DANIJELA PAPEBROCHA, HAGIOGRAFA,
DANIELIS PAPEBROCHII, HAGIOGRAPHI,
Sada prvi put objavljene iz rukopisa.
Nunc primum ex mss. editæ.
Uz Acta Sanctorum dana XXII. Siječnja.
In acta sanctorum diei xxii Januarii.
Str. 1, uz popis svetaca. Djela sv. Vinka iz Kapuanskoga brevijara čine se vrijednima razmatranja. Djela i prijenos moći bili su tiskani iz rukopisa sv. Germana de Pratis. Postoji i drugi izvještaj o prijenosu moći u Lisabon iz rukopisa iz Douaija.
Pag. 1, ad elenchum sanctorum. S. Vincentii Acta ex Breviario Capuano consideratione digna videntur. Acta et translatio impressa ex MS. S. Germani de Pratis fuerunt. Alia relatio translationis Ulissiponam ex MS. Duacensi exstat.
Grčka djela sv. Anastazija Perzijanca, krnja za jedan list koji bi se mogao dopuniti u Veneciji, poslije smo nabavili. Druga grčka djela, kojih je pisac Pizida, prepisana u Firenci samo na početku, zaslužuju da budu u cijelosti prepisana: možda su najstarija. Pisac staroga prijevoda jest Grgur. Njegov proslov iz kasinskoga rukopisa postoji u našoj zbirci; također i dosad neobjavljena čudesa iz rukopisa bazilike sv. Petra. Povrh toga treba prepisati čudesa iz vatikanskoga rukopisa 1641, list 175. Životopis, kakav je na latinskom objavio Surije, postoji na grčkom u kodeksu kardinala Sforze u Rimu i u Firenci.
S. Anastasii Persæ Acta Græca, folio uno mutila, quod posset Venetiis suppleri, deinde adepti sumus. Alia Acta, auctore Pisida, Græca, solo initio descripta Florentiæ, merentur tota describi: sunt forte prima. Antiquæ versionis Auctor Gregorius. Ejus prologus ex MS. Casinensi extat in Musæo nostro; item Miracula hactenus inedita ex MS. Basilicæ S. Petri. Insuper Miracula ex Vaticano 1641, f. 175 describenda. Vita, qualis edita est a Surio latine, græce extat in codice Card. Sfortiæ Romæ, et Florentiæ.
Djela sv. Dominika Soranskoga od njegova druga Ivana imamo iz rukopisa Gaetanija; čudesa iz vallicellanskoga rukopisa. Drugi životopis, koji je godine 1233 sastavio Jakov Đenovljanin iz Reda propovjednika, nalazi se u našoj zbirci. Također i rukopisni životopis i čudesa na talijanskom, kojih je pisac don Benedetto Conti Sorano. Napokon je drugi životopis napisao Jacobilli.
S. Dominici Sorani Acta per Joannem, ejus socium, ex MS. Cajetani habemus; Miracula ex MS. Vallicellano. Alia Vita, auctore Jacobo Januensi Ord. Prædicatorum, composita anno 1233, est in Musæo. Item Vita et miracula italice MSS. auct. Don. Benedicto Conti Sorano. Alia demum Vita scripta fuit a Jacobillo.
Imamo dvostruka rukopisna djela sv. Amazija, a ista su s vlastitim časoslovom tiskana u Rimu.
S. Amasii Acta duplicia MS; eademque cum officio proprio Romæ impressa, habemus.
Treba provjeriti časoslov sv. Vinka, biskupa Dignea.
S. Vincentii Episcopi Diniensis officium consulendum.
Životopis sv. Lufthilde iz njemačke pjesme postoji dvaput u našoj zbirci.
S. Lufthildis Vita ex Rythmo Germanico bis exstat in Musæo nostro.
Talijanski životopis sv. Gaudencija, biskupa Novare, u zbirci pod br. XVIII. Moći će se također dobiti razne pojedinosti iz djela Novaria biskupa Karla, koje tada još nismo imali, str. 241. Vidi također str. 27 i 874.
S. Gaudentii, Episcopi Novariensis, Vita Italica in coll. num. XVIII. Poterunt etiam varia haberi ex Novaria Caroli Ep. tunc necdum habita p. 241. Vide etiam p. 27 et 874.
Str. 3, bilj. c, o Apolonovu zrnu ne sviđa mi se.
P. 3 ann. c. de Grano Apollinæ displicet.
Str. 16, bilj. h, dodaj: Što ću radije odobriti, kako se ne bi činilo da je slagao, nego da je tek nejasno govorio, zamijenivši latinsko ime Vinka franačkim ili gotskim imenom: tako naime „sig” znači pobjedu, „sigen” pobijediti, a „signer” pobjednika odnosno Vinka.
P. 16 ann. h. adde: Quod magis probavero, ut non mentitus, sed obscure dumtaxat locutus videatur; pro Latino Vincentii nomine nomen Francicum Gothicumve substituens: sic enim victoriam, sigen vincere, signer victorem seu Vincentium significat.
Str. 18, uz naslov predgovora „Theotgeru, prema etimologiji onomu koji nosi Boga”, bilješkaa. Tako mnoga franačka i alemanska imena složena od „Thiot”, „Thiet”, „Died” krajnje neukusno izvode iz grčkoga „θεός”: nemaju ona ništa tuđinskoga. „Thiot” itd. u različitim narječjima znači narod. Otuda „Theotger”, od „goren”, željeti, isto što i Filolaj, želja ili miljenik naroda.
P. 18 ad Titulum Præfationis Theotgero juxta Etymolog. Deum gerenti nota a. Ita multa nomina Francica et Alemannica ex Thiot, Thiet, Died composita ad græcum θεος insulsissime trahunt: nihil ista peregrinitatis habent. Thiot, etc; populum sonat dialecto varia. Hinc Theotgera, a goren, desiderare, idem quod Philolaus, desiderium seu delicium populi.
Str. 21. Svečano uzdignuće moći sv. Vinka, naznačeno na kraju br. 11, zar ne bi zasluživalo da se iz svoga pisca prevede na latinski i ovdje doda?
P. 21. Elevatio solemnis reliquiarum S. Vincentii, n. 11 in fine indicata, numquid ex suo Auctore mereretur latine reddi et hic addi?
Str. 28. O sv. Ireni bilo je dovoljno raspravljati uz sv. Sebastijana, jer se o njoj ne zna ništa posebno; štoviše, ni o njezinu štovanju nije dovoljno poznato. Svjedočanstvo samoga Florarija nije dovoljno.
P. 28. De S. Irena satis erat egisse ad S. Sebastianum, cum nihil de ea peculiare sciatur; imo nec de cultu quidem sat constat. Solius Florarii Auctoritas non sufficit.
Str. 38. O sv. Anastaziju Perzijancu, § 2: kronotaksiju Heraklija valja popraviti prema proslovnim napomenama uz 3. ožujka. Prva njegova djela, objavljena prema starom latinskom prijevodu, trebat će barem u 2. izdanju izostaviti.
P. 38. De S. Anastasio Persa § 2: Chronotaxis Heraclii reformanda ex prolegom. adf. 3 Martii. Ejusdem Acta 1, edita ex veteri latina versione, saltem in 2 editione omitti debebunt.
Str. 43, stup. 1, redak 3. „Sudac Skitopola”, bojim se da je ovdje teška pogreška i da se označuje samo vojnik Grgur.
P. 43, col. 1, l. 3. Judex Scytopolis vereor ne hic grave sit mendum, et solum Gregorius miles significetur.
Str. 730. O prijenosu moći sv. Vinka mučenika valja pogledati Historia di S. Valero. O njegovoj ruci u Bragi vidi Historia de Braga, 2. dio, list 79. Njegove moći u Nici, Ughelli, br. 17, stup. 1543. Ruka u Pesciji, br. 22, stup. 997. Ruka u Bariju, br. 20, stup. 865 a. O prijenosu moći sv. Vinka u Portugal povijest i čudesa kod Acuñe u djelu De Episcopis Olisiponensibus, list 60 itd., br. 23, također list 96. Novac s njegovim imenom, list 108. O prijenosu u Metz iz Italije u Cortoni, Spicilegium 3, str. 143. Brada u Liègeu, br. 48, list 205.
P. 730. De Translatione S. Vincentii M. inspicienda Historia di S. Valero. De ejusdem brachio Bracaræ vide Historia de Braga parte 2, f. 79. Reliquiæ ejus Nizzæ, Ughell. n. 17, col. 1543. Pisciæ brachium n. 22, col. 997. Brachium Barii n. 20, col. 865 a. De Translatione S. Vincentii in Lusitaniam historia et miracula apud Acuña in Ep. Olisipf. 60, etc; n. 23, itemf. 96. Pecunia ejus nominisf. 108. De Translatione Metas ex Italia Cortonæ, Spicil 3, pag. 143. Mentum Leodii n. 48, f. 205.
Str. 752, bilj. a. Govori se o o. Adamu Schallu; to je onaj slavni vrhunac cijele kineske misije i predstojnik matematičara, o kojem vidi djelo Sina o. Hazaerta. O njegovoj smrti godine 1670 nešto se čulo.
P. 752, ann. a. Agitur de P. Adamo Schal; hic est gloriosus ille totius Sinicæ Missionis apex, et Præses Mathematicorum; de quo vide Sinam P. Hazaert. De ejus morte anno 1670 auditum aliquid.
O štovanju bl. Marije Pizanske treba razmotriti pismo Ceffinija. Životopis je kod Razzija s latinskoga; više sam puta navaljivao da se pošalje.
De cultu B. Mariæ Pisanæ Epistola Ceffinii consideranda. Vita est apud Razzium ex latino; quod ut mitteretur, institi plus semel.
Uz Acta Sanctorum dana XXIII. Siječnja.
In acta sanctorum diei xxiii Januarii.
Str. 63, uz popis svetaca. Sažetak životopisa sv. Ildefonsa iz utrechtskoga rukopisa. Povijest prijenosa moći i čudesa od Valerija de Villaquirana iz rukopisa. Vrlo opširan životopis, koji je sastavio o. Francisco Portocarrero, poslan je.
Pag. 63, ad elenchum sanctorum. S. Hildefonsi vitæ Epitome ex MS. Ultrajectino. Historia Translationis et Miraculorum per Valericum de Villaquiran ex MS. Vita prolixissima, auctore P. Francisco Portocarrero, submissa.
Druga djela sv. Klementa Anciranskoga iz Metafrasta valja potražiti u Veneciji iz XVIII. sveska, stalak 30; ili u Rimu iz kodeksa 81 kardinala Sforze; iz vatikanskoga 1608, list 105. Ona su na početku krnja i možda su dio starijih djela. U međuvremenu valja potražiti stara grčka djela iz kojih je svoja preveo Scapelink; nigdje se naime ne pojavljuju. Druga je djela trebalo izostaviti. Čini se da je pohvalni govor sv. Klementu Anciranskomu onaj cara Leona „ἀθλητικοὺς ἀγῶνας” kod Allatija u djelu De Simeonibus, str. 81.
S. Clementis Ancyrani Acta secunda ex Metaphraste sunt petenda Venetiis ex tom. XVIII, plutei 30; aut Roma ex Card. Sforza cod. 81; ex Vatic. 1608, fol. 105. Hæc principio mutila sunt forte pars antiquiorum. Interim requirenda antiqua Græca, ex quibus sua vertit Scapelink; nusquam enim comparent. Acta secunda omitti debuissent. S. Clementis Ancyrani encomium esse videtur illud Leonis Imp. ἀθλητικους ἀγωνας apud Allatium, de Simeonibus, p. 81.
Djela sv. Askle mučenika ima Lipomannus pod 13. ožujka pod imenom sv. Sabina iz mletačkoga rukopisa. Valja potražiti grčki tekst za dopunu.
S. Asclæ M. Acta Lipomannus habet ad 13 Martii sub nomine S. Sabini ex MS. Veneto. Requirendum Græcum pro supplemento.
Mučeništvo sv. Anastazija i drugova u Španjolskoj nije potvrđeno nijednim pouzdanim piscem te se čini da ga treba izostaviti: možda je povod dao Anastazije Perzijanac.
S. Anastasii sociorumque in Hispania martyrium nullo idoneo auctore probatur; videturque omittendum: forte Anastasius Persa occasionem dedit.
O sv. Emerencijani moglo bi se dodati da se u Asizu u crkvi sv. Franje među više tijela donesenih iz Rima nalazi samo jedno za koje se ondje slavi časoslov, zato što su samo njezino ime pronašli u djelu Martyrologium Romanum, kao da bi to odmah bila ona sama. Vidi naš Itinerarium.
De S. Emerentiana addi posset, Assisii in S. Francisci æde ex pluribus corporibus, Roma allatis, unum solum esse, cujus causas officium ibi flat, propterea quod hujus solius nomen invenerint in Martyrologio Romano, quasi continuo hæc ipsa foret. Vide Itinerarium nostrum.
Drugi životopis sv. Ivana Milostinjskoga slično je posve suvišan, osim za nekoliko bilježaka, izuzev I. poglavlja koje bi se moglo staviti pred prvi životopis. Prvi grčki životopis od Leoncija nalazi se prepisan iz vatikanskoga rukopisa.
S. Joannis Eleemosynarii Vita II similiter superflua prorsus est, nisi ad paucas notas, excepto I capite, quod posset præponi Vitæ primæ. Prima Vita Græca per Leontium habetur descripta ex Vatic.
Str. 117, bilješkaf, dodaj: Nazivaju se pak od „μένω”, ostajem, trajem: tako su Germani od „harren”, trajati, haringe nazvali „harengas” ili „harringas”. (Ova etimologija XVII. stoljeća)
P. 117, notaf. adde: Dicuntur autem a μένεω maneo, maneo, duro: ita Teutones ab harren, durare, harengas sive harringas nuncuparunt, Haleces. (Hæc etymologia sæculi xvn)
Str. 119, bilješka o, izbriši ove riječi: O njemu i u obranu njegove svetosti drugi opširnije; ne zaslužuju naime da ih se navodi oni čiji je prvak Wastelius sramotan krpač i bez ikakve vjerodostojnosti.
P. 119, nota o, dele hæc verba: De eo proque ejus sanctimoniæ defensione alti plura; nec enim ii merentur citari, quorum princeps Wastelius turpis rapsodiator, et fidei nullius.
Str. 149, u životopisu sv. Ildefonsa treba izostaviti naslove i Tamayovu podjelu. U bilješkama treba odsjeći razne pojedinosti preuzete iz Julijana, Petra i sličnih, osobito pod slovom kk.
P. 149, in Vita S. Ildephonsi omittendi tituli et divisio Tamayi. In notis resecanda varia ex Juliano, Petro ac similibus hausta, maxime lit. kk.
Str. 153. Uz sv. Maimboda potreban je nekakav prethodni komentar. Čini se da je pisac životopisa neki monah iz Lurea, možda isti onaj koji je napisao životopis sv. Deikola: to zaključujem iz onoga nabrajanja svetaca pod br. 6, kojemu je posve slično ono u 1. pogl. pod 18. siječnja.
P. 153. Ad S. Maimbodum opus est aliquo commentario prævio. Vitæ auctor esse videtur aliquis Lutrensis monachus, idem forte, qui S. Deicoli Vitam scripsit: id colligo ex illa enumeratione Sanctorum num. 6, cui plane similis istic cap. 1, 18 Jan.
Str. 161. O blaženima Margareti i Gentili vidi zabilježeno u Ravenni, a ostalo o štovanju potraži podrobnije, također bulu Pavla III. kojom se potvrđuje družba koju je ona osnovala, te istragu sastavljenu o njima i čudesima.
P. 161. De BB. Margareta et Gentili vide notata Ravennæ, et reliqua de cultu distinctius require, item bullam Pauli III, confirmatoriam Societatis ab ea institutæ, et examen de iis atque miraculis confectum.
Pisao sam Girolamu de Fabrisu 23. listopada 1669. Poslao sam sve zajedno s poviješću prijenosa moći. Vidi njegove Memorias Ravennatenses, list 134. Zapisnik sam primio u rujnu godine 1670.
Scripsi ad Hieron. de Fabris 1669-23 Oct. Misi omnia una cum historia Translationis. Vide ipsius Memorias Ravenn. f. 134. Processum accepi anno 1670, mense Sept.
O glavi sv. Ivana Milostinjskoga u samostanu Carbone vidi Historia monasterii od Paola Santorija, str. 26.
De capite S. Joannis Eleemosynarii in monasterio Carbon. vide Historiam monasterii per Paullum Sanctorium, pag. 26.
Eugenije, biskup Atine. Vidi Chronicon br. 11, stup. 497.
Eugenius Ep. Atinensis. Vide Chronicon n. 11, col. 497.
Preminuće sv. Urbana, biskupa Langresa. Spicilegium 1, str. 359 i 433, 486.
S. Urbani Ep. Lingonensis depositio. Spicil. 1, pag. 359 et 433, 486.
O prijenosu moći sv. Maimboda u Epistolae Bellicenses, br. 39, str. 16.
De Translatione S. Maimbodi in Epp. Bellicensibus, n. 39, pag. 16.
Moći sv. Emerencijane u Ávili.
S. Emerentianæ reliquiæ Abulæ.
Poslanica sv. Ildefonsu o knjizi o djevičanstvu Bl. Marije, Spicilegium 1, str. 308, i njezin odgovor, str. 312. Autograf sv. Ildefonsa o djevičanstvu sv. Marije, list 394. Našašće tijela, list 398.
Epistola ad S. Hildephonsum de libro de virginitate B. M. Spicil. 1, p. 308, ejusque responsoria p. 312. S. Hildephonsi autographum de Virginitate S. Mariæf. 394. Revelatio corporisf. 398.
Uz Acta Sanctorum dana XXIV. Siječnja.
In acta sanctorum diei xxiv Januarii.
Str. 175, uz popis svetaca. O bl. Markolinu iz Forlìja postoji rukopisno pismo biskupu Castellu. Treba na kraju dodati nešto iz Ambrozija Faegija.
Postoje grčka djela sv. Euzebije Ksene.
Postoji talijanski životopis bl. Paule Gambare.
Mučeništvo sv. Timoteja pod imenom Metafrasta postoji na grčkom u Firenci, stalak 9, kodeks 17, i stalak 11, kodeks 2. Potraži pohvalni govor Nikole Paflagonca o istome, koji navodi Allatius. Treba vidjeti ima li ono što postoji u Veneciji u 18. svesku početak Pasikrata, kako smo ga mi objavili na latinskom.
Druga djela sv. Babile čine se suvišnima. Druga Allatius pripisuje Metafrastu. Pitanje o dvojici Babila čini krajnje dvojbenim to što se nigdje ne pojavljuje štovanje nijednoga od njih dvojice.
Drugi životopis sv. Felicijana iz brevijara također je u Vatikanu. Treba vidjeti nije li potpuniji.
Str. 178, br. 16, iza sredine. Da se te riječi doista ne mogu odnositi na arijanca Konstancija, pokazao je Baronije: a ipak se ponajviše mogu odnositi upravo na njega; jer se Konstantin Veliki ne može nazvati svetogrdnikom, kako Jeronim naziva začetnika prijenosa moći.
Str. 213. Dopuni krnji stih iz metričkoga kalendara i izbriši bilješkuc:
„Οὐρανοῦ εἰς ξενίην Ξένη (εἰκάδι) ἤλυθε τετάρτῃ”
„U gostinjac neba Ksenija dođe dvadeset četvrtoga (dana)”; ovaj metrički stih naime nema nikakve veze s prethodnim jambima, kao što je očito iz 1. sveska ožujka, gdje se donosi metrički kalendar toga mjeseca.
Str. 217, br. 3. Nešto slično tome nalazi se u životopisu sv. Franje Paulskoga. Govori se o uskrišenju čovjeka koji je davno umro u grijesima: ne sjećam se da sam ondje našao išta slično.
Str. 220, uz sv. Benigna o beneventskom kodeksu dodaj ovo. Taj je kodeks sada u Vatikanskoj knjižnici označen br. 5949, a usporedili smo ga s Grevenovim Usuardom. Usporedbu i naš sud o tom kodeksu vidi u 3. svesku djela Collectanea Martyrologii.
Str. 221. O različitim Zozimima treba izostaviti ono čime se naznačuje sklonost kao da bi skrbnik Marije Egipatske mogao biti isti sa Zozimom, drugom sv. Ivana Hozebita: očito je naime iz dobi određene uz 2. travnja da nema nikakve vjerojatnosti da bi mogli biti isti.
Str. 754, br. 6. Vidi podudaraju li se vremena svetaca koji se zajedno spominju.
Sv. Sofija, biskupa Beneventa, valja navesti iz djela Chronologia Episcoporum Marija de Vipere, str. 20.
Da je sv. Timotej propovijedao u Ceseni, izmišlja Manzonijeva Chronologia Caesenatensis, str. 4.
Nadgrobni natpis sv. Zame, biskupa Bologne, itd. Vidi u Faleonijevim uspomenama Bolonjske crkve, str. 12. Prijenos moći vidi ondje od str. 621 do 627. Ovdje bi se mogao dodati sv. Faustinijan zbog zajedničkoga prijenosa moći; inače se štuje 30. siječnja.
Prijenos moći sv. Felicijana iz Foligna u Metz. Spicilegium 5, str. 141. Prijenos u Folignu tiskan na talijanskom godine 1673.
Pag. 175, ad elenchum sanctorum. De B. Marcolino Foroliviensi Epistola ad Episcop. Castellanum MS. extat. Quædam ad calcem ex Ambrosio Faegio addenda.
S. Eusebiæ Xenæ Acta Græca exstant.
B. Paullæ Gambaræ Vita Italica exstat.
S. Timothei Martyrium sub nomine Metaphrastes Florentiæ exstat græce, plut. 9, cod. 17 et plut. 11, cod. 2. Encomium Nicolai Paphlag. de eodem, citatum ab Allatio, require. Videndum, an id, quod exstat Venetiis tom. 18, habeat initium Pasicratis, ut editum a nobis in Latino.
S. Babylæ Acta secunda videntur superflua. Altera Metaphrasti adscribit Allatius. De duobus Babylis rem maxime ancipitem facit, quod nullus duorum cultus uspiam appareat.
S. Feliciani Vita secunda ex Breviariis est etiam in Vaticana. Videndum an non plenior.
P. 178, n. 16, post med. Quæ quidem verba convenire non posse Constantio Ariano ostendit Baronius: atqui maxime ei possunt convenire: neque enim Constantinus Magnus potest appellari sacrilegus, uti ab Hieronymo appellatur auctor Translationis.
P. 213. Versum ex Calendario metrico mutilum supple et dele notat. c.
Ούρανοῦ εἰς ξενήν Ξένη (εἰκάδι) ἡλλοε τετάρτη In cæli hospitium Xene venit vigesima quarta (die); neque enim hic versus metricus ullam habet cum prioribus iambis connexionem, ut patet ex tomo 1 Martii, ubi Ephemeris istius mensis metrica proponitur.
P. 217, n. 3. Cui affine aliquid in Vita S. Francisci de Paula habetur. Agitur de pridem in peccatis mortuo resuscitato: nihil simile memini ibi me invenisse.
P. 220, in S. Benigno de Codice Beneventano hæc adde. Est is Codex nunc in Bibliotheca Vaticana signatus n. 5949, eumque contulimus cum Usuardo Greveni. Collationem et nostrum de codice illo judicium vide in tom. 3 collectan. Martyroll.
P. 221. De variis Zosimis omittenda illa, quibus indicatur propensio quasi Mariæ Ægyptiacæ curator idem esse posset cum Zosimo S. Joannis Chusebitæ socio: apparet enim ex ætate, ad diem 2 Aprilis definita, nullam esse apparentiam, quod possint esse iidem.
P. 754, n. 6. Vide an conveniant tempora Sanctorum simul nominatorum.
S. Sophius Episcopus Beneventanus referendus ex Chronologia Episcoporum Marii de Vipera p. 20.
Quod S. Timotheus Cæsenæ prædicarit, fabulatur. Manzonii Chronologia Cæsenatensis p. 4.
S. Zamæ, Episcopi Bononiensis, epitaphium, etc. Vide in memoriis Ecclesiæ Bononiensis Faleonii p. 12. Translationem vide ibid. a p. 621 ad 627. Posset hic addi S. Faustinianus ob communem translationem; alias colitur 30 Jan.
S. Feliciani Fulgin. translatio Metas. Spicileg. 5, p. 141. Translatio Fulgin. impressa Italice an. 1673.
Uz Acta Sanctorum dana XXV. Siječnja.
In acta sanctorum diei xxv Januarii.
Str. 224, uz popis svetaca. Treba objaviti grčka djela sv. Ananije; o njima pogledaj bilješke o. Groothausena.
Pag. 224, ad elenchum sanctorum. S. Ananiæ Acta Græca edenda; de quibus consule observationes P. Groothausen.
Djela sv. Ananije od Bersafte, koji je pokopao mučenika, navodi Allatius u raspravi o spisima Simeona: „Ἀνέτειλε μετὰ τὴν ἀνάληψιν τοῦ Κ. Η. Ι. Χ.” Treba potražiti gdje se nalaze.
S. Ananiæ Acta per Bersaphtam, qui Martyrem sepelivit, indicantur ab Allatio in diatr. de Simeonum scriptis: Λνέπειλε μετὰ τὴν ἀνάληψιν τοῦ K. H. I. X. Requirendum ubi sint.
Životopis sv. Prejekta uspoređen je i dopunjen iz rukopisa švedske kraljice. Treba vidjeti nisu li druga djela vrjednija od prvih.
S. Præjecti Vita collata et suppleta ex MS. Reginæ Sueciæ. Videndum an Acta secunda non sint digniora primis.
O bl. Henriku Suzonu valja pogledati Murerovu Helvetia Sacra, ponajviše str. 315 i 346.
De B. Henrico Susone videnda Helvetia Sacra Mureri potissimum p. 315 et 346.
U Pozzuoliju istraži postoji li ondje i kakvo je štovanje dječaka sv. Arteme, mučenika, i kako bi se dopunio nedostatak u Djelima.
Puteolis quære an et quis ibi cultus sit S. Artemæ pueri, Martyris; et ut suppleatur defectus Actorum.
Str. 231, izbriši bilj. d; ništa ne nedostaje: „Καθηγητής” je naime grčki ono što je latinski „Praeceptor” (učitelj). Ughelli je imao ista djela iz istoga rukopisa, samo krnja: ne zna kada je stolovao biskup Stjepan.
P. 231, dele not. d; nihil desideratur: Κατηγητής enim gr. Lat. Præceptor est. Ugellus eadem Acta ex eodem MS. solum mutila habuit: nescit, quando sederit Stephanus Ep.
Str. 248. Imamo o ovoj trojici nešto kratko uz 15. svibnja: to dodaj uz slovo q, a u tom se rukopisu naziva Austremonijem.
P. 248. Habemus de horum tribus breve quid ad 15 Maii: hæc adde ad litt. q, et in isto MS. vocatur Austremonius.
Preostaje razmotriti pripisuje li se životopis sv. Popona od Everhelma ispravno opatu Hautmonta; kako bi naime on sam o sebi kao postavljenom opatu govorio kao o trećoj osobi i pod br. 53 sebe nazivao gospodinom? Štoviše, suprotno je očito iz br. 62, gdje pisac poriče da je bio nazočan u Liègeu dok se tijelo preuzimalo, a prije je bio naznačio da opat Everhelm nikada nije izostao iz njegove pratnje; a iz br. 63 zaključuje se da nije bio ni u Stavelotu na pokopu. Ali što reći na pogovor br. 70, gdje se on sam imenuje piscem? Stvar traži razmatranje; jer se od br. 53 kaže za opata Hautmonta da će on sam otpratiti tijelo u Stavelot, a drugdje se o piscu životopisa pretpostavlja suprotno, kao što smo vidjeli. Hoćemo li reći da je tekst umetnut?
S. Popponis Vita per Everhelmum an recte tribuatur Altimontensi Abbati expendendum superest; quomodo enim ipse de se abbate constituto veluti de tertio loqueretur, et num. 53 se Dominum nuncuparet? Immo contrarium manifeste patet ex num. 62, ubi ubi auctor se negat Leodii adfuisse, dum corpus exciperetur: cui deducendo Everhelmum Abbatem ante indicarat numquam abfuisse: et num. 63 colligitur, non fuisse Stabulai in sepultura. Sed quid ad Epilogum n. 70, ubi ipse nominatur auctor? res eget consideratione; nam a n. 53, dicitur Abbati Altimont. quod ipse Stabulaum deducturus sit corpus, et alibi contrarium supponitur de auctore Vitæ, ut vidimus. An dicemus interpolatam?
Moći sv. Prejekta u Verdunu, br. 43, str. 118; čudo kod Huga iz Flavignyja, str. 248.
Sancti Præjecti reliquiæ Virduni n. 43, p. 118; miraculum in Hugone Flaviniac. p. 248.
Uz Acta Sanctorum dana 26. siječnja.
In acta sanctorum diei xxvi Januarii.
Str. 305, uz popis svetaca. Grčka djela sv. Ksenofonta, Marije i sinova. Druga dva grčka početka treba u cijelosti izvaditi iz vatikanskih rukopisa.
Pag. 305, ad clenchum sanctorum. SS. Xenophantis, Mariæ et filiorum Acta græca. Alia duo initia græca ex MSS. Vaticanis integre eruenda.
Mučeništvo sv. Polikarpa, biskupa Smirne, treba objaviti na grčkom. Također i na latinskom iz Rufina, prepisano iz kodeksa švedske kraljice.
S. Polycarpi Ep. Smyrn. Martyrium Græce edendum. Item latine ex Ruffino, descriptum ex cod. Reginæ Sueciæ.
O sv. Teogenu poslije je pronađena i odobrena bilješka Rosweydea.
De S. Theogene observatio Rosweydi postea reperta et probata.
Grčka djela sv. Timoteja, biskupa Efeza, treba prepisati iz vatikanskoga rukopisa 866, list 376.
S. Timothei Ep. Eph. Acta græca describenda ex Vatic. 866, f. 376.
Str. 314, br. 20, slovoa, čini se da se ovdje nalazi neki trag posljednjega pomazanja. Druga djela, premda iz istoga izvora, ne čine se ovdje suvišnima.
P. 314, n. 20, l. a, videtur hic aliquod indicium extremæ unctionis inveniri. Acta secunda, etsi ex eodem fonte, non videntur hic esse superflua.
Str. 323, o afričkim svecima valja ispitati to što se pripisuju vandalskom progonu.
P. 323, de SS. Africanis examinandum, quod persecutioni Wandalicæ attribuantur.
Str. 328, br. 19, slovoc. „Segor vitulam conternantem”: što ako treba čitati „viculum conterminantem”, to jest susjedno selce? Br 15, slovoa. Čini se da se pomućeni smisao može ovako vratiti: „Vratit ću se u Jeruzalem preko Tekoe, koja blista Amosom (rođenjem i grobom), i ugledat ću svjetlo Maslinske gore, o kojoj itd.”
P. 328, n. 19, lit. c. Segor vitulam conternantem: quid si: viculum conterrantem, id est contermnium? n. 15, lit. a. Sensus turbatus videtur sic posse restitui: Revertar Hierosolymam per Thecuam, Amos (natalibus et sepulcro) rutilantem, atque montis Oliveti lucem aspiciam, de quo, etc.
Str. 329, br. 8, redak 4, „stiže u Coth”; zar nije bolje „stiže u Akon”?
P. 329, n. 8, lin. 4, pervenit ad Coth. an non mellius pervenit Accon.
Str. 332, br. 29, redak 11, možda valja čitati: „i da njihovo obilje ne bude na vašu oskudicu.”
P. 332, n. 29, lin. 11, forte legendum: et illorum abundantia non sit ad vestram inopiam.
Str. 338. Ode o sv. Ksenofontu itd., koje se u minejima neispravno nazivaju antifonama, treba razmotriti ne sadrže li što vrijedno spomena.
P. 338. Odæ de S. Xenophonte, etc; quæ non recte vocantur Antiphonæ in menæis, considerandæ, an nihil dignum notatu contineant.
Str. 344, stup. 1, br. 3. Treba izostaviti ono što ondje stoji o Arkadiju iz mineja; on je naime Cipranin, o kojem se govori 6. ožujka.
P. 344, col. 1, n. 3. Omittenda quæ ibi de Arcadio ex Menæis; est enim Cyprius, de quo 6 Martii.
Str. 345, o sv. Maru. Mi smo sami u Trieru godine 1668 vidjeli njegovu grobnicu i grobnicu tijela, na isti način kao i ostale ondje, jednim krajem oslonjenu na oltar u kapeli koja je na strani poslanice, odnosno desnoga krila, a drugim krajem poduprtu stupićima: pokraj oltara na strani evanđelja stoji kip sveca u biskupskoj odjeći, pred kojim kleči bolesnik, možda na spomen čuda o kojem je ovdje riječ. Grobnica se otvara sa strana i pokazuje tijelo kroz rešetke.
P. 345, de S. Maro. Ipsimet Treviris anno 1668 tumbam ejus et corporis tumbam vidimus, eodem quo cæteras ibidem modo, extremitate una consistentem super Altare in Capella, quod est ad latus Epistolæ, sive alæ dexteræ: altera extremitate innixam columellis: Altari ad latus Evangelii vicina est Sancti statua in habitu Episcopali, cui adgeniculatur infirmus, forte ad memoriam miraculi, de quo hic. Tumba ex lateribus aperitur, et corpus per clathros spectandum exhibitet.
Str. 355, uz br. 7, dodaj: A ako dodaš „c”, da bude „Baltechildis”, znači korisnu potomstvom, moćnu, pouzdanu. Saksonsko naime „Childe” isto je što i germansko „Kind”: a uistinu se čini izvornijim izgovor saksonskoga i cjelovito napisanoga imena, koji se među Francima (kojima je u završetcima ženskih imena bila poznatija junakinja „Hilde”) lako mogao promijeniti zbog velike sličnosti glasova.
P. 355, ad n. 7, adde: Quod si addasc, ut sit Baltechildis significat prole utilem, potentem, fidentem. Childe enim Saxonicum idem est quod Teutonicum Kind: et vero hæc magis genuina videtur nominis Saxonici et integre scripti pronuntiatio, quæ inter Francos, (quibus in terminandis feminarum nominibus familiarus erat Hilde heroina,) facile potuit immutari propter summam vocum vicinitatem.
Str. 352, br. 26. Posljednji redak treba ovako promijeniti: Čini se da se „Crepa” ovdje stavlja, štoviše „crepa” mora stajati umjesto kenotafa, kakvi se često podižu nad grobovima, a čiji je duguljast i nimalo visok ni širok oblik, imajući neku sličnost s jaslama (što se kod Belgijaca i danas naziva „Crebbe”), čini se kod Franaka rodio ovo ime: tako se rubovi zdenaca nazivaju školjkama, i drugo slično.
P. 352, n. 26. Ultima linea sic mutanda: Crepa hic poni videtur, imo crepa debet esse pro cœnotaphio; qualia sæpe eriguntur super sepulcra, et quorum oblonga minimeque alta ac lata forma similitudinem aliquam præsepis habens (quod Belgis hodieque Crebbe dicitur) videtur nomen hoc apud Francos peperisse: sic labra fontium dicuntur Conchæ, aliaque similia.
Str. 353. O ubojstvu sv. Anemunda: zločin bi se mogao prebaciti u Djela ovoga sveca, gdje će se o istoj stvari ponovno raspravljati zbog oštra prigovora o. Théophilea Raynauda.
P. 353. De cæde S. Annemundi: posset scelus ad hujus Sancti Acta rejici, ubi eadem res tractanda erit iterum pröpter acerbam expostulationem P. Theoph. Rainaudi.
Str. 355, br. 6. Smisao o zlom običaju je nerazumljiv: neka se ispravi iz drugoga životopisa i neka se stvar ispita može li se osvijetliti od drugud. Bilješkuc valja ispraviti prema našoj kronologiji o trojici Dagoberta i smjelo stati uz ono što tvrdi ovaj životopis, da se to dogodilo nakon Klodvikove smrti. Drugi životopis svete Batilde posve je suvišan, napisan gotovo posvuda istim riječima: posljednje bi se poglavlje moglo kao dodatak priključiti prvom životopisu.
P. 355, n. 6. De prava consuetudine sensus est inintelligibilis: corrigatur ex Vita secunda, et res examinetur, si possit aliunde illustrari. Annotatioc corrigenda juxta nostram de tribus Dagobertis Chronologiam, et audacter standum pro eo quod hæc Vita asserit, post mortem Chlodovæi ista facta. II Vita sanctæ Bathildis omnino superflua, iisdem pene ubique verbis scripta: posset caput ultimum per modum appendicis primæ Vitæ subnecti.
Str. 364. To što je sv. Teofred bio biskup Albi-ja nije dovoljno dokazano. Korbejci žele da je bio biskup Cambraija, ali time remete cijelu kronologiju sv. Vindikijana.
P. 364. Quod S. Theofredus fuerit Episcopus Albingensis, non satis probatur. Corbejenses volunt fuisse Cameracensem, sed turbant totam chronologiam S. Vindiciani.
Str. 373, navodi se Briton u životopisu bl. Alberika na kraju br. 19. Čini se da taj životopis treba potražiti.
P. 373, citatur Brito in Vita B. Alberici in fine n. 19. Videtur hæc Vita requirenda.
O tijelu sv. Polikarpa u Paviji vidi Gualino djelo Sanctuarium Ticinense, str. 116. Njegova glava na Malti, br. 12, list 620.
De S. Polycarpi corpore Papiæ vide Sanctuarium Ticinense Gualæ p. 116. Caput ejusdem Melitæ n. 12, f. 620.
Prijenos moći tebanskih mučenika sv. Alverija i sv. Sebastijana u Fossano, godine 1427, slavi se danas.
Translatio SS. Alverii et Sebastiani Thebæorum Fossanum, anno 1427, hodie celebratur.
Vidi talijanski životopis sv. Juvenala u kvartu, list 94. Zatražio sam njegova Djela godine 1674 i ponovno 1675. Odgovoreno je da su propala. Vidi Nigrovo pismo i vjerodostojni svezak o sv. Juvenalu. Također vidi potvrdu štovanja; ali čini se da je pogreškom napisan 24. dan umjesto 26.
Vide Vitam Italicam S. Juvenalis in-4. f. 94. Ejusdem petii Acta anno 1674 et iterum 1675. Responsum, periisse. Vide Epistolam Nigri et volumem authenticum de S. Juvenali. Attestationem cultus item vide; sed videtur per errorem scriptus dies 24 pro 26.
Uz Acta Sanctorum dana 27. siječnja.
In acta sanctorum diei xxvii Januarii.
Djela Julijana, mučenika iz Sore, imamo iz Gallonijeve zbirke. Je li to zaštitnik Macerate, čija se ruka ondje pobožno čuva?
Juliani Mart. Sorani Acta ex collectione Gallonii habemus. An hic patronus Maceratæ. Cujus brachium ibi religiose observatur?
Životopis bl. Alrune poslao je o. Gamans.
B. Alrunæ Vita a P. Gamans missa.
Sve što se odnosi na sv. Ivana Zlatoustoga zbog debljine drugoga sveska je izostavljeno i odgođeno ili za dan njegove smrti 14. rujna, ili za dodatak siječnju. U II. izdanju trebalo bi to pak staviti na ovo mjesto.
Quæcumque ad S. Joannem Chrysostomum spectant, propter tomi secundi crassitiem omissa, et vel ad diem mortis 14 Septembris, vel ad supplementum Januarii dilata. Essent autem in II editione ponenda hoc loco.
Prijenos moći sv. Julijana, biskupa Le Mansa, iz djela Legenda Aurea i rukopisnih životopisa biskupa Le Mansa, iza životopisa sv. Aldrika. O istom prijenosu raspravlja Ivo iz Chartresa u 52. i 232. poslanici, koje navodi Bondonnet u djelu Episcopi Cenomanenses, str. 493. Prijenos moći, br. 44, list 130. Blagdan u Rouenu, br. 36, list 460.
S. Juliani, Ep. Cenomanensis, translatio ex Legenda Aurea, et Vitis MSS. Pontificum Cenomanensium, post Vitam S. Aldrici. De eadem translatione agit Yvo Carnotensis Epist. 52 et 232, citatis a Bondonetto in Episcopis Cenoman. p. 493. Translatio n. 44, f. 130. Festum, Rotomagi n. 36, f. 460.
Pohvalni govor sv. Marinu, biskupu Lausanne, u Murerovoj Helvetia Sacra ima 169 listova; štuje se kao zaštitnik.
S. Marini Ep. Lausanensis Elogium in Helvetia Sacra Mureri habet 169 folia; colitur ut Patronus.
Str. 377, iza br. 7. Tadašnji paderbornski biskup bio je Bernard IV. toga imena; izabran godine 1225, a umro godine 1254, kako svjedoči Demochares na kraju 35. pogl. djela De sacrificio Missae. Pismo pak upućeno njemu i njegovu kaptolu glasi ovako.
P. 377, post n. 7. Episcopus tunc Paderbornensis erat Bernardus hujus nominis IV; electus anno 1225 et mortuus anno 1254, teste Demochare, in fine cap. 35 de sacrificio Missæ. Epistola autem ad eum ejusque capitulum data sic habet.
Sv. Domicijan na temelju samoga Felicijeva kalendara nije zasluživao da bude zasebno uvršten među svece na ovaj dan, budući da su sva njegova djela navedena u životopisu sv. Eutimija.
S. Domitianus ex solo Felicii Kalend. non merebatur inter Sanctos poni seorsim hoc die; cum ejus omnia gesta sint relata in Vita S. Euthymii.
U životopisu sv. Marija neka se izostavi br. 12, krajnje nespretno umetnut, budući da ga je dovoljno spomenuti u komentaru. Ostalo što slijedi čini se da nije Dinamijevo, nego posve drugoga stila.
In Vita S. Marii omittatur n. 12 ineptissime insertus; sertus; cum satis sit ejus meminisse in comment. Cætera quæ sequuntur Dynamii non videntur esse, sed styli plane alterius.
Za cjelovita Djela sv. Gilduina i spomenike čudesa predloženo je o. Mabillonu 5. studenoga 1669 da se, ako ih o. d'Achéry ne želi za svoj Spicilegium, pobrine da ih za nas zatraži u Chartresu iz samostana St-Père-en-Vallée. Primio sam ih njegovim darom 25. srpnja 1670.
Pro S. Gilduini Actis integris et monumentis miraculorum suggestum P. Mabillonio 5 Nov. 1669, ut si pro Spicilegio ea nolit P. Dacherii, ea curet pro nobis peti Carnutibus ex monasterio S. Petri de Vallea. Accepi eadem ipsius dono 1670, 25 Julii.
Djela sv. Emerija postoje samo krnja; a sve da su i cjelovita, valja razmotriti isplati li se u cijelosti donijeti ono što je toliko bajkovito.
S. Emerii Acta non sunt nisi mutila; et ut integra forent, considerandum an expediat integra dare quæ tam sunt fabulosa.
Str. 397, br. 6, redak 23, pomućeni smisao neka se ispravi nekim nagađanjem.
P. 397, n. 6, l. 23, sensus perturbatus emendetur aliqua conjectura.
Str. 784, smatram da treba izostaviti cijeli br. 3.
P. 784, totum n. 3 censeo omittendum.
Str. 788. O sv. Teodoriku valja pogledati Chiffletovu povijest Tonnerrea.
P. 788. De S. Theodorico videnda historia Tornodorensis Chiffletii.
Str. 794, stup. 1, redak 9, dodaj: Thérouanne i Teruenna dobila je ime, koliko možemo nagađati, od niske ravnice nekoć plodne pšenicom: jer „tarle” ili „terle” jest pšenica, a „vane” ili „venne” nisko i vlažno polje. To je bila biskupija.
P. 794, col. 1, l. 9 adde: Teroana et Teruenna ab humili planitie tritici aliquando feraci nomen, quantum possumus conjectari, adepta: nam tarle seu terle triticum est, vane seu venne depressus humectusque ager. Fuit illa Episcopatus.
Kaže se u općoj kronici Teodora Paula da se ovoga dana štuje sv. Ivan, antiohijski patrijarh, slavan po čudesima u životu i smrti.
S. Joannes Patr. Antiochenus, in vita ac morte miraculis clarus, hoc die coli dicitur in Chronico universali Theodori Pauli.
Sv. Atanazije, biskup Sorrenta. Vidi Ughellija. Ananija i drugovi mučenici u djelu Pseudogregorius Baeticus, str. 7.
S. Athanasius Episc. Surrentin. Vide Ughellium. Ananias et Socii Mart. in Pseudogreg. Betico p. 7.
Uz Acta Sanctorum dana 28. siječnja.
In acta sanctorum diei xxviii Januarii.
Životopis bl. Margarete Ugarske iz Faegija, pred koji se stavlja bl. Helena Ugarska, koja joj je bila učiteljica, može se ovamo uvrstiti zbog nedostatka vlastitoga dana.
Vita B. Margaretæ Hungaricæ ex Faegio, cui præmittitur B. Helenæ Hungaricæ, quæ illius magistra fuit, huc referri potest defectu propriæ diei.
Pismo o tijelu sv. Emilijana, biskupa i mučenika, nedavno pronađenom u Spoletu. Njegova Djela treba ovamo prenijeti iz 2. sveska veljače, list 158. Vidi rukopise iz Vatikana i one koje je darovao Ughelli.
De S. Æmiliani Ep. M. corpore nuper Spoleti invento Epistola. Ejus Acta huc transferenda ex tom. 2 Febr. f. 158. Vide MSS. ex Vaticano et ab Ugello donata.
Grčka djela Jakova, palestinskoga pustinjaka, treba potražiti iz vatikanskoga rukopisa 1660.
Jacobi Eremitæ Palæstini Acta Græca petenda ex Vatic. 1660.
Grčka djela Tirza, Leukija i Kalinika treba potražiti iz vallicellanskoga rukopisa B. 34, list 94.
Thyrsi, Leucii, Callinici Acta Græca petenda ex Vallicell. B. 34, f. 94.
Talijanski životopis Alberta de Altissimis u kvartu, zbirka br. XIX.
Alberti de Altissimis Vita Italica in-4. Collect. num. XIX.
Imamo talijanski životopis sv. Valerija iz Zaragoze od Arcangela Caraccija zajedno sa životopisom sv. Baudolena: treba vidjeti isplati li se navoditi ga; tiskan je u dvanaestini u Aleksandriji godine 1601.
S. Valerii Cæsaraugust. habemus Vitam Italicam per Archang. Caracciam cum Vita S. Baudoleni: videndum an sit operæ pretium hanc citare: est in-12, Alexandriæ, 1601.
O prijenosu moći sv. Julijana iz Le Mansa treba govoriti iz Morella.
De S. Juliani Cenoman. translat. dicendum ex Morello.
Štovanje blaženoga Nikole de Orbite i bl. Jakova dovoljno je dokazano; i ako se može dobiti potpunija obavijest, zaslužuju biti uvršteni u red blaženika.
BB. Nicolai de Orbita et B. Jacobi satis probatur cultus; et si possit haberi plenior instructio, merentur referri in ordine Beatorum.
U komentaru o sv. Tirzu itd. treba pobiti besmislice Španjolaca pod br. 1 i 19.
In commentario de S. Thyrso, etc; refutandæ ineptiæ Hispanorum n. 1 et 19.
Str. 428, uz bilješkuc dodaj: Tako doduše oni, ali ne znam tko je od Španjolaca nazvao sv. Jakova „vernulus” (roščić); i snažno sumnjam da treba čitati „vernula poscimus”, to jest „mi sluge molimo”, ili „vernula”, to jest „sluganski”: prvo mi se pak više sviđa jer je crkvenim molitvama uobičajenije da se slugama nazivaju oni koji mole svete zaštitnike ili Boga.
P. 428, ad annot.c adde: Ita quidem illi, sed nescio quis hispanorum dixerit S. Jacobum vernulum; vehementerque suspicor debere legi: vernula poscimus, id est, famuli poscimus; aut vernula, id est, famulariter: primum autem magis placet, quia precibus ecclesiasticis magis familiare, ut famulos se vocent ii, qui supplicant sanctis Patronis aut Deo.
Imaju li prva krnja djela sv. Tirza vrijednost truda? Ipak se jedva mogu izostaviti.
Prima acta mutila S. Thyrsi an habent operæ pretium? Verumtamen omitti vix possunt.
Str. 433, br. 6, redak 3. Odavde je očito ono na što se niže često cilja, da je sv. Tirzo bio kazališni borac.
P. 433, n. 6, l. 3. Hinc patet, quod infra sæpe innuitur, Athletam Theatralem fuisse S. Thyrsum.
Str. 436, stup. 1, br. 23. „Dogis”, također na germanskom „Duigen”, jest duga, od kojih se sastoje bačve.
P. 436, col. 1, n. 23. Dogis etiam Teutonice Duigen asseres, ex quibus tinnæ constant.
Str. 448. Djela sv. Emilijana još uvijek nedostaju; a pošto su izgubljeni spoletski legendariji, jedva će se pronaći.
P. 448. S. Æmiliani Acta adhuc desiderantur; et, amissis legendariis Spoletinis, vix invenientur.
Str. 453, br. 29. Nedostaju čudesa iz Zaragoškoga brevijara o sv. Valeriju; također i drevna povijest sv. Valerija navedena pod br. 32.
P. 453, n. 29. Desiderantur miracula ex Breviario Cæsaraugustano de S. Valerio; item vetusta historia S. Valerii citata n. 32.
Br 43. Vrijedi istražiti djela Arnulfa, biskupa Ribagorze, ako je doista bio čašćen crkvenim časoslovom: o njemu Tamayo nema ništa.
N. 43. Operæ pretium est inquirere in acta Arnulphi Ep. Ripacurtiæ, siquidem officio fuit Ecclesiastico cultus: nihil de eo Tamayus.
Str. 460, br. 14. „No po njegovu primjeru itd.”, od retka 16 do 30 „od Trithemiusa itd.” Neka se izbrišu središnji dijelovi koji previše pogoduju nagađanju, a ne oslanjaju se ni na kakvu vjerojatnost u pogledu Ćirila.
P. 460, n. 14. Verum exemplo ejus. etc; a lin. 16, ad 30 a Trithemio, etc. Deleantur intermedia nimis faventia conjecturæ, nulli quoad Cyrillum verosimilitudini innixæ.
Str. 472, br. 12. Treba ispraviti ono što ondje pogrešno stoji o Kristovoj smrti zbog tada još nedokazanoga mišljenja o konzulatu dvojice Gemina. Vidi pred travnjem, a list 478, slovod, treba prenijeti u tekst.
P. 472, n. 12. Corrigenda quæ istic perperam de morte Christi ob tunc nondum probatam sententiam de Cons. duorum Geminorum. Vide ante Aprilem, etf. 478, litt. d, referenda in textum.
Str. 474, stup. 1, br. 8 od kraja, radije bih da se izbriše ona nespretna glosa (po imenu Honorat) iz siječanjskoga III. sveska i da se u bilješkama navede razlog brisanja.
P. 474, col. 1, n. 8, a fine, mallem ineptum illud glos-Januarii Tom. III. sema (nomine Honoratum) deleri et expuncti causam in notis dari.
Str. 484. Neka se izostavi cijeli br. 5, osim bilješke o. Henscheniusa, koji je napisao komentar, a koju je umetnuo o. Bolland: smiješno je pak što rubnu ironiju za sebe koristi o. Bonae Spei u djelu Armamentaria, kad je cijeli kontekst protiv njega. Ali nema potrebe da se to pitanje ovdje pretresa; to je dovoljno učinjeno u travnju na vlastitom mjestu.
P. 484. Omittatur totus n. 5, præter notitiam P. Henschenii, qui commentarium scripsit, intrusus a P. Bollando: ridiculum est autem, quod marginali ironia pro se utatur P. Bonæ spei in Armamentariis, cum totus contextus contra eum sit. Sed nihil opus est eam quæstionem hic agitari; satis id factum in Aprili loco proprio.
Str. 487, uz br. 16, zabilježi da se ovdje ništa ne nalazi o ubijenom djevojčinu bratu, štoviše pod br. 14 izričito se kaže da je ostavljen sam sa samom djevojkom. Čini se dakle da je to bez razloga dodano u sažetku.
P. 487, ad n. 16, nota, nihil hic haberi de occiso puellæ fratre, imo n. 14 expresse dicitur solum relictum cum sola. Videtur ergo gratis additum in Epitome.
Str. 491, br. 11, redak 6 od kraja. Koja je to knjiga Micrologus? Odavde bi se mogao doznati pisac toga životopisa Karla Velikoga. Neka se u ovom komentaru doda o čitanjima za crkvu u Sarlatu, čiji je utemeljitelj Karlo Veliki, koja sam ja sastavio na molbu G. Armanda Gérarda, ondješnjega kanonika. Bilo bi korisno ovdje imati njihov primjerak.
P. 491, n. 11, lin. 6 a fine. Quis ille liber Micrologus? hinc posset sciri auctor istius vitæ Caroli Magni. Addatur in hoc commentario de lectionibus, pro ecclesia Sarlatensi, cujus est fundator Carolus M; a me compositis rogatu D. Armandi Gerard ibidem Canonici. Expediret earum hic habere exemplum.
Str. 492, stup. 2, § III, redak 4 od kraja djela Fasti Martyrum. Čudno ako Saussay ovdje ne misli na Usuardov martirologij: u čemu se silno vara; napisan je naime po zapovijedi Karla Debeloga, a ne Velikoga. Vidi rečeno u Općem predgovoru.
P. 492, col. 2, § III, l. 4 a fine Fastor. Martyrum. Mirum ni Saussaius hic intelligat Usuardi Martyrologium: in quo egregie fallitur; est enim scriptum jussu Caroli Crassi, non Magni. Vide dicta in Præfat. Generali.
Str. 493, iza bilješkef dodaj: ondje ćemo pokazati da je ta kanonizacija bajkovita.
P. 493, post annot.f adde: fabulosam hanc esse canonizationem ibi ostendemus.
Str. 498, br. 20, slovob. Čini se da to mjesto treba razumjeti samo o irskim Škotima, premda ih je tada bilo i u Britaniji, ali tada još manje uglednih.
P. 498, n. 20, litt. b. Videtur locus de solis Scottis Hibernis intelligendus, etsi tunc etiam essent in Britannia aliqui, sed tunc adhuc minus nobiles.
Str. 500, stup. 1, pretposljednji redak. „Sago veneto”, to jest modrim ogrtačem. Zabilježi da se od tada ta boja sviđala Francima u kraljevskoj odjeći.
P. 500, col. 1, l. antep. Sago veneto, id est, corruleo. Nota ex tunc colorem illum Francis in habitu regis placuisse.
Str. 501, stup. 2, u imenima Venda čini se da se uvuklo „Sund” umjesto „Suyd” i da to treba ispraviti.
P. 501, col. 2, in nominibus Vendorum videtur Sund pro Suyd irrepsisse, et corrigi debere.
Str. 502. U oporuci se bojim da nije umetnuta Kristova godina; jer se još ne pojavljuje takva uporaba u poveljama pod Karlom.
P. 502. In testamento vereor, ne intrusus sit annus Christi; quia nondum apparet sub Carolo talis in diplomatis usus.
Str. 504, stup. 1, br. 3. Glavu Karla Velikoga godine 1668 mi smo sami u Aachenu među moćima vidjeli u znamenitom poprsju.
P. 504, col. 1, n. 3. Caput Caroli Magni anno 1668 ipsimet Aquisgrani inter reliquias vidimus insigni in herma.
Str. 504. Ahenska povlastica čini se posve bajkovitom te treba izostaviti cijeli § 2.
P. 504. Privilegium Aquisgranense plane videtur fabulosum, et omittendus totus § 2.
Str. 507. Treba vidjeti nije li ovaj Spes biskup Spoleta, o kojem piše Ferrari 23. studenoga.
P. 507. Videndum, an Spes hic non sit Ep. Spolet. de quo 23 Nov. Ferrarius.
Str. 507 na kraju. Čini se da je onaj koji je ugrabio tijelo sv. Spesa bio opat Goslara ili Cluse Bl. Djevice, u puku Clausthal: o oba samostana vidi Bucelina u djelu Germania sacra. Štovanje onoga bl. Rikarda nije dovoljno dokazano: radije bih ga izostavio.
P. 507 in fine. Qui S. Spei corpus arripuit, videtur fuisse Abbas Goslariensis vel Clusæ B. V. vulgo Clausthal: de utroque monasterio vide Bucelinum in Germ. sacra. B. Richardi illius cultus non satis probatur: mallem omittere.
Životopis sv. Julijana iz Cuence čini se bajkovitim barem na početku. Vidi različite naslove pod br. 58, list 435.
S. Juliani Conchensis Vita videtur fabulosa saltem in principio. Vide varios titulos n. 58, f. 435.
O bl. Margareti Ugarskoj o kad bi se pronašao istražni zapisnik kojemu je jedini proslov ono pismo dano pred životopisom.
De B. Margarita Hung. utinam inveniatur processus inform. cujus solum prologus est Epistola illa ante Vitam data.
Bi li se za Karlove priležnice moglo reći da su bile supruge uzimane jedna za drugom bez svečanih obreda? Kako se propisuje da, budući da nije dopušteno imati dvije istodobno, svatko ima ili suprugu ili priležnicu? Koja ipak uistinu jest supruga, ali djeca rođena iz toga nisu imala pravo na kraljevstvo itd.
Concubinæ Caroli numquid dici possent fuisse uxores successive ductæ absque solemnitatibus? quomodo præscribitur, ut, quoniam duas simul habere non licet, uxorem unusquisque habeat vel concubinam? quæ tamen revera uxor sit, sed liberi inde nati non habebant jus ad regnum, etc.
Uzdignuće moći cara sv. Karla Velikoga tumači Beka pod br. 67, list 408.
Elevatio S. Caroli Magni Imp. explicatur a Beka n. 67, f. 408.
Uz Acta Sanctorum dana 29. siječnja.
In acta sanctorum diei xxij Januarii.
Postoje drevna Djela sv. Flavijana, Maksima, Sekunda, Severa itd.
SS. Flaviani, Maximi, Secundi, Severi, etc. Acta antiqua exstant.
Muku sv. Konstancija trebalo bi donijeti iz böddekenskoga rukopisa. Na njezinu je kraju prijenos moći u Magdeburg.
S. Constantii passio ex MS. Bodec. esset danda. In fine ejus translatio est Magdeburgum.
Mnogo opširnija muka sv. Savinijana iz rukopisa švedske kraljice.
S. Saviniani ex MS. Reginæ Sueciæ multo amplior passio.
Usporedi sv. Sabinu s böddekenskim rukopisnim Djelima radi različitosti čitanja.
S. Sabinæ Cfr cum MS. Acta Bodec. pro varietate lectionum.
Životopis sv. Bakula kroz drevna čitanja; himni kod Ughellija i u Ayossinim zbirkama.
S. Baculi Vita per lectiones antiquas; hymni in Ugello et in collectis Ayossa.
Opširan životopis sv. Julijana Gostoljubivoga iz Palatinskoga kodeksa u Rimu. Vidi što je o tome rečeno uz sv. Urzija 3. svibnja.
S. Juliani Hospitatoris Vita ampla ex Codice Palatino Romae. Vide quæ de hoc dicta ad S. Ursium 3 Maii.
Talijanski životopis sv. Konstancija Peruškoga od G. B. Barzija u Vercelliju u kvartu, 1647.
S. Constantii Perusini Vita Italica per J. B. Barzi Vercellis in-4. 1647.
Pohvalni govori sv. Franji Saleškomu koje je objavio Philippe Lalie. Više njegovih životopisa. Djela kanonizacije objavljena u Rimu.
S. Franc. Salesii elogia a Philippo Lalte edita. Ejusdem Vitæ plures. Acta canonizationis Romae edita.
Drugi životopis sv. Petra Tome od Ivana Karmecona zasebno s čitanjima koja smo mi sastavili. Zasebno također od Philippea de Mézièresa u osmini. Vidi što prenosi Ughelli.
S. Petri Thomasii alia Vita per Joannem Carmezzonum seorsim cum lectionibus a nobis compositis. Seorsim quoque per Philippum Mazerium in-8. Vide quæ Ugellus tradit.
Str. 533, bilj. c, ispravi iz djela Chronologia Pontificum pred travnjem.
P. 533, not. c; corrige ex Chronol. Pontific. ante Aprilem.
Str. 539, br. 2, ispravi o dvojici Herkulana iz rečenoga u ožujku itd.
P. 539, n. 2, corrige de duobus Herculanis ex dictis in Martio, etc.
Str. 547, br. 3, redak 2, „iz obitelji Bercija”, čiste trice. Čini se pak da taj treći životopis sv. Konstancija treba posve izostaviti te ga se samo dotaknuti u bilješkama.
P. 547, n. 3, l. 2, e familia Berciorum, nugæ meræ. Videtur autem tertia ista S. Constantii Vita prorsus omittenda, solumque in notis attingenda.
Str. 534. Djela sv. Sabinijana itd. čine se vrlo bajkovitima: čini se posve da mu je domovina bila Galija.
P. 534. S. Sabiniani, etc. Acta valde videntur fabulosa: videtur omnino patria ejus Gallia fuisse.
Str. 535, stup. 1, redak 3, „foicy kao foy icy” smiješna je etimologija; poznato je naime da se sve to tvori od „aqua”, „acum”, te da Francuzi umjesto „acum” sada stavljaju „y”.
P. 535, col. 1, l. 3, foicy quasi foy icy etymologia ridicula est; constat enim ab aqua, acum, omnia ista componi: et Francis pro acum poni nunc y.
Druga djela sv. Sabinijana, već prije tiskana, nisu trebala ovdje biti ponovno otisnuta.
Acta secunda S. Sabiniani jam ante impressa non debuerunt hic recudi.
Str. 561. Opširnija bilješka a trebala je radije biti stavljena u proslovne napomene.
P. 561. Prolixior annot. a debuerat potius in prolegomenis poni.
Str. 573, bilj. d. Brigita, o kojoj se ondje govori, čini se da je bila neka mlađa. Vidi kronotaksiju sv. Patrika.
P. 573, not. d. Brigida, de qua ibi, videtur aliqua junior fuisse. V. Chronotaxim S. Patricii.
Imali smo talijanski životopis sv. Akvilina od Giuseppea Milana; sada se ne može pronaći.
S. Aquilini Vitam Ital. per Josephum Milano habuimus; nunc non invenitur.
Životopis sv. Petra Tome vrvi pogreškama: možda ih je više ispravljeno u drugom posebnom izdanju; stoga sam propustio zabilježiti pogreške; ostale mnoge mogle bi se ispraviti po nagađanju.
S. Petri Thomasii Vita scatet mendis: fortassis plura correcta sunt in secunda editione particulari: ideo omisi errata notare; cætera multa possent ex conjectura emendari.
Dodaj komentaru o sv. Gildi ono što se u obranu ovdje rečenoga kaže 1. veljače u komentaru o sv. Brigiti, § 12.
Adde comm. de S. Gilda ea quæ ad defensionem hie dictorum dicuntur 1 Febr. in comm. de S. Brigida § 12.
Peti pohvalni govor sv. Sulpiciju iz Bourgesa, u djelu Patriarchium kod Labbea, 2. svezak, list 32.
S. Sulpitii Bituricensis elogium V, in Patriarchio apud Labbe, tom. 2, f. 32.
Španjolska knjiga o životopisu Marije de Socos, lista, pogl. 80, na kraju govori o sv. Petru Nolasku, čiji je životopis napisao Francisco Olignano; zatražio sam ga godine 1673.
Liber de Vita Mariæ de Socos Hisp. fol. a, cap. 80, ad finem agit de S. Petro Nolasco; cujus Vitam scripserit Franc. Olignanus; hanc petii 1673.
O sv. Julijanu Gostoljubivom poslane su razne pojedinosti iz Avignona.
De S. Juliano Hospitatore varia Avenione submissa.
Uz Acta Sanctorum dana XXX. Siječnja.
In acta sanctorum diei xxx Januarii.
Stariji životopis sv. Aldegunde iz cistercitskoga rukopisa. O sv. Peregrinu Sicilskomu vidi Gaetanija, 2. svezak, list 33.
S. Aldegondis Vita antiquior ex MS. Cisterciensi. De S. Peregrino Siculo vide Cajet. tom 2, fol. 33.
O bl. Gvidu u samostanu u Cetoni pokraj Chiusija neka se istraži, jer se čini da je štovanje dovoljno dokazano.
De B. Guidene in Conv. Citoniensi juxta Clusium inquiratur: quia satis videtur probari cultus.
Sv. Aleksandra mučenika čini se da treba posve prebaciti na 18. ožujka, jer Baronijev ugled nije toliki.
S. Alexander M. plane rejiciendus videtur in 18 Martii, quia non est tanti authoritas Baronii.
Djela sv. Serene obećao je o. Alexander Wiltheim godine 1669. Poslana su godine 1670.
S. Serenæ Acta promissa a P. Alex. Wittheiman 1669. Missa 1670.
Str. 645. Bajkovitu etimologiju Melegnana treba posve pobiti. Moglo bi se istražiti u javnim spisima navedenima pod br. 13 iz biskupskih arhiva.
P. 645. Melegnani etymon fabulosum prorsus refutandum est. Posset iniquiri in tabulas publicas, n. 13 citatas, ex archivis episc.
Str. 631. O prijenosu moći doista obavljenom pred kraljem Sigibertom vidi Stemma Dagobertinum i otuda ispravi; ispravi također bilješkug na str. 635; ispitaj također bilješkue na str. 654.
P. 631. De translatione coram Sigiberto R. vere facta vide Stemma Dagobertinum et inde corrige; et corrige annot. g. pag. 635: examina etiam annot. e 654.
Str. 636, br. 3. „Gislen iz Atene”, možda valja čitati „Egidije”; jer je Gislen bez sumnje bio Franak, kao što i samo ime pokazuje.
P. 636, n. 3. Gislenus ab Athenis, forte legendum Egidius; nam Gislenus haud dubie Francus fuit, uti et ipsum nomen indicat.
Str. 667, bilj. f, ovako ispravi: „Siller” i „désiller” francuske su riječi sažete od latinskoga „sigillare”, a znače zatvoriti i otvoriti, stavljanjem ili skidanjem pečata.
P. 667, annot. f; sic corrige: Siller et désiller voces Gallicæ sunt a sigillare latino contractæ, et significant claudere et solvere, imposito vel ablato sigillo.
Rukopisnu povijest sv. Adelma od monaha Radulfa valja potražiti u Burgosu iz samostana sv. Ivana Krstitelja.
S. Adeleni historia MS. auctore Radulpho monacho petenda Burgis ex monast. S. Jo. Bapt.
Str. 677, iza br. 14. Dodaj dekret iz Lezane uz godinu 1220, br. 21, list X.
P. 677, post n. 14. Adde decretum ex Lezana ad ann. 1220, n. 21, f. X.
Str. 688. Treba izostaviti posljednji dio bilješke 3, osim ako se u međuvremenu pronađe ondje navedeni životopis; a tada u posljednjem retku umjesto 6. ožujka valja staviti 18. ožujka, jer se bira patrijarh, a ne general karmelićana.
P. 688. Omittenda pars ultima annot. 3, nisi inveniatur interim Vita ibi citata; et tunc lin. ult. pro 6 Martii ponendus 18 Martii: quia eligitur Patriarcha, non generalis Carmelitarum.
Str. 716, dodaj ono što ima Karlo, biskup Novare, na str. 376 o opljačkanom grobu sv. Julija.
P. 716, adde quæ habet Carolus Ep. Navarr. p. 376 de sepulcro S. Julii spoliato.
Opširan životopis sv. Andrije Corsinija od Zegera Paulija treba razmotriti.
S. Andræ Corsini Vita per Zegerum Pauli prolixa consideranda.
Str. 759, br. 2, griješi se u etimologiji imena koja počinju s „Theod”, „Died”, što ne znači Boga ni u jednom jeziku srodnom germanskomu, nego narod u gotskom itd.
P. 759, n. 2, erratur in etymo nominum a Theod. Died. inchoatorum, quod non significat Deum in ulla lingua Teutonicæ affini, sed populum in Gothica, etc.
Str. 760. Da su crkve koje je papa Lav posvetio u Njemačkoj bajka, pokazali smo uz sv. Sviberta u ožujku.
P. 760. De ecclesiis a Leone Papa in Germania consecratis fabulam esse ostendimus ad S. Suibertum in Martio.
Bl. Gvido štuje se u Cetoni u Umbriji. Arturus. Wadding uz godinu 1212, br. 4. Dodaje da je tijelo iznad oltara.
B. Guido colitur Citonii in Umbria. Arturus. Waddingus 1212, n. 4. Addit corpus esse supra altare.
Životopis bl. Antuna Peregrina valja potražiti iz djela Silvestra Razzija o kamaldolskim svecima, str. 94. Spominje ga Agostino Fortunio u djelu Historia Camaldulensis, str. 363.
B. Antonii Peregrini Vita petenda ex Silv. Razzi de Camald. Sanctis pag. 94. Meminit ejus Augustinus Fortunius in hist. Camald. p. 363.
Prijenos moći sv. Faustinijana, biskupa Bologne, u djelu Memoriae Celsa Faleonija, str. 621. Vidi i druge pisce o biskupima Bologne.
S. Faustiniani Ep. Bonon. translat. in Memor. Celsi Faleonii p. 621. Vide et alios de episc. Bonon.
Uz Acta Sanctorum dana 31. siječnja.
In acta sanctorum diei xxxi Januarii.
Životopis sv. Atanazija Metonskoga postoji na grčkom od Petra, biskupa Argivaca. Vidi Gaetanijeve bilješke.
S. Athanasii Methonensis Vita extat per Petrum Ep. Argivorum Græce. V. Observ. Cajetani.
Grčka djela i čudesa sv. Kira i Ivana imamo. Druga ili ista iz sublačkoga i kasinskoga rukopisa.
SS. Cyri et Joannis acta et miracula Græce habemus. Alia vel eadem ex MSS. Sublacensi et Cassinensi.
Vrlo opširno djelo sv. Sofronija o istima na latinskom, prepisano također i na grčkom.
S. Sophronii de iisdem amplissimum opus latine, etiam Græce descriptum.
Da je iz vatikanskoga rukopisa glava ovoga Ivana ona koja se u Saint-Jean-d'Angélyju drži glavom sv. Ivana Krstitelja, dokazuje se u raspravi Charlesa du Fresnea De capite S. Joannis Baptistae, str. 72.
Ex MS. Vaticano Joannis hujus caput esse quod Angeriaci habetur pro capite S. Joannis Baptistæ probatur in tract. Caroli du Fresne de cap. S. Jo. Bapt. p. 72.
Druga djela sv. Geminijana imamo dvaput; i povrh toga imamo druga tiskana po Silingardu s proslovom.
S. Geminiani Acta alia bis; et alia insuper habemus per Selingardum impressa cum prologo.
Životopis sv. Gauda poslan iz Rouena.
S. Gaudi Vita Rotomago missa.
Opširan životopis sv. Ulfije dvaput je u našoj zbirci.
S. Ulphiæ Vita ampla bis est in Musæo.
Postoje obilni talijanski i latinski spomenici bl. Lujze Albertoni.
B. Ludovicæ Albertoniæ monumenta Italica et Latina copiosa exstant.
Djela bl. Ivana iz Salerna iz Reda propovjednika u Firenci čitaju se u životopisu sv. Marije iz Nivellesa.
B. Joannis Salerni ex Ord. Prædic. Flor. gesta leguntur in S. Mariæ Nivellæ Vita.
Životopis bl. Vilane primljen je odande.
B. Villanæ Vita indidem accepta.
Životopis irskoga opata sv. Molanfrida iz rukopisa o. Fitz-Simona.
S. Molanfridi Abbatis Hiberni Vita ex MS. P. Fitzimon.
Talijanski životopis braće sv. Julija i sv. Julijana vidi među novarskim svecima.
SS. Julii et Juliani fratrum Vitam Italicam vide inter sanctos Novarr.
O bl. Euzebiju iz Sankt Gallena kao ispovjedaocu, a ne kao mučeniku, raspravlja Murer, list 198. O njemu valja pogledati Goldasta u djelu Scriptores Germaniae.
De B. Eusebio Sangallensi ut Confessore, non ut de Martyre, agit Murerusf. 198. Videndus de eo Goldastus in Script. Germaniæ.
Blažene Landerta i Tutila treba staviti među izostavljene. O obojici se točnije raspravlja 6. travnja uz životopis sv. Notkera, također o blaženima Klementu i Viktoru barem među izostavljenima. Napokon o blaženim rekluzama Kerhildi i Kotilindi.
BB. Landertus et Tutilo ponendi inter prætermissos. De utroque agitur accuratius 6 Aprilis ad Vitam S. Notkeri, item de Beatis Clemente et Victore saltem inter Prætermissos. Denique de Beatis reclusis Kerhilde et Cotilinde.
Str. 696. O sv. Trifeni govore i mineji 11. travnja te rukopisni sinaksari 9. svibnja.
P. 696. De S. Tryphæna etiam agunt Menæa 11 Aprilis, et Synaxaria MSS. 9 Maii.
Proslov o sv. Kiru i Ivanu valja u mnogočemu ispraviti iz ožujka, gdje se govori o sv. Sofroniju, za kojega smo pokazali da je ujedno i pisac djela Limonarium.
De SS. Cyro et Joanne Prologus in multis corrigendus ex Martio, ubi de S. Sophronio, quem ostendimus Auctorem quoque esse Limonarii.
Str. 710, slovob, što ako je „πιστικός” ovdje onaj koji posuđuje novac i izlaže ga na vjeru?
P. 710, litt. b, quid si πεστινος; hic sit qui pecuniam dat mutuo, et credito exponit?
Treba potražiti životopise sv. Geminijana od monaha Hilarija i Ivana Varesanija.
S. Geminani Vitæ per Hilarium Monachum et Joannem Varesanium petendæ.
Str. 714, pogl. 3 treba izostaviti. Što ako je to čudo ne živoga, nego onoga koji se ukazao nakon smrti? Što ako je preuzeto iz životopisa nekog galskog sveca, kao što se čini da je cijeli br. 13 preuzet iz životopisa sv. Ambrozija nazočna sprovodu sv. Martina i pogrešno primijenjen na sv. Severa? Što valja zabilježiti.
P. 714, cap 3 omittendum. Quid si illud sit miraculum non viventis sed post mortem apparentis? quid si ex alicujus sancti Gallici Vita acceptum, sicut totus num. 13 videtur acceptus ex Vita S. Ambrosii præsentis funeri S. Martini, et S. Severo perperpam applicatus? Quod notandum.
Str. 719, br. 11, ona gradnja crkve i kuće ne čini se da se treba pripisati samomu sv. Juliju. To što je na hrid izišao na plaštu bilo je radi razgledavanja mjesta; pošto ga je odobrio, radnike je doveo splavima.
P. 719, n. 11, illa Ecclesiæ et Domus constructio non videtur soli S. Julio adscribenda. Quod in scopulum super pallium evasit, fuit loci visendi caussa; quo probato, operarios per rates deduxerit.
Str. 726. O sv. Gaudu neka se doda o našašću godine 1664 iz djela Saecula Benedictina.
P. 726. De S. Gaudo addatur de inventione an. 1664 ex Sec. Bened.
O dvostrukom sv. Geminijanu vidi 30. travnja uz Djela sv. Merkurijala, slovo l, kako se može držati da je bio jedan jedini.
De Duplici S. Geminiano vide 30 ad Aprilis Acta S. Mercurialis litt. l, quomodo teneri possit esse unicus.
Treba raspravljati o bl. Jeronimu Servitu, čije je tijelo u crkvi sv. Anđela u Vadu. Vidi Gianija, list 85.
Agendum de B. Hieronymo Servita, cujus corpus in Ecclesia S. Angeli in Vado. V. Gianiumf. 85.
Bl. Ivan, biskup Nocere. Vidi Chronicon Nucerinum, str. 89.
B. Joannes Ep. Nucerinus. Vide Chron. Nucerinum pag. 89.
Str. 730, bilj. d, dodaj: Štoviše, i sv. Antun kod Belgijaca uvijek se slika sa zvoncem, tako da je taj običaj možda od Egipćana, ili svakako poznat svim monasima u Belgiji, prenesen na sv. Antuna.
P. 730, ann. d, adde: Imo et S. Antonius apud Belgas semper cum tintinnabulo pingitur, ut usus ille fortassis ab Ægyptiis sit, vel certe omnibus in Belgio monachis familiaris, ad S. Antonium translatus.
Str. 731, br. 28, unaprijed se upotrebljava naslov nadbiskupa koji je kod Iraca preuzet kasnije. Vidi Djela sv. Patrika u dodatku.
P. 731, n. 28, anticipate usurpatur titulus Archiepiscopi serius apud Hibernos usurpatus. Vide Acta S. Patricii in Append.
Sv. Torkvat, biskup Saint-Paul-Trois-Châteauxa, štuje se danas: tako u dodacima uz 6. veljače o sv. Amanciju.
S. Torquatus Tricastinus Ep. hodie colitur: ita in dd. ad 6 Febr. de S. Amantio.
Str. 740, br. 5, redak 6 itd., ovako ispravi: Kao što se može zaključiti iz proslova nekoga metričkog životopisa sv. Frodoberta, koji imamo od našega Françoisa Chiffleta.
P. 740, n. 5, l. 6, etc; sic corrige: Ut ex prologo metricæ cujusdam Vitæ S. Frodoberti, quam a Franc. Chiffletio nostro habemus, colligere est.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.