DANIJELA PAPEBROCHA, HAGIOGRAFA,
Sada prvi put objavljene iz rukopisa.
Uz Acta Sanctorum dana XXII. Siječnja.
Str. 1, uz popis svetaca. Djela sv. Vinka iz Kapuanskoga brevijara čine se vrijednima razmatranja. Djela i prijenos moći bili su tiskani iz rukopisa sv. Germana de Pratis. Postoji i drugi izvještaj o prijenosu moći u Lisabon iz rukopisa iz Douaija.
Grčka djela sv. Anastazija Perzijanca, krnja za jedan list koji bi se mogao dopuniti u Veneciji, poslije smo nabavili. Druga grčka djela, kojih je pisac Pizida, prepisana u Firenci samo na početku, zaslužuju da budu u cijelosti prepisana: možda su najstarija. Pisac staroga prijevoda jest Grgur. Njegov proslov iz kasinskoga rukopisa postoji u našoj zbirci; također i dosad neobjavljena čudesa iz rukopisa bazilike sv. Petra. Povrh toga treba prepisati čudesa iz vatikanskoga rukopisa 1641, list 175. Životopis, kakav je na latinskom objavio Surije, postoji na grčkom u kodeksu kardinala Sforze u Rimu i u Firenci.
Djela sv. Dominika Soranskoga od njegova druga Ivana imamo iz rukopisa Gaetanija; čudesa iz vallicellanskoga rukopisa. Drugi životopis, koji je godine 1233 sastavio Jakov Đenovljanin iz Reda propovjednika, nalazi se u našoj zbirci. Također i rukopisni životopis i čudesa na talijanskom, kojih je pisac don Benedetto Conti Sorano. Napokon je drugi životopis napisao Jacobilli.
Imamo dvostruka rukopisna djela sv. Amazija, a ista su s vlastitim časoslovom tiskana u Rimu.
Treba provjeriti časoslov sv. Vinka, biskupa Dignea.
Životopis sv. Lufthilde iz njemačke pjesme postoji dvaput u našoj zbirci.
Talijanski životopis sv. Gaudencija, biskupa Novare, u zbirci pod br. XVIII. Moći će se također dobiti razne pojedinosti iz djela Novaria biskupa Karla, koje tada još nismo imali, str. 241. Vidi također str. 27 i 874.
Str. 3, bilj. c, o Apolonovu zrnu ne sviđa mi se.
Str. 16, bilj. h, dodaj: Što ću radije odobriti, kako se ne bi činilo da je slagao, nego da je tek nejasno govorio, zamijenivši latinsko ime Vinka franačkim ili gotskim imenom: tako naime „sig” znači pobjedu, „sigen” pobijediti, a „signer” pobjednika odnosno Vinka.
Str. 18, uz naslov predgovora „Theotgeru, prema etimologiji onomu koji nosi Boga”, bilješkaa. Tako mnoga franačka i alemanska imena složena od „Thiot”, „Thiet”, „Died” krajnje neukusno izvode iz grčkoga „θεός”: nemaju ona ništa tuđinskoga. „Thiot” itd. u različitim narječjima znači narod. Otuda „Theotger”, od „goren”, željeti, isto što i Filolaj, želja ili miljenik naroda.
Str. 21. Svečano uzdignuće moći sv. Vinka, naznačeno na kraju br. 11, zar ne bi zasluživalo da se iz svoga pisca prevede na latinski i ovdje doda?
Str. 28. O sv. Ireni bilo je dovoljno raspravljati uz sv. Sebastijana, jer se o njoj ne zna ništa posebno; štoviše, ni o njezinu štovanju nije dovoljno poznato. Svjedočanstvo samoga Florarija nije dovoljno.
Str. 38. O sv. Anastaziju Perzijancu, § 2: kronotaksiju Heraklija valja popraviti prema proslovnim napomenama uz 3. ožujka. Prva njegova djela, objavljena prema starom latinskom prijevodu, trebat će barem u 2. izdanju izostaviti.
Str. 43, stup. 1, redak 3. „Sudac Skitopola”, bojim se da je ovdje teška pogreška i da se označuje samo vojnik Grgur.
Str. 730. O prijenosu moći sv. Vinka mučenika valja pogledati Historia di S. Valero. O njegovoj ruci u Bragi vidi Historia de Braga, 2. dio, list 79. Njegove moći u Nici, Ughelli, br. 17, stup. 1543. Ruka u Pesciji, br. 22, stup. 997. Ruka u Bariju, br. 20, stup. 865 a. O prijenosu moći sv. Vinka u Portugal povijest i čudesa kod Acuñe u djelu De Episcopis Olisiponensibus, list 60 itd., br. 23, također list 96. Novac s njegovim imenom, list 108. O prijenosu u Metz iz Italije u Cortoni, Spicilegium 3, str. 143. Brada u Liègeu, br. 48, list 205.
Str. 752, bilj. a. Govori se o o. Adamu Schallu; to je onaj slavni vrhunac cijele kineske misije i predstojnik matematičara, o kojem vidi djelo Sina o. Hazaerta. O njegovoj smrti godine 1670 nešto se čulo.
O štovanju bl. Marije Pizanske treba razmotriti pismo Ceffinija. Životopis je kod Razzija s latinskoga; više sam puta navaljivao da se pošalje.
Uz Acta Sanctorum dana XXIII. Siječnja.
Str. 63, uz popis svetaca. Sažetak životopisa sv. Ildefonsa iz utrechtskoga rukopisa. Povijest prijenosa moći i čudesa od Valerija de Villaquirana iz rukopisa. Vrlo opširan životopis, koji je sastavio o. Francisco Portocarrero, poslan je.
Druga djela sv. Klementa Anciranskoga iz Metafrasta valja potražiti u Veneciji iz XVIII. sveska, stalak 30; ili u Rimu iz kodeksa 81 kardinala Sforze; iz vatikanskoga 1608, list 105. Ona su na početku krnja i možda su dio starijih djela. U međuvremenu valja potražiti stara grčka djela iz kojih je svoja preveo Scapelink; nigdje se naime ne pojavljuju. Druga je djela trebalo izostaviti. Čini se da je pohvalni govor sv. Klementu Anciranskomu onaj cara Leona „ἀθλητικοὺς ἀγῶνας” kod Allatija u djelu De Simeonibus, str. 81.
Djela sv. Askle mučenika ima Lipomannus pod 13. ožujka pod imenom sv. Sabina iz mletačkoga rukopisa. Valja potražiti grčki tekst za dopunu.
Mučeništvo sv. Anastazija i drugova u Španjolskoj nije potvrđeno nijednim pouzdanim piscem te se čini da ga treba izostaviti: možda je povod dao Anastazije Perzijanac.
O sv. Emerencijani moglo bi se dodati da se u Asizu u crkvi sv. Franje među više tijela donesenih iz Rima nalazi samo jedno za koje se ondje slavi časoslov, zato što su samo njezino ime pronašli u djelu Martyrologium Romanum, kao da bi to odmah bila ona sama. Vidi naš Itinerarium.
Drugi životopis sv. Ivana Milostinjskoga slično je posve suvišan, osim za nekoliko bilježaka, izuzev I. poglavlja koje bi se moglo staviti pred prvi životopis. Prvi grčki životopis od Leoncija nalazi se prepisan iz vatikanskoga rukopisa.
Str. 117, bilješkaf, dodaj: Nazivaju se pak od „μένω”, ostajem, trajem: tako su Germani od „harren”, trajati, haringe nazvali „harengas” ili „harringas”. (Ova etimologija XVII. stoljeća)
Str. 119, bilješka o, izbriši ove riječi: O njemu i u obranu njegove svetosti drugi opširnije; ne zaslužuju naime da ih se navodi oni čiji je prvak Wastelius sramotan krpač i bez ikakve vjerodostojnosti.
Str. 149, u životopisu sv. Ildefonsa treba izostaviti naslove i Tamayovu podjelu. U bilješkama treba odsjeći razne pojedinosti preuzete iz Julijana, Petra i sličnih, osobito pod slovom kk.
Str. 153. Uz sv. Maimboda potreban je nekakav prethodni komentar. Čini se da je pisac životopisa neki monah iz Lurea, možda isti onaj koji je napisao životopis sv. Deikola: to zaključujem iz onoga nabrajanja svetaca pod br. 6, kojemu je posve slično ono u 1. pogl. pod 18. siječnja.
Str. 161. O blaženima Margareti i Gentili vidi zabilježeno u Ravenni, a ostalo o štovanju potraži podrobnije, također bulu Pavla III. kojom se potvrđuje družba koju je ona osnovala, te istragu sastavljenu o njima i čudesima.
Pisao sam Girolamu de Fabrisu 23. listopada 1669. Poslao sam sve zajedno s poviješću prijenosa moći. Vidi njegove Memorias Ravennatenses, list 134. Zapisnik sam primio u rujnu godine 1670.
O glavi sv. Ivana Milostinjskoga u samostanu Carbone vidi Historia monasterii od Paola Santorija, str. 26.
Eugenije, biskup Atine. Vidi Chronicon br. 11, stup. 497.
Preminuće sv. Urbana, biskupa Langresa. Spicilegium 1, str. 359 i 433, 486.
O prijenosu moći sv. Maimboda u Epistolae Bellicenses, br. 39, str. 16.
Moći sv. Emerencijane u Ávili.
Poslanica sv. Ildefonsu o knjizi o djevičanstvu Bl. Marije, Spicilegium 1, str. 308, i njezin odgovor, str. 312. Autograf sv. Ildefonsa o djevičanstvu sv. Marije, list 394. Našašće tijela, list 398.
Uz Acta Sanctorum dana XXIV. Siječnja.
Str. 175, uz popis svetaca. O bl. Markolinu iz Forlìja postoji rukopisno pismo biskupu Castellu. Treba na kraju dodati nešto iz Ambrozija Faegija.
Postoje grčka djela sv. Euzebije Ksene.
Postoji talijanski životopis bl. Paule Gambare.
Mučeništvo sv. Timoteja pod imenom Metafrasta postoji na grčkom u Firenci, stalak 9, kodeks 17, i stalak 11, kodeks 2. Potraži pohvalni govor Nikole Paflagonca o istome, koji navodi Allatius. Treba vidjeti ima li ono što postoji u Veneciji u 18. svesku početak Pasikrata, kako smo ga mi objavili na latinskom.
Druga djela sv. Babile čine se suvišnima. Druga Allatius pripisuje Metafrastu. Pitanje o dvojici Babila čini krajnje dvojbenim to što se nigdje ne pojavljuje štovanje nijednoga od njih dvojice.
Drugi životopis sv. Felicijana iz brevijara također je u Vatikanu. Treba vidjeti nije li potpuniji.
Str. 178, br. 16, iza sredine. Da se te riječi doista ne mogu odnositi na arijanca Konstancija, pokazao je Baronije: a ipak se ponajviše mogu odnositi upravo na njega; jer se Konstantin Veliki ne može nazvati svetogrdnikom, kako Jeronim naziva začetnika prijenosa moći.
Str. 213. Dopuni krnji stih iz metričkoga kalendara i izbriši bilješkuc:
„Οὐρανοῦ εἰς ξενίην Ξένη (εἰκάδι) ἤλυθε τετάρτῃ”
„U gostinjac neba Ksenija dođe dvadeset četvrtoga (dana)”; ovaj metrički stih naime nema nikakve veze s prethodnim jambima, kao što je očito iz 1. sveska ožujka, gdje se donosi metrički kalendar toga mjeseca.
Str. 217, br. 3. Nešto slično tome nalazi se u životopisu sv. Franje Paulskoga. Govori se o uskrišenju čovjeka koji je davno umro u grijesima: ne sjećam se da sam ondje našao išta slično.
Str. 220, uz sv. Benigna o beneventskom kodeksu dodaj ovo. Taj je kodeks sada u Vatikanskoj knjižnici označen br. 5949, a usporedili smo ga s Grevenovim Usuardom. Usporedbu i naš sud o tom kodeksu vidi u 3. svesku djela Collectanea Martyrologii.
Str. 221. O različitim Zozimima treba izostaviti ono čime se naznačuje sklonost kao da bi skrbnik Marije Egipatske mogao biti isti sa Zozimom, drugom sv. Ivana Hozebita: očito je naime iz dobi određene uz 2. travnja da nema nikakve vjerojatnosti da bi mogli biti isti.
Str. 754, br. 6. Vidi podudaraju li se vremena svetaca koji se zajedno spominju.
Sv. Sofija, biskupa Beneventa, valja navesti iz djela Chronologia Episcoporum Marija de Vipere, str. 20.
Da je sv. Timotej propovijedao u Ceseni, izmišlja Manzonijeva Chronologia Caesenatensis, str. 4.
Nadgrobni natpis sv. Zame, biskupa Bologne, itd. Vidi u Faleonijevim uspomenama Bolonjske crkve, str. 12. Prijenos moći vidi ondje od str. 621 do 627. Ovdje bi se mogao dodati sv. Faustinijan zbog zajedničkoga prijenosa moći; inače se štuje 30. siječnja.
Prijenos moći sv. Felicijana iz Foligna u Metz. Spicilegium 5, str. 141. Prijenos u Folignu tiskan na talijanskom godine 1673.
Uz Acta Sanctorum dana XXV. Siječnja.
Str. 224, uz popis svetaca. Treba objaviti grčka djela sv. Ananije; o njima pogledaj bilješke o. Groothausena.
Djela sv. Ananije od Bersafte, koji je pokopao mučenika, navodi Allatius u raspravi o spisima Simeona: „Ἀνέτειλε μετὰ τὴν ἀνάληψιν τοῦ Κ. Η. Ι. Χ.” Treba potražiti gdje se nalaze.
Životopis sv. Prejekta uspoređen je i dopunjen iz rukopisa švedske kraljice. Treba vidjeti nisu li druga djela vrjednija od prvih.
O bl. Henriku Suzonu valja pogledati Murerovu Helvetia Sacra, ponajviše str. 315 i 346.
U Pozzuoliju istraži postoji li ondje i kakvo je štovanje dječaka sv. Arteme, mučenika, i kako bi se dopunio nedostatak u Djelima.
Str. 231, izbriši bilj. d; ništa ne nedostaje: „Καθηγητής” je naime grčki ono što je latinski „Praeceptor” (učitelj). Ughelli je imao ista djela iz istoga rukopisa, samo krnja: ne zna kada je stolovao biskup Stjepan.
Str. 248. Imamo o ovoj trojici nešto kratko uz 15. svibnja: to dodaj uz slovo q, a u tom se rukopisu naziva Austremonijem.
Preostaje razmotriti pripisuje li se životopis sv. Popona od Everhelma ispravno opatu Hautmonta; kako bi naime on sam o sebi kao postavljenom opatu govorio kao o trećoj osobi i pod br. 53 sebe nazivao gospodinom? Štoviše, suprotno je očito iz br. 62, gdje pisac poriče da je bio nazočan u Liègeu dok se tijelo preuzimalo, a prije je bio naznačio da opat Everhelm nikada nije izostao iz njegove pratnje; a iz br. 63 zaključuje se da nije bio ni u Stavelotu na pokopu. Ali što reći na pogovor br. 70, gdje se on sam imenuje piscem? Stvar traži razmatranje; jer se od br. 53 kaže za opata Hautmonta da će on sam otpratiti tijelo u Stavelot, a drugdje se o piscu životopisa pretpostavlja suprotno, kao što smo vidjeli. Hoćemo li reći da je tekst umetnut?
Moći sv. Prejekta u Verdunu, br. 43, str. 118; čudo kod Huga iz Flavignyja, str. 248.
Uz Acta Sanctorum dana 26. siječnja.
Str. 305, uz popis svetaca. Grčka djela sv. Ksenofonta, Marije i sinova. Druga dva grčka početka treba u cijelosti izvaditi iz vatikanskih rukopisa.
Mučeništvo sv. Polikarpa, biskupa Smirne, treba objaviti na grčkom. Također i na latinskom iz Rufina, prepisano iz kodeksa švedske kraljice.
O sv. Teogenu poslije je pronađena i odobrena bilješka Rosweydea.
Grčka djela sv. Timoteja, biskupa Efeza, treba prepisati iz vatikanskoga rukopisa 866, list 376.
Str. 314, br. 20, slovoa, čini se da se ovdje nalazi neki trag posljednjega pomazanja. Druga djela, premda iz istoga izvora, ne čine se ovdje suvišnima.
Str. 323, o afričkim svecima valja ispitati to što se pripisuju vandalskom progonu.
Str. 328, br. 19, slovoc. „Segor vitulam conternantem”: što ako treba čitati „viculum conterminantem”, to jest susjedno selce? Br 15, slovoa. Čini se da se pomućeni smisao može ovako vratiti: „Vratit ću se u Jeruzalem preko Tekoe, koja blista Amosom (rođenjem i grobom), i ugledat ću svjetlo Maslinske gore, o kojoj itd.”
Str. 329, br. 8, redak 4, „stiže u Coth”; zar nije bolje „stiže u Akon”?
Str. 332, br. 29, redak 11, možda valja čitati: „i da njihovo obilje ne bude na vašu oskudicu.”
Str. 338. Ode o sv. Ksenofontu itd., koje se u minejima neispravno nazivaju antifonama, treba razmotriti ne sadrže li što vrijedno spomena.
Str. 344, stup. 1, br. 3. Treba izostaviti ono što ondje stoji o Arkadiju iz mineja; on je naime Cipranin, o kojem se govori 6. ožujka.
Str. 345, o sv. Maru. Mi smo sami u Trieru godine 1668 vidjeli njegovu grobnicu i grobnicu tijela, na isti način kao i ostale ondje, jednim krajem oslonjenu na oltar u kapeli koja je na strani poslanice, odnosno desnoga krila, a drugim krajem poduprtu stupićima: pokraj oltara na strani evanđelja stoji kip sveca u biskupskoj odjeći, pred kojim kleči bolesnik, možda na spomen čuda o kojem je ovdje riječ. Grobnica se otvara sa strana i pokazuje tijelo kroz rešetke.
Str. 355, uz br. 7, dodaj: A ako dodaš „c”, da bude „Baltechildis”, znači korisnu potomstvom, moćnu, pouzdanu. Saksonsko naime „Childe” isto je što i germansko „Kind”: a uistinu se čini izvornijim izgovor saksonskoga i cjelovito napisanoga imena, koji se među Francima (kojima je u završetcima ženskih imena bila poznatija junakinja „Hilde”) lako mogao promijeniti zbog velike sličnosti glasova.
Str. 352, br. 26. Posljednji redak treba ovako promijeniti: Čini se da se „Crepa” ovdje stavlja, štoviše „crepa” mora stajati umjesto kenotafa, kakvi se često podižu nad grobovima, a čiji je duguljast i nimalo visok ni širok oblik, imajući neku sličnost s jaslama (što se kod Belgijaca i danas naziva „Crebbe”), čini se kod Franaka rodio ovo ime: tako se rubovi zdenaca nazivaju školjkama, i drugo slično.
Str. 353. O ubojstvu sv. Anemunda: zločin bi se mogao prebaciti u Djela ovoga sveca, gdje će se o istoj stvari ponovno raspravljati zbog oštra prigovora o. Théophilea Raynauda.
Str. 355, br. 6. Smisao o zlom običaju je nerazumljiv: neka se ispravi iz drugoga životopisa i neka se stvar ispita može li se osvijetliti od drugud. Bilješkuc valja ispraviti prema našoj kronologiji o trojici Dagoberta i smjelo stati uz ono što tvrdi ovaj životopis, da se to dogodilo nakon Klodvikove smrti. Drugi životopis svete Batilde posve je suvišan, napisan gotovo posvuda istim riječima: posljednje bi se poglavlje moglo kao dodatak priključiti prvom životopisu.
Str. 364. To što je sv. Teofred bio biskup Albi-ja nije dovoljno dokazano. Korbejci žele da je bio biskup Cambraija, ali time remete cijelu kronologiju sv. Vindikijana.
Str. 373, navodi se Briton u životopisu bl. Alberika na kraju br. 19. Čini se da taj životopis treba potražiti.
O tijelu sv. Polikarpa u Paviji vidi Gualino djelo Sanctuarium Ticinense, str. 116. Njegova glava na Malti, br. 12, list 620.
Prijenos moći tebanskih mučenika sv. Alverija i sv. Sebastijana u Fossano, godine 1427, slavi se danas.
Vidi talijanski životopis sv. Juvenala u kvartu, list 94. Zatražio sam njegova Djela godine 1674 i ponovno 1675. Odgovoreno je da su propala. Vidi Nigrovo pismo i vjerodostojni svezak o sv. Juvenalu. Također vidi potvrdu štovanja; ali čini se da je pogreškom napisan 24. dan umjesto 26.
Uz Acta Sanctorum dana 27. siječnja.
Djela Julijana, mučenika iz Sore, imamo iz Gallonijeve zbirke. Je li to zaštitnik Macerate, čija se ruka ondje pobožno čuva?
Životopis bl. Alrune poslao je o. Gamans.
Sve što se odnosi na sv. Ivana Zlatoustoga zbog debljine drugoga sveska je izostavljeno i odgođeno ili za dan njegove smrti 14. rujna, ili za dodatak siječnju. U II. izdanju trebalo bi to pak staviti na ovo mjesto.
Prijenos moći sv. Julijana, biskupa Le Mansa, iz djela Legenda Aurea i rukopisnih životopisa biskupa Le Mansa, iza životopisa sv. Aldrika. O istom prijenosu raspravlja Ivo iz Chartresa u 52. i 232. poslanici, koje navodi Bondonnet u djelu Episcopi Cenomanenses, str. 493. Prijenos moći, br. 44, list 130. Blagdan u Rouenu, br. 36, list 460.
Pohvalni govor sv. Marinu, biskupu Lausanne, u Murerovoj Helvetia Sacra ima 169 listova; štuje se kao zaštitnik.
Str. 377, iza br. 7. Tadašnji paderbornski biskup bio je Bernard IV. toga imena; izabran godine 1225, a umro godine 1254, kako svjedoči Demochares na kraju 35. pogl. djela De sacrificio Missae. Pismo pak upućeno njemu i njegovu kaptolu glasi ovako.
Sv. Domicijan na temelju samoga Felicijeva kalendara nije zasluživao da bude zasebno uvršten među svece na ovaj dan, budući da su sva njegova djela navedena u životopisu sv. Eutimija.
U životopisu sv. Marija neka se izostavi br. 12, krajnje nespretno umetnut, budući da ga je dovoljno spomenuti u komentaru. Ostalo što slijedi čini se da nije Dinamijevo, nego posve drugoga stila.
Za cjelovita Djela sv. Gilduina i spomenike čudesa predloženo je o. Mabillonu 5. studenoga 1669 da se, ako ih o. d'Achéry ne želi za svoj Spicilegium, pobrine da ih za nas zatraži u Chartresu iz samostana St-Père-en-Vallée. Primio sam ih njegovim darom 25. srpnja 1670.
Djela sv. Emerija postoje samo krnja; a sve da su i cjelovita, valja razmotriti isplati li se u cijelosti donijeti ono što je toliko bajkovito.
Str. 397, br. 6, redak 23, pomućeni smisao neka se ispravi nekim nagađanjem.
Str. 784, smatram da treba izostaviti cijeli br. 3.
Str. 788. O sv. Teodoriku valja pogledati Chiffletovu povijest Tonnerrea.
Str. 794, stup. 1, redak 9, dodaj: Thérouanne i Teruenna dobila je ime, koliko možemo nagađati, od niske ravnice nekoć plodne pšenicom: jer „tarle” ili „terle” jest pšenica, a „vane” ili „venne” nisko i vlažno polje. To je bila biskupija.
Kaže se u općoj kronici Teodora Paula da se ovoga dana štuje sv. Ivan, antiohijski patrijarh, slavan po čudesima u životu i smrti.
Sv. Atanazije, biskup Sorrenta. Vidi Ughellija. Ananija i drugovi mučenici u djelu Pseudogregorius Baeticus, str. 7.
Uz Acta Sanctorum dana 28. siječnja.
Životopis bl. Margarete Ugarske iz Faegija, pred koji se stavlja bl. Helena Ugarska, koja joj je bila učiteljica, može se ovamo uvrstiti zbog nedostatka vlastitoga dana.
Pismo o tijelu sv. Emilijana, biskupa i mučenika, nedavno pronađenom u Spoletu. Njegova Djela treba ovamo prenijeti iz 2. sveska veljače, list 158. Vidi rukopise iz Vatikana i one koje je darovao Ughelli.
Grčka djela Jakova, palestinskoga pustinjaka, treba potražiti iz vatikanskoga rukopisa 1660.
Grčka djela Tirza, Leukija i Kalinika treba potražiti iz vallicellanskoga rukopisa B. 34, list 94.
Talijanski životopis Alberta de Altissimis u kvartu, zbirka br. XIX.
Imamo talijanski životopis sv. Valerija iz Zaragoze od Arcangela Caraccija zajedno sa životopisom sv. Baudolena: treba vidjeti isplati li se navoditi ga; tiskan je u dvanaestini u Aleksandriji godine 1601.
O prijenosu moći sv. Julijana iz Le Mansa treba govoriti iz Morella.
Štovanje blaženoga Nikole de Orbite i bl. Jakova dovoljno je dokazano; i ako se može dobiti potpunija obavijest, zaslužuju biti uvršteni u red blaženika.
U komentaru o sv. Tirzu itd. treba pobiti besmislice Španjolaca pod br. 1 i 19.
Str. 428, uz bilješkuc dodaj: Tako doduše oni, ali ne znam tko je od Španjolaca nazvao sv. Jakova „vernulus” (roščić); i snažno sumnjam da treba čitati „vernula poscimus”, to jest „mi sluge molimo”, ili „vernula”, to jest „sluganski”: prvo mi se pak više sviđa jer je crkvenim molitvama uobičajenije da se slugama nazivaju oni koji mole svete zaštitnike ili Boga.
Imaju li prva krnja djela sv. Tirza vrijednost truda? Ipak se jedva mogu izostaviti.
Str. 433, br. 6, redak 3. Odavde je očito ono na što se niže često cilja, da je sv. Tirzo bio kazališni borac.
Str. 436, stup. 1, br. 23. „Dogis”, također na germanskom „Duigen”, jest duga, od kojih se sastoje bačve.
Str. 448. Djela sv. Emilijana još uvijek nedostaju; a pošto su izgubljeni spoletski legendariji, jedva će se pronaći.
Str. 453, br. 29. Nedostaju čudesa iz Zaragoškoga brevijara o sv. Valeriju; također i drevna povijest sv. Valerija navedena pod br. 32.
Br 43. Vrijedi istražiti djela Arnulfa, biskupa Ribagorze, ako je doista bio čašćen crkvenim časoslovom: o njemu Tamayo nema ništa.
Str. 460, br. 14. „No po njegovu primjeru itd.”, od retka 16 do 30 „od Trithemiusa itd.” Neka se izbrišu središnji dijelovi koji previše pogoduju nagađanju, a ne oslanjaju se ni na kakvu vjerojatnost u pogledu Ćirila.
Str. 472, br. 12. Treba ispraviti ono što ondje pogrešno stoji o Kristovoj smrti zbog tada još nedokazanoga mišljenja o konzulatu dvojice Gemina. Vidi pred travnjem, a list 478, slovod, treba prenijeti u tekst.
Str. 474, stup. 1, br. 8 od kraja, radije bih da se izbriše ona nespretna glosa (po imenu Honorat) iz siječanjskoga III. sveska i da se u bilješkama navede razlog brisanja.
Str. 484. Neka se izostavi cijeli br. 5, osim bilješke o. Henscheniusa, koji je napisao komentar, a koju je umetnuo o. Bolland: smiješno je pak što rubnu ironiju za sebe koristi o. Bonae Spei u djelu Armamentaria, kad je cijeli kontekst protiv njega. Ali nema potrebe da se to pitanje ovdje pretresa; to je dovoljno učinjeno u travnju na vlastitom mjestu.
Str. 487, uz br. 16, zabilježi da se ovdje ništa ne nalazi o ubijenom djevojčinu bratu, štoviše pod br. 14 izričito se kaže da je ostavljen sam sa samom djevojkom. Čini se dakle da je to bez razloga dodano u sažetku.
Str. 491, br. 11, redak 6 od kraja. Koja je to knjiga Micrologus? Odavde bi se mogao doznati pisac toga životopisa Karla Velikoga. Neka se u ovom komentaru doda o čitanjima za crkvu u Sarlatu, čiji je utemeljitelj Karlo Veliki, koja sam ja sastavio na molbu G. Armanda Gérarda, ondješnjega kanonika. Bilo bi korisno ovdje imati njihov primjerak.
Str. 492, stup. 2, § III, redak 4 od kraja djela Fasti Martyrum. Čudno ako Saussay ovdje ne misli na Usuardov martirologij: u čemu se silno vara; napisan je naime po zapovijedi Karla Debeloga, a ne Velikoga. Vidi rečeno u Općem predgovoru.
Str. 493, iza bilješkef dodaj: ondje ćemo pokazati da je ta kanonizacija bajkovita.
Str. 498, br. 20, slovob. Čini se da to mjesto treba razumjeti samo o irskim Škotima, premda ih je tada bilo i u Britaniji, ali tada još manje uglednih.
Str. 500, stup. 1, pretposljednji redak. „Sago veneto”, to jest modrim ogrtačem. Zabilježi da se od tada ta boja sviđala Francima u kraljevskoj odjeći.
Str. 501, stup. 2, u imenima Venda čini se da se uvuklo „Sund” umjesto „Suyd” i da to treba ispraviti.
Str. 502. U oporuci se bojim da nije umetnuta Kristova godina; jer se još ne pojavljuje takva uporaba u poveljama pod Karlom.
Str. 504, stup. 1, br. 3. Glavu Karla Velikoga godine 1668 mi smo sami u Aachenu među moćima vidjeli u znamenitom poprsju.
Str. 504. Ahenska povlastica čini se posve bajkovitom te treba izostaviti cijeli § 2.
Str. 507. Treba vidjeti nije li ovaj Spes biskup Spoleta, o kojem piše Ferrari 23. studenoga.
Str. 507 na kraju. Čini se da je onaj koji je ugrabio tijelo sv. Spesa bio opat Goslara ili Cluse Bl. Djevice, u puku Clausthal: o oba samostana vidi Bucelina u djelu Germania sacra. Štovanje onoga bl. Rikarda nije dovoljno dokazano: radije bih ga izostavio.
Životopis sv. Julijana iz Cuence čini se bajkovitim barem na početku. Vidi različite naslove pod br. 58, list 435.
O bl. Margareti Ugarskoj o kad bi se pronašao istražni zapisnik kojemu je jedini proslov ono pismo dano pred životopisom.
Bi li se za Karlove priležnice moglo reći da su bile supruge uzimane jedna za drugom bez svečanih obreda? Kako se propisuje da, budući da nije dopušteno imati dvije istodobno, svatko ima ili suprugu ili priležnicu? Koja ipak uistinu jest supruga, ali djeca rođena iz toga nisu imala pravo na kraljevstvo itd.
Uzdignuće moći cara sv. Karla Velikoga tumači Beka pod br. 67, list 408.
Uz Acta Sanctorum dana 29. siječnja.
Postoje drevna Djela sv. Flavijana, Maksima, Sekunda, Severa itd.
Muku sv. Konstancija trebalo bi donijeti iz böddekenskoga rukopisa. Na njezinu je kraju prijenos moći u Magdeburg.
Mnogo opširnija muka sv. Savinijana iz rukopisa švedske kraljice.
Usporedi sv. Sabinu s böddekenskim rukopisnim Djelima radi različitosti čitanja.
Životopis sv. Bakula kroz drevna čitanja; himni kod Ughellija i u Ayossinim zbirkama.
Opširan životopis sv. Julijana Gostoljubivoga iz Palatinskoga kodeksa u Rimu. Vidi što je o tome rečeno uz sv. Urzija 3. svibnja.
Talijanski životopis sv. Konstancija Peruškoga od G. B. Barzija u Vercelliju u kvartu, 1647.
Pohvalni govori sv. Franji Saleškomu koje je objavio Philippe Lalie. Više njegovih životopisa. Djela kanonizacije objavljena u Rimu.
Drugi životopis sv. Petra Tome od Ivana Karmecona zasebno s čitanjima koja smo mi sastavili. Zasebno također od Philippea de Mézièresa u osmini. Vidi što prenosi Ughelli.
Str. 533, bilj. c, ispravi iz djela Chronologia Pontificum pred travnjem.
Str. 539, br. 2, ispravi o dvojici Herkulana iz rečenoga u ožujku itd.
Str. 547, br. 3, redak 2, „iz obitelji Bercija”, čiste trice. Čini se pak da taj treći životopis sv. Konstancija treba posve izostaviti te ga se samo dotaknuti u bilješkama.
Str. 534. Djela sv. Sabinijana itd. čine se vrlo bajkovitima: čini se posve da mu je domovina bila Galija.
Str. 535, stup. 1, redak 3, „foicy kao foy icy” smiješna je etimologija; poznato je naime da se sve to tvori od „aqua”, „acum”, te da Francuzi umjesto „acum” sada stavljaju „y”.
Druga djela sv. Sabinijana, već prije tiskana, nisu trebala ovdje biti ponovno otisnuta.
Str. 561. Opširnija bilješka a trebala je radije biti stavljena u proslovne napomene.
Str. 573, bilj. d. Brigita, o kojoj se ondje govori, čini se da je bila neka mlađa. Vidi kronotaksiju sv. Patrika.
Imali smo talijanski životopis sv. Akvilina od Giuseppea Milana; sada se ne može pronaći.
Životopis sv. Petra Tome vrvi pogreškama: možda ih je više ispravljeno u drugom posebnom izdanju; stoga sam propustio zabilježiti pogreške; ostale mnoge mogle bi se ispraviti po nagađanju.
Dodaj komentaru o sv. Gildi ono što se u obranu ovdje rečenoga kaže 1. veljače u komentaru o sv. Brigiti, § 12.
Peti pohvalni govor sv. Sulpiciju iz Bourgesa, u djelu Patriarchium kod Labbea, 2. svezak, list 32.
Španjolska knjiga o životopisu Marije de Socos, lista, pogl. 80, na kraju govori o sv. Petru Nolasku, čiji je životopis napisao Francisco Olignano; zatražio sam ga godine 1673.
O sv. Julijanu Gostoljubivom poslane su razne pojedinosti iz Avignona.
Uz Acta Sanctorum dana XXX. Siječnja.
Stariji životopis sv. Aldegunde iz cistercitskoga rukopisa. O sv. Peregrinu Sicilskomu vidi Gaetanija, 2. svezak, list 33.
O bl. Gvidu u samostanu u Cetoni pokraj Chiusija neka se istraži, jer se čini da je štovanje dovoljno dokazano.
Sv. Aleksandra mučenika čini se da treba posve prebaciti na 18. ožujka, jer Baronijev ugled nije toliki.
Djela sv. Serene obećao je o. Alexander Wiltheim godine 1669. Poslana su godine 1670.
Str. 645. Bajkovitu etimologiju Melegnana treba posve pobiti. Moglo bi se istražiti u javnim spisima navedenima pod br. 13 iz biskupskih arhiva.
Str. 631. O prijenosu moći doista obavljenom pred kraljem Sigibertom vidi Stemma Dagobertinum i otuda ispravi; ispravi također bilješkug na str. 635; ispitaj također bilješkue na str. 654.
Str. 636, br. 3. „Gislen iz Atene”, možda valja čitati „Egidije”; jer je Gislen bez sumnje bio Franak, kao što i samo ime pokazuje.
Str. 667, bilj. f, ovako ispravi: „Siller” i „désiller” francuske su riječi sažete od latinskoga „sigillare”, a znače zatvoriti i otvoriti, stavljanjem ili skidanjem pečata.
Rukopisnu povijest sv. Adelma od monaha Radulfa valja potražiti u Burgosu iz samostana sv. Ivana Krstitelja.
Str. 677, iza br. 14. Dodaj dekret iz Lezane uz godinu 1220, br. 21, list X.
Str. 688. Treba izostaviti posljednji dio bilješke 3, osim ako se u međuvremenu pronađe ondje navedeni životopis; a tada u posljednjem retku umjesto 6. ožujka valja staviti 18. ožujka, jer se bira patrijarh, a ne general karmelićana.
Str. 716, dodaj ono što ima Karlo, biskup Novare, na str. 376 o opljačkanom grobu sv. Julija.
Opširan životopis sv. Andrije Corsinija od Zegera Paulija treba razmotriti.
Str. 759, br. 2, griješi se u etimologiji imena koja počinju s „Theod”, „Died”, što ne znači Boga ni u jednom jeziku srodnom germanskomu, nego narod u gotskom itd.
Str. 760. Da su crkve koje je papa Lav posvetio u Njemačkoj bajka, pokazali smo uz sv. Sviberta u ožujku.
Bl. Gvido štuje se u Cetoni u Umbriji. Arturus. Wadding uz godinu 1212, br. 4. Dodaje da je tijelo iznad oltara.
Životopis bl. Antuna Peregrina valja potražiti iz djela Silvestra Razzija o kamaldolskim svecima, str. 94. Spominje ga Agostino Fortunio u djelu Historia Camaldulensis, str. 363.
Prijenos moći sv. Faustinijana, biskupa Bologne, u djelu Memoriae Celsa Faleonija, str. 621. Vidi i druge pisce o biskupima Bologne.
Uz Acta Sanctorum dana 31. siječnja.
Životopis sv. Atanazija Metonskoga postoji na grčkom od Petra, biskupa Argivaca. Vidi Gaetanijeve bilješke.
Grčka djela i čudesa sv. Kira i Ivana imamo. Druga ili ista iz sublačkoga i kasinskoga rukopisa.
Vrlo opširno djelo sv. Sofronija o istima na latinskom, prepisano također i na grčkom.
Da je iz vatikanskoga rukopisa glava ovoga Ivana ona koja se u Saint-Jean-d'Angélyju drži glavom sv. Ivana Krstitelja, dokazuje se u raspravi Charlesa du Fresnea De capite S. Joannis Baptistae, str. 72.
Druga djela sv. Geminijana imamo dvaput; i povrh toga imamo druga tiskana po Silingardu s proslovom.
Životopis sv. Gauda poslan iz Rouena.
Opširan životopis sv. Ulfije dvaput je u našoj zbirci.
Postoje obilni talijanski i latinski spomenici bl. Lujze Albertoni.
Djela bl. Ivana iz Salerna iz Reda propovjednika u Firenci čitaju se u životopisu sv. Marije iz Nivellesa.
Životopis bl. Vilane primljen je odande.
Životopis irskoga opata sv. Molanfrida iz rukopisa o. Fitz-Simona.
Talijanski životopis braće sv. Julija i sv. Julijana vidi među novarskim svecima.
O bl. Euzebiju iz Sankt Gallena kao ispovjedaocu, a ne kao mučeniku, raspravlja Murer, list 198. O njemu valja pogledati Goldasta u djelu Scriptores Germaniae.
Blažene Landerta i Tutila treba staviti među izostavljene. O obojici se točnije raspravlja 6. travnja uz životopis sv. Notkera, također o blaženima Klementu i Viktoru barem među izostavljenima. Napokon o blaženim rekluzama Kerhildi i Kotilindi.
Str. 696. O sv. Trifeni govore i mineji 11. travnja te rukopisni sinaksari 9. svibnja.
Proslov o sv. Kiru i Ivanu valja u mnogočemu ispraviti iz ožujka, gdje se govori o sv. Sofroniju, za kojega smo pokazali da je ujedno i pisac djela Limonarium.
Str. 710, slovob, što ako je „πιστικός” ovdje onaj koji posuđuje novac i izlaže ga na vjeru?
Treba potražiti životopise sv. Geminijana od monaha Hilarija i Ivana Varesanija.
Str. 714, pogl. 3 treba izostaviti. Što ako je to čudo ne živoga, nego onoga koji se ukazao nakon smrti? Što ako je preuzeto iz životopisa nekog galskog sveca, kao što se čini da je cijeli br. 13 preuzet iz životopisa sv. Ambrozija nazočna sprovodu sv. Martina i pogrešno primijenjen na sv. Severa? Što valja zabilježiti.
Str. 719, br. 11, ona gradnja crkve i kuće ne čini se da se treba pripisati samomu sv. Juliju. To što je na hrid izišao na plaštu bilo je radi razgledavanja mjesta; pošto ga je odobrio, radnike je doveo splavima.
Str. 726. O sv. Gaudu neka se doda o našašću godine 1664 iz djela Saecula Benedictina.
O dvostrukom sv. Geminijanu vidi 30. travnja uz Djela sv. Merkurijala, slovo l, kako se može držati da je bio jedan jedini.
Treba raspravljati o bl. Jeronimu Servitu, čije je tijelo u crkvi sv. Anđela u Vadu. Vidi Gianija, list 85.
Bl. Ivan, biskup Nocere. Vidi Chronicon Nucerinum, str. 89.
Str. 730, bilj. d, dodaj: Štoviše, i sv. Antun kod Belgijaca uvijek se slika sa zvoncem, tako da je taj običaj možda od Egipćana, ili svakako poznat svim monasima u Belgiji, prenesen na sv. Antuna.
Str. 731, br. 28, unaprijed se upotrebljava naslov nadbiskupa koji je kod Iraca preuzet kasnije. Vidi Djela sv. Patrika u dodatku.
Sv. Torkvat, biskup Saint-Paul-Trois-Châteauxa, štuje se danas: tako u dodacima uz 6. veljače o sv. Amanciju.
Str. 740, br. 5, redak 6 itd., ovako ispravi: Kao što se može zaključiti iz proslova nekoga metričkog životopisa sv. Frodoberta, koji imamo od našega Françoisa Chiffleta.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.