Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 24. siječnja

O svetim mučenicima Babili, biskupu antiohijskom, i dječacima Urbanu, Prilidijanu i Epoloniju, njegovim učenicima

DE SANCTIS MARTYRIBUS BABYLA EPISC. ANTIOCHENO, URBANO, PRILIDIANO, EPOLONIO, PUERIS, EJUS DISCIPULIS

Sadržaj (12)
  1. § I. Rođendan ovih mučenika. Djela.
  2. § II. Vrijeme smrti sv. Babile, jesu li bila dvojica ili jedan.
  3. Pitanje 2. protiv triju dječaka, majke, Babile.
  4. Druga djela
  5. Sv. Babilas, tri dječaka, njihova majka, nanesena mučenja.
  6. Pogubljenje sv. Babilasa i dječaka.
  7. Druga djela.
  8. Veze i muke Babilasa i triju dječaka.
  9. Pogubljenje sv. Babilasa i dječaka.
  10. Sv. Babilas
  11. Povijest prijenosa
  12. Relikvije SV. BABILE prenesene u Cremonu.

§ I. Rođendan ovih mučenika. Djela.

Vrlo je slavno ime biskupa sv. Babile, osobito nakon što je pobijeđena bezbožnost otpadnika Julijana i naložena šutnja dafnitskim proročištima. Može se dvojiti je li različitim danima, kako je posvuda upisano u kalendare mnogih, kod Grka 4. siječnja rujanskih, a kod Rimljana 24. siječnja, jedan posvećen mučeništvu, a drugi prijenosu, ili su bila dvojica biskupa Babile, o čemu će biti riječi niže. Što martirologiji na oba dana kazuju o Babili, kojega nazivaju i Babilla, Babyllus, Babila i Babillus, iznijet ćemo unaprijed. Stari rimski koji je izdao Rosweyde: U Antiohiji sv. Babile, biskupa. Rukopis sv. Jeronima: U Antiohiji Babile, biskupa, s trojicom malenih. Slično se čita u mnogim tiskanim i rukopisnim knjigama. Usuard: Kod Antiohije rođendan sv. Babile, biskupa, koji je u Decijevu progonstvu, nakon što je često svojim stradanjima i mukama proslavio Gospodina, u okovima zadobio svršetak slavnoga života. Navodi se da su s njim podnijeli muku i tri malena dječaka, to jest Urban, Prilidijan i Epolon. Gotovo isto Rimski martirologij, Bellini, Viola SS., rukopisni Florarium, Canisius i drugi. Adon, obični Beda, Molanus u dodacima Usuardu, uz pohvalu već navedenu iz Usuarda, dodaju iz Rufina ne malo toga o slavnom prijenosu iz Dafne, a ukratko ga spominje Notker i Canisius. O njemu govore također Maurolico, Raban, Wandelbert i ostali Latini. I slavi se u nekim crkvama službom triju čitanja, u drugima posve svečano, kao u Milanu, a drugdje se uz službu o sv. Timoteju čini njegov spomen.

2 Grci ga slave 4. rujna. Tako Anthologion koji je odobrio Klement VIII.: Svetoga mučenika Babile, biskupa Antiohije, koji je odbio cara Numerijana koji je htio ući u crkvu kojom je on upravljao, jer je pogubio sina perzijskoga kralja, taoca koji mu je bio povjeren. Zbog toga je, svezan željeznim lancima, Babyla vođen uokolo u povorci, i s tri dječaka spletenih glava. Isto sadrži Menologij koji je izdao Henrik Canisius, Meneji, Citerij.

3 Čini se da je Djela sv. Babile pismeno zabilježio Leoncije, jer tako piše Aleksandrijska kronika uz indikciju XIV., za konzulata Decija oca i sina: Iz predaje starijih nadalje smo i ovo o sv. Babili (kao što je blaženik Leoncije, biskup Antiohije, prije ovih vremena pripovijedao) doznali. Ovaj Decije itd., ostalo će se iznijeti niže. Bio je Leoncije učenik sv. Lucijana mučenika, o kojemu je bilo riječi 7. siječnja: on se, dok je bio prezbiter, sam uškopio kako bi mogao slobodnije i bez pogibelji razgovarati sa ženama u cvijetu mladosti, te je zbog toga lišen časti, u poodmakloj dobi nesretnik otpao k arijancima, i napokon je, po volji i nastojanju cara Konstancija, postavljen za biskupa Antiohijske Crkve. O njemu govore sv. Atanazije u Apologiji o svome bijegu pri kraju i u Poslanici onima koji vode samotnjački život, Sokrat u 2. knjizi, 22. poglavlju, Teodoret u 2. knjizi, 24. poglavlju i drugi. On je možda napisao djela Babile, a također i svoga učitelja Lucijana, prije nego što se pridružio arijancima.

4 Je li taj život, onako kako ga je on napisao, sačuvan, ne znamo. Ovdje donosimo trostruki. Prvi smo prepisali iz staroga rukopisnog kodeksa samostana sv. Marije od Ripatorija i usporedili s tiskanim Agones Martyrum i s onim što je, povremeno opširnije, izdao Bonino Mombritije. Drugi, većinom otmjenije i opširnije izložen, prepisao je Rosweyde iz najstarijega kodeksa M. Velsera, koji smo usporedili s rukopisima sv. Maksimina i sv. Audomara.

IZ RAZNIH. Usporedili smo. Ovima dodajemo ono što je Metafrast ili sastavio ili prikupio, a što smo mi usporedili s grčkim kodeksom. Imao je ista Djela (bilo ona koja je poslije Metafrast prepisao i preradio, bilo druga, koja su možda propala) sv. Krizostom i glavno iz njih izveo u opširnoj razradi u Govoru protiv pogana, kao što je pokolj kraljevskoga dječaka koji je počinio tiranin, postojanost Babile koji ga odbija od ulaza u crkvu, jarost razdraženoga zbog toga tiranina, posljednje naloge samoga Babile koji naređuje da se njegovo tijelo pokopa s okovima.

5 Različito se iskazuju imena svetih dječaka: jer Prilidijana Usuard, Molanus i mnogi rukopisi nazivaju Prilidan, Petar de Natalibus Prælidanus, Maurolico Prælidianus, neki Prilibanus; a Epolonija Usuard i Bellini Epolon, Molanus Epolon, Maurolico i Galesini Epulonius, Raban Epolon, Petar Epollon, Felicio Apolonije, Viola SS. Euphonus, Kartažanin Kölnski Pepolonus, a drugi Epolanus, Eupholonus, Epulonus, Eponus. Spominje ovu trojicu dječaka i zajedno sa sv. Babilom naziva ih četveropregom sv. Krizostom u Govoru o sv. Juventinu i Maksimu, na samom početku, koji ćemo donijeti 25. siječnja, kao i sv. Eulogije u 1. knjizi Memorialis SS., 16. poglavlju.

§ II. Vrijeme smrti sv. Babile, jesu li bila dvojica ili jedan.

Velika je rasprava o vremenu sv. Babile, ili radije jesu li bila dvojica Babila ili jedan. Ne pitamo za onoga Babilu koji je, rodom iz Antiohije, zatim u Nikomediji pod Maksimijanom s 90 dječaka koje je poučavao u književnosti zadobio mučeništvo, te ga Grci slave 4. rujna, kojega ipak samog odbacuje Baronije. Niti je riječ o trećem Babili, također Antiohijcu, koji je s dvojicom učenika Timotejem i Agapijem na Siciliji zaklan za obranu vjere, odakle se i naziva Babyla na Siciliji. Nego se dvoji jesu li bila dvojica antiohijskih biskupa Babila, od kojih je jedan pod Decijem u tamnici, bez željeza ili kakva drugoga nasilja, preminuo, a drugi trideset godina poslije pod Numerijanom pao od mača. Starinski pisci spominju jednoga, pod Decijem; Djela prenose da je ubijen pod Numerijanom, kada je taj krenuo u Perzijski rat; sv. Krizostom ne imenuje tiranina; ostali koji pripovijedaju prijenos Babile ne otkrivaju je li bio prvi ili drugi, što je ipak bilo nužno da su postojala dvojica. Noviji Grci postavljaju dvojicu. Ali treba navesti svjedočanstva pisaca iz kojih će čitatelj donijeti sud.

Da je sv. Babyla trpio pod Decijem svjedoči Euzebije,

7 Euzebije, Crkvena povijest, 6. knjiga, 23. poglavlje: U isto vrijeme (dok je u Rimu vladao Gordijan, a papa bio Fabijan) upravljanje Antiohijskom Crkvom, nakon smrti Zebina, preuzeo je Babyla; i 32. poglavlje: Kada je Filip vladao sedam godina, nasljeđuje ga Decije, koji je, iz mržnje koju je gajio prema Filipu, pokrenuo progonstvo protiv Crkava, u kojemu, dok je Fabijan u Rimu podnio mučeništvo, papinstvo preuzima Kornelije. U Palestini pak Aleksandar, biskup Jeruzalemske Crkve, ponovno izveden pred sudište namjesnika u Cezareji zbog Krista, urešen drugim ispovijedanjem, iskušan je tegobom tamnice, već u poodmakloj dobi i sa štovanja vrijednom sijedom kosom. Kada je on, pošto je pred sudištem namjesnika dao presjajno i znamenito svjedočanstvo kršćanske vjere, usnuo u tamnici, Mazaban biva proglašen njegovim nasljednikom u jeruzalemskom biskupstvu. Na sličan je način, kao i Aleksandar, Babyla u Antiohiji, nakon ispovijedanja, u tamnici zamijenio život smrću, a Fabije biva postavljen na čelo te Crkve. Na grčkom se to posljednje izriče ovako: Τῆ δ' 'Λεξένδρω παραπλησίως ἐν 'Λντιοχεία τοῦ Βαβύλα, μετὰ τὴν ὅμολογίαν, ἐν δεσμωτηρίω μεταλλέξαντος, Φέξιος τῆς αὐτόδι προσταται ἐκχλησίας. Nema ovdje spomena ni mača, ni drugova, ni odvođenja na mjesto mučeništva, ni tijela pokopanoga s okovima.

8 Isti Euzebije u Kronici, u prijevodu sv. Jeronima: Decije, pošto je ubio Filipe, oca i sina, zbog njihove naklonosti prema kršćanima pokreće progonstvo... Pošto je Aleksandar, biskup Jeruzalema, ubijen u Cezareji Palestinskoj radi mučeništva, a Babyla u Antiohiji, za biskupe bivaju postavljeni Mazaban i Fabije. Sv. Jeronim u knjizi De scriptoribus ecclesiasticis, 34. poglavlje, na početku: O okrutnosti pak progonstva koje se podiglo protiv kršćana pod Decijem, zato što je bjesnio na vjeru Filipa, kojega je i ubio, suvišno je govoriti, budući da je u njemu pao i Fabijan, biskup Rimske Crkve, a Aleksandar i Babyla, poglavari Jeruzalemske i Antiohijske Crkve, usnuli u tamnici radi ispovijedanja Krista. Drukčije govori o smrti sv. Fabijana, a drukčije o smrti ovih, da su ovi usnuli, i to u tamnici, a onaj da je pao. O sv. Fabijanu bilo je riječi 20. siječnja, o sv. Aleksandru 18. ožujka. Decijevu progonstvu pripisuje mučeništvo Babile i sv. Epifanije u knjizi De ponderibus et mensuris, br. 19: U progonstvu, kaže, podnio je mučeništvo Babyla u Antiohiji, Fabijan u Rimu, Aleksandar, biskup Jeruzalemski, u Cezareji. I Nicefor u Kronologiji: Babyla postao mučenik u vrijeme Decija, 13. godine. Usuard, Adon i drugi prije navedeni pišu isto, kao i Zonara u 2. svesku Anala.

9 Da je Babyla trpio pod Numerijanom, osim trostrukih Djela (koja je i Krizostom velikim dijelom prenio, izostavivši ipak ime tiranina), prenose Grci u gore navedenim Menejima, Menologiju, Anthologionu, kao i Maksim Kiterijski, Maurolico, Raban, Petar de Natalibus u 3. knjizi, 16. poglavlju, sv. Aldelm u 1. knjizi De laude virginitatis, 39. poglavlju, Vincentije iz Beauvaisa u Speculum historiale, 11. knjizi, 122. poglavlju, mnoga brevijarija, kao što je Burgoško u Španjolskoj, i druga, dok novija govore dvosmisleno. Novo pariško: Babyla, antiohijski biskup, hrabro je spriječio cara Decija, ili, kako drugi radije kažu, namjesnika Numerijana, da nakon počinjenoga nekoga zločina uđe u Božji hram itd. Lisieuxko: Cara Decija, ili, kako drugi radije kažu, namjesnika Murijana, Konstancije Felicije: Babyla, antiohijski biskup, kada je odbio od ulaza u crkvu cara Julijana (ili, kako drugi pišu, Numerijana, drugi Aurelijana), ubijen je od njega, zajedno sa ženom Teodolom i tri dječaka, Urbanom, Prelidijanom, Apolonijem. Drugi ih navode 22. dana siječnja; to on. Isaac Casaubon, učen i znatiželjan muž, da nije skrenuo s pravila prave vjere, u Bilješkama uz dva Maksimina Julija Kapitolina kaže da je car Kar isključen iz crkve od Babile. I uistinu, ako je to bio Numerijan, tada je u Antiohiji bio nazočan i otac Kar, jer se nakon očeve smrti Numerijan nije vratio u Antiohiju. U starom pak Pariškom brevijaru kaže se da je Babyla trpio pod Karinom i Numerijanom.

10 Čini se da je Petar Galesini prvi smislio namjesnika Numerijana pod carem Decijem, ali u mnogo čemu griješi. U Antiohiji, kaže, sv. Babile, biskupa, i trojice dječaka, Urbana, Prilidijana i Epulonija, mučenika. Taj, vrlinama života i naukom najizvrsniji, postavši biskupom toga grada, za cara Decija, kada je namjesnika Numerijana, kao bezbožnoga ocoubojicu koji je pogubio kraljevske dječake njemu povjerene na vjeru, dok je pokušavao ući u hram, spriječio u pristupu, tiranin, teško to podnoseći, najprije zapovijeda da ga zatvore u tamnicu, zatim da ga, svezana željeznim lancima, vuku po svim dijelovima grada, napokon da se zajedno s ona tri dječaka, koje je poučio u nauku kršćanske vjere, kazni odrubljivanjem glave. Njegovo tijelo zajedno sa željeznim okovima, kako je bio naredio, pokopano je, poslije po nalogu cezara Gala preneseno u Dafnu, gdje je Apolon davao proročišta, a kada je zbog toga demon odmah zanijemio, zapazivši to, car Julijan Otpadnik naredio je da se odatle odnese, te kada su napokon moći Mučenika pobožno prenesene u Carigrad po kršćanima, čudesno se dogodilo da se ubrzo potom i Apolonov hram srušio i kip izgorio u ognju poslanom s neba. To Galesini, ali ostali pišu da je samoga cara odbio Babyla, a ne namjesnika, da je tiranin ubio jednoga kraljevskoga dječaka, a ne više njih, te da nije vučen po svim dijelovima grada, nego da je, svezan lancima, naređeno da bude izložen pogledu naroda ili javno odveden u tamnicu, ili zasigurno πομπείεσθαι, kako imaju Grci, niti da je tijelo odneseno u Carigrad, nego u Antiohiju iz Dafne, niti napokon, ono što u Bilješkama piše isti Galesini, da Grci slave rođendan Babile dan 6. listopada, nego rujna, niti tri dječaka spominje sv. Krizostom u govoru protiv Juventina, nego u govoru o svetim mučenicima Juventinu i Maksimu, kao što smo rekli.

11 Kada je to tako utvrđeno, s pravom komu može pasti na pamet da su bila dvojica biskupa Babile i da su (kao što se često događa i drugdje i što se posvuda može opaziti) Djela obojice stopljena u jedno, budući da je inače prvi pod Decijem preminuo u tamnici, a drugi pod Numerijanom pao pogođen mačem. Odbacuje, doduše, to mišljenje Baronije u Bilješkama uz Martirologij, gdje, navevši svjedočanstva nekih Otaca koja smo prenijeli, dodaje: Iz toga se također i oni dokazuju da griješe koji su smislili dvojicu Babila istoga grada. Drugi pak, među kojima i Nicefor, kada postavljaju dvojicu Babila, kažu da je jedan od njih upravljao Crkvom u Antiohiji pod carem Numerijanom, a drugi pak da je bio biskup u Nikomediji. Ali Nicefor ne kaže da je onaj ubijen u Nikomediji bio biskup, jer tako piše u 3. knjizi, 26. poglavlju: U to vrijeme (decinskoga progonstva) i Babyla se kod Nikomedije hrabro borio za Krista. Drugi je to Babyla od onoga koji je u Antiohiji pod Numerijanom ispovjedio presjajno ispovijedanje. Ali da se taj nikomedijski borio pod Maksimijanom, prenose Meneji 4. rujna. Baronije u Analima uz godinu 241., br. 1, piše da je on odbacio mišljenje onih koji su, da bi loše uskladili različita mišljenja o vremenu pogubljenja Babile, uveli dvojicu Babila, i isto ponavlja uz godinu 253., br. 126.

12 Ali u istim Bilješkama uz Martirologij kaže: Nije ovo nedavno pitanje. Suda jasno svjedoči da je o Babili bilo različitih mišljenja, dok jedni govore da je trpio pod Decijem, a drugi pak pod Numerijanom, te da su da bi ih uskladili spomenuti smislili dvojicu Babila. Vidjeli smo četiri izdanja Sude: grčko Alda Manuzija godine 1314., latinsko baselsko godine 1564., grčko godine 1544., grčko-latinsko Emilija Porta godine 1619., i ni u jednom od njih ne nalazi se ono što piše Baronije. Babyla, kaže Suda, antiohijski biskup. Ovaj je, kako neki kažu, Numerijanu, a kako drugi Deciju, kada je slučajno namjeravao ući u crkvu prepunu ljudi, stojeći pred vratima pružio otpor, govoreći da će se svim silama boriti da vuk ne uđe u tor. A on se odmah povukao od ulaza, bilo da se uplašio meteža mnoštva, bilo da je promijenio odluku duha, ali je teško podnio to odbijanje itd., i uopće ne dodaje ni riječi o drugom Babili. Isto prenosi Metafrast gotovo istim riječima u Djelima sv. Artemija 20. listopada.

13 Prvim se čini da je dvojicu Babila postavio pisac Aleksandrijske kronike, premda zbrkano, jer uz indikciju XIV., 2. godine Decija, Kristove 231., piše ovako: U isto vrijeme antiohijski poglavar Babyla dovršio je tijek mučeništva, a na njegovo je mjesto stupio Flavije, trinaesti od prvoga, koji je također držao stolicu tri godine. Osim toga, mnogi su u to vrijeme, kako na Istoku tako i u drugim krajevima, pali za Kristovu vjeru. Iz predaje starijih nadalje smo i ovo o sv. Babili (kao što je blaženik Leoncije, antiohijski biskup, prije ovih vremena pripovijedao) doznali. Ovaj je Decije sv. Babilu ubio ne samo zbog kršćanske vjere, nego zato što se usudio od ulaza u hram odvratiti suprugu cara Filipa i samoga Filipa, budući da su bili kršćani, jer je Filip počinio neki prijestup itd., ali, kako ispravno napominje naš Rader, mjesto je čudno pokvareno. Filipa je papa Fabijan isključio iz zajedništva svete Euharistije dok ne okaje grijehe među pokornicima javnim ispovijedanjem, a pisac je to pripisao Babiliinu činu, i uistinu, ako su dvojica Babila, pripisuje prvome ono što pripada drugomu. A dvojicu priznaje, jer uz konzulate Karina i Numerijana, godine Kristove 284., kada je Dioklecijan provalio u vlast, ima ovo: Ponovno je ustanovljen proglas protiv kršćana, kojim su mnogi podvrgnuti mučeništvu, među kojima i sv. Juraj i sv. Babyla. Ovaj je bio biskup Velike Antiohije, kamo je pristao car Karin, krećući u rat protiv Perzijanaca sa svojim stricem Karom. Kar je u Mezopotamiji poginuo pogođen gromom s neba itd.

14 Dvojicu Babila postavlja također Juraj Kedren, pišući pod Decijem ovako: Pod njim su mučeništvom ovjenčani biskupi Babyla u Antiohiji, Flavijan u Rimu, Aleksandar u Jeruzalemu, Dionizije u Aleksandriji. Isti zatim pod Karom, Karinom, Numerijanom: Pošto je Kar uklonjen kugom, Numerijana, oslijepljena na oči, smaknuo je njegov tast Aper, i zavladao je Numerijan, vojskovođa Mezije. Pod njim je sv. Babyla u Antiohiji podnio mučeništvo. Numerijana je ubio Dioklecijan. Ali čini se da samoga Numerijana naziva Aperom, premda on nije vladao, nego je htio prigrabiti vlast zločinom ocoubojstva. Nicefor Kalist u 3. knjizi, 27. poglavlju, govoreći o Decijevu progonstvu: Otada u Rimu Fabijan, kaže, a u Palestini u Jeruzalemu Aleksandar, u Antiohiji Babyla, kojemu je nasljednik u biskupstvu bio Fabije, pošto su se dobro borili, biskupsku su haljinu obojili krvlju. A o drugom Babili u 6. knjizi, 33. poglavlju: Kada je Karov sin Numerijan došao u Antiohiju, koja je na Orontu, kaže se da je ušao u crkvu kršćana, i kada je htio slobodno promatrati njihova otajstva, biskup mu se Babyla plemenito suprotstavio u lice, govoreći da mu nije dopušteno, još onečišćenu krvlju od žrtava idolima, odjednom ući u Božji Dom i onečišćenim očima gledati božanska otajstva. Time uvrijeđen, Numerijan ga je, mučivši ga mukama, pogubio. Toliko o Babili, niže o njegovu prijenosu. iz staroga rukopisa Ripatorija i Mombritija.

Pitanje 1. protiv sv. Babile.

Kralj Numerijan, pošto je žrtvovao sramotnim demonima, htio je ući u dom Gospodnji. A blaženi Babyla, biskup Katoličke Crkve, kao dobar pastir svojih ovaca, čuvši da Numerijan želi ući u crkvu, podigavši svoj glas reče puku: „Dječice moja, budite postojani u vjeri i molite bez prestanka. Jer prijeti vuk da će ući u tor Gospodnji, kojega Gospodin Isus Krist ima posramiti na vaše oči.” A on sam, izišavši van, očekivao je Numerijana. Kada je pak Numerijan dolazio i htio ući u dom Gospodnji, imajući onečišćene ruke, pokušavao je ući na silu. Ali sluga Božji Babyla, odbijajući ga, reče: „Već sam ti rekao, u Crkvu Gospodnju ne može ući čovjek svetogrdan i nečist.” Vidjevši pak Numerijan pouzdanje toga čovjeka, bojeći se također najvećega glasa koji je bio o njemu, zapovjedi da ga se čuva do sutra.

2 Drugi dan pak, dok je on sjedio u vijećnici, naredi da mu se privede sv. Babyla, te mu reče: „Najnesretniji od ljudi, što ti se učinilo da si, dok sam ja htio ući u crkvu, pružio ruku u susret? Ili ne znaš da ti govori Kralj? Pob svojoj snazi, koju imam nad svim ljudima, nećeš umaći mojim rukama. Želim, naime, vidjeti hoće li ti pomoći tvoj Bog.”

46 Babyla odgovori: „Ja sam doista čovjek ponizan. Ipak je bilo ugodno Bogu da me postavi za pastira svoga puka. Stoga, kada sam vidio vuka gdje dolazi i želi ući u tor Gospodnji, požurio sam odbiti ga, da ne bih, izgubivši koga, postao kriv pred licem Gospodnjim.” Numerijan reče: „Vukom sam ti se učinio, a ne Kraljem, samoubojico?” Babyla reče: „Po Božjoj popustljivosti ti si Kralj zbog naših grijeha, da se barem tako izudarani vratimo Bogu. Ja pak štujem Krista Isusa, kojega ti prezireš, koji je tebi, kad nisi bio ništa, dao ovu moć, da budeš ono što nisi bio, kako bi ga upoznao, a ti ga izazivaš na gnjev i više štuješ njegova stvorenja nego onoga koji je stvoritelj svega.” Numerijan reče: „Buncaš, nanoseći nam uvrede. Zar ti se čini da su stvorenja veliki bogovi?” Babyla reče: „Djela su ruku ljudskih, izumi Sotone, koji je zbog svoje zavisti bačen s neba, premda je bio jedan od anđela, i zaveo je ljudski rod dijelom idolopoklonstva, kojega Bog ima uništiti sa svim njegovim slugama.”

3 Numerijan reče: „Bajke su to što govoriš. Jer naša su pisma otajstva i velika sakramenta. Stoga ti zapovijedam da poslušaš i žrtvuješ. Svakako, ako ne htjedneš, nećeš ostati nekažnjen. Jer nisi bolji od naših prethodnika, koji su tako čineći obasuti velikom čašću.” Babyla odgovori: „Otajstva vaših sakramenata su nečista i strašna, a vaša je čast privremena i prolazna. Moćan je pak svemogući Bog, koji je na nebesima, dati mi strpljivost za sve muke koje htjedneš nanijeti.” Numerijan reče: „Tko je taj svemogući Bog kojega zazivaš sebi u pomoć?” Biskup Babyla odgovori: „Snaga i mudrost i Riječ Očeva.” Numerijan reče: „Što dakle? Zar je i čovjek?” Babyla odgovori: „Postojanost života, uživanje onoga što je Bog stvorio.” Numerijan reče: „Razumno si odgovorio, kao mudar učitelj, i takav je glas koji je o tebi. Samo ti jedno nedostaje, znanje o bogovima.” Babyla odgovori: „Nerazumni i oholi tiranine, pohvala koju mi ti upućuješ uvreda je. Ja pak tražim pohvalu Gospodina svoga Isusa Krista.” Numerijan reče: „Već te neću slušati po riječima, nego ću staviti željezni okov oko tvoga vrata i okove na tvoje noge i primijenit ću muke, jer ne prestaješ nanositi uvrede svome Gospodaru i Kralju.” Babyla odgovori: „Najradije prihvaćam sve što naneseš. Jer nisam dostojan ni prikladan da se zovem slugom svoga Gospodina, za čije bih se ime rekao da sam podnio muke. A blaženi su oni koji su trpjeli za njegovo ime, jer je plaća njihova velika kod Boga.”

4 Numerijan reče vojskovođi Viktorinu: „Podvrgni mukama Babilu, učitelja nerazumnih. Stoga zapovijedam da mu se stavi željezni okov oko vrata, a jednako tako i željezni okovi na noge na njegovu sramotu i sramotu njegova roda. Jer sam teškoc uvrijeđen od njega.” Vojskovođa Viktorin odgovori: „Tako tid božanskoga veličanstva, davno sam htio javitie tvome strahopoštovanja dostojnom imenu o tome čovjeku i o tome najnerazumnijem rodu, jer je nepravedno i tuđe zakonu ono što naučavaju.” Numerijan reče vojskovođi: „Zasad učini ono što sam ti zapovjedio, nevjernomu biskupu Babili. A zatim ću i na njegov rod utrošiti.” A vojskovođa stavi Babili željezni okov oko vrata, a jednako tako i na noge okove, i ostavi ga podf čuvarima na otvorenom da ga svi vide. A Babyla, podigavši oči svoje k nebu, reče: „Zahvaljujem svome Bogu koji me doveo do tolike časti po ispovijedanju svoga imena. A u Krista svoga vjerujem i u njega imam pouzdanje, jer će mi dati snagu i strpljivost protiv vaših zasjeda i vašega oca, Sotone koji potiče.”

a U rukopisu Ripatorija: poteris.
b Mombritije: Astrea. U sljedećem životu Adrasten, Aresten ili Arasten Bog, o čemu ondje.
c U rukopisu Ripatorija: me contumeliatus est.
d Isti: divinitatem.
e Isti: timori tuo.
f Isti: servatoribus.

Pitanje 2. protiv triju dječaka, majke, Babile.

Numerijan reče: „Pozovite Babilu, učitelja malenih i onih koji ludo žive.” Babyla odgovori: „Učitelj doista malenih i mudrih jesam, a nerazumnih, kakvi ste vi, nisam učitelj.” Numerijan reče: „Tako mi bogova, priliče ti okovi oko vrata i okovi koje nosiš na nogama.” Babyla odgovori: „Ti to doista kao nerazuman govoraše izrugujući, ali mi po Sinu Božjemu više priliče nego tebi krune koje nosiš na glavi.” Numerijan reče: „Nesretniče, žrtvuj bogovima i oslobodi se kazni koje te čekaju, i ne daj se zavesti ispraznim naucima kojima svoje zlo poučavaš.”

6 Biskup Babyla odgovori: „Želio sam da mojim naucima postaneš sin, kako bih te, kada postaneš spašen, častio. Želiš li, naime, znati koliko je velik naš nauk? a Imam pod sobom tri malena dječaka koje sam, uz pomoć milosti moga Gospodina, odgojio svojom mudrošću; zapovjedi da ih dovedu, kako bi, ako meni kao buncajućem ne vjeruješ, barem po njihovoj vjeri i postojanosti, koja je u Bogu, mogao biti oslobođen ove nevjere kojom si obuzet i postati zdrav.” Numerijan zapovjedi da se uvedu maleni dječaci koje je spomenuo biskup Babyla, a da se on sam zadrži vani. Kada su maleni dječaci ušli, upita ih imaju li majku. A oni odgovoriše: „Da, i osim majke koja nas je odgojila, imamo Babilu kao gospodara i učitelja i oca.” Numerijan zapovjedi da se dovede majka malenih dječaka, i kada je ušla, upita je: „Kako ti je ime?” Odgovori: „b Teodula.” Numerijan reče: „Jesu li to tvoji sinovi?” Odgovori: „Ja sam ih doduše rodila, a Bogu sam ih prinijela da budu preporođeni po dobrom pastiru, mome gospodaru biskupu Babili; on ih je pak poučio u Božjem nauku.” Numerijan reče: „c Udrite je po licu pred njezinim sinovima, govoreći joj: Nemoj drsko govoriti.” A dječaci, vidjevši da im majku udaraju, kao jednim glasom povikaše: „Tiranine, nemoj udarati našu majku bez razloga. Poštena je, naime, i istinu je govorila, jer nas je ona rodila i predala našem gospodaru Babili.” Razgnjevljen pak kralj Numerijan zapovjedi da se tri malena dječaka podignu nad katomo i da se prvome dadee dvanaest udaraca, drugome pak devet, a trećemu sedam. Tada dječaci, podigavši svoj glas, govorahu: „Blagoslovljen si, Bože, jer po učiteljstvu našega oca Babile, zbog tvoga Krista, Gospodina našega, ovo trpimo.” Numerijan reče njihovoj majci: „Koliko godina ima tvoj prvorođeni sin?” Ona odgovori: „Dvanaest.” Numerijan reče: „A drugi koliko?” Teodula odgovori: „Devet.” Numerijan reče: „A treći koliko?” Atila odgovori: „Sedam”, i nakon toga povika i reče: „Velik si, Bože, jer je svaki od mojih sinova, prema broju svojih godina, udaran za tvoje ime.”

7 Numerijan zapovjedi da se majka malenih dječaka pošalje van i da se uvede Babyla, te reče njemu: „Učitelju nerazumnih i odgojitelju malenih, provjeraf za koju si mislio da će mi se dogoditi po malenima pokazala se lažnom. Pozvani maleni dječaci, naime, obećali su da će žrtvovati bogovima.” Babyla odgovori: „Pravo si slagao na svoju glavu, jer ne činiš ništa novo. Sin si, naime, đavla, koji je od početka lažac.” Numerijan reče: „Tako mi Asklepija, prezirem tvoje govore i uvrede, ig odmah ću te dati objesiti ako ne žrtvuješ.” Babyla se nasmiješivši odgovori: „Uistinu si dostojan podsmijeha ti koji tako govoriš, jer sam ja spreman ne samo da budem obješen, nego i raspet za Krista, da njega zadobijem. Jer su duše pravednika i Ispovjedaoca u Božjoj ruci i ne dotiče ih nikakvo zlo. A ti čini što hoćeš.” Numerijan reče: „Nesretniče, u čemu sam ja za podsmijeh?” Babyla odgovori: „Ako čuju ostali tvoji bogovi da si spomenuo samo Asklepija, rasrdit će se na tebe. Ja pak žalostan sam i plačem zbog vas što ste zadržani u toj nerazumnosti.” Numerijan reče: „A ako čuje tvoj Krist da si spomenuo samo Boga, što ćeš učiniti?” Babyla odgovori: „Premda nisi dostojan čuti znanje kršćana, ipak zbog mnoštva koje stoji govorim, kako bi upoznali tvoju nerazumnost. Kada kršćani spominju Krista, ispovijedaju i Oca, i kada spominju Oca, ispovijedaju i Sina, jer je Otac u Sinu i Sin u Ocu, jer nije odijeljen Sin od Oca ni Otac od Sina.” a Petar de Natalibus kaže da je, kada su je ispitivali o drugim kršćanima, otkrila da ima tri duhovna sina. Odakle je to Petar preuzeo? b U sljedećem životu: Sama se nazvala službenicom Božjom, što je na grčkom θεος εστις θονατ. Metafrast: Kristodula. U rukopisu: lipas. Teodora.c U rukopisu: lipat. exolapate eam.d katomo, ili radije biti podignut na katomo, znači biti obješen o nečija ramena da se lakše nanose udarci bičem, σμες označava rame. O tome sramotnom mučenju pogledaj Baronija uz 15. lipnja, slovo n.e Dodaje Mombritije, o mjestu: što treba čitati de loro.f U rukopisu: lipat. qua putas me a Deorum sacrificiis separari.g Isti: paullulum.h Isti: deponebat. i Agones Mart.: virtutem.

Pogubljenje sv. Babile i triju dječaka.

Numerijan reče: „Neka se uvede Babyla”, i reče njemu: „Jesu li ovo tvoji sinovi?” Babyla odgovori: „Po Bogu su moji sinovi. A ženu nisam upoznao.” Numerijan reče: „Kako su ti onda a slični?” Babyla odgovori: „Želja je moga zavjeta da mi u svemu budu slični, osim u mojim grijesima.” Numerijan reče: „Već sam ti rekao da želiš izbjeći muke i kazne, samo žrtvuj barem sada da bi živio.b Uvjeri i malene da ne izgube ovaj život, budući da su maleni.” Babyla odgovori: „Ludo i nerazumno, nemoj se uvjeravati da ćemo to učiniti, ili neka te posrami istinska postojanost malenih, koja je u Bogu.”

Naređuje se da se svi pogube mačem.

10 A primivši osudu, Babyla s tri dječakac zakle nazočne govoreći: „Zaklinjem vas Gospodinom, koji sve vidi, s okovima koji su na mojim nogama i na mom vratu postavite me za svjedočanstvo ovome tiraninu, koji ima biti mučen u vječnom ognju koji se neće ugasiti.” Izišavši na vrata, pjevao je govoreći: „Jer si nas spasio od onih koji nas tlače i posramio si one koji nas mrze. Slavimo Boga ja i maleni moji u sve dane u vijeke vjekova.” A maleni odgovoriše: „Amen.” Ujedno su također govorili: „Ne ostavljamo te, sveti oče naš Babyla, koji si nas, odgojene svojom mudrošću, učinio da upoznamo Krista i naučio nas da za njega trpimo.” I podigavši svoje oči k nebu, kao jednim glasom rekoše: „Zahvaljujemo ti, Gospodine Isuse Kriste, koji nisi dopustio da se mi, maleni tvoji, ni u ovom vijeku ni u budućem odvojimo od stopa svetoga oca našega Babile.”

11 I sveti Kristov mučenik Babyla zamoli onoga koji je izišao da im odrubi glave da najprije pred njim udari svete malene, a potom njega samoga. I zagrlivši ih i držeći ih zdesna i slijeva, reče: „Evo ja i maleni koje mi je dao Bog.” A maleni, grleći njegovu glavu, ljubili su mu ruke govoreći: „Gospodine oče i učitelju naš, s tobom zajedno budimo dovršeni, jer smo od početka od tebe poučeni i svršetak ćemo s tobom primiti po dobrom ispovijedanju koje si ispovjedio pred kraljevima i vlastima ovoga svijeta.” A kada je dovršio molitvu, vidjevši mučenik Babyla vjeru malenih i pouzdanje, koje je od Boga, a ne od čovjeka, obradovao se nad tolikom veličinom njihove vjere i reče: „Blagoslovljen si, Bože onih koji su uistinu kršćani, koji si usavršio ove sluge svoje na slavu svoga imena po meni, svome sluzi, a još više po svome imenu. Uistinu si, naime, iz usta malenih i onih koji sisaju usavršio hvalu.”

12 I tako je poljubio svakoga ponaosob i predao ih mučiteljima da budu udarani u njegovoj nazočnosti. A kada su bili udareni, potom je predao samoga sebe. Tako je također i njemu odrubljena glava, i položen je s malenima i s okovom i okovima u miru. A trpio je preblaženi sluga Božji i svećenik Babyla s tri malena u gradu Antiohiji, 24. siječnja, za cara Numerijana, dok kraljuje Gospodin naš Isus Krist, kojemu je slava u vijeke vjekova. Amen.

a U rukopisu: lipat. te simulant.
b Agones, ili zasigurno.
c Nedostaje ova zakletva u rukopisima, nalazila se u Mombritiju.

Druga djela

iz triju vrlo starih rukopisa.

Različita borba sv. Babile s tiraninom.

Ako tko revnije istražuje slavna djela mučenika, uvijek će naći nešto čemu će se još više diviti. Babyla nam pruža primjer: njegova ustrajna vjera nije se oduprla bilo kojem sucu, nego je ugasila bjesnilo samoga cara, pokazujući da se svjetovna osoba ima prezirati kada je riječ o snazi Božjoj. Jer kada je car Numerijan, prelijevajući se od nove žrtve s grobnice, još ne ispravši prljavštinu prljavoga sjaja, navalivši pokušavao ući u crkvu kako bi to mjesto najdostojnije štovanja pogazio svetogrdnim oskvrnućem, biskup Babyla toga grada i toga vremena, sazvavši sve kršćane, čim je to doznao, pokazao je što treba činiti, utvrđujući ih sve ovim govorom: „Neka se nitko od vas, o najslađi sinovi, ne boji propasti: stojte čvrsto, ustrajte sretno; jer kakvo strepnju treba imati ondje gdje brani Krist, a suprotstavlja se Antikrist? Ovaj bijesni vuk pokušava provaliti i oskvrnuti ovo mjesto svete molitve, preliveno krvlju žrtvenih životinja. U tjeskobi smo velike pogibelji: i ako nam Bog ne udijeli pomoć,b bit ćemo ubijeni.”c

2 Dovršivši taj govor, opsjeo je vrata crkve da se odupre, odbijajući Kralja koji je dolazio k njemuc ne malim ukorom kojim je govorio: „Ovamo nije dopušteno ući onečišćenomu.” A Numerijan, koji je došao spreman da uđe, kada je vidio da ga se velikodušno odbija, dijelom zbunjen stidom, dijelom ponesen ludilom, nije znao što da učini, te okrećući se na obje strane, između srdžbe i stida, nije podnosio ni da progoni buntovnika ni da popusti onome koji se opire, ipak je smatrao časnijim da se zasad povuče kako ne bi bio i ismijan i pobijeđen. Odlazeći stoga zapovijeda da se Babyla čuva za nj a da nitko ne zna.d

3 Drugoga dana, kada je sjeo na uzvišeno sjedište svoje palače, zapovjedi da ga se dovede i pred svima reče: „Koja te zabluda, najnesretniji od svihd nerazumnih, obuzela da si, ne znajući za kraljevsku moć, digao ruku na onoga koji je žurio i nisi mi dopustio da uđem kamo sam htio? Kunem see božicom Adrastom da za ovaj zločin neću dati oprosta: da vidimo hoće li ti tvoj Bog udijeliti pomoć.” Odgovori Babyla: „Ja sam čovjek neznatne vrijednosti kod svih. Ali me svemogući Bog učinio velikodušnim, tako da je onoga koji jedva da je samomu sebi dostatan učinio povrh toga učiteljem tolikoga puka. Otuda je došlo da, kao marljiv pastir i brižan upravitelj, ni torove ne puštam otvorenima vuku ni lađu ne izlažem hridima o koje bi se brod razbio, znajući da ću položiti račun za sav narod. Stoga sam te odbio kad si dolazio jer si dolazio s namjerom da naudiš, a ne da povjeruješ.” Numerijan reče: „Vukom ti se činim, kao što priznaješ?” Odgovori Babyla: „Carem si postao po Božjoj volji, kako bi i tebi prilika za grijeh i nama zgodna prigoda za trpljenje našla mjesto, i da strah od progonstva učini sluge Božje boljima. Ali ti ne znaš svoja dobra, niti se smiješ zvati carem, ne poznajući onoga koji je dao ovu slavu. Kad bi uzvratio za milost, štovao bi samo Boga i njemu bi služio, ne bi štovao one koje je on sam stvorio. I da budeš sigurniji po primjeru: ako bi tko od onih koje ti je pridružila dvorska služba, kao nov izdajnik i bjegunac, naglo prešao drugomu, zaboravan na tvoje dobročinstvo i ne znajući za moć, ne bi li ga raskomadao na komade i satro dugom boli muka? Što misliš o nebeskom negodovanju kada ostavljaš Boga koji ti je sazdao tijelo, koji je dao dušu, koji je podario duh i otkupio te od vječne smrti, koji je sazdao nebo, zemlju, zrak, mora da služe tvojim užicima, koji je dao hranu i, da dođemo do vrhunca, podario ovo uzvišeno dostojanstvo carstva? Izraelu, jer ne može izbjeći uvrijeđeno Božje veličanstvo, Gospodin kliče po Mojsiju govoreći: Vi ste mene uvrijedili, i ja ću vas uvrijediti u barbarskom narodu, nerazumnom. Uvrijedio si, dakle, ti Gospodina: znaj da će ti vlast uskoro biti oduzeta, jer ne zaslužuješ da u njoj uživaš, ne poznajući onoga koji ju je dao.”f

4 Numerijan reče: „Buncaš, kako vidim. Tko bi, naime, zdrava uma to rekao? Ipak rado pitam za tumačenje koji to nerazumni narod naziva vaš Zakon.” Odgovori Babyla: „Bog je stvorio čovjeka, ali Sotona, izbačen sa nebeskoga sjedišta, jer sam nije imao lijeka, tražio je da imag druga; namamio je Adama da uzme hranu sa zabranjenoga drveta, koji je ubrzo imao pasti, i kada je to postigao, likujući od radosti, podvrgnuo je pod svoju vlast onoga kojega je svladao. Tako je čovjeku, izgnanomu iz raja, zapovijedao novi gospodar, nadajući se da će pod sobom voditi sve koji se rode od sluge. Tako je tiranin ljudskoga roda uveo ljudima različita štovanja i prisvojio sebi višestruko ime, da se sada štuje u Marsu, sada obožava u Liberu, sada se naziva Jupiterom, sada zove Merkurijem, sada se raduje nazivu Apolona, i želi imati toliko svetkovina koliko i imena. Gledajući to, Sin Božji Krist napokon je pogledao na zemlju, i začetnik milosrđa i pobožnosti nije dopustio da se srca smrtnika muče dugotrajnim ropstvom: obukao je stoga naš oblik i uzeo tijelo, kako bi đavao, koji je pobijedio čovjeka, bio pobijeđen od čovjeka. Tako su nam se otvorile oči i progledali su vidovi, vratio se prijašnji cjeloviti osjećaj, i pošto je svladan onaj koji je pobjeđivao, vratili smo se na prijašnju slobodu. Što, dakle, koristi što si počeo biti slobodan ako sam sebe osuđuješ? Što koristi što si istrgnut od đavla ako ponovno trčiš đavlu? Radije ostavi ovu sljedbu, slijedi pravoga branitelja, koji i pokajnicima daje oproštenje, a oholima nanosi kaznu.” Numerijan reče: „Vaša su pisma puna laži, a naša se oslanjaju na istinu. Zato žrtvuj da ne umreš u mukama. Jer nisi bolji od onih koje je na žrtvu prisilila naša vlast, kojima i čast dodajemo, pokazujući da ni buntovnicima ne treba uskratiti kaznu ni poslušnima dostojanstvo zasluge.” Odgovori Babyla: „Ako si neke nerazumne zahvatio otrovnim govorom, koji, oslanjajući se na slab korijen vjere, bijahu prevareni nepravednim govorom, nećeš, kao što se nadaš, i mene naći sličnoga njima, pa ni ako obećaš nebeska kraljevstva. Radije idi u tartar i u ona prebivališta mračnoga sjedišta zbog svoga grijeha ili zbog onih koje si naveo da griješe.”

5 Numerijan reče: „Što je Bog? Izloži mi samo ime.” Babyla odgovori: „Kad bi te do neba nosio nebrojen red krila i kad bi letom dosegao zvijezde, ipak ne bi mogao znati Božje ime; jer ga nitko nije zazvao niti nazvao niti vidio, osim onih kojima se tako očitovao da su smrtne oči mogle podnijeti. Jer Bog nije ime, nego je slava snage; Bog je put razboritosti koji vodi u život. Ništa, dakle, ne treba pitati o onome za kojega se zna da je sve stvorio.” Numerijan reče: „Što je čovjek?” Odgovori Babyla: „Ili svjedočanstvo dobra srca ili zla, siguran znak kušnje duha.” Numerijan reče: „Mudro te vidim da si govorio. Kunem se božanstvima, drugo je o tebi raznosio glas, a drugo sam ja vjerovao. Ali prepoznajem najrazboritijega učitelja. Ako, dakle, želiš da tvoja dobrota bude neokaljana, pohiti biti štovatelj svetinja.” Babyla reče: „Nerazuman, bezbožan, obijestan i tiranin jesi, od kojega ponuđenu čast treba odvratiti prema uvredi, a ne pohvali. Punina je svih dobara spoznati Krista, a ispraznost srca i osjetila častiti kipove. Tko od nas, dakle, oskudijeva u kojem dobru, pokazuje štovanje.”

a U rukopisu sv. Maksimina: hostia.
b U rukopisu Velsera: occidimur.
c Izvrsno sv. Krizostom, u navedenoj homiliji protiv pogana, hvali vrline sv. Babile, a ponajviše razboritost koja sjaji u tom činu.
d U rukopisu Velsera: Sapientie error.
e U rukopisu Audomara: Aresten Deum, sv. Maksimina: Arasten, možda Αρπτα, Aretem Deum, to jest Marsa. U prijašnjem životu, per virtutem meam, τῆν ἀρετῆν μον.
f U rukopisima Velsera: barbaram.
g U rukopisima Audomara i sv. Maksimina: collegium.
h U rukopisu Velsera: indixit.

Sv. Babilas, tri dječaka, njihova majka, nanesena mučenja.

Numerijan reče: Više ne mogu podnositi tvoju tvrdokornost. Nego neka vrat, otežan težinom okova, klone, a noge neka prime čvršće veze, da spoznaš da si postupio kao najgori sluga protiv svoga Gospodara. Babilas odgovori: Meni je Gospodin Isus Krist, a braća su oni kojima je on strah. Stoga, ako ćeš povjerovati u Krista, već sada grlim tvoja koljena i noge, ne kao poganskom caru, nego kao nedavno pronađenom sužnju. Uostalom, strah od kazne ne slama me. Koliko god trpio za Gospodina, više dugujem nego što vraćam. Čuvši to, Numerijan reče vojskovođi Viktorinu: Naređujem da ti se preda ovaj buntovni i ludi učitelj, kako bi teških, sputanih nogu i pritisnut težinom lanaca po svim udovima klonuo u dugotrajnom rastrzanju, jer mi je nanio veliku uvredu. Vojskovođa Viktorin reče caru:b Već sam dugo tražio priliku da iznesem tvojoj vječnosti, kako bih obavijestio vašu vedrost o zlu ove vjere koju ovaj slijedi, da će ova zaraza proći kroz sve narode ako se sami čirevi ne isijeku do korijena i ne ostave drugima primjer nekažnjivosti. Ali bolje je što ovo govorim upitan. Numerijan reče vojskovođi: Neka se zasad s Babilasom učini kako smo naredili. A malo-pomalo po meni će se ova vjera zatrti.

7 Čuvši to, Viktorin naredi da se Babilas, opterećen željezom, pokaže po cijelom gradu kako bi ga vidjeli svi učenici. On je, kličući od radosti, izlijevao Gospodinu zahvale i molitve te se ponosio time što svi vide snagu njegove duše. Toliko je, dakle, odatle primao radosti koliko se neprijatelj nadao da je nanio muke. A vojskovođi i kralju pokazivao se zahvalnim. Čuvši to, car naredi da se pozove Babilas, govoreći: Neka se dovede učitelj ludaka i odgojitelj malodobne djece. Babilas odgovori: Učitelj sam one djece koja u dječačkoj dobi sa staračkom razboritošću ispovijedaju Gospodina. A da sam učitelj ludaka, bez sumnje bih vas poučavao. Numerijan reče: Mnogo su ti ove veze, što se tiče oblika i uresa, pridonijele ljepote. Tako mi bogova, postao si lijep. Babilas odgovori: Ti se kao ludak rugaš, ali Sin Božji zna da ja sebe u ovim vezama smatram ljepše urešenim nego što ti sebe smatraš u kruni.

8 Numerijan reče: Prinesi dakle žrtvu, ako ti je na srcu to svjetlo koje gledaš, i izbjegni već pripravljene muke, te prestani varavim naukom uznemiravati ovaj mliječni duh dječaka. Babilas odgovori: Želiš li znati da savršena mudrost ne počiva uvijek u dobi? Imam tri učenika djeteta: zapovjedi da ih dovedu, i opazit ćeš kolika je u njima punina straha Božjega, kolika je milost. Numerijan uskoro naredi da se dovedu djeca, pa kad ih je izbliza promotrio, pomno pita imaju li majku. Na to dječica rekoše da im je Babilas otac, Babilas gospodar, Babilas učitelj. Poslije njih zapovjedi da se dovede i majka, a kad je bila privedena, pita ženino ime. Ona reče da je službenica Božja. Ovo mi je ime, reče, ovo vjera, ovo jedina ljubav. Numerijan reče: Jesu li ovo tvoji sinovi koje gledaš? Žena odgovori: Iz svoje sam utrobe iznijela ove porode, ali sam odmah Bogu po učitelju Babilasu prinijela ovaj dar: on ih je oblikovao za sve što je ispravno.

9 Numerijan reče: Neka se pred sinovima, koje ne priznaje, izudara pljuskama po licu. Kad su mališani vidjeli njezinu muku, sva trojica jednim glasom povikaše: Tiranine, zašto raniš nedužnu ženu? Plemenita je i, kad su je pitali, nije rekla ništa lažno. Rekla je da je Babilas naš učitelj i otac. A da se još više razgnjeviš, ne nazivamo ga ocem, nego Gospodinom. Razgnjevljeni car naredi da se dječaci izudaraju pljuskama i da se pretučeni čuvaju pod sigurnim nadzorom. Oni, kako su bili trojica jednaki i duhom i glasom, odgovoriše: Zahvaljujemo Bogu koji nam je dao ovu krunu. Numerijan reče ženi: Koliko godina ima tvoj najstariji sin? Ona odgovori: Dvanaest. Upitana i za drugoga, reče: Devet, a za trećega je slično rekla: Sedam. Ali kad je upotpunila broj godina, povika snažnim glasom: Moćan je Bog kršćana, koji gleda ovu dob i malenima dodjeljuje zaslugu savršene kreposti.

10 Numerijan naredi da i majka izađe. Tada zapovjedi da se uvede Babilas, govoreći: Nerazumni učitelju, tvoja su obećanja pobijeđena, i lažna je proglašenac presuda. Djeca su priznala da će klati žrtve i prinositi svete obrede. Babilas odgovori: Slijediš naviku svoga duha, care, lažeš kao što si navikao. Tako je dolikovalo sinu Antikrista da se uvuče varajući. Numerijan reče: Kunem se Eskulapom da ću te, ako prezreš ove riječi, žestoko izudarati, a ako se pak usprotiviš, i odrubiti glavu. Babilas odgovori: Uistinu si dostojan smijeha. Numerijan reče: Odakle si to mogao dokazati? Babilas odgovori: Ako saznaju tvoji bogovi da si se kleo samo Eskulapom, neće li te progoniti razgnjevljeni? A ako to sazna samo Spasenje, koje smatrate božicom, neće li odmah ostaviti neprijatelja? Ja se crvenim ako vjerujete da su ta božanstva koja su vam na čast nakaze. Kakva je to mahnitost, kakvo je to ludilo da ljubite nepomična i neosjetljiva kipovlja, ne poznajući Boga koji je istinit i velik? Numerijan reče: Ako sazna tvoj Krist da potvrđuješ prisege samo po Bogu, neće li se rasrditi što je izostavljen? Babilas odgovori: Nedostojan si da temeljito upoznaš tajne kršćana, ali jer sažalijevam one koji stoje uokolo, neću šutjeti. Kad kažemo Sin, imamo i Oca, kad zazivamo Oca, spominjemo i Sina. Tako svjedoči i Pismo govoreći: Ja i Otac jedno smo. Nikakvog, dakle, nadmetanja ne smije biti između Boga i demona, prema onome što je pisano: Kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom?

a Rukopisi Audom. i Sv. Maks. bez straha.
b Rukopisi Fels. i Audom. Radi tvoje pobožnosti.
c Rukopis Fels. ispovijest.

Pogubljenje sv. Babilasa i dječaka.

Kad su Babilas i djeca bili podjednako obješeni na muku i kad je u mučenjima prošlo a neko vrijeme odgađanja, oni koji su stajali uokolo, svladani samilošću, vidjevši da Babilasa pritišću okovi i da se muči u dugotrajnom rastrzanju, govorahu mu: Reci da ćeš klati žrtve bogovima da izbjegneš tako pomno smišljene muke. Babilas odgovori: Nije mi manja žalost zbog kralja što propada nego zbog vas koje je zajedno sa sobom pogubio. Uostalom, mene ovaj nikada neće preokrenuti. Ovi udarci koriste za spasenje, i koliko se teško ranjava tijelo, toliko se pomaže duši.b A da povjerujete da je to istina, prisutan je u borbi onaj koji će uzvratiti zaslugu poslije borbe. Ali kad je car spoznao Babilasovu postojanost, zapovijeda da se ponove veća mučenja. Muči se, dakle, on, a nasuprot se vješaju djeca, koja iznenada povikaše govoreći: Bezbožni tiranine, zašto progoniš našega učitelja i našega pastira? Zar zato što ispovijeda jednoga Boga, koji je istinit i velik? Vjerujemo u Krista da će tebe uskoro pogoditi ne udarci, nego oganj. Razgnjevljeni car zapovijeda da se oni ponovno izudaraju. Dječaci povikaše: Bezbožni tiranine, što ti je donijela pokvarenost uma? Što kraljevska moć? Što draguljima ukrašena kruna? Što sva četa pratitelja i gusta kornjača naoružanih oko tebe, kad te sa svim tim gomilama tvoje časti nadvisuju mališani? Tri dječaka slave pobjedu nad tobom i ne slama ih nikakva žestina muka. Jer ove pobjede imamo onoliko svjedoka koliko si ti mislio da će biti mučitelja. Uostalom, muka se niti zgražamo niti ih se bojimo.

12 Tada car, skinuvši Babilasa s mučiteljskoga sprave equuleus, zapovijeda da se čuva u skrivenoj ćeliji, da bi se u njegovoj odsutnosti obmanula djeca. I reče mališanima: Ako vas ova bogatstva koja gledate i mamljenja počasti privlače, odbacivši obred svoje vjere, ispunite zavjete našim bogovima. Oni jednim glasom rekoše: Lukavi neprijatelju i osvajaču dobrih duša, zašto nagovaraš na zavodljive stvari za koje znaš da se svijet prezire? Naš nas je učitelj protiv tvojih strijela naoružao znakom svetoga Križa. To smatramo imetkom, to držimo bogatstvom. Spremni smo, dakle, prinijeti žrtvu svoga tijela. I nemoj vjerovati da će ti koristiti odsutnost našega učitelja. Velikim je korijenom učvršćen naš duh. Vodit će nas onaj koji nas je stvorio, kojemu kao vjerni sluge služimo od mliječne dobi: on će nama i našem učitelju pružiti pomoć. Po njemu se, dakle, kunemo, kojemu je lako iz nevolje dati radost i iz boli podariti zdravlje, da ćemo u ovom štovanju ostati u svako doba Iz METAFRASTA. doba i da ćemo vjerovati u Oca i Sina i Duha Svetoga.

13 Sve je to Babilas, kako je bio u ćeliji, slušao. Napokon i njega zapovijedaju dovesti. Kad je bio uveden, Numerijan reče: Jesu li ovi mališani tvoji sinovi, ili ih je rodio drugi otac? Babilas odgovori: Moji su sinovi trudom odgoja i osjećajem ljubavi, a inače ne poznajem tjelesno sjedinjenje muškoga i ženskoga spola. Numerijan reče: A odakle u svemu ostaju tako slični tebi? Babilas odgovori: To imam u željama, da se u svemu sa mnom slažu ravnomjernim umom, osim u mojim grijesima, koje sam počinio veće. Numerijan reče: Često sam ti rekao da izbjegneš muku udaraca i pogibao smrti, i nisam mogao ishoditi. Ali još ima mjesta oprostu, ako sebe i ovu djecu privoliš na ono što nagovaramo. Tada Babilas, okrenuvši se većem gnjevu, uzbuđeno povika: Bezumni i od svih okrutniji tiranine, ostavivši žrtve stoke, naslađuješ se ljudskim žrtvama, i napustivši borbe s barbarima, pohlepno gledaš na rimsku krv i žudiš za nevinom krvlju. Vjerujem u nebesku silu da ćeš kao od nas tako i od boja otići pobijeđen. A svoje darove daj onima s kojima ćeš zajedno gorjeti, mi pak zasluge očekujemo od onoga kojemu iskazujemo poslušnost.

14 Na to razgnjevljeni car zapovijeda da se Babilas s djecom pogubi mačem. A Babilas izlazeći radostan, već pred pogubljenjem, obraća se onima koji su stajali uokolo, zaklinjući svakoga po Gospodinu Isusu Kristu da ga sa svim okovima, koji su bili svezani oko nogu ili oko vrata, polože u grob, da bi tiranin tugovao kad umre, shvativši da se časti smatra ono što je učinio iz srdžbe. Babilas izlazeći kroz vrata, izlijevao je Bogu hvalospjev za zahvaljivanje i molitve, govoreći: Oslobodio si nas od onih koji nas tlače, i one koji nas mrze smeo si. Isti je psalam govorila i djeca, prateći dragoga učitelja i u smrt. da se dječaci ubiju pred njim.

15 Već kad se okrutni krvnik približavao da ih pogubi, Babilas je molio da se pred njegovim očima odrube glave djeci, pa da tek tada i sam već bezbrižan padne. Kad je krvnik to odobrio, Babilas, grleći djecu desnicom i ljevicom, reče: Evo ja i sinovi moji, koje sam primio od Boga, ponovno predajem Bogu. Ispovijest pokazana sve do kraja potvrđuje početke nauka. Kad je izrekao ovaj glas, odrubljuju glave djeci. Tada bezbrižni Babilas reče: Zahvaljujem ti, Gospodine Oče Isusa Krista, što si nas uresio tolikom čašću i iz usta djece i dojenčadi usavršio hvalu: evo, sve se ispunilo. Ona dob, koja još nije imala udesa mača ni mjesta rane, ustrajala je u ispovijedanju tvoje snage. Poslije toga i sam biva udaren i zajedno s djecom pokopan, posvećen vječnom spomenu, jednak životom, jednak mukom, jednak pogrebom, dok kraljuje Gospodin naš Isus Krist, kojemu je čast i slava u vijeke vjekova. Amen.

a Rukopis Vels. sati.
b Isti: I ne vjerujte da podnosim ikakve bolove, jer je prisutan itd.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

24. siječnja Kalendar godine