Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · Svezak II

Posveta kardinalu Franji Barberiniju

EMINENTISSIMO PRINCIPI

Franji barberiniju

Francisco barberino

KARDINALU POTKANCELARU SVETE RIMSKE CRKVE.

S. R. E. CARDINALI VICECANCELLARIO.

DUŠE SVETACA, NAJUZVIŠENIJI KNEŽE, u Božjoj su ruci. Njihova djela i većinom tijela ostavljeni su na zemlji smrtnicima za zaštitu i primjer: iako će i ova jednoga dana, oživljena, biti uzdignuta u slavnoj povorci na nebo, one su već Božjim prstom upisane u knjigu Života. Ali ono što su naši preci zapisali u ljudskim spomenicima, na pouku potomcima i na samu hvalu Svetaca, to pokušava uništiti i đavolski bijes, nekoć naoružan okrutnošću pogana, a sada i krivovjeraca, a troši i sama starina, te je (jer treba priznati) potisnulo neznanje možda prošloga doba, a naša ravnodušnost.

SANCTORUM animæ, EMINENTISSIME PRINCEPS, in manu Dei sunt. Acta eorum, et corpora pleraque, præsidio exemploque relicta in terra mortalibus: quamquam et hæc rediviva olim pompa triumphali evehentur in cœlum: illa vero jam Dei digito descripta sunt in libro Vitæ. At quæ humanis monumentis, ad eruditionem posterorum, ipsorumque laudem Sanctorum, consignavere Majores nostri, ea et diaboli furor quondam Gentilium armatus crudelitate, nunc etiam Hæreticorum, abolere conatur, et ipsa consumit vetustas, et (fatendum est enim) ævi fortassis superioris inscitia suppressit, nostri fastidium.

Ta me pobuda potaknula da poduzmem iščupati iz skrovišta i, otrijevši prljavštinu dugotrajne zapuštenosti, iznijeti na svjetlo ono što je pomno proučeno i prikladno pregledano. Komu pak da posvetim cijelo djelo O SVECIMA, ako ne NAJSVETIJEM OCU URBANU, kojega je Krist postavio tumačem svoje božanske volje, namjesnikom vlasti i sucem svake svetosti? Nakon njega ti si se pojavio kao drugi, komu bih htio i morao posvetiti drugi dio toga djela. Ne sumnjam da će se ovaj moj trud rado svidjeti stricu URBANU, kojemu sam posvetio i njega i sav svoj život, na slavu Svetaca, dostojanstvo Crkve i obranu samoga njegova autoriteta: ali kad ti pristupiš kao zaštitnik, zasjat će još mnogo vedrije, a duhove će za dovršetak preostaloga djela osnažiti zraka najblažeg URBANOVA sjaja.

Ea me stimulavit caussa, ut eruere e latebris, ac deterso diuturni situs squallore proferre in lucem discussa apteque recensita molirer. Opus vero universum DE SANCTIS cui dicarem, nisi SANCTISSIMO PATRI URBANO, quem Christus Divinæ suæ voluntatis interpretem, Vicarium potestatis constituit, omnisque Judicem sanctitatis? Ab eo Tu secundus occurristi, cui vellem deberemque alteram illius consecrare partem operis. Non diffido fore, ut ultro URBANO Patruo probetur labor hic meus, quem, ac vitam omnem, Sanctorum gloriæ, Ecclesiæ dignitati, ipsiusque nominatim propugnandæ auctoritati dicavi: sed ubi Tu Patronus accesseris, multo etiam serenior affulgebit, animosque ad reliquum consummandum opus sufficiet, benignissimæ radius URBANITATIS.

Već si mi odavno naložio, NAJUZVIŠENIJI KNEŽE, da se nadam toj tvojoj naklonosti, jer se nisi udostojio ne upoznati mene koji boravim na ovim krajnjim obalama zemalja, jadnoga čovječuljka, dok si ti sam postavljen na najuzvišeniji vrh dostojanstva i mudrosti. Naime, kao što je svojstveno velikom Božanstvu da sve duboko prožima i istražuje, a Vrhovnom Pastiru da ni u najudaljenijem kutku svijeta ne zanemari nijednu ovčicu svoga stada, ma koliko bila prezrena, tako se čini da si ti htio da to bude tvoje, ti koji se tako bliskim stupnjem približavaš oboma da razumiješ što pojedinci posvuda poduzimaju i osmišljavaju u djelu koje se, doduše, na bilo koji način čini da pripada uresu Crkve.

Jussisti me pridem, EMINENTISSIME PRINCEPS, hunc a Te favorem sperare, qui me in extremis hisce oris terrarum commorantem nosse non es dedignatus; vilem homuncionem, in eminentissimo ipse constitutus dignitatis et sapientiæ fastigio. Nempe ut magni Numinis proprium est, cuncta intime pervadere ac rimari; ut Supremi Pastoris, nullam vel in ultimo orbis angulo, quantumvis abjectam oviculam gregis sui negligere; id videris Tuum esse voluisse, qui tam propinquo ad utrumque gradu accedis, ut intelligas quid singuli ubique moliantur ac designent operis, quod quidem ad Ecclesiæ videatur utcumque ornamentum pertinere.

Primi stoga, NAJUZVIŠENIJI KNEŽE, ove moje noćne radove, koje se udostojio sam više puta rado spomenuti pred različitim osobama iz našega reda. Ako osjetim da su ti po volji, tim ću gorljivije prionuti razjašnjavanju ostalih djela Svetaca: a ako što i ne postignem sam, svojim ću primjerom možda potaknuti druge, obdarene većim učenjem, da ono što je meni promaklo oni ožive iz ruševina poštovanja vrijedne starine. Bila je to takva sreća naših vremena da su mnoga tijela Svetaca, odavno pokopana u zaboravu, pronađena i samom vlašću i darežljivošću URBANA položena na časnije mjesto. Neka to odobre i Nebesnici da se nekoć nepoznata ili sramotno iskrivljena djela njihova, u starom doduše ruhu i punom dostojanstvu, ali čista i očišćena od svoje prljavštine, objave u javnosti. Ti moje skromne pokušaje, NAJUZVIŠENIJI KNEŽE, unapređuj onom dobrohotnošću kojom si to činio dosad. To te ponizno zaklinjem, zauvijek Tvoje Uzoritosti najodaniji štićenik IVAN BOLLAND.

Suscipe igitur, EMINENTISSIME PRINCEPS, lucubrationes has meas, quarum ultro sæpius apud varios e nostro ordine dignatus est meminisse. Eas si Tibi probari sensero, tanto impensius reliqua Divorum gesta dilucidanda dilucidanda aggrediar: et si quid minus assequar ipse, exemplo fortassis alios provocabo, majore præditos eruditione; ut quæ me fugerunt, ipsi e ruderibus venerandæ antiquitatis exsuscitent. Fuit ea temporum nostrorum felicitas, ut multa Sanctorum corpora, dudum oblivione consepulta, reperta sint, ipsiusque auctoritate et munificentia URBANI in honorificentiorem locum reposita. Annuant quoque illud Cælites, ut pridem ignorata, vel fœde vitiata ipsorum Acta, veteri quidem habitu plenoque gravitatis, sed pura et a suo repurgata squallore, vulgentur. Tu conatus tenues meos, PRINCEPS EMINENTISSIME, qua hactenus, benevolentia provehe. Id te submisse obtestor, æternum Eminentiæ tuæ devotissimus cliens JOANNES BOLLANDUS.

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

Svezak II Kalendar godine