Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 15. siječnja

O sv. prorocima Habakuku i Miheju

DE SS. PROPHETIS ABACUC ET MICHÆA

Sadržaj (3)
  1. § 1. Našašće relikvija obojice. Dan rođendana.
  2. § II. Tko je ovaj prorok Mihej?
  3. § III. Je li prorok Habakuk jedan ili su dvojica?

§ 1. Našašće relikvija obojice. Dan rođendana.

Svete proroke Habakuka i Miheja štuje Jeruzalemska crkva (čiji kalendar donosi Wadding u 3. svesku djela Annales Minorum pod godinom Kristovom 1342.) poludvostrukom službom na ovaj dan. Neki stari rukopisni martirologiji ovdje spominju samo Habakuka; stari rimski i ostali latinski obojicu. Beda, Adon, Usuard, Raban, Notker, Bellini, Maurolico, Galesini i Kanizije prenose da su relikvije ovih svetih proroka pronađene pod Arkadijem i Honorijem; Martyrologium Romanum kaže pod Teodozijem Starijim: „U Judeji”, veli, „sv. Habakuka i Miheja proroka, čija su tijela pod Teodozijem Starijim pronađena božanskom objavom”, i to ispravno, kako je razvidno iz Sozomena, Nicefora i drugih. Najprije ćemo raspravljati o Našašću, a zatim o svakome zasebno.

2 Sozomen u 7. knjizi djela Historia Ecclesiastica, 28. poglavlju: „Habakuk, a nedugo nakon njega Mihej, prvi među prorocima, pojavili su se otprilike u ovo vrijeme.
Tijela pak obojice (kako sam doznao) božanskim su viđenjem u snu pokazana Sebenu, tadašnjem biskupu Eleuteropolisa. A ime toga grada bilo je Cela, koji se prije nazivao Cila, u kojemu je pronađen Habakuk. Barathsatia je pak mjesto udaljeno oko deset stadija od toga grada, u kojemu je bio Mihejev grob, koji su domorodci nazivali Vjernim spomenikom, ne znajući što govore, nazivajući ga na materinskom jeziku Mephsameemana. Dosta prikladno dakle i ovo se dogodilo za proslavu kršćanskoga nauka pod ovom vladavinom.” Kasiodor u 9. knjizi djela Historia Tripartita, 49. poglavlju, parafrazirajući iz Sozomena: „Tijela proroka Habakuka i Miheja (kako sam čuo) u ovo su vrijeme pokazana božanskom objavom, dok je Zeben tada upravljao Eleuteropoliskom crkvom, u selu koje se prije nazivalo Ceila, na imanju Berethasia koje je bilo udaljeno od grada gotovo deset stadija. Oko ovoga mjesta bio je Mihejev grob, koji su pokrajinci, ne znajući što govore, nazivali: O vjerna uspomeno!”

3 Isto pripovijeda i Nicefor u 12. knjizi, 48. poglavlju, koji zajedno s Kasiodorom piše da se Cela nekada nazivala Ceila; a mjesto gdje je pronađen Mihej naziva Berathpasia, grob pak stanovnici zovu Nephsa meemana: a naš Kornelije a Lapide u predgovoru djelu In Michaeam kaže Nephasa neemana, to jest Vjerna duša, ili Vjerno tijelo; jer se duša metonimijski uzima i za tijelo, pa i mrtvo. Napokon Nicefor dodaje: „Proroci su se javili Zebenu u snu i pokazali tko su.” Vidi Baronija u 3. svesku, pod godinom 406., pri kraju, premda priznaje da su sveti zalozi pronađeni već puno prije. Sigebert pod godinom 396. donosi ovo našašće.

§ II. Tko je ovaj prorok Mihej?

Da je isti prorok Mihej, šesti među dvanaestoricom malih proroka, i onaj koji je djelovao pod kraljem Ahabom, smatra Epifanije u djelu De vitis Prophetarum, 13. poglavlju, i Dorotej u djelu Synopsis, te drugi: ali se pobijaju već time što je onoga ubio Joram, Ahabov sin, po svjedočanstvu samoga Epifanija, dok je ovaj prorokovao pod Joatamom, lako 150 godina poslije. No ne podudaraju se ni imena, ni domovine, ni plemena obojice Miheja. Naime, onaj se Mihej u Trećoj knjizi Kraljeva, 22. poglavlju, naziva פְּכָהוּ Machaiehu, a ovaj פְּכָהוּ Michah; premda se lako može dogoditi da se riječi na jednome mjestu izgovaraju drukčije, a na drugome drukčije; te u svakome jeziku ima primjera, a ovdje su korijenska slova ista. No onaj je bio iz plemena Efrajimova, kako kaže Epifanije, i vjerojatno u Samariji; ovaj je pak rođen iz plemena Judina u selu Morasthi.

§ O njemu ovako piše naš Kornelije a Lapide u Predgovoru tumačenjima na Miheja: „Ovaj je Mihej bio podrijetlom iz Morasthija, koje je bilo seoce u plemenu Judinu pokraj Eleuteropolisa, istočno od njega. Kaldejac, Clarius, Arias i Vatablus smatraju da je to isto mjesto kao i Mareša; čini se naime da je od Mareše ili Mereseta izvedeno hebrejsko patronimsko ime Morasthi, to jest Morašćanin, koje se ovdje pripisuje Miheju. No sv. Jeronim uči da je Morasthi ime mjesta različitog od Mareše. Stoga on sam u djelu Epitaphium Paulae piše da je u njegovo vrijeme ondje postojao Mihejev grob, te da je bio pretvoren u crkvu koju je sv. Paula posjetila iz pobožnosti. Tako i Adrichomius i drugi u djelu Descriptio terrae sanctae; tako i Remigije, Haymo, Rupert, Hugo i Liranus ovdje. Bio je dakle Mihej podrijetlom iz plemena Judina, a ne Efrajimova, kako su smatrali Epifanije, Izidor i Dorotej u djelu Synopsis: stoga u 1. poglavlju, 9. retku kaže: 'dođe sve do Jude, dotaknu vrata naroda moga, sve do Jeruzalema'. A o Mareši kao o tuđinki kaže u 13. retku: 'Još ću ti dovesti baštinika, tebi koja prebivaš u Mareši'.” Toliko Kornelije.

6 I nakon nekoliko umetnutih riječi: „Sadržaj je Mihejev koriti idolopoklonstvo i opačine iz njega rođene, a osobito tlačenje siromaha, kako u Samariji tako i u Jeruzalemu; to jest kako deset plemena, tako i dvaju. A budući da je Samarija dala početak idolopoklonstvu teladi te ga prenijela Judi pod bezbožnim kraljem Ahazom, stoga najprije prijeti propašću Samarije po Asircima, a zatim propašću Jeruzalema po Kaldejcima; te naviješta pokolj i sužanjstvo naroda, osobito knezova, kako svjetovnih tako i crkvenih, koji su narodu bili vođe u zločinu. Nakon ovih tužnih stvari, po običaju dodaje radosne; te ih tješi obećavajući radostan povratak iz Babilona po Kiru, i još radosniji povratak iz grijeha, smrti i pakla k milosti, životu i Crkvi, kako vojujućoj tako i pobjedničkoj, po Kristu, za kojega pretkazuje da će se roditi u Betlehemu.”

7 Posavjetuj se s našim Franjom Riberom i drugim tumačima koji opširnije raspravljaju o pojedinostima, kao i s Jakovom Salianom pod godinom svijeta 3290. Grčki Mineji imaju ovoga 14. kolovoza, ali ga miješaju s drugim, pa stoga pišu da je prorokovao veoma mnogo godina, a ipak (što se može činiti smiješnim) da ga je ubio Joram. „Bijaše”, vele, „Mihej sin Joramov, rođen u Borati, iz plemena Efrajimova, i prorokovao je osamdeset i četiri godine: prethodio je Kristovu rođenju šest stotina i šest godina: mnogo je toga učinio Ahabu, kralju Judinu, a njegov ga je sin Joram uklonio sa svijeta objesivši ga, jer je korio bezbožnost njega i njegovih predaka. Umro je i pokopan u Morathi, sam u svojoj zemlji blizu groblja Enacim, a grob mu je poznat.” No Menologium određuje rođendan proroka Miheja, jednoga od dvanaestorice malih, 14. kolovoza, a drugoga iz plemena Efrajimova § siječnja.

§ III. Je li prorok Habakuk jedan ili su dvojica?

Epifanije, Dorotej, Izidor i drugi s Njemačkim martirologijem priznaju samo jednoga Habakuka, onoga koji se ubraja kao osmi među male proroke i kojega je anđeo prenio k Danielu u lavlju jamu. Suprotno s mnogima smatra naš Jakov Salian pod godinom svijeta 3327., Ezekijine 19. i drugdje, s čime se čini da se slaže Kornelije u predgovoru djelu In Habacuc i drugi tumači. Isti Kornelije u 14. poglavlju Daniela, 32. retku, ovako piše: „Uočite da su, premda su u vrijeme razorenja Jeruzalema po Kaldejcima mnogi Židovi bili odvedeni u Babilon, a drugi pobjegli u Egipat ili u druge krajeve, ipak neki ostali ili se vratili u Judeju, među kojima je bio ovaj Habakuk. Pitat ćeš: Je li ovaj bio isti s Habakukom, jednim od 12 malih proroka? Čini se da to potvrđuju sv. Jeronim u predgovoru djelu In Habacuc, Epifanije i Dorotej u djelu Synopsis, Pererius i Pintus ovdje. No Torniellus i drugi to niječu, i to se čini istinitijim. Naime, ovaj je naš Habakuk bio kasniji od onoga. Onaj je naime bio prije babilonskoga sužanjstva; jer ga je prorekao: ovaj je pak živio poslije njega pod Evilmerodahom: osim ako kažeš da je doživio duboku starost. Ako naime pretpostaviš da je u ovo vrijeme imao 75 ili 80 godina, mogao je biti jedan te isti; stoga se kako ovaj tako i onaj naziva prorokom.”

9 Nama se doduše čini mnogo vjerojatnijim da su bili različiti, ipak, budući da to nije posve sigurno, ovdje ih nećemo razdvajati. Mineji 2. prosinca: „Bijaše Habakuk iz plemena Šimunova, sin Safatov. Predvidio je sužanjstvo te je silno oplakivao osvajanje hrama i grada Jeruzalema. Kad je Nabukodonozor došao na Jeruzalem, prorok je pobjegao u Ostracenu i ostao kod Izraelaca. Nakon što su se Kaldejci vratili, otišao je k ostatku Židova koji su bili ostali u Jeruzalemu i u Egiptu, te je posluživao žeteocima očinske njive. Kad je pak uzeo ručak, najavio je svojima: 'Odlazim u daleku zemlju, odmah ću se vratiti. Ako se pak zadržim, odnesite ručak žeteocima.' Odnesen odatle u silnom naletu u Babilon, donio je hranu proroku Danielu koji je bio u lavljoj jami. I iznenada je ponovno stao pred svoje žeteoce dok su ručali, ne rekavši nikomu ništa od onoga što se dogodilo. Spoznalo mu se također da će se narod uskoro vratiti iz Babilona, pa je preminuo dvije godine prije povratka i bio pokopan na svojoj njivi. On je navijestio Židovima da će u hramu vidjeti golemu svjetlost i promatrati slavu Božju, a prorekao je i rušenje hrama koje će se dogoditi po narodu koji će doći sa zapada. Tada će se i zavjesa Dabira razderati na sitne komade, a dva će kapitela stupova biti odnesena, i nitko neće znati gdje se skrivaju. Njih će pak anđeli odnijeti u pustinju, gdje je najprije bio pohranjen kovčeg saveza. I po njima će se na svršetku spoznati Gospodin, koji će prosvijetliti one koje zmija progoni od početka.”

10 Gotovo isto donosi Epifanije u djelu De vitis Prophetarum, 18. poglavlju. Dorotej u djelu De vita et morte Prophetarum: „On je osmi. Primio je i on božanskim darom da prorokuje o Kristovu uskrsnuću, govoreći na ovaj način: 'Vidite, preziratelji, pogledajte i divite se, i propadnite, jer ja činim djelo u vaše dane kojemu nećete vjerovati ako vam ga tko ispriča.' Ovo je proročanstvo Pavao u propovijedi o uskrsnuću Gospodina Isusa Krista upotrijebio u Antiohiji Pizidijskoj. Ovaj je Habakuk bio iz plemena Šimunova s polja Bithicuchar.” Ostalo se gotovo podudara s onim što donosi Epifanije. Izidor u djelu De vita et morte Sanctorum, 47. poglavlju: „Habakuk iz plemena Šimunova rođen je na polju Bethacat, i on je dvije godine prije povratka sinova Izraelovih iz sužanjstva preminuo na polju Sabarta.” Više će naći tko želi kod tumača Svetoga pisma, uz 14. poglavlje Daniela i uz samo Habakukovo proročanstvo.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

15. siječnja Kalendar godine