Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · Svezak III

Dodatak uz 29. siječnja

AD XXIX JANUARII

Sadržaj (2)
  1. O sv. Sarbiliju i bebeji mučenicima.
  2. O sv. Konstanciju biskupu mučeniku.

O SV. VALERIJU BISKUPU TRIERA.

Str. 532, stup. 1, nakon br. 2, dodaj: U Sanctuario Capuano monaha Mihaela navodi se 30. siječnja.

Ondje stup. 2, redak 14, nakon „u Burgundiji”, dodaj: sravnjeno s izdanjem Franje Bosqueta, u kojemu je mjestimice skraćeno. Drugi kratki životopis dobili smo iz rukopisnoga kodeksa samostana Böddeken, u kojemu se kaže da je sv. Marcijal, poslan sa sv. Valerijem u Njemačku, umro na samome putu, ali je oživio kad je prislonjen štap sv. Petra, koji je Valerije, vrativši se u Rim nakon njegova ukopa, bio donio. U Životopisu pak sv. Marcijala 30. lipnja kaže se da je sv. Austriklinijan, drug sv. Marcijala, tako preminuo i bio uskrišen apostolovim štapom, kako smo ovdje zabilježili uz 1. pogl., slovo i.

Ondje stup. 2, br. 3, redak 4, nakon „kako smo rekli 25. siječnja”, dodaj: A čini se da su one među onima koje je car Karlo IV. prenio u Prag; o njima rukopisni Martyrologium Pragense piše: „U Trieru preminuće sv. Valerija, biskupa Triera, učenika sv. Petra apostola, čiji je dio glave preblagi vladar Karlo IV., rimski car vazda uzvišeni i kralj Češke, ishodivši ga u samostanu Erbach u biskupiji Mainz, darovao Praškoj crkvi.” Erbach, ili Eberbach, cistercitski je samostan na drugu milju od Mainza, u Rheingauu.

Str. 533, stup. 2, uz 1. pogl., br. 8, slovo i, redak 7 odozdo, nakon „imaju Trierani”, dodaj: Ali dio toga štapa prenesen je iz Triera u Prag. Tako naime pod 30. veljače donosi rukopisni Martyrologium Pragense: „Dio štapa ovoga blaženoga apostola prejasni vladar Karlo IV., vazda uzvišeni i kralj Rimljana, zadobio je u Trieru u katedralnoj crkvi; i pohranivši ga u nadbiskupski štap ili zakrivljeni dio, ishodio je od Apostolske Stolice da na glavne i ostale blagdane, kada nadbiskup s tim istim štapom služi u svojoj crkvi, oni koji sudjeluju u božanskim službama dobiju oprost od jedne godine i jedne četrdesetnice koji će trajati u vječna vremena. Također sveti itd.”

Str. 537, stup. 2, uz br. 25, slovoa, dodaj: Bosquet umjesto toga ima ovo: „Predraga braćo, o svetim trierskim biskupima Euhariju, Valeriju i Maternu, koji su blistali mnogim čudesima i dok su boravili u ovome životu, malo se toga čita zapisano u ovoj knjižici. Ipak nalazimo poslije da je grad Trierana tri puta bio opustošen i spaljen, dakle ne nezasluženo zbog svoja tri najveća grijeha: prvo zbog oholosti, drugo zbog neprestanoga pijanstva, a treće zbog nezasitne požude; stoga je svemogući Bog dopustio da tri najveće pošasti pogana dođu na kraljevstvo kršćana i na spomenuti grad tri puta. Prva pak pošast Grka za cara Konstansa, sina Konstantinova, koji je postao arijanac i progonio katolike po cijelome svijetu. Druga kad su Vandali i Alemani za rimskih careva Arkadija i Honorija opustošili grad. Treća Huna za kralja Atile i za cara Teodozija Mlađega. Protiv toga jedna pošast, to jest mač pogana, od triju koje se najčešće spominju u Kanonu, to jest mača, gladi i kuge, kojima Bog običava osvećivati svoj gnjev nad kraljevstvima zemlje, dođe na narod i grad Trierana. Mi stoga molimo Presveto Trojstvo i sve anđele i sve svece da vojsku kršćana čuvaju od spomenutih i sličnih pošasti.

I mi, o grade Trierana, štujmo svetkovine naših spomenutih biskupa i molimo njihovom pomoću ono što je čudesne kreposti, dok su bili u sadašnjem životu, Gospodin po njima učinio, premda se malo od mnogoga spominje, kako smo prije rekli, zbog pustošenja i požara grada zajedno s crkvenim spisima. A ovu smo knjižicu poslije pronađenu našli kao drugu. Dakle tada čitamo da su oni uskrisivali mrtve, liječili uzete, oslobađali opsjednute. Tako se pak i sada mnoge vrste bolesti svakodnevno u njihovim hramovima zbog zasluga svetaca vraćaju u zdravlje, po onome koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.” To što autor Konstansa naziva arijancem pogreška je: bio je katolik, a njegov je brat Konstancije kao arijanac progonio katolike.

O sv. Sarbiliju i bebeji mučenicima.

Str. 539, nakon br. 9, dodaj: Meneji također 5. rujna spominju Sarbila, čini se istoga kojega i IV. istoga mjeseca, jer donose ovo: „Sv. Sarbil, od krvnika zasut kamenjem, dovršava borbu.”

Sarbil, odbijajući prinositi žrtve nečistim bogovima,

Biva kamenovan rukama nečistih ljudi.

Također Menologium Henrika Kanizija: „Također sv. Sarbila, kamenovanoga od krvnika.”

O sv. Konstanciju biskupu mučeniku.

Str. 540, stup. 1, nakon br. 4, dodaj: 5 Imamo iz rukopisa samostana Böddeken regularnih kanonika u Vestfaliji kraća Djela sv. Konstancija, kojima se pridodaje ovo: „Nakon tijeka mnogih godina, dok je kraljevao naš Bog i Oton, prejasni car august, u cijeloj Italiji, preneseno je tijelo sv. Konstancija mučenika iz grada Perugie i po biskupu Reginoldu doneseno u sasku metropolu Magdeburg 30. studenoga. Istoga dana donesena su u isti grad po spomenutom biskupu druga pet tijela svetih mučenika, naime Herkulana, Euzebija, Sabinijana, Eksuperancija i Latina, te ih je nadbiskup Adalbert s čašću primio i položio u crkvu sv. Stjepana Prvomučenika.” Ovo je možda onaj Eksuperancije čiji smo Životopis donijeli 24. siječnja, premda nije bio mučenik.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

Svezak III Kalendar godine