Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 18. siječnja

O sv. Atenogenu mučeniku

DE S. ATHENOGENE MARTYRE

U koje je vrijeme ili na kojem mjestu sv. Atenogen podnio mučeništvo, nije predano. Spominje ga sv. Bazilije u knjizi De Spiritu sancto ad Amphilochium, poglavlje 29: „Ako pak tko”, kaže, „poznaje Atenogenov himan, koji je ostavio svojim učenicima kao kakav oproštajni dar žureći se već k dovršenju koje biva po ognju, taj poznaje i mišljenje mučenika o Duhu Svetome.” Toliko Bazilije. Oproštajni dar, kako bilježi naš Fronton du Duc, na grčkom je ἐξετήριον, što je Erazmo preveo agressorium (ispravnije bi rekao egressorium), a Billy legatum. Kraljevski kodeks, kojim se služio Fronton, imao je ἀλεξετήριον, to jest amulet.

2 Ime sv. Atenogena upisano je u Martyrologium Romanum 18. siječnja ovim riječima: „Ondje (u Pontu) sv. Atenogena, drevnog teologa, koji je, spreman dovršiti mučeništvo ognjem, radosno pjevao himan koji je učenicima ostavio i napisan.” Odakle je Baronije doznao da je poginuo u Pontu, ne znamo: Bazilije to zasigurno ne prenosi, osim što himan navodi kao općepoznat. Spominje ga isti Baronije u svesku 2 Annales, godina 196, broj 7, gdje priznaje da je nepoznato u koje je vrijeme preminuo.

3 Isti u Notationes ad Martyrologium ovo tumači o Atenogenu: „Nekada sam smatrao da ovome Atenogenu, o kojemu je ovdje riječ, pripada onaj vrlo učeni spis napisan protiv pogana koji kruži pod imenom Atenagore, budući da se kod Grka ili Latina Atenagora nigdje ne spominje, dok je Atenogen Grcima bio vrlo poznat, slavan kako po nauku tako i po mučeničkoj kruni. Lako se mogla potkrasti pogreška da je pogreškom prepisivača umjesto Atenogena taj spis naslovljen imenom Atenagore, što se ipak ne bih usudio tvrditi.” Mi još i manje, osobito zato što filozof Proklo, kojega navodi sv. Epifanije u Hæresis 64, broj 21, taj spis navodi pod imenom Atenagore, kako to mjesto uspostavljaju Halloix u Vita S. Justini, poglavlje 26, Petavije u Animadversiones ad Epiphanium i Pavao Leopard u knjizi 19 Emendationes, poglavlje 9.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

18. siječnja Kalendar godine