Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 15. siječnja

O sv. prorocima Habakuku i Miheju

DE SS. PROPHETIS ABACUC ET MICHÆA

§ 1. Našašće relikvija obojice. Dan rođendana.

§ 1. Reliquiæ utriusque inventæ. Dies Natalis.

Svete proroke Habakuka i Miheja štuje Jeruzalemska crkva (čiji kalendar donosi Wadding u 3. svesku djela Annales Minorum pod godinom Kristovom 1342.) poludvostrukom službom na ovaj dan. Neki stari rukopisni martirologiji ovdje spominju samo Habakuka; stari rimski i ostali latinski obojicu. Beda, Adon, Usuard, Raban, Notker, Bellini, Maurolico, Galesini i Kanizije prenose da su relikvije ovih svetih proroka pronađene pod Arkadijem i Honorijem; Martyrologium Romanum kaže pod Teodozijem Starijim: „U Judeji”, veli, „sv. Habakuka i Miheja proroka, čija su tijela pod Teodozijem Starijim pronađena božanskom objavom”, i to ispravno, kako je razvidno iz Sozomena, Nicefora i drugih. Najprije ćemo raspravljati o Našašću, a zatim o svakome zasebno.

Coluntur sancti Prophetæ Abacuc et Michæas ab Ecclesia Hierosolymitana, (cujus Kalendarium exhibet Waddingus to. 3 Annal. Minor. ad an. Ch. 1342,) officio semiduplici, hoc die. Quædam vetera MSS. Martyrologia solius Abacuc hic meminere; vetus Romanum et cetera Latina utriusque. Beda, Ado, Usuardus, Rabanus, Notkerus, Bellinus, Maurolycus, Galesinius, Canisius, sub Arcadio et Honorio repertas sanctorum horum Prophetarum reliquias tradunt; Romanum Martyrologium sub Theodosio seniore: In Judæa, inquit, SS. Habacuc et Michææ Prophetarum, quorum corpora sub Theodosio seniore divina revelatione reperta sunt, et recte, ut patet ex Sozomeno, Nicephoro, et aliis. De Inventione primum, deinde de singulis separatim agemus.

2 Sozomen u 7. knjizi djela Historia Ecclesiastica, 28. poglavlju: „Habakuk, a nedugo nakon njega Mihej, prvi među prorocima, pojavili su se otprilike u ovo vrijeme.
Tijela pak obojice (kako sam doznao) božanskim su viđenjem u snu pokazana Sebenu, tadašnjem biskupu Eleuteropolisa. A ime toga grada bilo je Cela, koji se prije nazivao Cila, u kojemu je pronađen Habakuk. Barathsatia je pak mjesto udaljeno oko deset stadija od toga grada, u kojemu je bio Mihejev grob, koji su domorodci nazivali Vjernim spomenikom, ne znajući što govore, nazivajući ga na materinskom jeziku Mephsameemana. Dosta prikladno dakle i ovo se dogodilo za proslavu kršćanskoga nauka pod ovom vladavinom.” Kasiodor u 9. knjizi djela Historia Tripartita, 49. poglavlju, parafrazirajući iz Sozomena: „Tijela proroka Habakuka i Miheja (kako sam čuo) u ovo su vrijeme pokazana božanskom objavom, dok je Zeben tada upravljao Eleuteropoliskom crkvom, u selu koje se prije nazivalo Ceila, na imanju Berethasia koje je bilo udaljeno od grada gotovo deset stadija. Oko ovoga mjesta bio je Mihejev grob, koji su pokrajinci, ne znajući što govore, nazivali: O vjerna uspomeno!”

2 Sozomenus lib. 7, historiæ Ecclesiasticæ cap. 28, Abacuc, et post eum non longo intervallo Michæas, inter Prophetas primi, circa hoc tempus apparuerunt.
Amborum autem corpora (ut intellexi) per divinam in somnis visionem indicata sunt Sebenno tum temporis Eleutheropolis Episcopo. Erat autem nomen ejus civitatis Cela, quæ antea Cila vocabatur, in qua repertus fuit Abacuc. At Barathsatia locus est circiter decèm stadiis ab ea civitate distans, in quo Mi chææ sepulchrum erat, quod Monumentum fidele vocabant indigenæ, ignari quid dicerent, Mephsameemana lingua patria appellantes. Satis igitur opportuna et haec ad Christianæ doctrinae celebritatem, sub hoc imperio contigerunt. Cassiodorus historiæ Tripartitæ lib. 9, cap. 49, ex Sozomeno paraphrastice: Abacuc et Michææ Prophetarum corpora (sicuti audivi) hoc tempore sunt ostensa revelatione divina, cum Zebennus tunc Eleutheropolitanam gubernaret Ecclesiam, in vico qui prius vocabatur Ceila, in Berethasia prædio quod distabat ab urbe ferme stadiis decem. Circa hunc locum sepultura Michææ fuit, quam nescientes quid dicerent provinciales: O fidelem memoriam vocitabant.

3 Isto pripovijeda i Nicefor u 12. knjizi, 48. poglavlju, koji zajedno s Kasiodorom piše da se Cela nekada nazivala Ceila; a mjesto gdje je pronađen Mihej naziva Berathpasia, grob pak stanovnici zovu Nephsa meemana: a naš Kornelije a Lapide u predgovoru djelu In Michaeam kaže Nephasa neemana, to jest Vjerna duša, ili Vjerno tijelo; jer se duša metonimijski uzima i za tijelo, pa i mrtvo. Napokon Nicefor dodaje: „Proroci su se javili Zebenu u snu i pokazali tko su.” Vidi Baronija u 3. svesku, pod godinom 406., pri kraju, premda priznaje da su sveti zalozi pronađeni već puno prije. Sigebert pod godinom 396. donosi ovo našašće.

3 Idem quoque narrat Nicephorus lib. 12, cap. 48, qui Celam olim Ceilam cum Cassiodoro dictam scribit; locum vero ubi Michæus inventus est appellat Berathpasia, sepulchrum, vocatum ab accolis Nephsa meemana: at Cornelius a Lapide noster præfatione in Michæam, Nephasa neemana, il est, Animam fidelem, vel Corpus fidele; nam anima pro corpore, etiam mortuo, metonymice sumitur. Denum addit Nicephorus: Prophetæ Zebeno in somnis apparentes, seipsos qui essent indicarunt. Vide Baron. tom. 3, anno 406, sub finem, licet pridem ante inventa sacra pignora fateatur. Sigebertus anno 396, habet hanc inventionem.

§ II. Tko je ovaj prorok Mihej?

§ II. Quis hic Michæas Propheta?

Da je isti prorok Mihej, šesti među dvanaestoricom malih proroka, i onaj koji je djelovao pod kraljem Ahabom, smatra Epifanije u djelu De vitis Prophetarum, 13. poglavlju, i Dorotej u djelu Synopsis, te drugi: ali se pobijaju već time što je onoga ubio Joram, Ahabov sin, po svjedočanstvu samoga Epifanija, dok je ovaj prorokovao pod Joatamom, lako 150 godina poslije. No ne podudaraju se ni imena, ni domovine, ni plemena obojice Miheja. Naime, onaj se Mihej u Trećoj knjizi Kraljeva, 22. poglavlju, naziva פְּכָהוּ Machaiehu, a ovaj פְּכָהוּ Michah; premda se lako može dogoditi da se riječi na jednome mjestu izgovaraju drukčije, a na drugome drukčije; te u svakome jeziku ima primjera, a ovdje su korijenska slova ista. No onaj je bio iz plemena Efrajimova, kako kaže Epifanije, i vjerojatno u Samariji; ovaj je pak rođen iz plemena Judina u selu Morasthi.

Eumdem esse Michæam Prophetam sextum inter XII minores, et illum qui sub Achabo Rege floruit, existimat Epiphanius de vitis Prophetarum cap. 13, et Dorotheus in Synopsi, atque alii: sed vel ex eo refelluntur, quod ille a Joramo Achabi filio occisus sit, ipso Epiphanio teste, hic sub Joathan prophetarit, facile 150 annis post. Sed nec nomina, nec patriæ, nec tribus utriusque Michææ conveniunt. Nam Michæas ille lib. 3, Reg. cap. 22 פְּכָהוּ Machaiehu vocatur, hic פְּכָהוּ Michah; quamquam facile evenire potest ut vocabula aliter uno loco, alio aliter efferantur; et in omni lingua suppetunt exempla, suntque hic radicales litteræ eædem. Ast ille ex tribu Ephraim erat, ut ait Epiphanius, et verisimiliter in Samaria; hic ex tribu Juda in vico Morasthi natus.

§ O njemu ovako piše naš Kornelije a Lapide u Predgovoru tumačenjima na Miheja: „Ovaj je Mihej bio podrijetlom iz Morasthija, koje je bilo seoce u plemenu Judinu pokraj Eleuteropolisa, istočno od njega. Kaldejac, Clarius, Arias i Vatablus smatraju da je to isto mjesto kao i Mareša; čini se naime da je od Mareše ili Mereseta izvedeno hebrejsko patronimsko ime Morasthi, to jest Morašćanin, koje se ovdje pripisuje Miheju. No sv. Jeronim uči da je Morasthi ime mjesta različitog od Mareše. Stoga on sam u djelu Epitaphium Paulae piše da je u njegovo vrijeme ondje postojao Mihejev grob, te da je bio pretvoren u crkvu koju je sv. Paula posjetila iz pobožnosti. Tako i Adrichomius i drugi u djelu Descriptio terrae sanctae; tako i Remigije, Haymo, Rupert, Hugo i Liranus ovdje. Bio je dakle Mihej podrijetlom iz plemena Judina, a ne Efrajimova, kako su smatrali Epifanije, Izidor i Dorotej u djelu Synopsis: stoga u 1. poglavlju, 9. retku kaže: 'dođe sve do Jude, dotaknu vrata naroda moga, sve do Jeruzalema'. A o Mareši kao o tuđinki kaže u 13. retku: 'Još ću ti dovesti baštinika, tebi koja prebivaš u Mareši'.” Toliko Kornelije.

§ De hoc ita scribit Cornelius a Lapide noster in Præfatione commentar. in Michæam. Hic Michæas oriundus fuit de Morasthi, qui fuit viculus in tribu Juda juxta Eleutheropolim, ad Orientem ejus. Chaldæus, Clarius, Arias et Vatab. putant esse eumdem cum Maresa; a Maresa enim vel Mereset deductum videtur Hebræum nomen patronymicum Morasthi, id est, Morasthites, quod hic Michææ attribuitur. Verum S. Hieronymus docet, Morasthi nomen esse loci distincti a Maresa. Unde ipse in Epitaphio Paulæ scribit suo tempore ibidem extitisse sepulchrum Michææ, illudque conversum fuisse in ecclesiam, quam S. Paula invisit religionis ergo. Sic et Adrichomius, et alii in Descriptione terræ sanctæ; sic et Remigius, Haymo, Rupertus, Hugo et Liranus hic. Fuit ergo Michæas oriundus ex tribu Juda, non Ephraim, uti censuit Epiphanius, Isidorus et Dorotheus in Synopsi: unde cap. 1, v. 9, ait, venit usque ad Judam, tetigit portam populi mei, usque ad Jerusalem. De Maresa vero quasi de peregrina dicit v. 13, Adhuc heredem adducam tibi, quæ habitas in Maresa. Hæc Cornelius.

6 I nakon nekoliko umetnutih riječi: „Sadržaj je Mihejev koriti idolopoklonstvo i opačine iz njega rođene, a osobito tlačenje siromaha, kako u Samariji tako i u Jeruzalemu; to jest kako deset plemena, tako i dvaju. A budući da je Samarija dala početak idolopoklonstvu teladi te ga prenijela Judi pod bezbožnim kraljem Ahazom, stoga najprije prijeti propašću Samarije po Asircima, a zatim propašću Jeruzalema po Kaldejcima; te naviješta pokolj i sužanjstvo naroda, osobito knezova, kako svjetovnih tako i crkvenih, koji su narodu bili vođe u zločinu. Nakon ovih tužnih stvari, po običaju dodaje radosne; te ih tješi obećavajući radostan povratak iz Babilona po Kiru, i još radosniji povratak iz grijeha, smrti i pakla k milosti, životu i Crkvi, kako vojujućoj tako i pobjedničkoj, po Kristu, za kojega pretkazuje da će se roditi u Betlehemu.”

6 Et paucis interjectis: Argumentum Michææ est, taxare idololatriam, vitiaque ex ea nata, ac præsertim oppressionem pauperum, tam Samariæ quam Jerusalem; puta tam decem tribuum, quam duarum. Et quia Samaria idololatriæ vitulorum initium dedit, eamque communicavit Judæ sub Achaz impio Rege, hine primo excidium Samariæ per Assyrios, deinde excidium Hierosolymæ per Chaldæos comminatur; stragemque et captivitatem populi præsertim Principum tam laicorum quam Ecclesiasticorum, qui in scelere duces fuere populo, prænuntiat. Post hæc tristia, de more læta subjungit; eosdemque consolatur, promittens lætum reditum e Babylone per Cyrum, et lætiorem ex peccato, morte, et gelhenna regressum ad gratiam, vitam, et Ecclesiam tum militantem tum triumphantem, per Christum, quem in Bethlehem nasciturum prædicit.

7 Posavjetuj se s našim Franjom Riberom i drugim tumačima koji opširnije raspravljaju o pojedinostima, kao i s Jakovom Salianom pod godinom svijeta 3290. Grčki Mineji imaju ovoga 14. kolovoza, ali ga miješaju s drugim, pa stoga pišu da je prorokovao veoma mnogo godina, a ipak (što se može činiti smiješnim) da ga je ubio Joram. „Bijaše”, vele, „Mihej sin Joramov, rođen u Borati, iz plemena Efrajimova, i prorokovao je osamdeset i četiri godine: prethodio je Kristovu rođenju šest stotina i šest godina: mnogo je toga učinio Ahabu, kralju Judinu, a njegov ga je sin Joram uklonio sa svijeta objesivši ga, jer je korio bezbožnost njega i njegovih predaka. Umro je i pokopan u Morathi, sam u svojoj zemlji blizu groblja Enacim, a grob mu je poznat.” No Menologium određuje rođendan proroka Miheja, jednoga od dvanaestorice malih, 14. kolovoza, a drugoga iz plemena Efrajimova § siječnja.

7 Consule Franciscum Riberam nostrum, et alios interpretes qui fusius singula disputant ac Jacobum Sulianum anno mundi 3290. Menæa Græcorum hunc habent 14 Augusti, sed cum altero confundunt, ideoque plurimis annis prophetasse scribunt, tamen (quod ridiculum videri potest) a Joramo occisum. Erat, inquiunt, Michæas Jorami filius, natus Boratae, e tribu Ephraim, prophetavitque annos quatuor et octoginta: præcessit natalem Christi sexcentis et sex annis: multique fecit Achab Regi Judæ, a cujus filio Joramo e medio sublatus est, suspensus, quod ipsius impietatem et majorum reprehenderet. Mortuusque in Morathe sepultus est, solus in terra sua prope cœmiterium Enacim, sepulchrum ejus notum est. At Menologium Michææ Prophetæ unius e XII minoribus natalem statuit 14 Augusti, alterius vero e tribu Ephraim § Januarii.

§ III. Je li prorok Habakuk jedan ili su dvojica?

§ III. Abacue Propheta unus an duo?

Epifanije, Dorotej, Izidor i drugi s Njemačkim martirologijem priznaju samo jednoga Habakuka, onoga koji se ubraja kao osmi među male proroke i kojega je anđeo prenio k Danielu u lavlju jamu. Suprotno s mnogima smatra naš Jakov Salian pod godinom svijeta 3327., Ezekijine 19. i drugdje, s čime se čini da se slaže Kornelije u predgovoru djelu In Habacuc i drugi tumači. Isti Kornelije u 14. poglavlju Daniela, 32. retku, ovako piše: „Uočite da su, premda su u vrijeme razorenja Jeruzalema po Kaldejcima mnogi Židovi bili odvedeni u Babilon, a drugi pobjegli u Egipat ili u druge krajeve, ipak neki ostali ili se vratili u Judeju, među kojima je bio ovaj Habakuk. Pitat ćeš: Je li ovaj bio isti s Habakukom, jednim od 12 malih proroka? Čini se da to potvrđuju sv. Jeronim u predgovoru djelu In Habacuc, Epifanije i Dorotej u djelu Synopsis, Pererius i Pintus ovdje. No Torniellus i drugi to niječu, i to se čini istinitijim. Naime, ovaj je naš Habakuk bio kasniji od onoga. Onaj je naime bio prije babilonskoga sužanjstva; jer ga je prorekao: ovaj je pak živio poslije njega pod Evilmerodahom: osim ako kažeš da je doživio duboku starost. Ako naime pretpostaviš da je u ovo vrijeme imao 75 ili 80 godina, mogao je biti jedan te isti; stoga se kako ovaj tako i onaj naziva prorokom.”

Epiphanius, Dorotheus, Isidorus, et alii cum Germanico Martyrologio, unum tantum agnoscunt Habacue, eum qui octavus recensetur inter minores Prophetas, quique ab Angelo ad Danielem in lacum leonum deportatus est. Contrarium censet cum multis Jacobus Salianus noster anno mundi 3327. Ezechiæ 19 et alibi, cui assentiri videtur Cornelius præfat. in Habacue et alii Interpretes. Idem Cornelius in cap. 14 Danielis v. 32 ita scribit: Nota, liect tempore excidii Hierosolymæ per Chaldæos, multi Judæi abducti fuerint in Babylonem, alii fugerint in Ægyptum, vel in alias regiones; tamen nonnullos remansisse, vel rediisse in Judæam, inter quos fuit hic Habacue. Quæres: Fuitne hic idem cum Habacue uno e 12 minoribus Prophetis? Affirmare videtur S. Hieronymus præfatione in Habacue, Epiphanius, et Dorotheus in Synopsi, Pererius et Pintus hic. Verum Torniellus et alii id negant, idque verius videtur. Nam noster hic Habacue illo fuit posterior. Ille enim fuit ante captivitatem Babylonicam; nam eam prædixit: hic vero post eam vixit sub Evilmerodach: nisi dicas eum ad multam ætatem vixisse. Si enim eum ponas hoc tempore fuisse 75 vel 80 annorum, potuit esse unus idemque; unde tam hic quam ille vocatur Propheta.

9 Nama se doduše čini mnogo vjerojatnijim da su bili različiti, ipak, budući da to nije posve sigurno, ovdje ih nećemo razdvajati. Mineji 2. prosinca: „Bijaše Habakuk iz plemena Šimunova, sin Safatov. Predvidio je sužanjstvo te je silno oplakivao osvajanje hrama i grada Jeruzalema. Kad je Nabukodonozor došao na Jeruzalem, prorok je pobjegao u Ostracenu i ostao kod Izraelaca. Nakon što su se Kaldejci vratili, otišao je k ostatku Židova koji su bili ostali u Jeruzalemu i u Egiptu, te je posluživao žeteocima očinske njive. Kad je pak uzeo ručak, najavio je svojima: 'Odlazim u daleku zemlju, odmah ću se vratiti. Ako se pak zadržim, odnesite ručak žeteocima.' Odnesen odatle u silnom naletu u Babilon, donio je hranu proroku Danielu koji je bio u lavljoj jami. I iznenada je ponovno stao pred svoje žeteoce dok su ručali, ne rekavši nikomu ništa od onoga što se dogodilo. Spoznalo mu se također da će se narod uskoro vratiti iz Babilona, pa je preminuo dvije godine prije povratka i bio pokopan na svojoj njivi. On je navijestio Židovima da će u hramu vidjeti golemu svjetlost i promatrati slavu Božju, a prorekao je i rušenje hrama koje će se dogoditi po narodu koji će doći sa zapada. Tada će se i zavjesa Dabira razderati na sitne komade, a dva će kapitela stupova biti odnesena, i nitko neće znati gdje se skrivaju. Njih će pak anđeli odnijeti u pustinju, gdje je najprije bio pohranjen kovčeg saveza. I po njima će se na svršetku spoznati Gospodin, koji će prosvijetliti one koje zmija progoni od početka.”

9 Nobis quidem videtur multo probabilius, diversos fuisse, tamen quia non omnino est certum, eos hic non distinguemus. Menæa 2 Decemb. Erat Abacue e tribu Simeonis Saphati filius. Prævidit captivitatem, et templi et urbis Hierosolymorum expugnationem valde deploravit. Quando Nabuchodonosor venit Hierosolymam, fugit Propheta in Ostracenam, et mansit apud Israelitas. Postquam reversi sunt Chaldæi ad reliquias Judæorum, qui Hierosolymis et in Ægypto remanserant, se contulit, et inserviit messoribus agri paterni. Cum autem accepisset prandium, denuntiavit suis: Abeo in regionem longinquam, statimque redibo. Si autem moratus fuero, ferte prandium messoribus. Raptus inde in impetu Babylonem, Prophetæ Danieli cibum attulit, qui erat in lacu leonum. Subitoque adstitit rursus messoribus suis prandentibus, nec ulli quicquam dixit eorum, quæ facta erant. Intellexit etiam populum brevi e Babylone reversurum, et biennio ante reditum extinctus est, et in agro suo humatus. Hic portendit Judæis fore ut in templo ingens viderent lumen et spectarent gloriam Dei, prædixit etiam eversionem templi, quæ futura esset per gentem ex Occidente venturam. Tunc etiam velum Dabir in parvas rupturas scissum, et duo columnarum capitella ablatum iri, nec quemquam cogniturum ubi lateant. Hæc autem ab Angelis in solitudinem deferentur, ubi primum condita est arca testamenti. Et in ipsis sub finem cognoscetur Dominus, qui illuminabit eos quos serpens persequitur a principio.

10 Gotovo isto donosi Epifanije u djelu De vitis Prophetarum, 18. poglavlju. Dorotej u djelu De vita et morte Prophetarum: „On je osmi. Primio je i on božanskim darom da prorokuje o Kristovu uskrsnuću, govoreći na ovaj način: 'Vidite, preziratelji, pogledajte i divite se, i propadnite, jer ja činim djelo u vaše dane kojemu nećete vjerovati ako vam ga tko ispriča.' Ovo je proročanstvo Pavao u propovijedi o uskrsnuću Gospodina Isusa Krista upotrijebio u Antiohiji Pizidijskoj. Ovaj je Habakuk bio iz plemena Šimunova s polja Bithicuchar.” Ostalo se gotovo podudara s onim što donosi Epifanije. Izidor u djelu De vita et morte Sanctorum, 47. poglavlju: „Habakuk iz plemena Šimunova rođen je na polju Bethacat, i on je dvije godine prije povratka sinova Izraelovih iz sužanjstva preminuo na polju Sabarta.” Više će naći tko želi kod tumača Svetoga pisma, uz 14. poglavlje Daniela i uz samo Habakukovo proročanstvo.

10 Eadem fere habet Epiphanius de vitis Prophetarum cap. 18. Dorotheus de vita et morte Prophetarum: Iste octavus est. Accepit et ipse divino munere ut de resurrectione Christi vaticinaretur, ad hunc modum loquutus: Videte contemptores, aspicite et admiramini, et disperdimini, quoniam opus ego operor in diebus vestris, quod non credetis si quisquam vobis narraverit. Oraculum hoc Paulus concine de resurrectione Domini Jesu Christi Antiochiæ Pisidiæ usurpavit. Hic Abacue erat de tribu Simeon ex agro Bithicuchar. Cetera fere cum iis quæ habet Epiphanius conveniunt. Isidorus de vita et morte Sanctorum cap. 47. Abacue de tribu Symeon, in agro Bethacat ortus est, et hic ante biennium reversionis filiorum Israel de captivitate, in agro Sabarta vita decessit. Plura repèriet qui volet apud Interpretes scæræ Scripturæ, ad cap. 14 Danielis, et ad ipsis Habacue Prophetiam.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

15. siječnja Kalendar godine