Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · Svezak II

Dobronamjernom čitatelju

BENIGNO LECTORI

Ono što sam objasnio u općem Predgovoru OPATU LIÈGEŠKOME prije prvoga sveska, ovdje ne ponavljam: molim te, Čitatelju, da to pogledaš ako ti je toliko stalo da razumiješ moju namjeru u uljepšavanju ovoga djela, ili barem da ova razmatranja o Svecima ne obilježavaš cenzorskom strogošću prije nego što pročitajući prođeš kroz ono što je ondje izložen kao razlog svega.

Jer prvo, tvrdim da ono što se ovdje predaje nije takve naravi da bi imalo autoritet i težinu kakvu imaju ono što je potvrđeno presvetim sudom Crkve: premda smatram da ništa nisam rekao ni napisao što ne bi bilo u skladu s odredbama i voljom te iste Najsvetije Majke Crkve, ili ako je što nepromišljenomu i izletjelo za što bi se moglo na bilo koji način smatrati da se protivi zakonima Vrhovnih Svećenika ili odlukama Koncila, to ja sam dragovoljno odričem, osuđujem, odbacujem i u potpunosti zabacujem. Ponajprije sam brižno pazio da ne pripovijedam čudesa, proročanstva i očitovanja tajni nikoga za koga se ne čini da je po zajedničkom slaganju Crkve, ili po nepamtljivom tijeku vremena, ili po spisima Otaca i svetih muževa, ili po znanju i trpljenju najduljega vremena Apostolske Stolice ili Ordinarija, zadobio štovanje i čašćenje: onima kojima nisam smatrao da su nebeske počasti već odavno dodijeljene, ili pobožnim slaganje naroda, uz popustljivost crkvenih Poglavara, unaprijed dodijeljene, njihova djela, čak i ako su ih drugi predali pismu, nisam objavio, ili im zasigurno nisam dao naziv Blaženika ili Svetaca, koji označava najpotpunije dostojanstvo. Jasno pak i iskreno svjedočim da želim da se sve što sam ovdje napisao i objavio drži samo na onom mjestu na kojem je LJUDSKA POVIJEST, kojoj treba iskazati onoliko povjerenja koliko zaslužuju pojedini autori od kojih sam preuzeo. Ako pak pripovijedam što sam opazio ili vidio, a nije potvrđeno drugim svjedočanstvom, želio bih da se to primi kao predano od čovjeka koji sam, prema načinu ljudske slabosti i zbog vlastite nemoći duha i suda, podložan pogrešci, ali koji je ipak i mnogo truda i vremena uložio u raspravljanje o onome što predaje, i radije bi tisuću puta umro nego da svjesno ikoga prevari.

Ovo sam pak i drugo jasnije izložio u onom Predgovoru. Ovdje sam te samo htio zamoliti, Čitatelju, da se ne ustručavaš zaviriti u ono što sam ondje napisao. Razumjet ćeš kojom sam prilikom, kojim autoritetom Predaka, čije sam slijedio primjere, pristupio sastavljanju ovoga djela: zašto je to nekoć poduzeo naš HERIBERT ROSWEYD, nakon Surija i Lipomana, kakav je nacrt cijeloga djela skicirao, što je u tu svrhu nagomilao od starih spomenika, koja je djela u međuvremenu napisao i objavio, o čemu je drugomu razmišljao, uz trajnoga poticatelja i pokretača, najsvetijega Arhimandrita liègeških monaha ANTUNA WINGNIJA: zatim što ja imam na umu, u kojoj mjeri stupam Rosweydeovim stopama, u kakvu veličinu nastojim uzdići djelo čiji je nacrt tada odobrio isti, dok je bio živ, najmudriji WINGNIUS, kao i drugi najugledniji muževi.

Razabrat ćeš zatim koji sam red i metodu slijedio i zašto: kako su najprije imena Svetaca koji se štuju pojedinih dana ispisana krupnijim slovom, uz poštovanje vremena u kojima je tko živio: zatim kako su neki prebačeni u druge dane, kojima se ili višestruko na jednom mjestu ili ista svetkovina ne istoga dana slavi na različitim mjestima, a drugi posve izostavljeni, o čijoj svetosti meni nije bio pouzdano poznat sud Crkve. Objašnjena je također svrha Prolegomena, ili prethodnih rasprava uz svaki život, te podjela njih i samih života, zašto su navedena čudesa Svetaca, Prijenosi i tome slično, te kako su svakom poglavlju pridodane kratke sholije ili napomene, učeniima nepotrebne, puku korisne i odobrene od učenih muževa. Razjašnjena je razlika samih slova i ono što je drugo smišljeno radi jasnoće i koristi Čitatelja, a takve su vrste ovo: Dan i godina smrti svakoga Sveca naznačen na margini, naslovi pojedinih stranica, na svakoj od njih izričito navedeno ime pisca kojega je život, koji se ondje daje, sastavio, podjela poglavlja i naslovi, sažeci na margini svega što se predaje.

Zatim je izložena svrha i raznolikost Kazala: tko ih je sastavio, s kolikom marljivošću i prosudbom. Dva su od njih, naime Abecedno Svetaca, čija se djela u svakom svesku pripovijedaju ili se rasvjetljuje njihov rođendan za nebo, i Kronološko vrlo kratko, stavljeno ispred Života, iza Predgovora. Ostala četiri odbačena na kraj svakoga sveska, naime Povijesno, koje obuhvaća imena ljudi koja se u ovom svesku spominju, također Svetaca, ali ne onih kojih je u prvom Kazalu posebno naveden rođendan za nebo, osim ako se o njima u Djelima drugih Svetaca ponovno spomene, Zemljopisno za mjesta, Gramatičko ili Imensko za barbarske ili skrovitije riječi, te, čija će korist biti najveća, Moralno, za one stvari o kojima se u propovijedima, tumačenjima Pisama i asketskim poukama uobičajeno raspravlja, ne samo o vrlinama i manama. Svaki pak svezak ima svoja Kazala.

Napokon je objašnjena narav stila: zašto je svakom autoru priznat njegov vlastiti, a ne uglađen onaj koji je sirov i polubarbarski, zašto je moj pristupačan i nimalo usiljen. Zavistne rasprave o Apostolima nekih naroda, drugim Svecima i Piscima namjerno sam izbjegao: nije zamahnut oštar stil ni protiv koga tko ima mišljenje različito od mojega, pa ni protiv krivovjeraca, izvan onih rasprava koje se tiču vjere: redovnički su redovi pohvaljeni onim štovanjem koje je dolikovalo. Naposljetku ćeš razabrati koja druga djela namjeravam, ako Bog i Sveti dopuste.

Dovoljno sam opširno u istom Predgovoru raspravio kolika je vjerojatnost onih Djela koja objavljujem: koji su stupnjevi Povjesničara, koliko su mnoga njihova djela poslije iskrivljena umetcima, i kada i uvijek, koliko ih je napisano prema glasinama i pripovijestima puka, koliku ta zaslužuju vjeru, s kakvim sam ih marom proučio i odvagnuo. Mnogo je toga iskrivljeno od krivovjeraca, a od drugih također izmišljeno ili ureseno preko mjere vjerovanja, na ne baš pohvalan primjer: oboje sam izbjegao koliko je bilo moguće. Upozorio sam ipak da nitko nepromišljeno ne proglašava izmišljenima i bajkovitima ono što se njemu samomu možda čini neobičnim, prije nego što to pomno ispita. Jer nije svojstveno razboritu čovjeku da bude tako nagao u trajnom zabranjivanju i osuđivanju onoga što ne odobrava. Pokazao sam također da je mnogo toga apokrifno, što nije zbog toga sve lažno, pa i neki spisi starih Otaca, i to Svetaca, poput Klementa Aleksandrijskoga, i drugo što je nekoć sv. Gelazije zabranio da se javno čita na skupovima Crkve, a što se ipak može plodno čitati privatno.

Izložio sam kojim sam se pomagačima, kojim osloncima pisaca, kako objavljenih i već javnoga prava tako i rukom ispisanih, poslužio, a osobito kako je prijateljski, vjerno, pouzdano i postojano bilo djelovanje našega GODEFRIDA HENSCHENA, koliko je on toga opomenuo, savjetovao te sam razvrstao i rasvijetlio: zbog kojega razloga gotovo u cijelom djelu u množinskom glagolu nudim ono što sam pronašao, primio od prijatelja, opazio, usporedio, objavio, a i prije sam napisao, kako bih s njime podijelio pohvalu koju zaslužuje, osobito onoga djela za koje se pouzdano nadam da od njega može očekivati dovršenje, ako mi se što dogodi po ljudskoj naravi, jer je obdaren izvanrednim pamćenjem, prosudbom i znanjem mnogih znanosti. Premda ni ja ovdje nikakvu pohvalu niti gledam niti smatram da je u njoj, osim marljivosti, kojom ako se svidim Bogu i Svecima, smatrat ću da sam odlično uložio trud, niti isti moj vjerni i neumorni pomagač želi da sebi ili ikomu, osim Bogu i Svecima, od njegova rada pritekne ikakva pohvala.

O Martirologijima i crkvenim Fastima, kako latinskima, starima i novijima, tako i grčkima i onima drugih naroda, raspravio sam, ali možda kraće nego što bi mnogi željeli. Ali bit će moguće drugom prilikom, kako se nadam, potpunije, kada veći dio toga objavim, osobito ako, što te jedino molim, dobrohotni Čitatelju, podijeliš stare Martirologije te vrste do kojih dođeš, da ih usporedim s onima koje imam, ili, ako prije nisam imao nijednoga primjerka, da onaj koji sam tvojom zaslugom dobio svakako objavim pod tvojim imenom. I o da bih mogao doći do onoga za što se kaže da se na drugim mjestima krije, kako grčkih Menologija, poput onoga što ga Baronije češće navodi, a za koje se kaže da je po nalogu cara Bazilija napisano prije gotovo 800 godina, tako i Kalendara katolika Rusa, Siraca i drugih!

Napokon te molim da ono što sam zatražio od ostalih čitatelja ovoga svoga djela uzmeš u srce barem na brzinu preletjeti, te da i ti pristaneš uz moje želje i blagonaklono pružiš ona Djela Svetaca, Prijenose, čudesa i bilo što drugo za što budeš smatrao da pridonosi umnožavanju njihove slave, a što je meni, ma koliko marljivo sve istraživao, promaknulo: i nemoj dopustiti da zakopana leže ona stara blaga najveće vrijednosti, nego ih na opću korist Crkve i svoju iznesi u javnost. Zahvalni će biti potomci, uzvratit će Sveti.

Ako sam što napisao što se ne slaže s pouzdanijim spomenicima koje imaš, ne samo da bih želio da oprostiš, nego i da opomeneš i pokažeš put. Rado ću ispraviti. Znam da sam čovjek i da mogu pogriješiti, osobito u tako velikom djelu i u stvarima tako daleko od naših granica i doba. Kome je to tako osigurano da ponekad ne naleti na kakva manje čvrsta autora, ili kad naleti, da ga nepromišljeno ne slijedi, ili da u istraživanju istine negdje ne pogriješi?

Niti će ti biti teško poslati pisma k meni u ovaj grad, u koji iz gotovo svih pokrajina Europe, gotovo svakoga tjedna, stižu glasnici, ako budeš htio. O drugim spomenicima koji bi se činili većega obujma, na koji način mogu biti ovamo dopremljeni, razmotrit ću čim upoznam tvoju sklonu volju.

Naposljetku te zaklinjem da moliš Boga i Svete za mene, kako bih, poduprt njihovim zagovorom i njegovom milošću, i sam nasljedovao primjere tuđe kreposti koje opisujem i tako sve svoje postupke uredio da ono što sada izdaleka promatram, jednoga dana zavrijedim licem u lice motriti njihove urese i nakite.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

Svezak II Kalendar godine