Stari rukopisni Martyrologium sv. Jeronima pružio nam je imena ovih mučenika: „U Miceji Asterija, Fortunata, Zenona, Zozoma, Menelapa, Didala, Valenta.” Dungalov rukopis: „Fortunata, Asterija, Priscile, Mojsija, Amonija, Micete, Senona, Zerzena, Menelampera mučenika, Dedala, Valenta.” Što znači ono „U Miceji”, ne shvaćamo: je li u Niceji ili u Miziji? No u drugom rukopisu stoji vlastito ime Miceta.
2 Svakako smatramo da su to mučenici za koje se u djelima sv. Marija i Marte, koja ćemo donijeti 19. siječnja, spominje da su pogubljeni u Ostiji ili pokraj Ostije ovoga dana pod Klaudijem Mlađim i namjesnikom Gelazijem. Asterije je bio ugledan muž kojega je u nauku vjere poučio sv. Valentin prezbiter, nakon što je molitvom vratio vid njegovoj posvojenoj kćeri, a krstio ga je biskup Kalist sa svim njegovim domom. Zatim je poslan u Ostiju, gdje ga je sudac Gelazije mučio na mučilu, dok su ostali bili tučeni toljagama; potom su bačeni zvijerima, a kad su im one pitomo lizale noge, bačeni su u plamen. Kad je i taj s neba bio ugašen, jedni su zasuti kamenjem izvan zidina grada Ostije, a drugi posječeni mačem. Tada su kršćani sa svom brižljivošću pokopali njihova tijela na dan 18. siječnja: na tom je mjestu sagrađena crkva i ondje cvjetaju dobročinstva mučenika.
3 Ottavio Panciroli u djelu Indice delle reliquie di Roma: „Sv. Asterije s kćeri, čije ime i rođendan dosad nismo pronašli; jedino je sigurno da su bili okrunjeni mučeništvom i da njihovi sveti ostaci počivaju u crkvi Monte di Pietà posvećenoj sv. Martinu.” Isti u II. gradskoj četvrti, crkva 31, svjedoči da su ondje godine 1398. iskopane relikvije mnogih mučenika, ali među njima ne navodi posebno one sv. Asterija. Vjerojatno je da su s njim bile okrunjene i supruga i kći, premda se kaže samo da je pogubljen sa svim svojim domom. I možda je ona Miceta, ili Micetija, Miceja, Miceta, bila jedna od njih. Dvojimo jesu li isti mučenici, ili neki od njih, ponovno nabrojeni 19. siječnja. Naime, Martyrologium sv. Jeronima, nakon što navede imena kartaških mučenika, dodaje: „I drugdje Zosima, Menilapa, Tubarijana, Fortunata.” Dungalov rukopis navodi ih zajedno s drugima, bez razlike: „Zosima, Menelampa, Tabartina, Fortunata.”
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.