Đakona Klera, kojemu je u Antiohiji za obranu kršćanske vjere odrubljena glava, naveli smo 7. siječnja. Drugoga na ovaj dan, ali ovjenčanoga drukčijom vrstom smrti, prikazuju veoma mnogi martirologiji, a neki ga spajaju s Eufrazijem. Tako Petar de Natalib; 11. knjiga, posljednje poglavlje, br. 34: Biskup Eufrazije i đakon Klero podnijeli su mučeništvo 14. siječnja. Mnogi rukopisni martirologiji belgijskih Crkava, gotovo pod Usuardovim imenom, bilježe: Istoga dana sv. Eufrazija biskupa i Klera, đakona i mučenika, jednoga od starih, koji je nakon mnogih muka bačen u more i tako dovršio mučeništvo. Rukopis Adona iz samostana sv. Lovre u Liègeu i rukopis Bede iz profesne kuće Družbe Isusove u Antwerpenu: Istoga dana rođendan sv. Klera (ruk. iz Liègea Klara) đakona, od starih, koji je nakon mnogih muka bačen u more. Rukopis iz Liessiesa i sv. Martina u Tournaiju: Istoga dana Klerika (ruk. iz Liessiesa Kleriha) đakona, izmučenoga mnogim mukama i bačenoga u more. Maurolico: Također Klera đakona, bačenoga u more. Rukopis iz Saint-Riquiera: Istoga dana sv. Klera, đakona i mučenika, od starih. Spominju ga također kartuzijanci u Addit. ad Usuardum, Bellini u pariškom izdanju iz godine 1321., Felicio i Martyrol. Coloniense. Irski rukopis ima: Glicerija učenika i đakona, a nakon nekoliko umetnutih riječi: Klerika đakona.
Clerum Diaconum Antiochiæ pro Christianæ religionis defensione plexum capite, retulimus vn Januarii. Alium hoc die, sed diverso lethi genere coronatum, plurima exhibent Martyrologia; et quædam cum Euphrasio conjungunt. Ita Petrus de Natalib. lib. 11, cap. ultimo; nu. 34. Euphrasius Episcopus, et Clerus Diaconus xix Kalend. Februarii passi sunt. Multa Belgicarum Ecclesiarum MSS. Martyrologia, sub Usuardi fere nomine: Eodem die S. Eufrasii Episcopi; et Cleri Diaconi et Martyris, unius de antiquis, qui post multa tormenta in mare præcipitatus, martyrium consummavit. MS. Adonis monasterii S. Laurentii Leodii, et MS. Bedæ Domus professæ Societatis Jesu Antverpiæ: Eodem die natale S. Cleri (MS. Leodiense Clari) Diaconi, de antiquis, qui post multa tormenta in mare præcipitatus est. MS. Lætiense et S. Martini Tornaci: Eodem die Clerici (MS. Lætiense Clerichi) Diaconi multis tormentis affecti et in mare mersi. Maurolycus: Item Cleri Diaconi in mare mersi. MS. Centulense: Eodem die S. Cleri Diaconi et Martyris, de antiquis. Meminerunt quoque ejus Carthusiani in Addit. ad Usuardum, Bellinus editionis Parisiensis an. 1321. Felicius, Martyrol. Coloniense. MS. Hibernicum: Gliceri discipuli et Diaconi, et quibusdam interjectis: Clerici Diaconi.
2 Mjesto mučeništva pokazuje stari rukopis sv. Jeronima: U Antiohiji đakona Lucerija. Rukopis iz Rheinaua: U Antiaciji đakona Glicerija. Notker: U Antiohiji đakona Glicerija, od starih, koji je podnio mnoge muke i bio bačen u more. Španjolska kronika koja se pripisuje Flaviju Dekstru pod godinom Kristovom 54., broj 2, ima ovo: Njega (sv. Indalecija) prati đakon Klaro: taj je đakon s mnogim klericima blizu Kartage Spartarije, nedaleko od gradske luke, okrutno bačen u more. Bivar kaže da je bio Eufrazijev drug u mučeništvu, potaknut autoritetom Petra de Natalibus. Čudno je da ga, ako je blizu Nove Kartage ili Spartarije propovijedao Krista i poginuo Klero, ne štuje Kartaška Crkva. Nadalje, njegovo se ime različito navodi: u puku se naime naziva Klero, kod nekih Klaro, Klerik, Klerih, Glicerije, a kod Felicija i u rukopisnom martirologiju briselske Crkve Kleto.
2 Martyrii locum indicat vetus MS. S. Hieronymi: In Antiochia Lucerii Diaconi. MS. Rhinawiense: In Antiatia Glicerii Diaconi. Notkerus: In Antiochia Glycerii Diaconi, de antiquis, multa tormenta passi, et in mare demersi. Chronicon Hispaniense, quod Flavio Dextro tribuitur, ad annum Christi 54, num. 2, ista habet: Quem (S. Indalecium) Clarus Diaconus comitatur: qui Diaconus cum multis Clericis, prope Carthaginem Spartariam, non procul a portu civitatis in mare crudeliter detruduntur. Bivarius Euphrasio martyrii socium ait fuisse, Petri de Natalibus motus auctoritate. Mirum est, si prope Carthaginem novam, sive Spartariam, Christum prædicavit, occubuitque Clerus, ab Ecclesia Carthaginensi non coli. Varie porro ejus nomen effertur; appellatur enim vulgo Clerus, a quibusdam Clarus, Clericus, Clerichus, Glycerius; a Felicio et MS. Martyrologio Ecclesiæ Bruxelensis Cletus.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.