Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak IV · Svezak IV

Acta Sanctorum za veljaču

ACTA SANCTORUM FEBRUARII

MJESEC VELJAČA, premda strašan od mraza i snijega, ipak ne steže i ne ledi obamrlošću ljudska tijela i duhove toliko da ljudi katkad, prezrevši silu studeni, ne bi izveli veličanstvena djela i uspomenu na njih posvetili trajnim dokazima javnoga odobravanja. Doista se u ovome mjesecu u starome Rimu dogodilo mnogo toga za čiji je spomen Rim odredio žrtve i igre koje će se slaviti svečanim klicanjem potomstva. Tako je (što je zabilježio Polemije Silvije u djelu Laterculus, napisanom za konzulata Postumijana i Zenona, naime 448. godine opće ere) 18. veljače izmišljeno da Romul, ubijen od svojih, nije viđen; 7. dana prije kalenda dogodio se Regifugium, kada je Tarkvinije Oholi bio protjeran iz Grada; na Ide, Parentatio tumulorum, kojega je dana Rim oslobođen opsade Gala; te naposljetku 3. dana prije kalenda, u nadi blažene vladavine, rodio se Konstantin.

FEBRUARIUS MENSIS, gelu licet nivibusque horridus, haud tamen ita corpora hominum mentesque adstringit et torpedine glaciat, ut non quandoque magnificas, contempta vi frigorum, res gerant, ac memoriam gestarum perennibus publici plausus consecrent argumentis. Evenere sane quidem, hoc mense, veteri Romæ multa, ad quorum recordationem sacra ac ludos, solenni posterorum gratulatione celebrandos, indixit. Ita (quod Polemeus Silvius in Laterculo, Posthumiani et Zenonis consulatu, anno nimirum ccccxlviii Æræ vulgaris, conscripto, annotavit) xiii Kalend. Martias, Romulus occisus a suis non apparuisse confictus est: vii Kalend. Regifugium accidit, cum Tarquinius Superbus ab Urbe expulsus: Idibus, Parentatio tumulorum; quo die Roma liberata est obsidione Gallorum: ac denique ad III Kalendas, in beatæ spem dominationis, natus est Constantinus.

Ni kršćanski Rim, ni svijet koji je njemu podložan i koji njegov mig pobožnije poštuje negoli onaj drevnoga Rima, nije lišen ni otajstava izvršenih u ovome mjesecu koja će vječnom pobožnošću štovati, ni uresa svetaca svake dobi, zabilježenih uz pojedine dane, koje će nasljedovati. Jer 4. dana prije nona slavi se Hypapante, odnosno Sretenje, Spasitelja ISUSA donesenoga u jeruzalemski hram, te Očišćenje njegove Presvete Majke; po kojemu je doličnije da se veljači dade ili obnovi ime (jer su stari riječju Februm, ili Februum, nazivali sredstvo za čišćenje) negoli po poganskome očišćenju rimskih zidina. Što tek reći o tome da se u ovome mjesecu dogodilo i Poklonstvo mudraca Kristu Kralju (koje Grci slave 25. prosinca zajedno s Njegovim Rođenjem, a Latini 7. siječnja, kojega Ga je dana, trideset godina kasnije, krstio Ivan)? Kako bi inače bilo vjerojatno da su mudraci po Božjoj opomeni, u gluho doba noći, u najvećoj tišini, zaobilaznim putem otišli i radi kratka odmora sakrili se u spilju u kojoj je kasnije boravio sv. Teodozije Cenobijarh (kako je rečeno pod 11. siječnja), ako je zatim Bogorodica Majka mirno ostala u Betlehemu 35 dana te naposljetku došla u Jeruzalem i prikazala svećenicima Sina, kojega je valjalo dočekati tolikom svečanošću svetoga klicanja i proročanstava? Dakle, nakon ovoga Prikazanja dogodilo se Poklonstvo mudraca, a ubrzo je i njima i novome Kralju zapovjeđen bijeg, uistinu kršćanski Regifugium. No to prepuštamo tumačima Svetoga pisma da pomnije obrade, jer manje odgovara našemu naumu, budući da smo ovdje odlučili iznijeti samo pobjedne znakove krvlju upisane i spomenike sjajnim dobročinstvima podignute svetaca, vojnika onoga vječnoga Kralja.

Neque Christiana Roma, et qui ejus nutum sanctius quam antiquæ observat orbis subjectus, aut mysteria desiderat hoc peracta mense, quæ æterna devotione veneretur; aut Sanctorum omnis ætatis, quæ imiletur, ad singulos dies consignata decora. Nam iv Nonas Hypapante recolitur, sive Occursus, deportati ad templum Hierosolymitanum JESU Salvatoris: ejusque Matris Sanctissimæ Purificatio; a qua religiosius fieri instaurarive Februario nomen fas est, (nam Februm, sive Februum, veteres purgamentum dixerunt) quam ab mœnium Romanorum profana lustratione. Quid, quod Christo Regi exhibita a Magis Adoratio (quam Græci xxv Decembris, una cum ejus Nativitate celebrant; Latini vii Idus Januarii, quo die, triginta post annis, a Joanne est baptizatus) hoc mense contigit? Qui enim alioqui credibile sit, Divino monitu, nocte intempesta, summo silentio, devio itinere, abiisse Magos, et in spelunca, quam deinde S. Theodosius Cænobiarcha (ut x1 Januarii dictum) inhabitav it, ad modicam quietem latuisse; si dein xxxv dies secure Bethlehemi Deipara Mater substitit, ac demum Hierosolymam venit, Filiumque, tanta sanctæ exultationis et vaticiniorum celebritate excipiendum, Sacerdotibus stitit? Contigit igitur post hanc Oblationem Adoratio Magorum, et mox imperata tum his tum novo Regi fuga, vereque Christianum Regifugium. Sed hæc Divinarum litterarum interpretibus accuratius pertractanda relinquimus, minus proposito nostro congruentia: quippe qui solum Sanctorum, æterni illius Regis militum, partim tropæa sanguine inscripta, partim monumenta præclaris benefactis aggesta, proferre hic constituerimus.

Ti, čijom je milošću oboje započeto i dovršeno, KRISTE ISUSE, svojim božanskim Duhom unaprijedi naše pothvate. Budi nam sklona i Ti, i sretan nam tijek rada kod Sina izmoli, uzvišena MARIJO: i Ti koja si kroz negostoljubivu pustinju u ovome mjesecu bila prisiljena pobjeći u Egipat, pokaži stope Svoje, Sinovljeve i svetaca koje ćemo čitati perom i izražavati vladanjem.

Tu, cujus Gratia cæpta ulraque et consummata sunt, CHRISTE JESU, Spiritu tuo divino nostros promove conatus. Fave Tu quoque, et cursum felicem nobis a Filio impetra MARIA Augusta: quæque, per inhospitam solitudinem, in Ægyptum profugere hoc mense coacta es, ostende quælegamus calamo, moribus exprimamus, Tua, Filii, Sanctorum vestigia.

Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

Svezak IV Kalendar godine