svih koji se časte diljem svijeta ili ih slave katolički pisci KOJA SU IZ LATINSKIH I GRČKIH TE DREVNIH SPOMENIKA DRUGIH NARODA PRIKUPILI I UREDILI,
SAČUVAVŠI IZVORNI IZRIČAJ PISACA I RAZLIČITIM NAPOMENAMA OSVIJETLILI IVAN BOLLAND, GODFRID HENSCHEN,
TEOLOZI DRUŽBE ISUSOVE NAJNOVIJE IZDANJE S PRIGODNIM BILJEŠKAMA D. PAPEBROCHA SADA PRVI PUT OBJAVLJENIMA IZ RUKOPISA PRIREDIO JEAN CARNANDET PRVI SVEZAK ZA VELJAČU KOJI OBUHVAĆA PRVIH VI DANA.
U PARIZU KOD VICTORA PALMÉA, KNJIŽARA,
ULICA SVETOG SULPICIJA, 22.
Najsvetijemu i najblaženijemu
OCU I GOSPODINU NAŠEMU
Aleksandru VII. Vrhovnomu svećeniku.
Djelo o Djelima svetaca mjeseca veljače, koje prostrti pred preblaženim nogama TVOJE SVETOSTI prinosimo, već je odavno posvećeno Tvojemu imenu i časti. Naime, dok si još bio u nižim službama te obnašao službu apostolskoga poslanika u Kölnu na Rajni, a potom u Münsteru u Vestfaliji, sjaj TVOJE pobožnosti, mudrosti i dobrohotnosti toliko je privukao i osvojio oči i duše ljudi koji su se onamo iz različitih naroda bili okupili radi svečanih pregovora o miru da su i do nas, premda udaljenih nekoliko dana hoda, doprli ne samo glas nego i neke vrlo ugodne zrake toga sjaja. Ondje smo mi, koji smo se već odavno znojili prikupljajući i uređujući Djela svetaca, ovako u sebi razmišljali: mi, koji smo prethodno mjesec siječanj posvetili vrhovnomu svećeniku URBANU VIII., a drugi njegov svezak kardinalu BARBERINIJU, komu bismo radije posvetili veljaču nego FABIJU CHIGIJU? Biskup je to obdaren iznimnom pobožnošću, tako da će rado čitati podvige svetaca kad mu to dopuste javne brige; glasovitom učenošću, tako da će znati cijeniti trud kojim je ovo djelo prikupljeno i sastavljeno; najvećom pristupačnošću i uljudnošću, tako da nipošto neće prezreti ovakav sebi ponuđeni dar, neznatan doduše ako se gleda umijeće izrade, ali goleme vrijednosti ako se gleda građa. I da ne bismo dugo neodlučno oklijevali, Ti si nas sam, još ne znajući za ovo naše razmišljanje, dragovoljno obgrlio onom svojom glasovitom naklonošću, posvjedočenom pismima i čestim dobročinstvima. Među njima je bilo jedno koje smo mi odmah okrenuli na dobar znamen Tvojega vrhovnog svećeništva.
Na samome ulazu u veljaču, i to već kod prvoga sveca čija je djela valjalo spomenuti, naime CECILIJA, biskupa u Elviri u Španjolskoj, ispriječila nam se teška hrid. Krajem prošloga stoljeća u spiljama brda Illipulitana pokraj Granade bili su pronađeni neki spisi i drugi drevni spomenici, pa čak i kosti (kako se govorilo) sv. CECILIJA. Nama se oni, onako kako su ih različiti prepisivači širili i kako su kružili i među našim ljudima, nipošto nisu činili vjerodostojnima; no mnogi i vrlo ugledni španjolski pisci toliko su ih slavili da se činilo kako će nas njihova suglasnost i ugled posve preplaviti, osobito stoga što se govorilo da je nadbiskup Granade na mjestu gdje je to bilo iskopano sagradio baziliku i ustanovio zbor kanonika. Što nam je bilo činiti? Različiti i (kako smo barem smatrali) čvrsti razlozi nisu nam dopuštali da pristanemo; usprotiviti se tolikomu mnoštvu pisaca moglo se smatrati nepromišljenim. Kamo da se dakle okrenemo? Mimoići toga sveca nikako nije bilo dopušteno, jer su ga Španjolci i prije pronalaska tih moći štovali javnim bogoslužjem i proglašavali učenikom svetoga apostola JAKOVA, a ni mi sami nismo nimalo dvojili da su ga sveti apostoli PETAR i PAVAO u Rimu posvetili za biskupa i poslali u Španjolsku. S te nas je hridi spasio sam FABIJE CHIGI kao vođa. Zbor Svete rimske i opće inkvizicije, uz nazočnost i odobrenje URBANA VIII., bio je donio dekret o tim moćima i spisima, kojim se svima zabranjivalo čitanje različitih rasprava objavljenih u njihovu obranu i preporuku. U Belgiji ipak taj dekret nije bio javno obznanjen, možda zato što su neki htjeli da se to čini manje potrebnim ili iz nekoga drugog razloga. U Kölnu pak, gdje nitko nema običaj priječiti proglašenje takvih rimskih odredaba, po Tvojoj je zapovijedi objavljen i nama poslan. Odmah smo priznali da nam je, ne bez Božje providnosti, pravodobno pokazano svjetlo, te štujemo onu spasonosnu zvijezdu roda CHIGI, čijim je sjajem s naših umova raspršena ona tama. Ona nam je otvorila i obasjala staze svetaca kojima smo išli tragom, kako bismo njima sigurno vodili druge.
Otada nam se svidjelo promatrati položaj te zvijezde na Vašemu drevnom obiteljskom grbu. Ondje je lebdjela nad ukupno šest bregova. Zašto se ne bi, rekosmo, kako bi jednom stala na najviši vrhunac vlasti i zauzela vrh rimske uzvišenosti, odakle će čitav svijet obasjati tim blagotvornim svjetlom, dodao i SEDMI brijeg? I osjetili smo da je u toj želji bio predznak, kada si potom htio da Te zovu ALEKSANDAR SEDMI. Neka dugo i sretno sja ovo presveto zviježđe: i budući da se vjeruje kako je o TEBI, PREBLAŽENI OČE, koji si na obiteljskim grbovima nosio bregove, onaj sveti biskup iz Connora, kojega je hvalio sv. Bernard i koji je upisan u Rimski martirologij, prorekao da će se u nizu vrhovnih svećenika, koji pada upravo u ovo vrijeme, na apostolsko prijestolje uzdići ČUVAR BREGOVA, dugo i sretno obasjavaj onih Sedam brežuljaka koje nastava Kviritski narod, i odatle prosvjetljuj čitav svijet. To će se i dogoditi (jer se svjetlo postavljeno povrh onih bregova ne može sakriti niti a da se nadaleko i naširoko ne vidi), a već se i događa. Svjetlo vjere širiš i do najudaljenijih krajeva zemlje: njime je s krajnjega sjevera potaknuta i u Rim privučena, u prvoj godini Tvojega pontifikata, kraljica preslavnoga imena; nju bi i s drugih strana slijedili mnogi knezovi kad bi, nakon što se rasprše mračni vihori ratova, zasjao preljupki sjaj dugo željenoga mira. A Ti ulažeš, PREBLAŽENI OČE, sav trud i brigu kako bi tvrda srca vladara smekšao prijateljskim utjecajem, poput kakve naklonjene zvijezde. U međuvremenu je neko novo svjetlo svetosti, od početka Tvojega pontifikata izliveno kao s one zvijezde, obasjalo Sveti grad i u ljudima svih staleža, osobito onima koji su Ti najbliži, zapalilo neke nove plamenove pobožnosti. A taj je događaj, prenesen najpovoljnijim glasom po dalekim narodima, pa i među hereticima, njihove kolovođe, sluge đavolske, sijače zabluda i graditelje opačina toliko pogodio da su, budući da se nisu mogli usprotiviti glasu potvrđenomu mnogim svjedočanstvima glasovitih ljudi niti po svojem običaju išta izmisliti o raskoši i porocima Rimske kurije, ipak na različitim mjestima s propovjedaonica opominjali svoje sljedbenike neka se dobro i pomno čuvaju da njihova zajednica, to jest kraljevstvo Sotonino, pod takvim papom ne pretrpi kakvu štetu. No kod mnogih među njima, kojima razum još nije posve opčinjen njihovim opsjenama, mišljenje je posve drukčije.
Ali ono što nam pada na pamet o tim stvarima i o revnosti u svim krepostima, koja se za Tvojega pontifikata čudesno umnožila, toliko je brojno i toliko slavno da to ne možemo ni mišlju dovoljno prikladno obuhvatiti, a kamoli riječima dostojno izreći, pa smo prisiljeni prepustiti to piscima crkvenih ljetopisa. Drugo nas divljenje prema Tvojoj sretnoj zvijezdi drži prikovanima i prožima osjećajem najslađe zahvalnosti. Naime, onu naklonost kojom si nas nekoć pratio zadržavaš i sada na tome najvišem vrhuncu vlasti: tako da se među uzvišenim brigama na kojima počiva spas čitavoga svijeta udostojiš sjetiti i nas, te nama, doista najneznatnijim ljudima, poručuješ pozdrave, udjeljuješ blagoslov, daruješ potpuni oprost na času smrti i raspituješ se dokle je stigla naša veljača i kada će izaći na svjetlo.
Napokon je izašla, PREBLAŽENI OČE, i prostrta pred nogama TVOJE SVETOSTI moli da je ne prezreš, nego da na nju dahneš lahorom svoje uobičajene dobrohotnosti. S pravom sebi čestita što joj je dano da izađe na korist ostalim ljudima pod okriljem vrhovnoga svećenika, i to takvoga svećenika koji nastoji umnožiti čast svetaca, pružiti sebe podložnim narodima kao uzor svetosti i u svim dušama probuditi žar za stjecanjem svetosti. Mi pak zaklinjemo sve svece, kojima smo posvetili pero i život, da dugo budu zaštita TVOJEMU BLAŽENSTVU i Katoličkoj Crkvi, kojom sveto upravljaš,
Tvoje Svetosti najponizniji sluge IVAN BOLLAND,
GODFRID HENSCHEN.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Februarius, tomus I, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 23. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.