Za vladavine Hadrijanove upravljao je brescianskom Crkvom sv. Apolonije biskup, čiji rođendan ona slavi 7. srpnja. Od njega su posvećeni sv. Faustin prezbiter i sv. Jovita đakon, kako svjedoče njihova djela, koja ćemo donijeti 15. veljače. Njihovi drugovi u toj svetoj službi, u poduzimanju trudova za širenje kršćanske vjere, u podnošenju muka i naposljetku u podnošenju smrti, bili su sv. Marin prezbiter i sv. Stjepan đakon, premda se u onim djelima uopće ne spominju. Ali tko ih ipak pomno prouči, smatrat će možda da su sv. Marin i Stjepan bili pogubljeni po zapovijedi grofa Italika, dok su Faustin i Jovita bili sačuvani za carev dolazak jer su potekli iz najplemenitijega roda; ili svakako da su s drugovima sv. Kalocera (o kojemu 18. travnja) bili vodani naokolo po Hadrijanovoj zapovijedi i pogubljeni odrubljivanjem glave, čija je tijela ugrabio biskup Apolonije s kršćanima i dostojno predao ukopu dana 19. studenoga. Ferrari u djelu Notae i Galesini pišu samo da su podnijeli mučeništvo sa sv. Faustinom i Jovitom. Možda ih je grof Aurelijan, kad su sveci već iz Rima bili dovedeni natrag u Bresciju na pogubljenje, također uhvatio i pogubio.
2 Kad su njihova tijela veoma dugo bila skrivena, pronađena su s natpisom godine 1329., kako svjedoči isti Ferrari, a prije njega Galesini u djelu Notae ad Martyrologium, gdje navodi Annales Brixienses. To našašće Ferrari bilježi ovoga dana: „U Bresciji našašće svetih mučenika Marina prezbitera i Stjepana đakona.” No u djelu Topographia martyrologii naziva ga Morinom, dok u kazalu uz Catalogus SS. Italiae piše ovako: „Marin, koji i Morin, prezbiter, i Stjepan đakon, mučenici u Bresciji 16. siječnja.” Galesini istoga dana navodi: „U Bresciji našašće svetih mučenika Marina prezbitera i Stjepana đakona, koji su obojica zajedno s blaženim mučenicima Faustinom i Jovitom, mučeni različitim mukama, dali preslavno svjedočanstvo kršćanske vjere.” Ferrari primjećuje da se o njima ništa ne čita u knjigama brescianske Crkve sastavljenima za bogoslužnu uporabu.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.