Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 13. siječnja

O sv. Dezignatu, biskupu Maastrichta u Belgiji

DE S. DESIGNATO EPISC. TRAJECTENSI IN BELGIO

Grad Tongeren u Drugoj Germaniji već je nekoć, kako je očito iz najstarijega popisa pokrajina, bio glasovit po biskupskoj stolici: kada je ona ustanovljena, stari pisci ne prenose. Jer oni koje pisci kasnijega doba, primivši ih iz nejasne predaje, nabrajaju prije sv. Servacija, bili su biskupi Triera. I vrlo vjerojatno smatraju neki učeni muževi da su stanovnici Tongerena najprije od Triera bili poučeni u kršćanskoj vjeri i onamo običavali odlaziti po svetinje, sve do vremena Konstantina Velikoga. O tome ćemo raspravljati 13. svibnja, kada budemo donijeli životopis sv. Servacija. Servacije se, bilo poučen s neba da gradu Tongerenu prijeti propast, bilo iz kojega drugog razloga, preselio u Maastricht, udaljen odatle oko tri milje, i ondje je preminuo. Je li ga odmah netko naslijedio ili je sjedište neko vrijeme bilo upražnjeno nakon što je Belgijska Galija bila opustošena raznim provalama Huna, Vandala, Alemana i Franaka, nije nam lako ustvrditi. Pouzdano se zna da su u vrijeme Klodviga I., kršćanskoga kralja Franaka, i nakon toga biskupi stolovali u Maastrichtu. Kao drugi nakon sv. Servacija u uobičajenim se popisima navodi Agrikolaj, o kojemu ćemo govoriti 3. veljače.

Civitas Tungrorum in Germania II, jam olim, ut ex antiquissima Provinciarum notitia patet, Episcopali Cathedra insignis fuit: quæ quo tempore instituta sit, non proditur ab antiquis. Nam quos obscura traditione acceptos posteriori ævi scriptores recensent ante S. Servatium, ii Trevirenses fuere. Opinanturque perquam probabiliter viri quidam eruditi, a Treviris primum et Christiana religione imbutos, et sacra petere solitos esse Tungros, usque ad Constantini Magni tempora. Qua de re agemus 13 Maii, cum S. Servatii vitam dabimus. Servatius vel imminere Tungrorum civitati excidium cælitus edoctus, vel qua alia causasa, Trajectum, tribus circiter leucis inde dissitum, migravit, ibique excessit e vivis. An ei mox quisquam successerit, an variis Hunnorum, Wandalorum, Alemannorum, Francorum incursionibus pervastata Gallia Belgica, Sedes aliquamdiu vacarit, haud nobis integrum est pronuntiare. Sub tempora certe Clodovæi I, Francorum Christiani Regis ac deinceps sedisse Trajecti Antistites constat. Secundus a S. Servatio in catalogis vulgatis refertur Agricolaus, de quo 3 Februarii agemus.

2 Kao trećega nakon Agrikolaja spominju sv. Dezignata Klaudije Robert i drugi. Njegov dan preminuća 13. siječnja bilježi Sacrarium SS. patriæ Leodiensis i Ferrari, koji ga ponovno navodi i 15. siječnja. A rukopisni Florarium na ovaj 13. dan kaže: „U Gornjem Maastrichtu (postoji naime i Donji, koji se obično naziva Utrecht) preminuće sv. Dezignata, biskupa i ispovjedaoca iz Tongerena. On je uskrisio trojicu mrtvih vojnika, koji su svoje posjede darovali Crkvi. Umro je godine spasenja 523.” Drugi žele da je umro godine 308., a drugi 311. Naziva ga tongerenskim biskupom jer su se i nakon prijenosa sjedišta u Maastricht neki biskupi ipak nazivali biskupima Tongerena; kako zato što je sam Maastricht bio na području Tongerena te su doista bili biskupi Tongerena, tako i radi stjecanja ugleda zbog starine sjedišta. Tako je na V. saboru u Orléansu, Kristove godine 549., potpisao Domicijan, biskup Crkve u Tongerenu.

2 Tertius ab Agricolao S. Designatus a Claudio Roberto aliisque memoratur. Ejus natalem Idibus Januarii consignat Sacrarium SS. patriæ Leodiensis, et Ferrarius, qui rursus cum xviii Kal. Februarii refert. Et MS. Florarium hoc 13 die: Apud Trajectum superius (nam aliud est inferius, quod vulgo Ultrajectum) depositio S. Designati Tungrensis Episcopi et Confessoris. Hic suscitavit tres mortuos milites, qui suas possessiones Ecclesiæ dederunt. Obiit anno salutis 523 alii volunt obiisse anno 308, alii 311. Tungrensem vocat Episcopum, quia etiam translata Trajectum Sede, tamen quidam ex Antistibus Episcopos Tungrorum se dixere; tum quia ipsum in Tungris erat Trajectum, erantque vere Tungrorum Episcopi, tum ad conciliandam ex Sedis antiqui late auctoritatem. Ita Concilio Aurelianensi V, ann. Chr. 549 Domitianus Episcopus Ecclesiæ Tungrensis subscripsit.

3 Čini se da je to vrijedilo i nakon što je sv. Hubert prenio sjedište iz Maastrichta u Liège, grad Eburonaca. Postoji naime pismo pape Zaharije izdano godine 744. različitim biskupima Galije i Germanije, među kojima se ubraja Fulkarije Tongerenski, koji je ipak bio treći nakon sv. Huberta. Štoviše, isti Zaharija u pismu nadbiskupu Bonifaciju, izdanom XXXII. godine Konstantina, XI. godine nakon njegova konzulata, V. indikcije, Kristove godine 731., piše ovako: „I stoga vlašću bl. Petra apostola određujemo da spomenuta Crkva u Mainzu za sva vremena tebi i tvojim nasljednicima bude potvrđena kao metropolija, imajući pod sobom ovih pet gradova, to jest Tongeren, Köln, Worms, Speyer i Maastricht, te sve narode Germanije kojima je tvoje bratstvo svojim propovijedanjem dalo spoznati Kristovo svjetlo.” Premda pak sam Maastricht domorodci i susjedi nazivaju i Trectis, u puku Tricht, po imenu izvedenom od prijelaza preko rijeke Meuse, ipak Zaharija u svome pismu misli na Donji Maastricht, u puku zvan Utrecht. A to što spominje grad Tongeren, iako je sjedište već bilo uspostavljeno u Liègeu, moglo je proizaći i odatle što se u Rimskoj kuriji stari nazivi biskupija ne ukidaju ni olako ni brzo. Poznato nam je naime da je ne tako davno u rimskom popisu još uvijek postojala biskupija Thérouanne, koja je već toliko godina ili ukinuta ili razdijeljena na tri manje biskupije.

3 Idque etiam postquam ad Leuticum Eburonum oppidum Sedes est Trajecto a S. Huberto translata, videtur valuïsse. Extat enim Zachariæ Papæ epistola anno 744, data ad diversos Episcopos Galliæ et Germaniæ, inter quos numeratur Fulcarius Tungrensis, qui tamen tertius fuit a S. Huberto. Imo idem Zacharias epistola ad Bonifacium Archiepiscopum data an. xxxii Constantini, P. C. ejus an. xi, Indict. v, Christi an. 731, ita scribit: Et idicreo B. Petri Apostoli auctoritate sancimus, ut supradicta Ecclesia Moguntina perpetuis temporibus tibi, et successoribus tuis, in Metropolim sit confirmata, haben sub se has quinque civitates, id est Tungris, Coloniam, Wormaciam, Spiraciam, et Trectis, et omnes Germaniæ gentes, quas tua fraternitas per suam prædicationem Christi lumen agnoscere fecit. Licet vero ipsum Trajectum ab indigenis accolisque Trectis quoque appelletur, vulgo Tricht, a Mosæ trajectu ducto nomine, tamen Trajectum inferius, vulgo Utrecht dictum, intelligit, in sua epistola Zacharias. Quod autem Tungris civitatem nominat, Sede jam Leodii constituta, inde quoque fieri potuit, quod in Curia Romana nec temere nec cito vetera Episcopatuum nomina antiquantur. Constat enim nobis, non ita pridem in Romano catalogo adhuc Morinensem Episcopatum fuisse, qui a tot annis vel extinctus vel in tres minores diæceses distractus est.

4 Inače redovnik Baudemund u životopisu sv. Amanda, napisanom prije gotovo tisuću godina, njega i njegova prethodnika izričito naziva maastrichtskim, ili kako imaju rukopisi kojima smo se služili, trejektskim biskupima, te kaže da im je bila povjerena Maastrichtska Crkva. Na isti način govori i Hariger u 44. i 30. poglavlju, gdje raspravlja o sv. Remaklu. A Notger u životopisu sv. Remakla piše da je on dan za biskupa Tongerenskoj ili Maastrichtskoj Crkvi na traženje stanovnika Maastrichta. No o tome opširnije drugdje.

4 Alioquin Baudemundus monachus in vita S. Amandi ante annos fere mille conscripta, illum ejusque decessorem absolute Trajectenses, sive ut habent MSS. quibus usi sumus, Trejectenses Episcopos scribit, et Trajectensem Ecclesiam iis commissam. Eodemque modo loquitur Harigerus cap. 44 et cap. 30, ubi de S. Remaclo agit. At Notgerus in vita S. Remacli, cum Tungrensi vel Trajectensi Ecclesiæ Antistitem datum scribit, a Trajectensibus postulatum. Sed hæc alibi plenius.

5 Hariger je naveo samo Dezignatovo ime. Egidije iz Orvala dodao je ovu pohvalu: „koji je, omiljevši Bogu, postao ljubljen, i živeći pravedno među grešnicima, uznesen je u vječni pokoj.” Ono što o trojici uskrišenih vojnika ima Florarium, prenosi i Ivan Placentije te ga naziva sinom vojvode od Dalema i kćeri kralja Škota. To on doduše nije sam izmislio, nego je lakovjerno preuzeo iz izmišljenih maastrichtskih kronika, kao i mnogo toga drugoga što, budući da nema nikakve vjerojatnosti, ne zaslužuje ni da bude pobijano. Čudimo se što isto ponavlja Demochares u djelu De divino Missæ sacrificio, pogl. 37. To je na slavu Škota prigrabio David Camerarius te je njegov dan preminuća odredio na 8. travnja, gdje ga naziva Dizignatom i Dezignatom.

5 Designati solum nomen expressit Harigerus. Ægidius Auræ-vallis elogium hoc addidit: qui placens Deo factus est dilectus, et vivens inter peccatores justus, assumptus est in requie sempiterna. Quod de tribus militibus suscitatis habet Florarium, id Joannes quoque Placentius refert, vocatque Ducis Dalensis filium ex filia Scotorum Regis. Quod quidem ille non confinzit, sed ex fabulosis Trajectensium Chronicis haustum temere credidit, quemadmodum et alia complura, quæ ut nihil omnino habent probabilitatis, ita nec refutari quidem merentur. Miramur idem Democharem de divino Missæ sacrific. cap. 37. Arripuit id pro gloria Scotorum David Camerarius, natalemque ejus statuit 8 Aprilis ubi Dysignatum ac Designatum cum appellat.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

13. siječnja Kalendar godine