MJESEC VELJAČA, premda strašan od mraza i snijega, ipak ne steže i ne ledi obamrlošću ljudska tijela i duhove toliko da ljudi katkad, prezrevši silu studeni, ne bi izveli veličanstvena djela i uspomenu na njih posvetili trajnim dokazima javnoga odobravanja. Doista se u ovome mjesecu u starome Rimu dogodilo mnogo toga za čiji je spomen Rim odredio žrtve i igre koje će se slaviti svečanim klicanjem potomstva. Tako je (što je zabilježio Polemije Silvije u djelu Laterculus, napisanom za konzulata Postumijana i Zenona, naime 448. godine opće ere) 18. veljače izmišljeno da Romul, ubijen od svojih, nije viđen; 7. dana prije kalenda dogodio se Regifugium, kada je Tarkvinije Oholi bio protjeran iz Grada; na Ide, Parentatio tumulorum, kojega je dana Rim oslobođen opsade Gala; te naposljetku 3. dana prije kalenda, u nadi blažene vladavine, rodio se Konstantin.
Ni kršćanski Rim, ni svijet koji je njemu podložan i koji njegov mig pobožnije poštuje negoli onaj drevnoga Rima, nije lišen ni otajstava izvršenih u ovome mjesecu koja će vječnom pobožnošću štovati, ni uresa svetaca svake dobi, zabilježenih uz pojedine dane, koje će nasljedovati. Jer 4. dana prije nona slavi se Hypapante, odnosno Sretenje, Spasitelja ISUSA donesenoga u jeruzalemski hram, te Očišćenje njegove Presvete Majke; po kojemu je doličnije da se veljači dade ili obnovi ime (jer su stari riječju Februm, ili Februum, nazivali sredstvo za čišćenje) negoli po poganskome očišćenju rimskih zidina. Što tek reći o tome da se u ovome mjesecu dogodilo i Poklonstvo mudraca Kristu Kralju (koje Grci slave 25. prosinca zajedno s Njegovim Rođenjem, a Latini 7. siječnja, kojega Ga je dana, trideset godina kasnije, krstio Ivan)? Kako bi inače bilo vjerojatno da su mudraci po Božjoj opomeni, u gluho doba noći, u najvećoj tišini, zaobilaznim putem otišli i radi kratka odmora sakrili se u spilju u kojoj je kasnije boravio sv. Teodozije Cenobijarh (kako je rečeno pod 11. siječnja), ako je zatim Bogorodica Majka mirno ostala u Betlehemu 35 dana te naposljetku došla u Jeruzalem i prikazala svećenicima Sina, kojega je valjalo dočekati tolikom svečanošću svetoga klicanja i proročanstava? Dakle, nakon ovoga Prikazanja dogodilo se Poklonstvo mudraca, a ubrzo je i njima i novome Kralju zapovjeđen bijeg, uistinu kršćanski Regifugium. No to prepuštamo tumačima Svetoga pisma da pomnije obrade, jer manje odgovara našemu naumu, budući da smo ovdje odlučili iznijeti samo pobjedne znakove krvlju upisane i spomenike sjajnim dobročinstvima podignute svetaca, vojnika onoga vječnoga Kralja.
Ti, čijom je milošću oboje započeto i dovršeno, KRISTE ISUSE, svojim božanskim Duhom unaprijedi naše pothvate. Budi nam sklona i Ti, i sretan nam tijek rada kod Sina izmoli, uzvišena MARIJO: i Ti koja si kroz negostoljubivu pustinju u ovome mjesecu bila prisiljena pobjeći u Egipat, pokaži stope Svoje, Sinovljeve i svetaca koje ćemo čitati perom i izražavati vladanjem.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.