Antinoj, Antinopolis, Antinoja, Antinoe grad je Tebaide u Egiptu, koji je osnovao car Hadrijan, smješten na desnoj obali Nila, na pola puta između Babilona i Kopta, opširnije opisan od nas 9. siječnja uz život sv. Julijana i Bazilise br. 10, u prolegomenima gdje br. 11 rekosmo da je pod Dioklecijanom pokrenut okrutan progon u tim krajevima Tebaide. U njemu se plemenito borio i za Krista preminuo 21. siječnja sv. Askla, od nekih pogrešno nazivan Asklas, Asdas, Asklepije i Arselas.
Trećega dana nakon smrti, 23. siječnja, kršćani su pronašli njegovo tijelo i predali ga ukopu. Taj je dan otada posvećen njegovu štovanju. Rimski martirologij: Kod egipatskoga grada Antinoja, sv. Askla mučenik, koji je nakon raznih muka, bačen u rijeku, predao Bogu svoju dragocjenu dušu. Uzuvard: Kod grada Antinoja sv. Askla mučenik, koji je najprije najokrutnije mučen vješanjem, zatim spaljen plamenom prinesenim bokovima, a na kraju bačen u rijeku, predao Bogu svoju dragocjenu dušu. Rukopis Florarium: Kod grada Antinoja, inače Antinonija, sv. Askla mučenik, koji je za suca Arijana, u vrijeme Dioklecijana, godine spasenja 287., ovjenčan mučeništvom. Maurolico: Kod egipatskoga grada Antinoja sv. Askla mučenik, koji je za vladanja Dioklecijana, pod upraviteljem Arijanom, nakon raznih muka, bačen u Nil, predao Bogu svoju dragocjenu dušu, a pokopali su ga đakoni Filemon i Apolonije.
3 To opširnije ovako pripovijeda Petar de Natalibus, 3. knj., pogl. 16. Askla mučenik trpio je u Egiptu, gradu Antinonu, u vrijeme cara Dioklecijana, pod upraviteljem Arijanom; najprije najokrutnije mučen vješanjem, zatim spaljen plamenom prinesenim bokovima; naposljetku bačen u rijeku, predao je Kristu svoju dragocjenu dušu, 23. siječnja, a pokopali su ga u samome gradu kršćani, posredovanjem đakona Filemona i Apolinija. Ali ružna je to pogreška što se Filemon naziva đakonom i kaže se da je ravnao ukopom, on koji tada još nije bio obraćen na Kristovu vjeru. Djela mučeništva njegova i Apolonijeva, štoviše i upravitelja Arijana (jer je i on od krvoločnoga progonitelja postao slavni Kristov mučenik), donijet ćemo iz raznih rukopisa 8. ožujka. Belgijsko-galski martirologij dvaput spominje sv. Asklu, naime ovoga dana i ponovno sa sv. Leonidom 28. siječnja. Spominje ga toga dana Baronije u Bilješkama o sv. Askli, ali o ovome; kojega je pisac onoga martirologija smatrao različitim. Rukopis Florarium ponovno na 8. ožujka ima upisano ime sv. Askle mučenika.
4 Djela sv. Askle donosimo iz starih rukopisa sv. Marije od Ripatorija, sv. Maksimina kod Triera i Nikole Belforta, uspoređena s Agones Martyrum nekoć tiskanima u Parizu. Ista su, ali ne posve cjelovita, postojala u rukopisu sv. Martina u Utrechtu. Djela sv. Filemona, Apolonija i Arijana također spominju Asklu, možda pismeno zabilježena od istoga pisca, a počinju ovako: Nakon što je divni Askla sretnim svršetkom dovršio mučeništvo kod Antinoja, zapovjedi upravitelj Arijan da se iz istoga grada uhite kršćani itd. Njihova se pogibija također pripovijeda u Acta SS. Thyrsi, Leucii, et Callinici, po Metafrastu 28. siječnja, gdje o Askli stoji ovo: Dioklecijan tiranski osvaja Rimsko Carstvo: a proglas se ponovno šalje u sve krajeve, da ili svi budu s njim dionici bezbožnosti, ili podnesu smrtnu kaznu. Arijan dakle, koji je tada bio upravitelj Tebaide, ne oklijevajući nimalo, čim je doznao za Asklu i Leonida, koji su štovali i branili pobožnost, podvrgava ih mnogim i velikim mukama, zatim ih i najgorče oslobađa od života itd. O Askli i ostalima govori Baronije, 3. svezak, god. Kr 310., br. 24., kao da su poginuli u Maksiminovu progonu, dok Djela svakoga od njih jednoglasnim slaganjem svjedoče da su ovjenčani mučeništvom pod Dioklecijanom.
Djela iz starih rukopisa.
Kad je upravitelj Arijan dolazio iz gradaa Hermopola, doveden mu je neki brat po imenu Askla. Vidjevši ga, sudac reče Službi: Tko je ovaj?b Apolonid, jedan od službenika, reče: Mislim da je kršćanin. Reče mu upravitelj: Ispitaj ga sam. I reče: Tko si? Odgovori mu Askla: Ja sam kršćanin. Kaže upravitelj: I nisi li čuo koje su odredbe nepobjedivi carevi donijeli po svim pokrajinama protiv kršćana, da budu prisiljeni žrtvovati bogovima? Askla reče: Čuli smo što su naredili na sablazan mnogih. Upravitelj reče: I ideš tako daleko u uvredu vladara da najsvetije i spasonosne njihove zakone nazivaš sablazni? Askla reče: Učini što hoćeš. Jer ja ne znam da postoje zakoni osim onih koji se donose zakonito i na opću korist, a ne na osobnu požudu. Jer kakav je to zakon reći: Klanjaj se idolu? Kaže upravitelj: Nije ti bilo dovoljno što si umanjio čast carevima, nego još i bogove nazivaš idolima? Kunem se samim božanstvom da ćeš, ako ne priznaš da su oni bogovi i ne prineseš im žrtve, iskusiti kazne pripravljene onima koji se ne pokoravaju. Odgovori Askla: Ne bojim se onoga čime prijetiš; veći mi je strah prezreti onoga koji je rekao: Ne bojte se onih koji mogu ubiti tijelo, a duše ne mogu; nego se radije bojte onoga koji može i dušu i tijelo zajedno pogubiti u gehenni. Treba se dakle bojati Boga koji može i cijeloga čovjeka i zauvijek mučiti: a ne vas, koji djelomično niti zauvijek. Reče upravitelj Arijan: Izaberi sebi dobar savjet i žrtvuj besmrtnim bogovima. Jer, kao što vidiš, i sprava za mučenje i mučitelji su spremni. Askla reče: Pogledajmo tko će se od nas dvojice u ovoj borbi pokazati jačim; hoćeš li ti od mene mukama kojima prijetiš ishoditi da idole nazovem bogovima, ili ću ja tebe navesti da ispovijediš da je Krist moj Bog, pravi Gospodin i Stvoritelj svega.
2 Razgnjevljen pak na to, upravitelj zapovjedi da ga objese i muče. I dok su ga okrutno razdirali, tako da su mu komadi mesa, poput remenja, duguljasto odrezani padali pod njegove noge, ništa mu ne odgovori. Njemu obješenomu reče Arijan: Još se, kako vidim, ne smekšava tvoje srce da žrtvuješ bogovima.c Bizamon pak, neki govornik koji je ondje stajao, reče: Blizina smrti učinila je da siđe s uma. Njemu sv. Askla budno reče: Niti silazim s uma niti ću odstupiti od Boga koji me je stvorio. Arijan mu pak reče: Opet si tvrdokorna srca? Mjesto doduše nije prikladno da budeš dostojno mučen: ali uz naklonost bogova ući ćemo u grad; i ondje ćeš platiti zaslužene kazne za svoj neposluh, i odmah zapovjedi da Askla ide naprijed.
3 I kad je preplovivši rijeku sišao na obalu, oni koji su bili izišli iz grada u susret sucu okružiše svetoga mučenika, koji je na rubu rijeke, ne mogavši stajati zbog svježih rana, ležao gol na zemlji. Kad je dakle mnoštvo vidjelo da se upravitelj ukrcao u lađicu da dođe u grad, spremi se izići mu u susret. A onaj blaženi mučenik, čuvši buku onih koji su govorili: Evo upravitelja, usta s mjesta na kojem je ležao: i stojeći gol, zavapi Gospodinu: Bože moj Isuse Kriste, zbog kojega podnosim ove muke, za čiju sam ljubav gol izložen na prizor ovome narodu, usliši me danas na slavu svoga imena i ispruži ruku svoje moći i zadrži usred rijeke lađicu u kojoj sjedi najbezbožniji sudac; i ne dopusti mu da dođe na kopno dok ne ispovijedi da si ti jedan jedini pravi Bog i Stvoritelj i Gospodar svega; i neka proslavi pred ovim narodom tvoje sveto ime, koje mrzi. Kad je to s potpunom vjerom zamolio Boga, iznenada stade usred rijeke lađica u kojoj je sjedio sudac i nikako se nije mogla pomaknuti s mjesta na kojem je bila zadržana. Vidjevši to, sudac se začudi: i sjetivši se Asklina obećanja, reče svojima: Zar misliš da to nije djelo onoga kršćanskoga čarobnjaka? Ipak, neodlučan glede začetnika događaja, zapovjedi da se privede druga lađica od onih koje nisu bile zadržane. Kad se ukrcao u nju, i ona je stala: i premda je imala povoljan vjetar i razapeto jedro, nije išla nikamo.
4 Želeći se dakle zbog onoga što se dogodilo sudac uvjeriti, i ujedno pritisnut nuždom, posla jednoga od svojih k sv. Askli da mu kaže: Budući da si se uplašio muka kojima sam ti zaprijetio, zato si svojim čaranjima učinio da ne mogu prijeći u grad. Odgovori Askla onomu koji mu je prenio ono što je upravitelj bio poručio, i reče: Živoga mi Gospodina Boga, neće se pomaknuti lađica u kojoj je Arijan dok ne ispovijedi ime Gospodina mojega Isusa Krista, kao što sam mu već prije rekao. Kaže mu onaj koji je bio poslan k njemu: Ako usred rijeke ispovjedi ono što od njega tražiš, kako ćeš čuti ti koji sjediš na obali? Kaže Askla: Neka sam napiše ispovijest moga Gospodina i pošalje k meni; i u isti će sat lađa sići na obalu. Prenese glasnik riječi sv. Askle Arijanu. I on odmah uzevši list, napisa svojom rukom govoreći: Jedan i pravi je Bog kojega štuje Askla, i nema osim njega drugoga stvoritelja i gospodara svega, i posla Askli. Kad je to sveti mučenik pročitao, pomoli se i lađa siđe u grad.
5 U isti sat ušavši, sudac zapovjedi da se Askla dovede pred sudište i kaže mu: Svu snagu svoje magijske vještine, koju Bog mrzi, potrošio si da me zadržiš u rijeci; i ja ću na tebi primijeniti ono što mogu. I odmah dade donijeti goruće baklje i prisloniti ih njegovim bokovima i trbuhu, dok se njegovo meso nije počelo topiti. A on sam, najhrabriji Kristov vojnik, mirno podnoseći oganj, šutio je. Dok je Svetac šutio, bezbožni Arijan reče: Kako vidim, umrijet ćeš. Askla odgovori: Pa i ako umrem, ponovno ću živjeti.
6 Arijan reče svojoj Službi: Samo trud trošimo na ovoga, jer koliko smo iskusili, ovaj je spreman umrijeti za svoju vjeru i nikako neće pristati žrtvovati i živjeti. Ipak i mi još učinimo što možemo. I odmah zapovjedi da mu se za noge priveže kamen i da ga živoga bace u rijeku. A vojnici ga podigavši dovedoše; i privezujući mu veliki kamen za noge, zadržavali su se zbog navale građana koji su se baš zato bili okupili da vide kako se blaženi mučenik ovjenčava: koji su mu i nudili hranu i molili da je uzme. Ali on odbi govoreći: Prestanite moliti; jer ja neću ni jesti ništa od ovoga svijeta ni piti od ovoga časa; nego sam spreman poći i primiti ono što ni oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u ljudsko srce nije ušlo. Nego i vama svjedočim svima koji slušate:d nastojte da zadobijete dobra koja su pripravljena svecima.
7 Kad je to njima izgovorio, ukrcaše ga u malu lađu. Okrenuvši se pak, reče kršćanima koji su bili nazočni: Dječice moja, ne zanemarujte moj ukop, i doduše danas i sutra pustite; prekosutra, ako Gospodin htjedne, dođite na sjever, na stranu grada, i naći ćete moje tijelo s kamenom koji je za mene privezan: pokopajte me u grobu s njime; i tako je bilo: jer bačen u rijeku bi nošen Božjom voljom na obalu; i trećega dana došavši iz grada braća nađoše njegovo tijelo s kamenom s kojim je bio bačen na kopno; ie pokopaše ga s njime u miru, dvadeset i trećega dana mjeseca siječnja: jer dan njegova vijenca bijaše dvadeset i prvi spomenutoga mjeseca, u Kristu Isusu Gospodinu našem, koji kraljuje s Ocem i Duhom Svetim u vijeke vjekova, Amen.a Hermopol je grad Tebaide, nešto udaljen od Nila, na zapadnoj strani: po njemu se zove Hermopolski nom. Da je u njega kao dijete bio donesen Spasitelj od presvete majke i Josipa, navode Paladije u Lausijskoj povijesti, pogl. 52., i Rufin, 2. knj., De Vitis Patrum, pogl. 7.b Rukopis Ripat.: Apolinid.c Rukopis sv. Maksim.: Bisamon.d Agones Martyrum dodaju: zbog vaše pobožnosti prema meni i moje ljubavi prema svima vama.e Po nalogu upravitelja Arijana zatim su s blaženim mučenikom Asklom pokopani sv. Filemon i đakon Apolonije, iz čijega je groba Arijan uzevši malo praha namazao oči i primio vid. Zbog toga, prigrlivši Kristovu vjeru, iznio je skupocjena platna i mirise, i pozvavši dvojicu biskupa, o svome trošku dade balzamirati tijela mučenika i ponovno ih položi na mjesto gdje su bila pokopana. To opširnije u Aktima sv. Filemona i Apolonija, kao i u Aktima sv. Tirza, Leukija i Kalinika.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.