U Ateni se slavi 21. siječnja rođendan za nebo sv. Publija, biskupa, koji je nakon sv. Dionizija Areopagita plemenito upravljao Atenskom Crkvom i, glasovit krepostima i blistajući naukom, slavnom je mučeničkom krunom okrunjen za Krista. Tako Uzard, Rimski martirologij, Belin, drugi. Adon: Također u Ateni bl. Publija, biskupa, okrunjena za mučeništvo za Krista. Ali u knjižici o blagdanima apostola itd. XII. KALENDA VELJAČE. Rođendan za nebo sv. Publija, atenskoga biskupa, koji je, kao prvak otoka Malte ili Militene, kad je blaženi apostol Pavao plovio u Rim, zadržan u straži, kroz tri dana primljen u gostoprimstvo i čovječno ugošćen, kako izvješćuje bl. Luka, dogodilo se da je otac samoga Publija ležao mučen groznicama i dizenterijom. Kad je k njemu ušao blaženi apostol i položio na nj ruke i pomolio se, izliječio ga je. Toga je Publija, koji je prionuo uz njega, blaženi apostol poslije zaredio za biskupa i poslao da propovijeda; on je zatim plemenito upravljao Atenskom Crkvom i, glasovit krepostima i blistajući naukom, slavnom je mučeničkom krunom okrunjen za Krista. Jer prvi je Dionizije, zatim je ovaj Publije upravljao u Ateni. Isto drugim riječima imaju Notker, Maurolico, Kanizije, različita izdanja Uzarda, mnogi rukopisi. Petar de Natalibus, 2. knjiga, 109. poglavlje, i Beda tiskani 18. siječnja, na koji ga dan navode i drugi, kao što smo ondje rekli.
Athenis agitur XII Kal. Februar. natale S. Publii Episcopi: qui post S. Dionysium Areopagitam Atheniensium Ecclesiam nobiliter rexit; et præclarus virtutibus, ac doctrina præfulgens, ob Christi martyrium gloriose coronatur. Ita Usuardus, Martyrol. Rom. Bellinus, alii. Ado: Item apud Athenas B. Publii Episcopi, ob Christi martyrium coronati. Ast in libello de festivitatibus Apostolorum, etc. XII KAL. FEBRUAR. Natalis S. Publii Athenarum Episcopi: qui Princeps insulæ Melitæ vel Militenæ, cum navigantem beatum Apostolum Paulum Romam, sub custodia detentum, per triduum hospitio receptum humane tractasset, ut B. Lucas refert; patrem ipsius Publii contigit febribus et dysenteria vexatum jacere. Ad quem cum intrasset beatus Apostolus, et imposuisset illi manus, et orasset, sanavit eum. Quem Publium adhærentem sibi beatus Apostolus postea ordinatum Episcopum ad prædicandum direxit: qui postmodum Atheniensium Ecclesiam nobiliter rexit, et præclarus virtutibus, et doctrina præfulgens, ob Christi martyrium gloriose coronatur. Nam primus Dionysius, inde Publius iste Athenis præfuit. Idem aliis verbis habent Notkerus, Maurolycus, Canisius, Usuardi variæ editiones, plurimi MSS. Petrus de Natalibus lib. 2, cap. 109 et Beda vulgatus 18 Janu. quo die eum alii quoque referunt, ut ibi diximus.
2 Ali Baronije u Napomenama uz Martirologij čini se da sumnja je li to onaj isti Publije Maltežanin i atenski biskup. Bilo je, kaže, mišljenje nekih da je to onaj Publije kojega je oca na Malti Pavao (kako imaju Djela apostolska, 28. poglavlje) izliječio od dizenterije; što ovdje ispovijeda i Adon u Martirologiju. Isto drugim riječima ponavlja u 1. svesku Anala pod godinom 58., br. 173. Petar Halloix naš u Napomenama uz 1. i 3. poglavlje života sv. Kvadrata, koji ćemo dati 26. svibnja, posve tvrdi da je ovaj Publije bio drugi od onoga Maltežanina: prvo, zato što je više trebala učitelja Malta nego Atena; ne bi dakle nju napustio Publije. Što ako je bio prognan? Što ako su drugi već na Malti bili dovoljno poučeni u otajstvima vjere, osobito jer je sv. Pavao ondje ostao tri mjeseca? Drugo, zato što to o njemu ne predaje Rimski martirologij. Ali predaju drugi već navedeni, i osim toga stari Rimski martirologij koji je izdao naš Rosweyde, u kojem se čitaju ove riječi: U Ateni sv. Publija, biskupa, kojega je kao Maltežanina Pavao zaredio za biskupa. Predaje Galezinije: U Ateni sv. Publija, biskupa i mučenika. Ovaj je rimski građanin, prvak otoka Malte, učenik bl. Pavla apostola, vrsnošću znanja božanskih i ljudskih spisa, postavljen na mjesto sv. Dionizija Areopagita, upravljao Atenskom Crkvom; i glasovit pohvalom mnogih kreposti i djela koja je božanski izvršio, podnio je mučeništvo za Kristovu slavu. Predaju Konstancije Felicije, Ivan Bazilije Santorije i drugi učeni muževi.
2 At Baronius in Notat. ad Martyrolog. videtur dubitare idemne sit Publius ille Melitensis et Athenarum Episcopus. Fuit aliquorum sententia, inquit, hunc illum esse Publium, cujus patrem Melitæ Paulus (ut habent Act. Apost. c. 28) curavit dysenteria; quod etiam hic Ado profitetur in Martyrologio. Eadem aliis verbis repetit to. 1, Annal. ad an. 58. nu. 173. Petrus Halloix noster in Notis ad cap. 1 et 3, vitæ S. Quadrati, quam 26 Maii dabimus, omnino contendit alium fuisse hunc Publium a Melitensi: primo, quia magis instructore egebat Melite, quam Athenæ; non igitur illam deseruisset Publius. Quid si pulsus est? quid si alii jam in Melite satis erant fidei mysteriis eruditi, præsertim cum S. Paulus trimestri isthic substitisset? Secundo, quia id de eo Martyrol. Romanum non tradit. At tradunt alij jam citata, prætereaque vetus Romanum a Rosweydo nostro editum, in quo ista legantur: Athenis S. Publii Episcopi, qui Militenus a Paulo Episcopus ordinatus. Tradit Galesinus: Athenis, S. Publii Episcopi et Martyris. Hic civis Romanus, Melitæ insulæ Princeps, B. Pauli Apostoli discipulus, divinarum humanarumque litterarum scientia præstans, in S. Dionysii Areopagitæ locum suffectus, Atheniensium Ecclesiæ præfuit: multarumque virtutum et rerum, quas divine gessit, laude clarus, pro Christi gloria martyrium subiit. Tradit Constantius Felicius, Joannes Basilius Sanctorius, et alii viri eruaiti.
3 Nama nije pri ruci da izreknemo sud; osim što kad je mučeničkom krunom okrunjen Publije (za što rukopis Florarium želi da se dogodilo godine Kristove 125., koja je bila osma cara Hadrijana; Halloix, za Trajana) da je Atenska Crkva bila raspršena velikim strahom, kao što piše Kad je ubijen. Sv. Jeronim u knjizi o crkvenim piscima, 19. poglavlje, govoreći o Kvadratu, koji ju je svojom vjerom i marljivošću okupio. Što svjedoči Euzebije u 4. knjizi, 22. poglavlju, iz poslanice sv. Dionizija, korintskoga biskupa. U rukopisu sv. Jeronima i u Dungalovu, oba vrlo stara, nalazi se upisan Publije, a da nije spomenuto ni mjesto ni služba; ali o ovome doznajemo.
3 Nobis quod pronuntiemus, in promptu non est; nisi cum martyrio coronatus est Publius (quod MS. Florarium vult contigisse anno Christi 125, qui erat Hadriani Imp. octavus; Halloix, sub Trajano) Ecclesiam Atheniensem grandi terrore dispersam fuisse, ut scribit Quando occisus. S. Hieronymus lib. de scriptor. Eccles. cap. 19, de Quadrato loquens, qui eam fide et industria sua congregavit. Quod est testatur Eusebius lib. 4, cap. 22, ex epistola S. Dionysii Corinthiorum Episcopi. In MS. S. Hieronymi et Dungalensi, utroque pervetusto, Publius inscriptus reperitur, nec loci nec muneris facta mentione: de hoc tamen accipimus.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.