Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 12. siječnja

O sv. Tacijani, mučenici

DE S. TATIANA MARTYRE

U Rimu se 12. siječnja slavi rođendan za nebo sv. Tacijane, mučenice, kako donosi Martyrol. Romanum, koja je pod carem Aleksandrom bila rastrgana kukama i željeznim grebenima, bačena zvijerima i u oganj, ali neozlijeđena, te naposljetku posječena mačem preselila se na nebo. Njezina smo Djela, za koja Baronije svjedoči da postoje u starom rukopisu bazilike sv. Marije Velike u Rimu, odande i dobili, ali su u svemu jednaka Djelima sv. Martine, kako smo rekli 1. siječnja. Ponekad se javlja i pomisao da su Martina i Tacijana jedna te ista osoba. Svakako stari Rimski i ostali latinski martirolozi slave Martinu, a nijedan osim Rimskoga i Molanusa u djelu Addit. ad Usuardum ne spominje Tacijanu. Grci u Menologiju, Antologiju i Minejima ovoga dana imaju Tacijanu, a Martinu nigdje. Kako god bilo, nismo smatrali uputnim donositi ovdje cjelovita Djela, kako opseg našega djela ne bi uzalud rastao i kako se čitatelju ne bi stvorila dosada ako se isto češće ponavlja, tim više što je na rubu onoga rimskog kodeksa novijom rukom dopisano ovo: Ova se povijest u mnogočemu miješa s djelima sv. Martine, djevice. Stoga se čini da je valja oprezno čitati i ispravljati itd. Ovdje ćemo donijeti samo početak i kraj tih Djela:

Romæ S. Tatianæ Martyris agitur pridie Id. Januarias natalis, ut habet Martyrol. Romanum, quæ sub Alexandro Imperatore uncis atque pectinibus laniata, bestiis exposita, et in ignem projecta, sed nil læsa, gladio demum percussa migravit in cælum. Acta ejus, quæ Baronius testatur extare in veteri ms. S. Mariæ Majoris Romaæ, inde accepimus, sed omnino eadem sunt quæ S. Martinæ, ut 1 Januarii diximus. Inciditque nonnumquam suspicari unam et eumdem esse Martinam et Tatianam. Certe vetus Romanum et cetera Latinorum Martyrologia, Martinam celebrant, nullum, præter Romanum ac Molanum in Addit. ad Usuardum, Tatianæ meminit. Græci in Menologio, Anthologio, Menæis Tatianam habent hoc die, nusquam Martinam. Utut sit, visum non est integra hic dare Acta, ne et operis nostri moles frustra excrescat, et Lectori generetur fastidium, si eadem sæpius repetantur: præsertim quod ad oram illius Romani codicis hæc recenti manu adscripta sunt: Confunditur hæc historia in multis cum rebus gestis S. Martinæ Virginis. Ideo caute legenda, corrigendaque videtur, etc. Initium tantum et finem eorum Actorum hic dabimus:

2 Dok je nebom i zemljom kraljevao Gospodin naš Isus Krist, a protivio se sluga đavlov kralj Aleksandar, četvrte godine svojega kraljevanja izdao je nov i sramotan proglas: da Galilejci prinesu žrtvu, ili ako ne prinesu, da budu osuđeni na smrt. I poslao je namjesnike i knezove po različitim mjestima da kršćane svezane vuku na žrtvovanje idolima, što su oni i obećali ispuniti u svemu prema carevim zapovijedima. Primivši takve odredbe napisane u mnogim kraljevskim pismima, raznosili su nove vijesti, provodeći odredbu o žrtvi nečistoga bogoštovlja, kako im je zapovjedio kralj Aleksandar. Pokazujući pak kipove bogova, zapovijedali su da se onima koji prinose žrtvu iskažu najveće časti, a oni koji ne prinesu neka budu pogubljeni različitim kaznama. Dok je Aleksandar zapovijedao takvo što, naređuje da se u Rimu po svaku cijenu izvrši žrtva Apolonu i da mu se prinesu žrtve, a da se kršćani, muževi i žene, uz mučenja nasilno vuku na žrtvovanje Apolonu. Službenici pak Sotonini bili su najopakiji ljudi: neki Vital, koji je imao dostojanstvo komesa, komornik Bas i domestik Gaj. Oni su bili određeni da zatru štovatelje Kristove.

2 Regnante cælo terræque Domino nostro Jesu Christo, adversante vero servo diaboli Rege Alexandro, quarto anno regni ejus edictum proposuit novum et inhonestum: sacrificare Galilæos, aut si non sacrificarent, morti damnarentur. Et misit Præpositos et Principes per diversa loca, ut Christiani vincti traherentur ad sacrificandum idolis, quod et polliciti sunt Imperatoris jussa in omnibus adimplere: et accipientes talia pracepta in multis litteris regalibus scripta circumferebant nova, expositionem sacrificii immundæ culturæ explentes, sicut jusserat eis Rex Alexander. Statunculas vero ostendentes Deorum, sacrificantibus maximos honores dari præcipiebant; non sacrificantes vero diversis pœnis interimerentur. Talia vero præcipiente Alexandro, jubet per omnia sacrificium consummari Romae Apollini et sacrificia offerri; Christianos autem viros ac mulieres cum suppliciis violenter trahi ad sacrificandum Apollini. Ministri autem satanæ erant viri pessimi, Vitalis quidam habens dignitatem Comitis, et Bassus Cubicularius, et Cajus Domesticus. Isti destinati erant, ut devastarent cultores Christi.

3 Kraj pak glasi ovako: I čim se začuo taj glas, krvnici padoše i umriješe. A biskup Retorik dođe sa svim svojim klerom i sa svim rimskim senatom, te uzevši njezino sveto tijelo, položiše ga u kristalni kovčeg u XI. četvrti, slaveći Boga koji je na nebesima, jer nad onima koji se uzdaju u njega druga smrt nema vlasti. Kralja pak u isti čas spopadoše bolovi, te je razdirući jeo vlastito meso i uzdišući i dršćući govorio: „Smiluj mi se, Bože kršćana, jer znam da sam razgnjevio ime tvoje i da sam izmučio nedužnu službenicu tvoju. Pravedno ćeš me u svim plamenovima kazni mučiti i prema mojim djelima uzvratiti meni i svima koji te se odriču, Gospodine.” Tada se s neba začu glas: „Uđi u ognjenu peć, Aleksandre, i pođi u krajnju tamu koja ti je pripravljena s ognjenim mukama.” I nasta velik potres. U Gospodina pak povjerova tisuću duša muževa i dvije tisuće dvjesto žena. A muka svete Tacijane dovršena je u XII. mjesecu, IX. dana istoga mjeseca, za kraljevanja Gospodina našega Isusa Krista, kojemu je čast i slava u vijeke vjekova. Amen.

3 Finis vero ita habet: Et facta hac voce ceciderunt carnifices, et mortui sunt. Veniens autem Episcopus Rhetoricus cum omni Clero suo, et etiam cum omni Senatu Romano, et tollentes sanctum corpus ejus, condiderunt eam in thecam crystallinam in regione XI, glorificantes Deum qui est in cælis, quoniam his, qui confidunt in eum, mors secunda non habet potestatem. Rex autem comprehensus est a doloribus in eadem hora, et lacerans comedebat carnes nes suas, et suspirans et tremens dicebat: Miserere mei Deus Christianorum, scio enim quia irritavi nomen tuum, vel etiam innocentem famulam tuam excruciavi. Juste enim in omnibus flammis pœnarum affliges me, secundum opera mea retribues mihi, et omnibus qui abnegant te Domine. Vox autem de cælo facta est: Ingredere in clibanum ignis Alexander, et vade in interiores tenebras, quæ tibi præparatæ sunt, cum ignitis tormentis. Et factus est terræ motus magnus. Crediderunt autem in Domino mille animæ virorum, ac mulierum duo millia ducentæ. Consummata autem est passio Sanctæ Tatianæ mense xii, ix die ipsius mensis, regnante Domino nostro Jesu Christo, cui est honor et gloria in secula seculorum, Amen.

4 Ovim su Djelima slična i Djela sv. Priske, kako ćemo reći 18. siječnja, osim što se za nju kaže da je pogubljena pod Klaudijem, a Tacijana i Martina pod Aleksandrom, te se prenosi da je nakon pogubljenja obiju uslijedila strašna smrt tiranina. Životopis obiju, naime Martine i Tacijane, zasebno je na talijanskom jeziku izdao Antun Gallonius u knjizi De Romanis virginibus. Smatramo da ne treba izostaviti ni to da se ona koja je kod Grka, Baronija, Gallonija, Molanusa i ostalih Tacijana, u Djelima gotovo redovito naziva Dacijana.

4 His quoque Actis similia sunt S. Priscæ, ut xviii Januarii dicemus, nisi quod sub Claudio interfecta dicitur, Tatiana et Martina sub Alexandro, et hujus utriusque necem secuta funesta mors tyranni traditur. Utriusque, Martinæ, inquam, et Tatianæ separatim vitam edidit Italice Antonius Gallonius in lib. de Romanis virginibus. Nec illud omittendum ducimus, quod quæ Græcis, Baronio, Gallonio, Molano ceterisque Tatiana est, ea in Actis perpetuo fere Datiana appellatur.

5 Galesini 10. siječnja u djelu Notæ donosi ovo: U Grčkoj istoga ovoga dana spomen sv. Tacijane, mučenice, čija se slavna borba za slavu Kristovu čita napisana na grčkom. Menologij koji je izdao Kanizije njezino mučeništvo prikazuje ovako: Borba sv. mučenice Tacijane iz starijega Rima, za cara Aleksandra, koja je zbog vjere u Krista bila dovedena pred cara te ušavši s njim u hram idola, molitvama srušila kipove i smrskala ih o zemlju: zbog toga je udaraju po licu, a vjeđe joj razdiru kukama, zatim je obješenu deru željeznim grebenima, obrijane glave; naposljetku, kad je bačena u oganj i pred zvijeri ostala neozlijeđena, posječena sjekirom uzletjela je na nebo. A Antologij koji je odobrio Klement VIII. kaže: Ona bijaše rodom iz staroga Rima, u vrijeme cara Aleksandra, rođena od oca koji je triput bio konzul, i po crkvenom običaju đakonisa; zbog kršćanske vjere dovedena je pred cara, te ušavši s njim u svetište idola, molitvama sruši kipove, obori ih na tlo i razbi. Zbog toga joj izudaraše lice i kukama zderaše vjeđe s kožom, zatim je obješenu tuku i briju joj glavu. Naposljetku, kako je ni oganj ni zvijeri ne ozlijediše, biva posječena sjekirom.

5 Galesinius x Januarii in Notis isthæc habet: In Græcia hoc ipso die S. Tatianæ Martyris, cujus præclara pro gloria Christi dimicatio, Græce scripta legitur. Menologium a Canisio editum, ejus martyrium ita recenset: Certamen S. Martyris Tatianæ, ex antiquiore Roma, Alexandro Imperatore, quæ propter Christi fidem oblata Imperatori, et in templum idolorum cum eo ingressa, precibus simulachra evertit, atque in terram collisit: quare in faciem verberatur, et uncis ejus palpebræ dilacerantur, deinde suspensa pectinibus laniatur, raso capite: postremo cum igni et feris objecta illæsa mansisset, securi percussa evolavit in cælum. Ast Anthologium a Clemente VIII approbatum: Hæc erat ex veteri Roma oriunda, Alexandri Imperatoris temporibus, patre ter Consule nata, et pro ritu Ecclesiæ Diaconissa, sed propter Christianam religionem ad Imperatorem deducta, et cum ipso in fanum idolorum ingressa, precibus simulachra dejecit, et humi afflixit, ac confregit. Quapropter os ejus everberatum est, et uncis palpebræ cum cute abrasæ, tum suspensa cæditur, et caput raditur. Postremo cum nec ab igne nec a feris læderetur, securi percutitur.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

12. siječnja Kalendar godine