IMAŠ, PREČASNI PRELATE, a i vi, najpobožniji oci samostana u Liessiesu, po kojim sam piscima i čijim primjerom potaknut pristupio izradi ovoga djela; na što gledam i kojim redom napredujem; koliko je istinito i vjerojatno ovo što iznosim; tko je dosad pridonio pomoći i iz kojih sam izvora većinu toga crpio; što tražim od čitatelja, a osobito od vas: jer vi ste mi umjesto veoma mnogih, budući da sam često iskusio i vaše rasuđivanje i učenost u ispitivanju svetih starina, i spremnu revnost u njihovu istraživanju, i dobrohotnost u njihovu dijeljenju. Nadam se također da mi neće nedostajati ni pomoć vaših molitava: oslonjen na njih, i zrelije ću i točnije dovršiti ovo djelo i marljivije ću se posvetiti nasljedovanju primjera svetaca koje spominjem. A doista više zaštite polažem u te vaše svete molitve negoli u bilo kakvu marljivost ili napor, moj ili drugih. Niti me to moje uvjerenje dosad prevarilo. Reći ću otvoreno: smatram da je jedan od glavnih zaštitnika ovoga djela na nebu, koji mi od Boga isprošuju život, snagu, dokolicu i svjetlo uma, vaš nekoć presveti opat ANTUN WINGHE. Jer on nije mogao na nebesima promijeniti onu namjeru koju je ovdje tako sveto bio prihvatio, premda sada jasnije prozire moju slabost i u kakvoj sam tami grijeha i neznanja obavijen. I doista, nakon što je on preminuo, činilo mi se katkad da sam sretnije negoli sam se nadao razmrsio teškoću koja je odasvud iskrsnula pred ovim djelom: to sam pripisao njegovu zagovoru, i to, kako smatram, ne s ispraznom vjerom. Nadam se da se vi nipošto ne želite razilaziti ni sa sudom ni s dobrostivošću najljubljenijega Oca. Molim dakle da uvijek iznova molite Boga, najdobrostiviju Majku Božju i sve svece da odobre i pobrinu se da ja dovršim ovo djelo, ali i da se moja nastojanja i običaji tako oblikuju da im više časti dođe od moga nasljedovanja negoli od moje pohvale, a meni i ostalim smrtnicima više koristi.
Ipak želim da ovo moje djelo primite onako kako sam i prije javno izjavio, kao LJUDSKU POVIJEST. Ako je štogod ponekad crpljeno iz knjiga Svetoga pisma, ako štogod iz provjerenih spisa starih, pravedno je da im pripada njihov ugled; onomu pak što je uzeto iz spomenika drugih povjesničara pripada onoliko ugleda koliko pojedini pisci zaslužuju. Ako spominjem štogod što sam vidio, neka o tome zaslužujem li u tome povjerenje prosude oni kojima je dobro poznat način moga života. Onomu što pripovijedam da se dogodilo prije moga vremena ne želim da itko vjeruje osim ako ne navedem od koga sam to primio: a tražim da se njima vjeruje ako su dostojni; ako pak nisu, neka se oprosti mojoj jednostavnosti što sam nepromišljeno povjerovao.
Ne smatram da igdje odstupam ni za širinu nokta od presvetih zakona vrhovnih prvosvećenika, odredaba sabora i odluka katoličkih otaca: i u to ulažem trud da iznesem najizvornija i najprovjerenija Djela svetaca. Ako sam ipak iznio na svjetlo dana štogod za što je Crkva htjela ne samo da se ne čita na svečanim crkvenim sastancima, nego ni da pobožni ljudi to ne čitaju u privatnom proučavanju, nego da bude prekriveno vječnom tamom, ili ako sam štogod nepromišljeno izrekao ili napisao što nije dovoljno suglasno s njezinim odredbama, to sam odbacujem i osuđujem. Niti sam svjesno ikomu dao naziv sveca ili blaženika komu ga nije dodijelio bilo sud Crkve, bilo pobožnost predaka, bilo ugled drevnih pisaca. Nisam spomenuo nikakva čudesa, proročanstva ni objave tajni nikoga tko se ne čini da uživa štovanje po općem pristanku Crkve, ili po nezapamćenom tijeku vremena, ili po spisima otaca i svetih muževa, ili po dugotrajnom znanju i dopuštenju Apostolske Stolice ili ordinarija, jer su takva nedavno zabranjena ponovljenim odredbama Vrhovnoga svećenika. Ako sam ipak gdjegod nepromišljeno pogriješio (jer za svjedoke uzimam svece i Boga, suca moje duše, da to nisam učinio hotimice niti ću ikada učiniti, pa makar mi zbog toga trebalo tisuću puta podnijeti smrt), nego ako sam gdjegod u toj vrsti iz neznanja zastranio, opomenite me, najučeniji i najpobožniji oci, ili bilo koji drugi ljubitelj istine; odmah ću ispraviti: i neću ispraviti samo ovo što je od tolike važnosti, nego ako sam u bilo čemu drugom, ma koliko neznatnom, pogriješio u pogledu kronologije, topografije, samih Djela ili bilo koje druge stvari, čim od koga doznam istinu, smjesta ću opovrgnuti. Molim Vječnu Istinu da prosvijetli vaše i moje umove te da vodi moje pero, sve dok nas, nakon što dovršimo ova proučavanja, trudove i nevolje, ne udostoji vječnim gledanjem i uživanjem sebe.
✠