O sv. Geminijanu, biskupu.
Str. 711, stup. 1, br. 3, redak 17, iza „razorenoga Classea”, dodaj: Usporedili smo Mombritiusovo izdanje s rukopisnim kodeksom samostana Böddeken regularnih kanonika u Vestfaliji, iz kojega smo dodali posljednje poglavlje.
Str. 712, iza pogl. 1, uz br. 4, redak 2, uz „Vrhovnomu svećeniku”, dodaj: d Böddekenski rukopis ima: patriciju.
Str. 713, stup. 2, redak 7, iza „istjerao”: dodaj: neka ti bude dosta što si nas nadvladao u dubini pučine.
Ondje na kraju slovab dodaj: Böddekenski rukopis umjesto „solaria” ima „sola”.
Str. 714, stup. 1, redak 33, „mučeništvo” ispravi u: pomoć.
Ondje, br. 14, redak 3, umjesto „Stoga” (stavi: Bdio je naime pred.)
Ondje, stup. 2, br. 13, redak 31, iza „probudili”, dodaj: (Bio sam naime u svetoj Modenskoj crkvi,) i izbriši bilješkud.
Str. 713, stup. 2, bilješkae, iza „naziva Petar”, dodaj: i böddekenski rukopis. Iza toga poglavlja dodaj sljedeće.
Iz böddekenskoga rukopisa. Modena ponovno oslobođena pomoću sv. Geminijana.
Budući da smo, koliko smo mogli, lakim perom izložili život tolikoga našeg oca, milo nam je također istinitije razjasniti nešto o položaju grada kojim je bio preuzeo upravljati. Kako smo naime doznali iz pripovijedanja starih, a svjedoče i same ruševine grada, ta je ista Modena nekoć blistala velika i slavna među gradovima Emilije, bogata i najplodnija, divna po zgradama bedema i utvrdama kula, rodna zemljama, slavna po neusporedivoj ravnici, bliska gorama i u svemu plodonosna, a sa svih strana urešena i brodskim pristaništima; povrh toga je bila odana svim obredima poganstva te je dugo vremena ostala podložna štovanju Herkula i Dijane, a također Apolona i Minerve i ostalih božanstava. Dakako, kad je cijeli svijet pritekao štovanju Krista, taj je isti grad, primivši po nasljednicima svetih apostola vjeru Gospodnju, odbacio ispraznu gadost idola te je po propovijedanju svetih svećenika počeo tražiti dugo izgubljenu baštinu neba. U njihovu je popisu ispovjedaoca, u vrijeme cara Jovijana, Božjom odredbom za biskupa primio preblaženoga Geminijana, najsavršenijega u Kristovoj vjeri, časna po ćudoređu, blistava po krepostima, rođena i odgojena na njegovu području; njime okrijepljena hranom nebeskoga života i očišćena vrelom svetoga očišćenja, ostavila je suvišno robovanje idolima i prignula ukočene vratove slatkomu Kristovu jarmu.
19 Ako bi pak tko upitao zašto se ne pokazuju raskošne građevine istoga grada, dostojne ljudskoga divljenja, a također ni trijumfalni kapitoliji, kao što je uobičajeno u drugim gradovima, odgovara mu se istinitom tvrdnjom da su u istom gradu, dok je cvao, prije raznovrsnih kamenih spomenika postojala i nebrojena čudesa, ali je sve to zbog prevelike silovitosti voda bilo silno zahvaćeno te je uslijed bujanja bara i močvara posve potopljeno. Pomolimo se stoga Gospodinu našemu Isusu Kristu da po zagovoru svoga presvetog ispovjedaoca Geminijana, čije se sveto tijelo ondje čuva, ovaj grad moćnom desnicom bude obranjen od svake navale vidljivih neprijatelja, kao što se prepoznaje da se po njegovoj zasluzi dogodilo u sljedećem čudu.
20 Najokrutniji i gotovo svima strašni narod Ugara, za koji smo doznali da je podrijetlom potekao od strašnoga skitskog roda, iskusili smo kao najokrutniji u našim nevoljamaa. Taj je narod naime, kako je zaslužio zajednički zločin puka, sa sjeverne strane provalio u Italiju, opustošio Furlaniju i prešao sve do Verone te, pustošeći cijelu pokrajinu nečuvenom divljačnošću, bez ičijega otpora zauzeo sve najčvršće gradske zidine i sve utvrđene gradove. Tako je ona pošast, ne kažem bitke, nego nečuvenoga pokolja, u kojoj je istodobno propala sva Italija (jao!), zadobivši veličanstvenu pobjedu, kad je po dopuštenju Gospodnjem osvojila sav Lacij i nevjerojatnim pustošenjem poharala sve utvrde smještene naokolo, napokon stigla do Modenske biskupije, gdje počiva tjelešce presvetoga oca Geminijana. Doduše, biskup istoga mjesta sa svim pukom, kako klerom tako i narodom, potaknut silnim strahom od njih, potražio je zaštitu u bijegu, a presveto tijelo Božjega čovjeka zajedno s crkvenim uresom ostavili su na samrti. Ali premda je ostalo bez ljudske straže, ipak je ostalo obranjeno moćnom Kristovom desnicom. Dakako, bjesneći Ugri uđoše u grad i, pretraživši ga posve a da ga ni u čemu nisu oštetili, napokon dođoše do crkve te, zadržavši se ondje neko vrijeme tijekom dana, kako nisu mogli izvršiti ništa od svoje volje jer ih je priječila neka skrivena sila, naposljetku napustiše grad u svemu netaknut. I (čudesno je reći) tako je već preminuli slavni otac Geminijan obranio sebi podložni puk od Ugara, kao što je nekoć oslobodio svoju Crkvu od njihova kralja Atile. Pjevajmo ti stoga, svevišnji Oče, nebrojene hvalospjeve služenja, jer nas ne prestaješ štititi tolikim zaštitnikom, i pobožnim umom molimo da ga uvijek možemo imati kod tebe kao najvjernijega zagovornika, po Gospodinu našemu Isusu Kristu, Sinu tvome, suradniku i tebi istobitnomu, zajedno s Duhom Svetim u vijeke vjekova, amen. a Čini se da je to ona provala Ugara koju spominje Liutprand u 2. knjizi djela Historia, pogl. 4, 5, 6, a prema njemu Bonfini u 1. dekadi, 10. knjizi, za kralja Italije Berengara I, početkom desetoga stoljeća.
O sv. Gaudu, biskupu.
Str. 726, stup. 2, iza br. 4, dodaj: Popis biskupa Évreuxa objavio je J. Le Jau, vikar biskupa Évreuxa, u kojem navodi rukopisnu povijest Našašća sv. Gauda, do koje još nismo uspjeli doći, a prenosi da se ono dogodilo početkom XII. stoljeća.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.