Franji barberiniju
KARDINALU POTKANCELARU SVETE RIMSKE CRKVE.
DUŠE SVETACA, NAJUZVIŠENIJI KNEŽE, u Božjoj su ruci. Njihova djela i većinom tijela ostavljeni su na zemlji smrtnicima za zaštitu i primjer: iako će i ova jednoga dana, oživljena, biti uzdignuta u slavnoj povorci na nebo, one su već Božjim prstom upisane u knjigu Života. Ali ono što su naši preci zapisali u ljudskim spomenicima, na pouku potomcima i na samu hvalu Svetaca, to pokušava uništiti i đavolski bijes, nekoć naoružan okrutnošću pogana, a sada i krivovjeraca, a troši i sama starina, te je (jer treba priznati) potisnulo neznanje možda prošloga doba, a naša ravnodušnost.
Ta me pobuda potaknula da poduzmem iščupati iz skrovišta i, otrijevši prljavštinu dugotrajne zapuštenosti, iznijeti na svjetlo ono što je pomno proučeno i prikladno pregledano. Komu pak da posvetim cijelo djelo O SVECIMA, ako ne NAJSVETIJEM OCU URBANU, kojega je Krist postavio tumačem svoje božanske volje, namjesnikom vlasti i sucem svake svetosti? Nakon njega ti si se pojavio kao drugi, komu bih htio i morao posvetiti drugi dio toga djela. Ne sumnjam da će se ovaj moj trud rado svidjeti stricu URBANU, kojemu sam posvetio i njega i sav svoj život, na slavu Svetaca, dostojanstvo Crkve i obranu samoga njegova autoriteta: ali kad ti pristupiš kao zaštitnik, zasjat će još mnogo vedrije, a duhove će za dovršetak preostaloga djela osnažiti zraka najblažeg URBANOVA sjaja.
Već si mi odavno naložio, NAJUZVIŠENIJI KNEŽE, da se nadam toj tvojoj naklonosti, jer se nisi udostojio ne upoznati mene koji boravim na ovim krajnjim obalama zemalja, jadnoga čovječuljka, dok si ti sam postavljen na najuzvišeniji vrh dostojanstva i mudrosti. Naime, kao što je svojstveno velikom Božanstvu da sve duboko prožima i istražuje, a Vrhovnom Pastiru da ni u najudaljenijem kutku svijeta ne zanemari nijednu ovčicu svoga stada, ma koliko bila prezrena, tako se čini da si ti htio da to bude tvoje, ti koji se tako bliskim stupnjem približavaš oboma da razumiješ što pojedinci posvuda poduzimaju i osmišljavaju u djelu koje se, doduše, na bilo koji način čini da pripada uresu Crkve.
Primi stoga, NAJUZVIŠENIJI KNEŽE, ove moje noćne radove, koje se udostojio sam više puta rado spomenuti pred različitim osobama iz našega reda. Ako osjetim da su ti po volji, tim ću gorljivije prionuti razjašnjavanju ostalih djela Svetaca: a ako što i ne postignem sam, svojim ću primjerom možda potaknuti druge, obdarene većim učenjem, da ono što je meni promaklo oni ožive iz ruševina poštovanja vrijedne starine. Bila je to takva sreća naših vremena da su mnoga tijela Svetaca, odavno pokopana u zaboravu, pronađena i samom vlašću i darežljivošću URBANA položena na časnije mjesto. Neka to odobre i Nebesnici da se nekoć nepoznata ili sramotno iskrivljena djela njihova, u starom doduše ruhu i punom dostojanstvu, ali čista i očišćena od svoje prljavštine, objave u javnosti. Ti moje skromne pokušaje, NAJUZVIŠENIJI KNEŽE, unapređuj onom dobrohotnošću kojom si to činio dosad. To te ponizno zaklinjem, zauvijek Tvoje Uzoritosti najodaniji štićenik IVAN BOLLAND.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.