glasom: Blažena Sabino, smiluj nam se. Ona je pak podizala oči k nebu govoreći: Moćan je Bog milostiv i veoma samilostan. Zatim se prostrla licem na zemlju i pomolila: Gospodine Bože moj, koji si izbavio dušu moju od smrti i noge moje od posrtanja, jer ti si istinsko svjetlo, daj po ruci svoje grešne službenice zbog prisutnih da se vrati zdravlje okovanima. Dovršivši molitvu, uspravila se, načinila znak križa na njihovim čelima, i onima koji nisu vidjeli dala je svjetlo dana; i onima koji nisu hodali dala je da hodaju; i onaj koji nije ni vidio, ni govorio, ni hodao, stao je na svoje noge i rekao: Najblaženija Sabino među ostalim djevicama. Gledajući to, okupljeni su pali pred njezine noge slaveći Boga; svatko joj je davao od svoga dobra, a ona je dijelila siromasima. Ondje je bila otprilike pet godina.
10 Jednoga blagdanskoga dana nakon jutarnjih bdjenja, kad je legla na svoj ležaj, anđeo Gospodnji stao je pred nju i reče joj: Blažena Sabino, što si to učinila? Prezrela si oca i majku i očinske kuće, a sada se ovdje gostiš u slastima i ne ustrajavaš u svome hodočašću? Ustani, idi u grad Troyes u Šampanji; ondje ćeš naći svoga brata, kojega želi tvoja duša, zaodjenuta krunom od dragoga kamenja. Anđeo Gospodnji otišao je od nje; ona se uspravila, sva je zadrhtala i strašno se prestrašila sve do smrti. Zatim, ohrabrena u molitvi, reče svojoj sluškinji: Najdraža moja, ne treba da ovdje prebivamo. Maksiminola pak reče: Gospodarice, što želiš učiniti? Ako ti se na putu dogodi da umreš kao hodočasnica, a ne bude nikoga tko bi tvoje tijelo predao ukopu? A ovi su se građani veoma radovali zbog tebe. Tada bl. Sabina reče svojoj sluškinji: Gospodin će providjeti sve onima koji se u nj uzdaju; nemoj biti nevjerna, nego budi razborita. Uzmi dva čista kruha, možda ćemo naći gladnoga, i jedan ječmeni za našu potrebu. Učinila je kako je rekla njezina gospodarica, krenuvši uobičajenim putem. Tražili su je građani ožalošćeni, a sveti i časni muž raspitivao se tko ju je ražalosio, ali nitko nikoga nije našao.
11 Nakon što je prošlo neko vrijeme, došla je u grad Ravennu: našla je jedinicu kćer nekoga imućnoga čovjeka spremnu na smrt. Kad je sveta i najblaženija došla pred kuću, gle, jednoj sluškinji koja je izlazila iz kuće reče: Vrati se u kuću i reci gospodaru kuće da ovdje hodočasnica traži prenoćište. Djevojka reče: Gospodarice, kako možeš ovdje dobiti prenoćište kad je kći gospodara spremna na smrt i ondje se jadikuje nad njom? Bl. Sabina joj reče: Vrati se, reci im: neće umrijeti zbog mene. Vrativši se, djevojka reče svojoj gospodarici: Gospodarice, ovdje hodočasnica traži prenoćište. Majka se obradovala, potrčala joj u susret i rekla: Gospodarice, dođi i vidi u kakvoj je nevolji naša kći spremna na smrt, a ne možemo postići milosrđe kod Boga da mi umremo, a ona da živi. Uzevši je za ruku, povela ju je pod krov zidova. Pozdravila je kuću; zatim pristupivši krevetiću nevine djevojke, prostrla se licem na zemlju i ovako se pomolila: Bože moj, koji imaš vlast usmrćivati i oživljavati, čija otajstva ne mogu ispripovijedati, koji si Lazara nakon trećega dana, već zaudarajućega, uskrisio iz groba, daj po ruci svoje grešne službenice da se nevina vrati roditeljima. Uspravila se i, uzevši je za ruku, podigla je djevojku; a ona koja već treći ili četvrti dan nije govorila, reče: Zato si došla, službenice Božja, da me izvedeš iz pakla i obraduješ moje roditelje; nego daj mi jesti i piti iz svoje ruke da ne ogladnim i ne ožednim u vijeke, i uzimajući svoju haljinu pokrit ćeš moju glavu, jer treba da budem s tobom u svome životu. a Sv. papa Euzebije postavljen je za prvosvećenika otprilike 33 godine nakon Aurelijanove smrti. Možda je ipak prije pontifikata krstio Sabinu; slavi se 26. rujna.
Smrt, ukop i čudesa sv. Sabine.
Kad je po drugim gradovima doznala da je već blizu grad Troyes, brže je žurila da se približi. Kad je već došla blizu grada, vidjevši podignute zidine (jer su bili među brdima), reče nekom pastiru: Reci mi, što je to što se ukazuje pred nama? A on: Tko je naime onaj koji ne zna da je ovo grad Troyes? Podigla je oči i reče: Gospodine, zahvaljujem ti jer nisi iznevjerio želju moje duše i učinio si da moji koraci ustraju. Kad je došla na jednu milju od grada, reče svojoj sluškinji: Najdraža moja Maksiminolo, sjednimo ovdje malo; možda će tko izaći iz grada da nas obraduje i učini sigurnijima. Dok je pak ona sjedila uz početak ceste na pločniku, gle, časni muža Lukerije izlazeći iz grada reče joj: Odakle si? Bl. Savina odgovori: Gospodine,b odavde sam iz drugoga grada. Časni Lukerije reče: Zašto si mi slagala, kad mi tvoja odjeća i govor pokazuju da si hodočasnica? A ona: Gospodine, ti si rekao da sam hodočasnica, i tražim svoga brata Savinijana koji je, krenuvši iz očinske kuće pred nama, nigdje nije viđen, a meni je bilo rečeno da je ovdje u ovome gradu. Časni muž Lukerije reče: Čovjek kojega tražiš bio je ovdje, ali ga nema; prijec malo vremena pogubljen je odrubljivanjem glave od progonitelja zbog dobrih djela, po zapovijedi cara Aurelijana id namjesnika Valerijana, ali neka Gospodin osveti njegovu krv. Ako želiš sigurnije znati gdje je položen, idi na dvanaestu milju od grada na rijeci Seni; ondje je neka žena nad njim sagradila ćeliju i položen je; kad uđeš u ćeliju u istočnim dijelovima, ondje je kamen gdje je položen onaj koji je sagradio tu istu ćeliju. Na desnoj pak ruci ondje su dva velika kamena; u onome bjeljem kamenu koji je uz zid, ondje je položen onaj za kojega kažeš da ti je brat. Idi onamo i vrati se k nama, stanovat ćeš s nama za svoga života i bit će ti dobro.
13 Kad je on prolazio, bl. Sabinae se prostrla licem na zemlju i pomolila: Gospodine Bože moj, koji si se udostojao upravljati mnom od moje mladosti, ako ipak znaš da ti dolazim netaknuta i da nisam prekršila tvojih zapovijedi, zapovjedi da se primi onaj koga si mi povjerio; ne dopusti da se više umaram na teškim putovima i zapovjedi da se moje nedostojno tijelo preda ukopu, i ne dopusti da budem odavde pomaknuta; i svoju sluškinju ti povjeravam, koja je zbog mene toliko podnijela, i svoga brata, kojega na ovome svijetu nisam mogla vidjeti, barem da ga u tvome kraljevstvu zaslužim vidjeti. Dovršivši molitvu, ispustila je duh i anđeli su je primili u nebo. Sjedeći sluškinja kod njezinih nogu gorko je plakala govoreći: Gospodarice, zašto me nisi poslušala, gdje je voda kojom ću oprati tvoje tijelo? Gdje je kamen u koji moram položiti tvoje tijelo? Jer nemam nikakve mogućnosti kopanja, ili komu si povjerila mene jadnu? Gdje da tražim pomoć za život?
14 Dok je pak ona plakala, gle, časni se Lukerije vraćao u grad; vidjevši da je mrtva ona koju je maločas vidio živu, reče sluškinji: Nemoj plakati, jer ću brže otići i vratiti se da je sahranim. Brzo je otišao u grad i, ušavši u svoju kuću, otvorivši škrinje svojih predvorja, pripremio je odabrane haljine i veliki kamen da je sahrani. Zatim je poslao glasnika da viče po gradu: Svećenici, sluge i hodočasnici, dođite sahraniti hodočasnicu koja je preminula izvan grada. Uskoro je nastala golema žalost u cijelome gradu, tako da ondje nije ostao ni muškarac ni žena tko je mogao hodati na nogama, nego su žurili da je sahrane i navaljivali da je dovedu u grad, ali nisu mogli pomaknuti blaženo tijelo.
15 I gle, neka žena imenom Eleuterija, slijepa, i činilo se da ima sasušene ruke, nije mogla pristupiti k njoj zbog mnoštva gomile, pa reče: Zaklinjem vas dakle da mi dopustite pristupiti k blaženomu tijelu, jer nisam dostojna dotaknuti ni haljinu kojom je odjevena. I kad je pristupila k blaženomu tijelu i dotaknula njezinu haljinu, odmah su se otvorile njezine oči i sasušena se ruka vratila u prijašnji oblik.
16 Upoznavši dakle Božju silu, na samome su je mjestu sahranili. Toliko je ondje časni muž Lukerije pripremio od svojih dobara da su se svi siti vratili svatko svojoj kući. A kad je časni muž Lukerije bio pritisnut tegobama, okrenuo je oči prema zidu i pouzdano se pomolio: Gospodine Bože, ti znaš kako sam hodio putem istine, podaj okrepu mojoj duši i dopusti mi da nad njom sagradim ćeliju. Tada mu je progovorio Gospodnji glas govoreći: Lukerije, ti ćeš preseliti i tvoja je nagrada s tobom, poslije će doći čovjek upravitelj Crkve koji će sagraditi nad njom; tada će se pokazati tvoj sjaj na nebesima, ono što si na zemlji pripravio djelima. Ta je službenica Božja živjela 48 godina, preminula je u miru 29. siječnja, dok je kraljevao Gospodin naš Isus Krist, kojemu je čast i slava, sila i vlast u vijeke vjekova, Amen.
a Drugima se zove Licerije.
b Camusat. Ja sam iz toga grada.
c Zapravo mnogo prije, jer je nju sam Euzebije, već kao prvosvećenik, krstio.
d U Djelima sv. Sabinijana naziva se Krispin.
e Pet. de Nat. Ona se pak prostrla pred grobom brata i pomolila Gospodinu da u miru primi njezin duh, te je odmah usnula u Kristu.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.