Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · Svezak I

Peto poglavlje: što autor preporučuje čitateljima

CAPUT QUINTUM

Što autor preporučuje čitateljima.

Lectoribus commendata ab Auctore.

§ I. Što pisac moli od svetaca u pogledu ovoga djela.

§ I. De hoc opere quid Sanctos Auctor precetur.

Zdravo, nebeski građani, najhrabriji ratnici, slavni pobjednici! Svratite svoje dobrostive poglede ovamo, usred sjaja vječne svečanosti, na sićušna čovjeka koji odasvud istražuje i prikuplja vaše borbe, pa ih, uklonivši koliko je bilo dopušteno prljavštinu dugotrajne zapuštenosti, iznosi u javnost i posvećuje vama. Ne tražim da vi sami sada ovo čitate: imate vi drugu knjigu (ne, kako je nekoć govorio jedan od vas, krug zemaljski i svu narav vidljivih stvari, promatrajući koju s visoka planinskog grebena govoraše da se divi Božjoj moći i veličanstvu te da uči dužnost svake kreposti, tako da mu nisu trebale filozofske škole); drugu sada on i svi vi imate knjigu u koju neprestano upirete oči: u kojoj je upisana jedina Riječ, ali suvječna i istobitna onomu koji je piše; Riječ tako djelotvorna da je po njoj sve postalo; tako svijetla da prosvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na ovaj svijet; tako puna da je u toj Riječi obuhvaćena sva mudrost Božja. Dok gledate u taj kodeks koji blista vječnim, ali prirođenim svjetlom, ne tražite nikakva znanja ni spoznaje od drugud. Nema stoga ničega što bismo vam mi tromi i tupi mogli javiti, budući da u njemu, kao u sjajnom zrcalu, možete razabrati sve što se igdje događa ili što je ikada učinio bilo koji čovjek. Ta što ima, kako reče jedan od vas, a da to ne vidi onaj koji vidi onoga koji sve vidi? Nije stoga nimalo potrebno da vam pišemo junačka djela vaših sugrađana, koja i u Bogu jasno razabirete i u međusobnim razgovorima najugodnije slavite. Jer, ako se ne varamo dok izdaleka promatramo običaje i uredbe toga uzvišenoga grada, vi tako neprestano častite Boga da i ono što je svaki od vas nekoć slavno učinio, dok vas je njegova milost poticala i davala vam snagu, jasno i neprestano naviještate.

Avete Cæli Cives, bellatores fortissimi, inclyti triumphatores; et benignos huc, media e pompa æternæ solennitatis, vultus vertite, ad homuncionem vestra undique vestigantem et coacervantem certamina, ac longi situs squallore, qua fas fuit, deterso, producentem in publicum, Vobisque dicantem. Non postulo, hæc legatis nunc ipsi: habetis librum alium (non, ut quidam e vobis dicebat olim, orbem terrarum, rerumque aspectabilium naturam omnem, quam cum ex edito montis jugo contemplaretur, Dei se potentiam ac majestatem dicebat admirari, omnisque officium virtutis condiscere, ut Philosophorum non requireret scholas) alium is nunc, Vosque omnes librum habetis, in quo assidue defigitis oculos: in quo Verbum unicum inscriptum, sed scribenti coævum et consubstantiale; Verbum ita efficax, ut per id facta omnia sint; ita clarum, ut illuminet omnem hominem venientem in hunc mundum; ita plenum, ut eo Verbo omnis comprehendatur Dei sapientia. In illum dum intuemini codicem, æterna, sed nativa, splendentem luce, nihil aliunde requiritis scientiæ ac cognitionis. Nihil igitur est quod vobis nuntiemus inertes nos ac stupidi: cum in eo, velut illustri speculo, cernere possitis, quæcumque uspiam locorum funt aut facta unquam ab unoquoque hominum sunt. Quid est enim, ut vestrum quidam dixit, quod non is videat, qui omnia videntem videt? Nihil igitur necesse est, ut vobis vestrorum civium res gestas scribamus, quas et in Deo perspicue cernitis, et mutuis colloquiis jucundissime celebratis. Nam, si non fallimur, eminus augustæ illius civitatis mores atque instituta speculantes, ita Deum perpetuo veneramini, ut et quæ a singulis vestrum gesta sunt olim præclare, clare, illius excitante, viresque sufficiente gratia, assidue prædicetis.

Pa ipak, budući da sam ovo prikupio radi širenja vaše slave među smrtnicima i proširenja granica vašega grada, ponizno molim da to ne prezrete. Neki su iz vašega zbora nekoć s najvećom pobožnošću napisali Djela drugih; drugi su potaknuli neke da ih napišu, a neki su, već preminuli, sami od sebe pobudili pisce da sastave bilo njihova vlastita bilo tuđa Djela. Odatle izvodim nimalo dvojben dokaz da će vam biti ugodno ono što ste i sami pobožno činili, i drugima savjetovali, i još ste i sada začetnici da se čini. Budući da sam u to bio uvjeren, rado sam prihvatio ovaj trud koji su mi ponudili moji poglavari. Jer, kao što je nekoć sv. Pashazije Radbert, znojeći se na sličnom trkalištu, napisao u predgovoru djelu Passio SS. Ruffini et Vallerii: „Smatrao sam doista pobožnom službom i dostojnom svetih mučenika da pobjede onih čijim nam je naukom pokazan put života, čijim smo primjerima poučeni u kreposti, čijim se molitvama spašavamo i čijom smo zaštitom zaštićeni, također uvrstim u pisane spomenike radi pouke naše krhkosti, i ne dopustim da zbog tromosti nemara propadne veoma koristan i spasonosan napredak svima koji pobožno čitaju. Jer ako se vjeruje da neznatan djelić odjeće ili malen prah raspadnutoga tijela, pribavljen iz svetišta svetaca, pruža vjernicima neizrecivu zaštitu, tko bi mogao dostojno opisati ili zamisliti koliku građu spasenja pružaju pobožnim dušama njihov život i kreposti kada se o njima razmišlja? Odatle se naime učvršćuje vjera, hrani pobožnost, rađa prezir svijeta, stvara čežnja za višim stvarima i, da sve ukratko kažemo, uklanja se smrt, a daruje život. Tako naime Spasitelj kaže: 'Tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će.' Naposljetku, prema uskrsnuću od mrtvih i prema dobru vječne besmrtnosti, povijest svetaca poticaj je na svetost, stuba napredovanja i vrata vječnoga promatranja.”

Tamen quia hæc ad vestram apud mortales propagandam gloriam, vestræque dilatanda civitatis pomæria, collegi, ut ea ne aspernemini supplex precor. Quidam vestro e cætu aliorum olim scripsere Acta summa pietate; alii hortati quosdam sunt ut scriberent, ac jam vita functi quidam, ultro Scriptores excitarunt, qui vel ipsorum vel aliorum Acta componenterent. Unde argumentum duco minime dubium, acceptum iri vobis, quod et ipsi religiose egistis, et aliis suasistis, et ut fiat etiamnum estis auctores. Id quia persuasum erat mihi, oblatum hunc a Præsidibus meis laborem lubens suscepi. Nam, ut S. Paschasius Ratbertus olim in simili desudans curriculo Præfat. in Passionem SS. Ruffini et Vallerii scripsit, Religiosum sane credebam obsequium, ac sanctis Martyribus dignum, ut quorum doctrina vitæ nobis iter ostensum est, quorum exemplis ad virtutem instituti sumus, quorum precibus salvamur, ac præsidio protegimur; eorum quoque victorias ad nostræ fragilitatis institutionem, monumentis insererem, nec perire per negligentiæ torporem paterer, utilem nimis atque salutarem cunctis pie legentibus provectum. Si enim vestis exigua particula, vel modicus resoluti corporis pulvis, de Sanctorum memoriis comparatus, ineffabile fidelibus præbere patrocinium creditur; quis digne vel explicare vel cogitare valeat, eorum vita virtutesque quantam salutis materiam conferant devotis mentibus, cum replicantur? Inde namque fides firmatur, pietas nutritur, mundi contemptus nascitur, desiderium superiorum generatur, et ut totum breviter dicamus, mors aufertur, vita largitur. Sic enim Salvator: Qui credit, inquit, in me, etiamsi mortuus fuerit vivet. Ad resurrectionem denique ex mortuis, ad immortalitatis bonum perpetuæ, Historia Sanctorum incentivum est sanctitatis, gradus profectionis, janua perpetuæ contemplationis.

Ali koliko me poticala ova opomena onoga presvetoga korbijskoga opata, toliko me strašila opreznost drugoga najmudrijega opata iz iste naše Belgije, Filipa od Milostinje iz Bonne-Espérancea, u pismu opatu Hugonu o životu sv. Amanda: „Tko god namjerava”, kaže, „propovijedati običaje blaženika, tumačiti njihov život i izlagati njihova djela, dolikuje da živi onako kako govori i da djelima uresi ono što govorom preporučuje, kako ne bi, pobijen svjedočanstvom vlastitoga glasa, nasljedovanjem odbacio ono što riječima zagovara.” Tada, priznajem, nastaje ono slavno propovijedanje kreposti, sjajno, djelotvorno i dostojno svetaca, kada svetac piše o svecima, kao što je nekoć sv. Toma Akvinski izrekao o sv. Bonaventuri. Ne poričem ono što neki mudruju, da se može dogoditi da razrok i grbav slikar načini lijepe slike, jer doista umijeće kojim se ističe nema nikakve mane. Ali ja, koji ne slikam toliko sam koliko iznosim na svjetlo dana i kao na prodaju izlažem ono što su naslikali drugi, većinom vi sami, ako se ovamo umiješam nagrđen pokvarenošću i rugobom običaja, s pravom vidim da se treba bojati da se i oni koji pristupe da ovo nabave i čitaju ne odvrate, i da oni koji su to nekoć napisali i učinili ne odbace tako izopačena glasnika.

Verum quam me hæc provocabat sanctissimi illius Corbeiensis Abbatis adhortatio, tam alterius ex eadem ac nostra Belgica sapientissimi Abbatis Bonæ Spei Philippi ab Eleemosyna terrebat cautela, in epistola de vita S. Amandi ad Hugonem Abbatem: Qui Beatorum, inquit, prædicare mores, explanare vitam, retexere gesta disponit, sic expedit vivat ut loquitur, et factis ornet quod oratione commendat; ne vocis propriae testimonio redargutus, imitatione non approbet, quod assertione prosequitur. Tum illa, fateor, præclara virtutis existit prædicatio, splendida, efficax, digna Sanctis, cum Sanctus de Sanctis scribit, ut de S. Bonaventura S. Thomas Aquinas olim pronuntiavit. Non inficior, quod quidam argutantur, fieri posse ut strabus ac gibbosus pictor speciosas imagines efformet, quia nimirum ars, qua præstat, nihil vitii habet. At mihi, qui non tam pingo ipse, quam ab aliis picta, a vobis ipsis pleraque, profero in lucem, et veluti venum expono, si morum depravatione ac fœditate turpificatus huc me ingessero, verendum merito esse video, ne et qui hæc comparaturi lecturique accedent, avertantur; et qui ea olim scripserunt, gesserunt, tam abnormem sint præconem repudiaturi.

Zato vas molim i zaklinjem, sveci, da mi od Boga isprosite milost kojom ću sam svoje običaje suobličiti njegovoj volji i vašim primjerima, kako bih odozgo stekao to veću sposobnost za dobro i prikladno pisanje što svetije budem živio. Hajde, najbolji nebesnici, ovdje ste svima htjeli sve najbolje, nemojte stoga odbiti onoga koji dragovoljno zaziva vašu pomoć i uzda se da će vašim zagovorom sve postići. Bit će ta moja pohvala draga Bogu, časna vama, a drugima plodonosna, ako moj život bude što sličniji vašemu. A osobito kada me vaš Vrhovni Zapovjednik pozove s ove životne straže, pobrinite se da ne budem zatečen nespreman: pomozite mi u posljednjoj borbi s neprijateljem molitvama i pomoću, da ako ne mogu slavom jednaku vašim pobjedama, mogu barem odlazeći iz života sigurno očekivati neki dio vaše radosti; i neka se pred sudištem strogoga Suca ne nađe nitko tko bi se usudio optužiti onoga koji se oslanja na takve odvjetnike; ili ako je takav moj bestidni protivnik, koji je bio protivnik i sviju vas, đavao, molim vas da ga tako obuzdate da se više ne usudi ništa poduzeti, nego da mi se odmah dosudi sloboda po onoj zlatnoj, onoj vašoj slobodi sinova Božjih; te da, uveden na nebeski Kapitolij i primljen u vaš senat, licem u lice čestitam vama i zauvijek najugodnijim naviještanjem slavim pohvale vaših trudova, koje sam ovdje kao u gustoj tami jedva slabašno dokučio. A doista, ne kažem ako zaslužujem (znam da dosad nisam zaslužio), nego ako vas to istinski, ozbiljno i od srca molim, kao što ste mi vi svjedoci, predložite Kralju da me izvede iz ove tamnice i zapovjedi mi da stanem pred njega odjeven u svadbeno ruho. „Naslađuje se on”, recite, „našim pobjedničkim znakovima, ali ih sada ne shvaća dovoljno; daj mu, Gospodine, sjajnu milost kojom će se uskoro očistiti od svake ljage bilo kakve krivnje i prilagoditi tvojim zapovijedima: a tada ga, izvedena iz one tame najjadnijih vremena, pridruži našim zborovima, da to bolje prozre te rječitije i radosnije slavi.”

Quare vos oro obtestorque, Sancti, ut gratiam mihi a Deo impetretis; qua mores ipse meos ad illius voluntatem, vestra exempla, conformem; hoc majorem ad bene apteque scribendum facultatem divinitus consecuturus, quo sanctius vixero. Eia optimi Cælites, voluistis hic optime omnibus, ne ergo respuite vestrum ultro implorantem auxilium, seque nihil non impetraturum patrocinio vestro confidentem. Erit illa Deo grata, vobis honorifica, ceteris fructuosa laudatio mea, si vestræ vita mea quam simillima extiterit. At præsertim cum me Imperator vester ex hac evocabit vitæ statione, providete ne imparatus deprehendar: extremum cum hoste certamen secundate, precibus auxilioque, ut si non vestris triumphis æqualem gloriam, possim tamen certe e vita decedens aliquam sperare lætitiæ partem vestræ: nec sit qui coram severi Judicis tribunali audeat accusare, talibus fretum advocatis; aut si, ut est impudens adversarius meus, qui omnium vestrum fuit, diabolus, ita eum reprimatis rogo, nihil ut moliri ultra audeat, sed continuo mihi vindiciæ dentur secundum libertatem illam auream, illam vestram, filiorum Dei; atque in cæli Capitolia inductus, in vestrum admissus senatum, coram gratuler vobis, atque in sempiternum jucundissima celebrem prædicatione, quæ hic quasi densa in caligine vix tenuiter assecutus sum, vestrorum præconia laborum. Ac vero, non dico si mereor, (scio non meritum hactenus) sed si vere, si serio, si cordate id vos precor, uti vos mihi testes estis, suggerite Regi, ut educat me de isto carcere, et veste indutum nuptiali adstare sibi jubeat. Delectatur, dicite, nostris ille tropæis, nec satis ea nunc capit; da ei Domine luculentam gratiam, qua mox et a macula omni noxæ cujuscumque expietur, et tuis sese jussis accommodet: tumque e tenebris illis miserrimorum temporum eductum, insere cætibus nostris, ut hæc melius perspiciat, disertius jucundiusque concelebret.

A u međuvremenu, dok se ta moja nada i želja odgađaju, pomozite i u ovom djelu koje je poduzeto na vašu hvalu i slavu Božju. Znate da se mnogo toga skriva, a da veoma mnogo toga nije ni napisano. Štoviše, ti si nekoć govorio, sv. Ignacije (dopustit će mi naime tvoji slavni drugovi da tebe, oca svoga, poimence zazovem, tebe koji si čitanjem povijesti svetaca nekoć bio ponovno pozvan na revnost u kreposti i ljubav prema Bogu, te si možda i nama, svojim sinovima, isposlovao da nam Bog usadi ovu namjeru), govorio si, kažem, da kad ne bi bilo drugih uresa kreposti svakoga sveca, ni potpora nebeskih darova, ni bogatstva zasluga osim onih koji su predani pismu, nipošto ih ne bi toliko cijenio koliko ih cijeniš. O kad bi moje pero u otkrivanju i izlaganju ovoga barem nakratko vodio neki posrednik iz onoga vašega preblaženoga zbora (ne tražim da bude vidljiv, niti se smatram dostojnim, nego nekim tihim nadahnućem i zaštitom), koliko bih brže, točnije i prikladnije sve dokučio i protumačio! Budite dakle naklonjeni i pomozite onomu koji izdaje vaše borbe i pobjede. Pobrinite se da pronađem ono što je nekoć prikladno napisano, da odijelim lažno od zakonitoga, da sve rasporedim skladnim redom i metodom, te da ono što je nejasnije prikladno objasnim i rasvijetlim.

Atque interim dum illa differtur spes ac votum meum, hoc etiam in opere, quod ad laudem vestram, Deique gloriam susceptum est, opem ferte. Scitis multa latere, plurima scripta non esse. Imo dicebas tu olim S. Ignati (dabunt enim hanc mihi veniam gloriosi collegæ tui, ut te Patrem meum nominatim compellem, qui legendis Sanctorum historiis ad studiom virtutis Deique amorem quondam fuisti revocatus, et fortasse nobis filiis tuis hanc ut mentem Deus injiceret effecisti) dicebas, inquam, si non alia Sancti cujusque fuissent decora virtutum, donorum cælestium præsidia, opes meritorum, quam quæ sunt tradita litteris, nequaquam tanti te illos, quanti faceres, esse facturum. Utinam ad hæc eruenda exponendaque calamum meum tantisper beatissimi illius cætus vestri mediastinus aliquis regeret, (non postulo ut aspectabilis, neque me dignum censeo; sed tacito quodam afflatu ac præsidio) quanto citius, accuratius, aptius cuncta assequerer explicaremque? Favete igitur atque opem ferte certamina vestra triumphosque edenti. Curate ut quæ apte scripta sunt olim, reperiam; spuria a legitimis secernam; digeram concinno ordine ac methodo omnia; et siqua sunt obscuriora, accommodate ea explicem ac dilucidem.

One pak ljude koji mi pružaju pomoć i potporu u ovim proučavanjima potičite skrivenim nagovorom, zakrilite svojom zaštitom i uresite nebeskim darovima. Ovomu mojemu domaćem i neprestanom pomoćniku i drugu 'Λγιοφιλεῖ obilno udijelite isto ono što sam zatražio za sebe. Ostalima, koji su posudili svoje kodekse, koji su predložili ono što valja opaziti, koji su na bilo koji drugi način unaprijedili moja nastojanja, pobrinite se da prime plaću od Boga već ovdje i vječnu na nebesima; te da me što više njih podupre sličnom pomoću kako bi se ovo djelo moglo uskoro dovršiti.

Eos vero homines, qui mihi ad hæc studia opem ac subsidium ferunt, arcano urgete hortatu, tegite patrocinio vestro, ornate donis cælestibus. Domestico huicce meo et assiduo adjutori ac socio 'Λγιοφιλεῖ, eadem quæ mihi poposci, cumulate tribuite. Ceteri, qui suos codices commodarint, qui observanda sugesserint, qui alia quavis ratione conatus meos promoverint, mercedem hic ut a Deo percipiant, atque æternam in cælis, providete; utque quamplurimi simili me auxilio sublevent, brevi ut consummari hoc opus queat.

Naposljetku, i onima koji će ovo samo čitati isprosite od Boga žar duha i nebesko svjetlo za nasljedovanje vaših primjera, da uzmognu razumjeti kako je dobar Gospodin, kako darežljiv, kako je plodonosno njemu služiti, kako časno i kraljevski. Učinite da osjete kakav je ures čistoće, kolike su koristi milostinje, kakav sjaj strpljivosti, kakva sigurnost poslušnosti: da prozru kakva dobra slijede nakon prezira svijeta i odricanja od svega za čime teže isprazni ljudi; kako onoga tko se oslanja na Boga njegova dobrota nikada ne iznevjeri, kako ga sigurnom zaštitom čuva, kako ga obilnom plaćom nagrađuje; te da naposljetku prozru kako je ugodno, kako korisno i kako slavno vježbanje u ostalim krepostima koje ste njegovali, da mu se revno posvete te na taj način nastoje neprestano širiti vašu čast i slavu Božju.

Denique iis etiam, qui solum hæc legent, impetrate a Deo ad vestra consectanda exempla ardorem animi, ac lumen cæleste, ut intelligere valeant, quam bonus sit Dominus, quam munificus; quam fructuosum sit illi famulari, quam honorificum ac regium. Efficite ut sentiant quod sit decus castitatis, quanta eleemosynæ emolumenta, qui splendor patientiæ, quæ securitas obedientiæ: ut pervideant quæ mundi contemptum, rerumque omnium, quas vani homines ambiunt, abdicationem consequantur bona: quam Deo nixum numquam illius bonitas frustretur, quam certo eum præsidio tueatur, quam ampla mercede muneretur: utque demum ceterarum virtutum, quas coluistis, quam jucunda sit, quam utilis, quam gloriosa exercitatio pervideant, et in eam sedulo incumbant, eoque pacto honorem vestrum ac Dei gloriam nitantur assidue propagare.

§ II. Što pisac traži od učenih čitatelja.

§ II. Quid eruditos Lectores Auctor postulet.

Učeni muževi, ako koji od vas uzmete u ruke ove spise, zdravi bili; i poslušajte još nekoliko riječi, ako vam nije na teret, za koje bih vas htio zamoliti. Najprije o meni sudite kako vam se god svidi. Ako prosudite da sam trom, tupa uma, nedovoljno točan, lišen potpunije naobrazbe u najplemenitijim umijećima i nimalo obdaren oštrim i čvrstim rasuđivanjem, niti ćete odstupiti od istine niti ću se ja truditi da vam iščupam to mišljenje. Znam doduše da se od najstarijih vremena ukorijenio običaj da se djela pisaca lako osuđuju, čak i nepročitana, a sami se pisci grde; i to katkad s tim izopačenijom predrasudom što se odakle bi im mogla doći preporuka, iz reda pobožnih i ozbiljnih ljudi u koji su primljeni, odatle uzima povod za zavist, mržnju i pogrde. Tako da ono što je nekoć općenito o klericima rekao Sidonije Apolinar, to pojedini redovnici mogu osobito izreći o sebi i ljudima svoga reda: „To se događa klericima ako se što napiše kao pisci, pa nas grizu zmijski kutnjaci klevetnika: ako štogod objavimo jednostavno, nazivaju nas ludima; ako točno, umišljenima.” Nije lako mimoići ili preskočiti šije takvih kuditelja. Onima koji pate od toga svrbeža klevetanja mogla bi se suprotstaviti ona skromna opomena najmudrijega Ivana Molanusa o ovoj istoj stvari: „Molim te”, kaže, „dobronamjerni čitatelju, da u čitanju povijesti svetaca, kao i uvijek drugdje, budeš spor i umjeren u kuđenju. Budi daleko od ćudi krivovjeraca koji, po svjedočanstvu apostola Petra i Jude, hule na sve što ne poznaju.” Ali ja se ne želim služiti ni tom obranom. Niti sam se naime ikakvim razmetanjem potaknut prihvatio ovoga truda da bih se morao bojati prijekora i pobijati ih. A nikada nisam smatrao ni da je u ovom proučavanju položena građa za pohvalu. Jer marljivo prikupljati životopise može i onaj tko je obdaren slabašnim umom, rasuđivanjem i učenošću: već prikupljene rasporediti, odvagati i ispitati mogao je bilo tko drugi daleko sretnije negoli ja, osobito onaj tko bi pobožnije uredio život prema pravilu svetaca i zaslužio njihovu pomoć.

Viri eruditi, si qui hæc in manus commentaria sumetis, salvete; et porro paucula, ni molestum est, quæ vos velim rogatos, auscultate. De me primum utcumque visum erit sentite. Si inertem, si hebetis ingenii, si non satis accuratum, si destitutum pleniore disciplina optimarum artium, si judicio neutiquam acri ac solido præditum, judicaveritis; neque a vero aberrabitis, neque eam ut vobis opinionem evellam laborabo. Scio quidem eum ab omni retro memoria inveterasse morem, ut facile Scriptorum opera, etiam non lecta damnentur, ipsique sugillentur Scriptores; eo perversiore quandoque præjudicio, quod unde iis commendatio poterat accedere, ab ordine, in quem cooptati sunt, piorum graviumque hominum, inde invidiæ, odii, maledictorum ducatur occasio. Ut quod universim de Clericis olim Sidonius Apollinaris, id peculiariter de se suique ordinis hominibus pronuntiare Religiosi quidam possint: Ista proveniunt Clericis si aliquid dictetur auctoribus, qui colubrinis oblatratorum molaribus fixi, si quid simpliciter edamus, insani; si quid exacte, præsumptuosi vocamur. Nec facile est præterire seu supercurrere cervices ejusmodi vituperonum. Posset iis, qui hoc maledicendi laborant pruritu, illa modesta sapientissimi Joannis Molani hac ipsa de re monitio opponi: Precor te, inquit, Candide Lector, ut in historiis Sanctorum legendis, atque alias semper, tardus velis esse et modestus in reprehendendo. Procul absis ab hæreticorum ingenio, qui, testibus Petro et Juda Apostolis, quæcumque ignorant, blasphemant. Verum nec ista quidem uti cupio defensione. Neque enim ulla ostentatione adductus hunc laborem suscepi, ut metuere ac refellere reprehensiones debeam. Ac ne positam quidem in hocce studio laudis materiam unquam duxi. Nam Vitas colligere diligenter, etiam qui tenui ingenio, judicio, ac doctrina præditus est, potest: digerere jam collectas, expendere, examinare poterat alius quivis longe quam ego felicius, præsertim qui religiosius institueret vitam ad Sanctorum normam, eorumque sibi opem emereretur.

I sam dvojio trebam li svoje ime staviti na početak ovoga djela. Jer budući da pojedini životopisi imaju svoga pisca, moglo se činiti da me nipošto ne obvezuje ona crkvena odredba kojom se zabranjuje da se ikoje knjige izdaju na svjetlo dana bez imena pisca na početku; a možda bi i sami životopisi stekli veći ugled kad bi se reklo da se izdaju životopisi svetaca koje su sastavili drevni pisci. Ali da učinim drukčije, dijelom me uvjerio sud poglavara, a dijelom strah da oni koji će možda htjeti priskrbiti mnogo toga za dovršenje ovoga djela ne bi znali kamo to i komu trebaju poslati. Zatim pak, budući da sam veoma mnogo toga dijelom opazio i prikupio iz raznih pisaca, a dijelom dodao ili protumačio iz vlastita nagađanja, kao što su tumačenja, bilješke i uvodne rasprave, valjalo se bojati da netko to ili sam pogrešno ne pripiše drevnim piscima ili ne optuži mene da sam im to lažno pripisao.

Nomen ipse huic operi an præfigere meum vellem dubitavi. Nam quod Vitæ singulæ suum haberent auctorem, videri poteram nequaquam illo teneri Ecclesiæ decreto, quo vetatur ne qui libri emittantur in lucem nisi auctoris præfixo nomine; et majorem fortassis Vitæ ipsæ obtinerent auctoritatem, si Vitæ Sanctorum ab antiquis compositæ Scriptoribus edi dicerentur. Sed ut aliter facerem, partim Majorum judicium persuasit, partim ea formido, ne nescirent, qui volent multa forte ad hujus absolutionem operis subministrare, quo ea, et ad quem mittere deberent. Deinde vero, quia plurima a me partim ex variis observata collectaque auctoribus, partim ex propria adjecta aut explanata sunt conjectura, uti explicationes, annotationes, præviæ dissertationes, verendum erat ne quis illa vel tribueret ipse perperam antiquis Scriptoribus, vel falso a me tribui criminaretur.

Budući da je dakle to tako utvrđeno, ako vam se u ovom djelu štogod učini sjajnim, to pripada starima, njima iskažite hvalu koju zaslužuju. A ako je mene gdjegod prevarilo nagađanje, ako nisam dobro dokučio misao pisaca, ako sam prihvatio kakav podmetnut spis kao zakonit, ako sam odbacio ono što je bilo ispravno i čisto, oprostite mi i upozorite me. Bit ću zahvalan i iskreno ću opovrgnuti što god to bilo, kao što sam već učinio u dodatku ovih svezaka. Nisam uvijek mogao pribaviti, pregledati i ispitati sve što se odnosilo na pojedine svece: često nije bila pri ruci svjetovna povijest pokrajina i gradova u kojima su se događaji zbili. Naposljetku, kakav god bio uzrok i način pogreške, pokažite put onomu koji luta. Neće se stidjeti povući korak onaj koji sam od sebe zaklinje sve čitatelje da bakljom svoje učenosti svijetle pred njim dok korača kroz mračne grobove starine. Ta kako bih mogao ne željeti vidjeti istinu? Ili kako je mogu uvijek vidjeti ako je katkad zakopana, skrivena i premazana lažljivom žbukom? Ili zašto bih se stidio ispraviti ono što sam pogrešno napisao, kada je i onaj veliki pisac djela Annales u njima, pa i u samom Martyrologiumu koji je s tolikom revnošću i brigom pregledao, poslije pronašao neke stvari za koje je smatrao da ih treba popraviti, što je nedavno i dovršeno vlašću Vrhovnoga svećenika? A što tek reći o tome da su i u samom Breviariumu javnih molitava, najmarljivije sastavljenom, ipak nedavno neke stvari ispravljene?

Hoc igitur ita constituto, si quid hoc in opere vobis præclarum videbitur, id veterum est, iis impertite quam merentur laudem. At me sicubi conjectura fefellit, si non sum scriptorum sententiam probe assecutus, si adulterinum aliquod scriptum pro legitimo suscepi, si respui quod rectum erat et purum; date veniam et me admonete. Habebo gratiam, et ingenue quidquid illud erit, ut jam in voluminum horum appendice feci, retractabo. Non potui semper omnia, quæ ad singulos Sanctos spectabant, nancisci, lustrare, examinare: sæpe profana historia provinciarum et urbium, in quibus gestæ res erant, non suppetebat. Denique quæcumque erroris caussa fuerit ac modus; viam monstrate erranti. Non pudebit pedem referre: qui ultro obtester Lectores omnes, ut facem suæ eruditionis præluceant incedenti per ob scura antiquitatis sepulcra. Qui enim possum non cupere verum videre? aut qui id possum semper videre, si quandoque defossum, occultatum, mendaci oblitum rectorio sit? Aut cur me pudeat corrigere quod perperam scripterim, cum magnus ille Annalium Scriptor, in iis, atque ipso etiam Martyrologio, a se tanto studio et cura recognito, postea quædam repererit quæ emendanda censeret; quod et nuper Pontificis Maximi auctoritate perfectum est? Quid, quod in ipso quoque publicarum precum Breviario, diligentissime concinnato, tamen nuper emendata sunt quædam?

Zatim molim sve da mi priskrbite spomenike starih pisaca, latinska i grčka Djela svetaca, koji su mi promakli. Javno ću priznati odakle sam ih primio, kako bi vam pripala hvala i za dobrohotnost u dijeljenju i za učenost u otkrivanju. Kakva može biti korist od skrivena blaga? Država običava pronađena blaga prisvojiti sebi, premda je vjerojatno da su ih nekoć zakopale privatne osobe: zar ćete vi ono što je nekoć bilo javno potisnuti i radije dopustiti da ga upropaste i rasprše vaši neuki potomci negoli htjeti da se izda na korist javnoga dobra? Vidio sam doista neke koji se ni najponiznijim molbama nisu dali skloniti da na kratko vrijeme posude svoje rukopisne kodekse kako bi se iz njih mogli prepisati neki životopisi, a poslije su ih prodavali tiskarima i knjižarima da ih rastrgaju i unište, pretpostavljajući bijedni dobitak slavi svetaca i duhovnoj koristi ostalih. I sam ponekad otkupio već djelomično rastrgane sveske. Ipak katkad navedem kojemu su kolegiju, samostanu ili obitelji pripadali, kako bih barem precima vratio njihovu čast što su se pobrinuli da se to napiše, čast koju lijeni i zavidni potomci ne zaslužuju.

Deinde precor omnes, ut quæ me fugerunt veterum scriptorum monumenta, Acta Sanctorum, Latina ac Græca, suppeditetis. Profitebor palam unde acceperim, ut vestræ vobis et benevolentiæ in communicando, et in eruendo eruditionis laus constet. Thesauri absconditi quæ esse utilitas potest? Solet Resp. inventos thesauros sibi vindicare, etiamsi verisimile sit a privatis eos olim fuisse defossos: vos eum qui publicus olim fuit supprimetis, et perdi ac dissipari ab rudibus posteris vestris sinetis potius, quam ut publicæ rei emolumento edi velitis? Vidi certe nonnullos, qui etiam infimis precibus induci se non paterentur, ut ad breve tempus commodarent manu exaratos codices suos, unde describi Vitæ aliquæ possent; eos postea typographis ac bibliopolis venderent discerpendos abolendosque, vili lucello Sanctorum gloriam, emolumentum spirituale ceterorum, posthabentes. Redemi ipse nonnumquam jam ex parte discerpta volumina. Expono tamen quandoque, cujus illa collegii vel conventus aut familiae fuerint, ut saltem majoribus honorem suum redhibeam, quod scribi curarint, quem segnes invidique posteri non merentur.

Ali nisu svi takve naravi: mnogi su zamoljeni rado podijelili svoje, mnogi su sami od sebe i nezamoljeni poslali, a drugi su naznačili što imaju, spremni ili prepisati ili barem pružiti mogućnost prepisivanja. Njima i ja zahvaljujem, i koliko je jedino dopušteno, spominjanjem dobročinstva nastojim uzvratiti, i molim svece da im budu naklonjeni te da im plaću za njihovu ljubav i dobrohotnost udijeli onaj koji se časti u častima svojih svetaca. Nemojte dopustiti, molim vas, da vaše blago izjedu plijesan i prašina: nemojte ga čuvati da ga uništi požar ili neprijateljsko pustošenje, kada može koristiti i vama i veoma mnogim drugima. Niti će biti teško poslati pisma meni u ovaj grad, u koji gotovo iz cijeloga svijeta neprestano pristižu glasnici. Ako bi me u međuvremenu zapovijedi poglavara, koje mi valja prihvatiti kao božanske naloge, poslale drugamo, neće mi ih biti teško primiti odavde. Ako komu nikako ne pada na pamet prikladan način kako da pošalje ono što želi, može u nekom sebi obližnjem gradu predati pisma ljudima našega Reda i zamoliti ih da ih pošalju ili ovamo ili barem u Rim našima, odakle će se lako prenijeti ovamo.

At non omnium ea est indoles: multi rogati libenter sua communicarunt, multi ultro nec rogati miserunt, alii indicarunt quæ haberent, parati vel describere, vel minimum facere describendi copiam? Iis et ego gratias habeo, et, qua solum licet, commemorando beneficio conor referre, et propitios iis fieri Sanctos precor, ac mercedem iis suæ caritatis et benevolentiæ tribui ab eo qui in Sanctorum suorum honoribus honoratur. Ne sinite, quæso, vestra situ et pulvere consumi: ne servate incendio aut hostili populatione dissipanda, cum prodesse et vobis et aliis plurimis possint. Neque difficile erit litteras ad me in hanc urbem mittere, ad quam ex omni fere orbe terrarum assidue veredarii appellunt. Si me interim alio Præsidum jussa, quæ mihi ut Divina imperia capessere fas est, ablegarint, at non difficile erit mihi ea hinc accipere. Si cui modus idoneus destinandi quæ cupit minime occurrat; potest in vicina sibi urbe aliqua nostri Ordinis hominibus litteras tradere, et rogare, ut vel huc, vel saltem Romam ad nostros mittant, facile dein huc perferendas.

I ne molim vas samo da mi priskrbite dosad neobjavljene životopise, nego i ako su koji u stranim krajevima tiskani od učenih muževa, te ako postoje kakvi drugi spomenici koji bi unijeli svjetlo u moja proučavanja. Osobito vas pak zaklinjem da ako vam dođu pod ruku kakvi martirologiji, osobito stari i različiti od uobičajenih Usuardova, Adonova i Bedina, da ih podijelite ili barem na njih upozorite. Koliku su korist oni donijeli meni, štoviše i javnosti, uvidjet će tko god bude čitao ovo naše djelo. Ako se oni zanemare, dogodit će se možda da se na zemlji posve izbriše spomen na nemali broj nebesnika. Jakov Pamelije u bilješkama uz 22. poslanicu sv. Ciprijana navodi rukopisni martirologij brižanskih vilhelmita, kojega sada kod njih nema, te iz njega iznosi neke podatke koje dosad nisam pronašao ni u jednom drugom martirologiju, kao što ću reći uz mjesec veljaču. I Baronije navodi rukopisni martirologij samostana sv. Kirijaka, a Galesini druge. Drugdje se skrivaju drugi, koji bi ili mogli unijeti svjetlo u one koje posjedujem, možda od istih pisaca, a koje namjeravam jednom izdati, ili bi se sami mogli zasebno izdati, ili bi se barem iz njih mogla crpsti spoznaja o svecima općenito nepoznatima. Jer ni u suvremenom Martyrologiumu Rimske Crkve, kako priznaje Baronije u 8. poglavlju knjižice De Martyrologiis, nisu upisana imena svih svetaca, niti igdje u nekom jednom. S pravom naime Molanus smatra da bi nastao nekakav bezdan kad bi tko htio makar ukratko govoriti o svim svecima.

Neque solum ut ineditas adhuc Vitas subministretis rogo, sed et si quæ exteris in regionibus excusæ sunt a viris doctis; si quæ alia extant monumenta, lucem studiis meis allatura. Tum illud vos unice obtestor, ut si quæ Martyrologia, præsertim antiqua, et a vulgatis Usuardi, Adonis, Bedæ discrepantia occurrerint, ea ut communicetis, aut saltem suggeratis. Quantum illa mihi attulerint utilitatis, imo publico, perspiciet qui nostra hæc leget. Quæ si negligantur, eveniet fortassis ut Cælitum non paucorum penitus oblitteretur in terris memoria. Citat Jacobus Pamelius in scholiis ad 22 S. Cypriani epistolam Guilielmitarum Brugensium ms. Martyrologium, quod modo apud eos non extat, atque ex eo quædam producit, quæ in nullo alio Martyrologio adhuc reperi, ut ad mensem Februarium dicam. Baronius quoque ms. Martyrologium monasterii S. Cyriaci citat, alia Galesinius. Latent alibi alia, quæ vel lucem possent afferre illis quæ habeo eorumdem forte auctorum, quæque quæque edere aliquando cogito; vel ipsa edi separatim; aut saltem ex iis Sanctorum vulgo ignotorum hauriri notitia posset. Neque enim in moderno Romanæ Ecclesiæ Martyrologio, ut fatetur Baronius cap. 8 libelli de Martyrologiis, omnium inscripta Sanctorum nomina sunt, nec uspiam in uno aliquo. Recte enim Molanus abyssum quamdam censet futuram, si quis de omnibus Sanctis vel breviter loqui voluerit.

I to također molim čitatelje da, ako Bog na kojem mjestu po zagovoru svetaca čini čudesa, oni koji su ih pribavili podijele ih ako su predana pismu: jer sv. Augustin u 22. knjizi djela De civitate Dei, 8. poglavlje, prenosi da su se nekoć i ona običavala marljivo zapisivati te da su oni koji su iskusili pomoć svetaca predavali knjižice koje su jasno sadržavale opis bolesti i ozdravljenja. Ako su na koje mjesto prenesene moći svetaca i postoji napisana povijest takva prijenosa; ako su na njihovu čast osnovane bratovštine, sagrađene crkve ili samostani; ako su koji izvori, plodovi ili druge stvari po njihovim zaslugama spasonosni ostalim smrtnicima; naposljetku, ako postoji išta drugo o bilo kojim svecima što je ili njima na čast ili ljudima na korist, nemojte dopustiti, zaklinjem vas, da meni to ostane nepoznato i da u ovom djelu o svecima bude izostavljeno.

Illud quoque Lectores rogo, ut si quo in loco Sanctorum intercessione miracula patrentur a Deo, ea si consignata sunt litteris, communicent qui nacti erunt: solere enim etiam illa quondam diligenter conscribi, atque ab iis qui Sanctorum opem erant experti, dari libellos, qui morbi ac curationis modum diserte continerent, tradit S. Augustinus lib. 22 de civit. Dei cap. 8. Si quæ ad locum quempiam translatæ Sanctorum reliquiæ, estque ejusmodi translationis descripta historia; si quæ ad eorum honorem instituta sodalitia, templa, monasteriave condita; si qui fontes, fructusve, aut res aliæ, eorum meritis, ceteris sunt mortalibus salutares; si quid est aliud denique, quod de Sanctis ullis extet, vel ipsis honorificum, vel hominibus utile; ne sinite, obsecro, id a me ignorari, atque in hoc de Sanctis opere prætermitti.

Naposljetku, ako ste u povijestima opazili štogod što se odnosi na svece a što nije općenito zapaženo; ako ste opazili kakva podmetnuta Djela, kakva su i u najstarija vremena napisali neki nesposobni ljudi; ako štogod znate o dobu, domovini i djelima svetaca, o častima koje su im se iskazivale, o njihovim spisima ili spisima drugih o njima; ako mi to uslužno priopćite, bit ću vam zahvalan. Ako pak bude koga tko radije želi sam izgladiti i objaviti te svoje radove, posve ga potičem da to učini: ne želim ništa unaprijed ubrati osim ako on sam to ne odobri: poslužit ću se time i uvrstit ću u svoje djelo kad to objavi. Ako bude smatrao boljim da u mojem većem djelu objavi što god to jest, rado ću to izdati pod njegovim imenom, kao što sam već u ove sveske uvrstio radove nekih.

Denique si quæ in historiis ad Sanctos pertinentia observastis, vulgo non animadversa; si quæ Acta spuria, qualia etiam antiquissimis temporibus quædam fuere ab ineptis hominibus conscripta; si quid circa Sanctorum ætatem, patriam, res gestas, habitos iis honores, scripta eorum, aliorumve de iis; hæc si officiose suggesteritis, gratiam habebo. Sin erit, qui suas illas expolire et edere lucubrationes malit, omnino id ut faciat hortor: nolo, nisi id ipse probet, præcerpere quidquam: utar, et in opus meum derivabo cum ediderit. Si satius duxerit in majori opere meo id quodcumque est publicare, edam lubens illius nomine, ut jam quorumdam inserui hisce tomis lucubrationes.

Naprijed, učeni muževi, prihvatite se toga slavnoga i hvalevrijednoga proučavanja, barem kada vam javna služba i obveza vaše dužnosti dopuste toliko dokolice. Neki prikupljaju novce starih, natpise s grobova, slavoluka i drugih spomenika, pa i likove samih bogova, rasvjetljuju ih učenim opaskama i iznose na svjetlo dana. Vjerujte mi, ovdje je veća čast i kod samih smrtnika, barem onih koji ispravno sude o stvarima, i kod svetaca, koji jedini ili najbolje razumiju u čemu se sastoji pravo dostojanstvo. Steći ćete veću i sjajniju nagradu za trud, ne isprazne slavice koju bi vam možda udijelili oni od kojih ni pohvalu ne biste smatrali lijepom, nego će se tim radovima i proširiti štovanje svetaca i potaknuti duhovi mnogih da prigrle krepost: iz čega vam se nužno mora vratiti velika korist. Znam da se oni koji su vješti peru najčešće trude njime steći sjaj imena, naklonost vladara i visoke službe u državi. Ali ne dvojite: sveci kojima posvetite svoje pero obilnije će vas nagraditi vječnom plaćom.

Agite viri eruditi, capessite præclarum illud et laudabile studium, saltem cum otii tantum Resp. vobis atque officii vestri ratio permittit. Quidam nummos veterum, inscriptiones sepulcrorum, arcuum, rerumque aliarum, Deorum etiam ipsorum imagines conquirunt, eruditis observationibus illustrant, eduntque in lucem. Mihi credite, major hic honos, et apud mortales ipsos, qui quidem recte de rebus sentiunt, et apud Sanctos, qui qua in re sit vera dignitas sita, vel soli, vel optime intelligunt. Majus lucentiusque pretium operæ referetis, non inanis gloriolæ, quam tribuerent fortasse vobis ii, a quibus nec laudari pulchrum censeatis; sed illis e lucubrationibus et cultus amplificabitur Sanctorum, et multorum ad complectendam virtutem stimulabuntur animi: quibus ex rebus magna ad vos redeat utilitas necesse est. Scio eos plerumque qui stylo valent, eniti ut eo splendorem nominis comparent, favorem Principum, ampla in repub. munia. Sed ne dubitate, Sancti, quibus stylum dicabitis vestrum, plenius munerabuntur, perenni mercede.

A oni koji nemaju namjeru objaviti svoje radove, neka barem podijele ono što su o svecima pronašli ili iskopali. Kad se glasoviti muž Andrija du Saussay latio sastavljanja djela Martyrologium Gallicanum, uputio je pisma, kako sam svjedoči u djelu Apparatus ad idem Martyrologium, 26. poglavlje, svim stolnim crkvama toga najkršćanskijega kraljevstva, kojima je naznačio zamisao poduzetoga djela te zamolio predstojnike i druge ugledne muževe da se udostoje podijeliti pomagala koja im je Bog stavio u ruke, iz svoje iznimne pobožnosti prema samomu Bogu, osobite odanosti prema svecima zaštitnicima toga carstva i ljubavi prema zajedničkoj majci, to jest Francuskoj. I gotovo su posvuda, kako kaže, ta pisma bila primljena s naklonošću; i gotovo su odasvud stigli odgovori koji su ga poticali da predano nastavi započeti posao. Željama su obilno pogodovali crkveni poglavari i stolni dostojanstvenici. Svi su obećavali pomoć: neki obilnu i brzu; drugi, koji su oplakivali crkvena svetišta spaljena u prošlom stoljeću, ipak su obećavali da će prikupiti i što brže poslati ostatke koje uzmognu iskopati iz pepela kao svjedočanstva svete starine, a u međuvremenu su ga opominjali da djeluje muževno. Ostali su vjerni svojim riječima, a neki su iznad svake nade pružili više negoli je očekivao. Bilo je posve malo onih koji obećanu pomoć nisu uložili prema svojim snagama. A oni koji nisu poslali potpore, većinom su ispričnim pismima naveli razloge, ponajviše uzete iz pljačke arhiva.

At quibus edere sua animus non est, ii saltem quæ de Sanctis repererint, eruerintve communicent. Cum Martyrologium Gallicanum componere aggressus est Andreas Saussaius v. cl. litteras dedit, ut ipse testatur in Apparatu ad idem Martyrolog. cap. 26, ad omnes Christianissimi illius regni Cathedrales Ecclesias, quibus instituti operis meditationem significavit, et Antistites aliosque viros primarios rogavit, ut subsidia quæ Deus ipsorum in manibus collocasset, pro sua in Deum ipsum eximia pietate, in Sanctos imperii illius tutelares singulari devotione, suoque in communem matrem, Galliam nimirum amore, impertiri dignarentur. Et acceptæ quidem fere ubique fuerunt, ut ait, eæ litteræ cum favore; dataque undique ferme responsa, cæpta ut persequeretur intento animo hortabantur. Vos tis Præsules Proceresque Cathedratici affatim aspirabant. Opem omnes pollicebantur: nonnulli uberem et promptam; alii, qui combusta superiori seculo sacraria Ecclesiastica deplorabant, nihilominus quas ex cineribus possent eruere reliquias, sacræ antiquitatis indices, se collecturos atque ocyus transmissuros promittebant; interim commonefaciebant ut viriliter ageret. Verbis potiores steterunt, supraque spem nonnulli plura quam expectabat præstitere. Pauci fuerunt admodum, qui promissam opem pro viribus non impenderint. At qui non transmiserunt suppetias, excusatoriis plerique litteris causas (ut plurimum petitas ex archivorum direptione) prodidere.

Uzdajem se da će biti veoma mnogo onih, ne samo iz iste najuljuđenije Francuske, gdje doista postoje takva obilna i slavna blaga, nego i iz ostalih pokrajina, koji će s jednakom dobrohotnošću priskrbiti stare spomenike koje posjeduju, ne samo na hvalu svojih pokrajina, crkava i samostana, čija će se izvanredna svjetlila iznijeti na vidjelo, nego ponajprije za uvećanje slave Božje, na čast svetaca i radi stjecanja njihove zaštite.

Confido fore quam plurimos, non modo ex eadem humanissima Gallia, ubi sane ejusmodi ampli et illustres extant thesauri, sed et ceteris ex provinciis, qui pari benevolentia suppeditent quæ habent vetera monumenta, non tantum ad suarum provinciarum, Ecclesiarum, cœnobiorum, quorum egregia lumina producentur, laudem, sed ad Dei potissimum gloriam augendam, Sanctorumque honorem, et ad horum conciliandum sibi patrocinium.

§ III. Što pisac traži od inovjeraca.

§ III. Ab heterodoxis Auctor quid poscat.

Braćo. Ne zazivam ovim ljubaznim imenom one koji su, premda su trebali okusiti kako je dobro i ugodno da braća žive zajedno, radije odlučili slijediti požude zablude te, pobjegavši iz samostana i odbacivši kukuljicu koja im je mogla biti neprestani poticaj na očuvanje nevinosti, ugađati tjelesnim nasladama gdje god mogu. Ti ljudi, premda se ne stide majku svih kršćana, Crkvu, po kojoj su i oni sami i nekoć njihovi preci krštenjem rođeni Kristu, nazivati najgnjusnijom bludnicom, a njezine sinove, presvete monahe, čijim su propovijedanjem nekoć Englezi, Nizozemci, Normani, Nijemci i drugi njihovi pređi bili poučeni u vjeri, slugama Antikrista; premda nastoje sijati istrebljujuće ratove širom svih naroda; premda otrovnim kletvama progone kršćanske vladare, vlasti od Boga postavljene; premda na sve bljuju pogrde; premda mrze kršćansku ljubav, koja je znak sinova Božjih, ipak žele da ih se naziva braćom i svoje istomišljenike nazivaju braćom u Kristu. Kao što oni svojim lakrdijaškim bezobrazlukom napadaju same svece, tako će lajati i gristi i ovo moje djelo. Neka laju koliko hoće i neka ga ismijavaju svakim ruganjem. Ne bi bilo teško suzbiti njihovu glupost, ali njima ne pišemo i nimalo ne marimo za sudove onih čije je spasenje gotovo beznadno.

Fratres. Non eos amabili hoc compello nomine, qui cum gustare debuissent quam bonum et jucundum sit habitare fratres in unum, maluerunt sequi desideria erroris, et profugi e cœnobiis, abjecto cucullo, qui innocentiæ retinendæ iis perpetuus hortator esse poterat, carnis voluptatibus qua possent indulgere. Hi, cum matrem omnium Christianorum Ecclesiam, a qua et ipsi, et eorum proavi olim, Christo per baptismum generati sunt, turpissimam meretricem, ejusque filios, sanctissimos monachos, quorum prædicatione fidem olim Angli, Batavi, Nortmanni, Germani, et alii ipsorum majores, edocti sunt, Antichristi ministros appellare non erubescant; cum bella serere internecina per omnes late gentes conentur; cum virulentis maledictis Principes Christianos, ordinatas a Deo potestates, insectentur; cum in omnes convicia evomant; cum Christianam caritatem, quæ signum est filiorum Dei, oderint; Fratres tamen dici volunt, et Fratres in Christo appellant gregales suos. Hi ut Sanctos ipsos scurrili sua petulantia incessunt, hoc etiam allatrabunt et mordebunt opus meum. Latrent ut volunt, et omnibus id sannis irrideant. Non esset difficile eorum retundere stoliditatem; verum iis non scribimus, eorum judicia nihil moramur, quorum desperata prope est salus.

Na vas smjera ovaj moj govor, koji ste ili nepromišljeno zavedeni nagovorom tih nesposobnih učitelja, ili odgojeni među onima koji naopako misle, od malih nogu upili iskrivljena mišljenja o božanskim stvarima; ipak niste toliko otvrdnuli svoje duše da ne biste, ako biste pouzdano spoznali da ste u zabludi, smjesta htjeli vratiti korak. Imate svakako barem povod da posumnjate i ozbiljno istražite istinu, jer dobro znate da suprotno misle tolike pokrajine koje netaknutom čuvaju vjeru primljenu od predaka, i znate da u njima žive toliki najučeniji i najčestitiji muževi koji i napisanim knjigama, i javnim naučavanjem, i ostalim načinom života uvjeravaju u ista otajstva vjere očuvana od apostolskih vremena. Ali ako možda nikada niste upravili misao na to, uzmite ipak jednom u ruke ove knjige, bilo radi istraživanja starine, bilo radi zadovoljenja znatiželje na bilo koji način; molim vas samo da barem nakratko obratite pozornost.

Ad vos meus hic spectat sermo, qui vel temere horum persuasione decepti ineptorum magistrorum, vel inter perverse sentientes educati, a teneris unguiculis sinistras imbibistis de rebus Divinis opiniones; non ita tamen obfirmastis animos, quin si errare vos, certo intelligeretis, velletis illico pedem reflectere. Habetis certe quidem dubitandi saltem et de veritate serio inquirendi occasionem, cum non nesciatis contra sentire tot provincias, quæ acceptam a majoribus religionem inviolatam tuentur, inque iis tot versari noveritis doctissimos atque integerrimos viros, qui et scriptis libris, et palam tradenda doctrina, et reliqua vitæ ratione, eadem ab Apostolicis temporibus servata fidei mysteria persuadent. Verum si ad illa fortassis numquam cogitationem applicueritis, sumatis tamen aliquando hos in manus libros, vel antiquitatis scrutandæ gratia, vel quoquo modo explendæ curiositatis; illud vos rogo, ut advertere tantisper animum velitis.

Uvidjet ćete da je ne samo u ovim kasnijim stoljećima, nego od samoga početka naše vjere, u određivanju vjerskih dogmi i u prosuđivanju svakoga spora koji bi nastao o vjeri, vlast rimskoga prvosvećenika bila vrhovna i presveta: njegovom su odlukom sazivani opći sabori i njegovim su sudom odobravani; svi ostali dijelovi kršćanske države bili su poduprti i učvršćeni njegovim savjetom. Razumjet ćete da su štovanje i zazivanje svetaca bili uobičajeni i u onim prvim junačkim vremenima; da su njihove moći bile časno pohranjene i čuvane; da je uvijek cvalo vršenje dobrih djela; da nema nikakva traga onoj pripisanoj svetosti koju vam utuvljuju oni vaši brbljavci. Nećete pronaći nikoga iz cijele prošle starine toliko mahnita da bi rekao kako Bog predviđa i prisiljava da se čine sramotna djela koja sam zabranjuje i kažnjava, niti da je ikomu prošlo nekažnjeno što ih je počinio, koliko god bio prožet vjerom, ako zajedno s time nije donio dostojne plodove pokore. Naučit ćete da se u euharistiji istinski prima Krist, začetnik našega spasenja; da po drevnom obredu treba ispovijedati grijehe svećenicima; da njih moraju zarediti biskupi kako bi mogli valjano obavljati svoju službu; da je običaj da biskupi pomazuju vjernike krizmom, a svećenici umiruće posvećenim uljem, u sakramentu osobite milosti kojom se ovi naoružavaju protiv đavolskih spletki u tom posljednjem činu života, a oni protiv bijesa tirana. Naposljetku ćete spoznati da je od početka u Crkvi postojala ista čistoća vjere, ista stega ćudoređa, ista razlika crkvenih stupnjeva i isto obdržavanje obreda.

Perspicietis, non hisce tantum posterioribus seculis, sed ab exordio nostræ religionis, Romani Pontificis in definiendis fidei dogmatis, atque omni quæ de fide oriretur controversia dijudicanda, supremam et sacrosanctam fuisse auctoritatem: ejus nutu indictas synodos generales, ejus probatas judicio; ceteras omnes partes Christianæ Reip. ejus consilio fultas fultas firmatasque. Intelligetis venerationem invocationemque Sanctorum, primis etiam illis heroicis temporibus usitatam; eorum reliquias honorifice conditas, servatas: bonorum operum semper exercitationem viguisse: nullum imputatæ illius sanctitatis, quam vobis vestri illi rabulæ inculcant, vestigium. Neminem reperietis ex omni retro antiquitate ita furiosum, ut Deum quæ vetat ac plectit flagitia, diceret ut fiant providere ac cogere: neque cuiquam impune cessisse, quod ea perpetrarit, quantumvis fide esset imbutus, nisi una dignos fecerit pœnitentiæ fructus. In Eucharistia vere suscipi Christum nostrae salutis auctorem discetis: confitenda esse veteri ritu Sacerdotibus peccata: hos consecrari debere ab Antistitibus, ut apte munus valeant suum exequi: inungi solere et chrismate fideles ab Episcopis, et a Sacerdotibus moribundos oleo consecrato, in peculiaris gratiæ, qua hi adversus diaboli machinamenta in extremo illo vitæ actu, illi adversus tyrannorum furorem armarentur, sacramentum. Eamdem denique a principio extitisse cognoscetis in Ecclesia fidei puritatem, eamdem morum disciplinam, eamdem Ecclesiasticorum graduum differentiam, eamdem cæremoniarum observantiam.

Zatim vas potičem na to da, kada to prozrete dok vam Bog prosvjetljuje duše, ne otvrdnete svoja srca, da zbog straha od gubitka neznatne koristi i isprazne časti ne izgubite vječno kraljevstvo. Ovdje imate gotovo nebrojene primjere koje možete slijediti, primjere onih koji su ono što im je bilo sveto smatrali štetom samo da bi stekli Krista; koji su podnijeli i najteže tjelesne muke, a ne samo gubitak imetka i dostojanstva, kako ne bi izdali spoznatu istinu. Ali moći ćete štovati i Božju providnost u njihovoj zaštiti te njegovu darežljivost u nagrađivanju njihove kreposti. Njemu se predajte, pružite ruke istini i prigrlite svetost života koju ona propisuje.

Illud deinde vos hortor, ut cum hæc perspexeritis Deo animos vestros collustrante, ne corda obduretis, ne tenuis emolumenti vanique honoris amittendi metu, regnum amittatis æternum. Habetis hic quæ sequamini exempla prope innumera eorum, qui quæ sibi fuerunt, sacra arbitrati sunt detrimenta ut Christum lucrifacerent; qui etiam gravissimos cruciatus corporis pertulere, non modo facultatum et dignitatis jacturam, ne agnitam veritatem proderent. Sed et Dei vobis licebit venerari in iis protegendis providentiam, in eorum muneranda virtute liberalitatem. Illi vos date, date veritati manus, et quam illa præscribit vitæ sanctimoniam amplectimini.

§ IV. Što pisac moli od pobožnih čitatelja?

§ IV. Quid pios Lectores roget Auctor?

Vas želim za čitatelje svoga djela. Da bih ponajprije vama koristio, poduzeo sam sav ovaj trud. Svecima pisanje nije potrebno; nekima učenima nije mnogo potrebno; a neki ga neće htjeti ni prelistati jer teže za otmjenošću izričaja, za koju sam prije priznao da mi je bila najmanja briga. Vi koji tražite blago, a ne sjaj škrinje u kojoj se skriva, radije ćete ovo, kako se nadam, čitati: niti ćete pridavati važnost tome je li prost omotač u koji je umotana dragocjena ogrlica kreposti koju tražite, ili je prosta školjka koja u sebi zatvara biser. Da bih vama poslužio, kako ne bi bilo ničega o što biste se spotaknuli, dodao sam bilješke, predgovore i drugo, u čemu će neki učeni smatrati da je uložen beskoristan trud. A bilo je, kao što sam prije napisao, i onih koji su smatrali nedostojnim učena muža bilježiti toliko mnogo toga, i to možda očiglednoga. Najprije ću ja sam sebe izdvojiti iz broja onih kojima sam dao naziv učenih; a zatim ne odbijam biti prezren samo da bih koristio. Znam da vama neće biti ni beskorisno ni neugodno znati gdje se nalazi neki grad koji se spominje, u koje se doba dogodilo ono što se pripovijeda i kojega se dana štuje neki svetac. I mi sami nekoć, dok još nismo bili toliko upućeni u ovo proučavanje, ponekad smo to tražili. Ta tko može sve znati ili pamtiti? Pa ni oni sami koji ovo kude.

Vos mihi volo operis mei Lectores. Vobis præcipue ut prodessem, hunc omnem laborem suscepi. Sancti scriptione non egent: eruditi quidam non multum; quidam etiam volhere hæc nolent, quia dictionis elegantiam consectantur, cujus ante professus sum minimam mihi fuisse curam. Vos qui thesaurum quæritis, non capsæ, qua latet, splendorem, libentius hæc, ut spero, legetis: neque illud pensi habebitis, an vile sit opertorium, quo pretiosum quod quæritis virtutum involutum est monile; an vilis concha, quæ unionem concludit? Vobis ut servirem, ne quid esset ubi cespitaretis, annotationes, præfationes, aliaque adjeci; in quibus docti quidam inutilem positum esse laborem censebunt. Et fuerunt, ut ante scripsi, qui indignum viro erudito arbitrarentur, adeo multa, et forte obvia, annotare. Primum ego me illorum, dederim quibus eruditorum appellationem, secernam numero; dein contemni ut prosim non abnuam. Scio vobis nec inutile, nec injucundum fore, nosse ubi sita sit urbs quæpiam cujus mentio occurrit; qua ætate quæ narrantur gesta sint, quo die colatur Sanctus quispiam. Ipsi hæc olim, minus adhuc in hoc studio versati, requirebamus non numquam. Et quis nosse aut meminisse omnia potest? Nec ii quidem ipsi, qui hæc reprehendunt.

Vas pak sada potičem da pobožno štujete svece čije slavne borbe ovdje čitate, čistom molitvom, kipovima, slikama, kapelicama podignutim u njihovu čast i drugim načinima koje odobrava kršćanska pobožnost i koje će svakomu savjetovati njegova vlastita bogoljubnost. Običavaju se katkad, po Božjoj odluci, u određenim vremenima pronaći i časno prenijeti tijela nekih svetaca te se tada gotovo uvijek urese novim čudesima kako bi se njima raspalila krepost naroda. Možda isti najdobrostiviji Vladar svijeta potiče i duhove nekih ljudi da prepišu, izglade i objave Djela tih istih svetaca kako bi se mogla rasplamsati pobožnost mnogih prema njima. O kad bih barem ubrao taj plod svojih noćnih bdjenja, da se mojim trudom barem jednomu iz onoga slavnoga zbora nebesnika iskaže zaslužena čast i da se ovomu svijetu koji srlja u propast pribavi njegova zaštita!

Vos vero nunc hortor, ut quorum illustria hic certamina legitis, religiose veneremini Sanctos, casta prece, ac statuis, imaginibus, sacellis eorum honori positis, modisque aliis, quos Christiana probat devotio, et sua cuique suadebit pietas. Solent quandoque, Dei nutu, certis ætatibus quorumdam reperiri et honorifice transferri Sanctorum corpora, ac tunc fere novis decorari miraculis, ut populorum iis virtus inflammetur. Fortassis et quorumdam hominum idem benignissimus mundi Rector mentes impellit, ut eorumdem Divorum Acta describant, expoliant, evulgent, ut multorum adversus eos accendi religio queat. Utinam vel illum feram fructum lucubrationum mearum, ut uni saltem e glorioso illo Cælitum cœtu meritus mea opera redhibeatur honos, ejusque concilietur pessum eunti mundo patrocinium.

Ali nikakva vaša služba neće biti draža svecima, nikakav dar prihvatljiviji, negoli ako budete nasljedovali njihova dobročinstva. Imate veoma mnogo i najsjajnijih primjera svih kreposti. Svaki neka sebi postavi barem jedan koji će sam htjeti izraziti svojim ponašanjem. Ako se to dogodi, ni ja se nikada neću pokajati zbog pisanja, ni vi zbog čitanja.

At nullum Sanctis gratius erit obsequium vestrum, nullum acceptabilius donarium, quam si eorum benefacta imitemini. Habetis omnium virtutum plurima et clarissima exempla. Unum saltem singuli proponite vobis, quod exprimere ipsi moribus velitis. Id si evenerit, neque me scriptionis, neque lectionis vos unquam pœnitebit.

Naposljetku vas molim i zaklinjem da za mene molite Boga i svece, kako bih mogao prikladno istražiti, srediti i rasvijetliti ova njihova Djela, a ponajviše kako bih sam svoje običaje oblikovao prema njihovu pravilu, poduprt naklonošću svetaca i ojačan božanskom milošću; te da naposljetku postignem to da, uvršten jednoga dana s vama u slavno društvo svetaca, zaslužim očima uma vječno promatrati i najslađim razgovorima s vama slaviti ono što sada ne mogu ni riječima objasniti ni razumom dovoljno dokučiti.

Demum vos obsecro obtestorque, ut pro me precemini Deum ac Sanctos, ut et apte pervestigare, ordinare, dilucidare hæc eorum Acta valeam; et potissimum mores ipse meos ad eorum normam effingam, Sanctorum fultus favore, Divina gratia roboratus: illudque postremo assequar, ut vobiscum in Sanctorum aliquando gloriosum contubernium cooptatus, quæ neque verbis explicare, neque satis intelligentia assequi nunc possum, æternum contemplari mentis oculis merear, ac dulcissimis vobiscum prædicare sermonibus.

Svezak I Kalendar godine