Str. 126, nakon „Sv. Genoveva djevica, u Parizu u Galiji”, dodaj: „Sv. Eustadije opat, u Dijonu u Burgundiji.”
Na istom mjestu među izostavljene dodaj: „Sv. Teodorik, knez Glamorgana u Walesu, pučki sv. Tewdricke, navodi se na ovaj dan kod Wilsona u novom izdanju martirologija. Odgodit ćemo dok ne dođemo do pouzdanijih podataka, a ne samo na temelju Godwinova svjedočanstva.”
Na istom mjestu, gdje se raspravlja o mletačkom duždu Ursu, izbriši ove riječi: „Ovo je Petar Orseolo, o kojemu je riječ 11. siječnja”, i stavi: „Je li ga Crkva uvrstila u popise nebesnika, nama je nepoznato, kako se kaže 11. siječnja kad se među izostavljenima raspravlja o drugom duždu Petru Orseolu.”
Str. 127, nakon onoga što stoji o sv. papi Anteru, dodaj: „Prenosi se da je on po božanskoj opomeni prenio u Rim tijelo sv. Martine djevice i mučenice, kako je gore rečeno uz 7. poglavlje njezinih djela pod slovom a.”
O svetim nikomedijskim mučenicima Teopemptu i Teoni.
Str. 127, na kraju, dodaj Uostalom, čini se da su to posve isti oni koji se ponovno navode 21. svibnja, a nazivaju se Teopomp i Sinezije. Tako Rimski martirologij: Istoga dana svetih mučenika Sinezija i Teopompa. Maurolico: Istoga dana sv. Teopompa, biskupa Nikomedije, i Sinezija, mučenika pod Dioklecijanom. Galesini: Ovoga istog dana sv. Genezija i Teopontija, koji, ojačani božanskom snagom, u Dioklecijanovu progonu, hrabro se boreći za Krista, porazivši protivnike odlaze po krunu u nebo. U bilješkama kaže da se Teopontije drugdje naziva Teopomp.
2 Da su to isti, izričito tvrdi Kanizije, ili tko je već pisac Njemačkoga martirologija, u kojem se 4. siječnja čita ovo: Također u Nikomediji svetih mučenika Teopontija biskupa i Sinezija, koji se ponovno niže 21. svibnja nabrajaju, a zaklani su pod najokrutnijim carem Dioklecijanom. Navode se također 4. siječnja u rukopisnom Florariumu: Istoga dana Teopompa biskupa i Sinezija mučenika. I u dodatku Kölnske kartuzije uz Usuarda: U Nikomediji pod Dioklecijanom Teopompa biskupa i Sinezija mučenika.
3 Jasnije je očito da su to isti iz Djela koja nam je iz rukopisa Kölnske kartuzije poslao naš Ivan Grothuis, a koja se posve slažu s pohvalom koju smo gore donijeli iz Mineja. Gotovo isto spominje Petar de Natal; 5. knjiga, pogl. 33. Isto, ali, kako sam priznaje, od sebe ispravljeno, navodi Bivarije u djelu Dextri Chronicon uz god. 300., tumačenje 4., br. 6. Jer u toj se Kronici nalazi ovo: U Nertobrigi u Keltiberiji svetih mučenika Sinezija i Teopompa. Ne nedostaje ni onih koji smatraju da su oni bili biskupi dvaju španjolskih gradova, premda ne navode koji su to bili. Bivarije smatra da se ova Nertobriga, koju spominje i Ptolemej u 2. knjizi, pogl. 6, sada zove Almuñia, smještena uz rijeku Salon, između Bilbilisa i Zaragoze. Jer kod istoga Ptolemeja u 2. knjizi, pogl. 4 postoji i druga Nertobriga, za koju sam piše da se sada zove Fregenal. Od njega se u pogledu obaju gradova razilaze drugi koje navodi Ortelije pod natuknicom Nertobriga.
4 To što se kaže da je Teopomp bio na čelu Nikomedijske crkve, Baronije ne odobrava: „Jer u ona Dioklecijanova vremena”, kaže, „pouzdano je da je najprije stolovao Ćiril, a zatim Antim.” To je doduše sigurno poznato iz Djela sv. Inde i Domne, a reći ćemo i 27. travnja uz životopis sv. Antima. Ali zašto Teopomp ne bi mogao biti Ćirilov prethodnik? Zatim, u Djelima koja ćemo donijeti ne kaže se da je bio nikomedijski biskup, premda to ima Petar de Natalibus.
5 Naslov Djela u kölnskom kodeksu bio je ovakav: Uoči nona siječnja (4. siječnja). O sv. Teopompu biskupu i Sineziju, koji se zove i Teona, mučenicima. Isto pak znače Teopempt i Teopomp, to jest od Boga poslan: ono prvo od πέπεμπται, a ovo od πέπομπα. iz rukopisa Kölnske kartuzije prepisao Ivan Grothuis iz Družbe Isusove.
U prvoj godini svogaa progona car Dioklecijan, došavši iz Rima, uđe u grad Nikomediju, u kojem dade načinitib mnoge idole. Dogodi se pak nakon nekoliko dana da s prigradskih imanja u grad uđe Božji muž, biskup imenom Teopomp; on je naime prvi koji je podnio mučeništvo na početku progona najopakijega Dioklecijana. I reče sveti muž Dioklecijanu: „Nisu to bogovi kojima se ti klanjaš, srebrni ili zlatni, drveni ili kameni: niti mogu disati niti govoriti, niti mogu ikakvo dobro ili zlo učiniti. Svemogući pak Bog sam je stvorio nebo i zemlju, more ujedno i sve što je u njima.” I kad je o tome i o veoma mnogim drugim stvarima o kršćanskoj vjeri raspravljao, car mu srdit reče: „Nisam te pozvao da držiš mnoge govore, nego želeći da se odmah pokoriš, zapovijedam ti da prineseš žrtvu bogu Apolonu.” Odgovori sv. Teopomp rekavši: „Ja takvim bogovima nikada ne prinosim žrtvu, niti ću se ikada bojati tvojih muka. Pisano je naime: Ne bojte se čovjeka koji ubija tijelo, a dušu ne može ubiti. Ti pak, imajući vlast nad mojim tijelom, čini što god hoćeš.”
2 Tada car zapovjedi da se naloži peć i da se sveti biskup baci u nju. Vojnici su je dakle silno ložili od jutra sve do podneva. Sveti im pak biskup reče: „Pričekajte malo, i ja ću vam pokazati snagu Gospodina Boga svojega, za čije sveto ime ovo trpim.” I rekavši to, odmah uskočivši, sjede nasred užarene peći. Oni su pak mislili da će odmah izgorjeti u vatri i umrijeti. A u pola noći blaženi muž, ustavši iz peći,c uđe u carevu ložnicu, pošto su se sva vrata sama od sebe otvorila, te probudivši ga reče: „Ja sam biskup Teopomp, čovjek Isusa Krista. Nisam umro kako si bio zapovjedio, nego evo živim.”
3 Čuvši to, Dioklecijan se silno uzbudio, te je zbog prevelikoga straha onijemio i ušutio. A kad je svanulo jutro, pozvao je svoje vojnike i rekao: „Možda niste uveli onoga kršćanina u užarenu peć, kao što sam vam zapovjedio.” Oni mu rekoše: „Da, Gospodaru, kako si naredio, bacili smo ga, i on je izgorio i umro još od jučerašnjega dana.” Tada je Dioklecijan ustao, izišao s vojnicima i stao pred peć. A sveti biskup Teopomp, vrativši se iste noći iz palače, ponovno je ušao u peć i bio je ondje: i čuo ga je car kako pjeva psalme i slavi Boga usred vrlo užarene peći. I silno se začudio. A kad je nepovrijeđen izišao iz peći, reče car nazočnima: „Zapazite kakvu moć ima magija kršćana. Čuo sam, naime, da u ime nekoga Isusa izvode svoje čarolije.” I zapovjedi u isti sat da se uhvati pas i baci u peć, želeći provjeriti čudo koje je svetac prije učinio. Ali je pas odmah izgorio.
4 Gledajući to, reče car čovjeku Božjemu: „Navalit ću na tebe mukama kao na bezbožnika, jer sam spoznao da si zavodnik i vračar.” I naredi da ga drže zatvorena u strogu pritvoru, i da mu se ne daje ni kruha ni vode, sve do dana kad ga bude htio saslušati na javnoj sjednici. Ostao je, dakle, čovjek Božji u tamnici dvadeset i dva dana bez hrane i pića, okrijepljen božanskom okrepom. Kad su ti dani istekli, reče car svojim vojnicima: „Idite i pogledajmo živi li možda još onaj kršćanin ili je mrtav.” Kad su ga našli vedra lica, kao da se okrijepio na kraljevskoj gozbi, car, ispunjen srdžbom, izvede blaženoga biskupa, i razdirući svoju haljinu, zapljeska rukama govoreći: „Dođite i vidite kolika je magija kršćana.” A blaženi biskup reče: „Dokle ćeš, najjadniji, imati zaslijepljeno srce, i ne spoznaješ pravoga Boga u kojega ja vjerujem? On je, naime, onaj koji mi daje snagu da te pobijedim, i da, svladavajući tvoja mučenja, ne držim ih ni za što.” Tada car, čuvši to i drugo od njega, zapovjedi da mu se iskopa desno oko i da mu se stavi u desnu ruku, te da ga tako vrate u tamnicu. Ondje, pošto se pomolio, velika svjetlost zasja u tamnici, i odmah se zjenica svetoga iskopanoga oka otvorila te postala čitava i zdrava kao i drugo oko.
5 Kad je car to vidio, silno se rasrdi i reče: „Tako mi spasa Rimskoga Carstva i velikoga Apolona, nipošto te neću slušati niti ti popustiti dok najprije ne pozovem moćnijega čarobnjaka koji može uništiti sva tvoja umijeća i čarolije.” Rekavši to, zapovjedi da ga ponovno zatvore u tamnicu. Poslavši dakle pisma u sve pokrajine da će svaki čarobnjak koji dođe i razriješi kršćanske čarolije primiti veoma mnoge časti i darove, dođe neki čarobnjak imenom Teona; on, stojeći pred Dioklecijanom, reče: „Prema zapovijedi vaše vlasti došao sam što sam brže mogao razriješiti čarolije kršćana, i kod mene se neće naći laži pred tvojim licem.” Čuvši to, car se obradova i reče: „Imam u tamnici nekog prvaka kršćana; ako razriješiš njegovu čaroliju, steći ćeš velike časti.” Njemu Teona reče: „Neka učini kakvo čudo pred mojim očima, i ja ću, dok ti gledaš, uništiti svako njegovo djelovanje.” Obradovan dakle car takvim riječima reče mu: „Ipak bih želio od tebe najprije vidjeti neki znak.” Teona reče: „Neka se dovede najdivljiji bik”; kad je doveden, odmah izgovori neke riječi na bikove uši, i odmah se bik raspolovi na dva dijela. Tada car zadivljen reče: „Uistinu si ti sposoban razriješiti čarolije kršćana.” A čarobnjak reče: „Pričekaj malo i spoznat ćeš čudesno učinjeno čudo, o care.” I rekavši to, zapovjedi da mu se donese vaga, pa izvaga oba dijela bika, i nađoše se jednaka.
6 Odmah dakle Dioklecijan zapovjedi da mu se dovede sv. biskup Teopomp, i postavi ga nasuprot čarobnjaku govoreći mu: „Znajući da si zavodnik i čarobnjak, došao je stoga ovaj čarobnjak iz egipatskoga kraja. I želim spoznati tko je od vas moćniji čarobnjak.” Tada Teona reče biskupu: „Dvije ću vještine čarobnjačkoga umijeća sada izvršiti nad tobom; i ako ti ništa ne naškode, povjerovat ću u tvoga Boga.” I načinivšid čarobne kuglice od brašna, dade ih biskupu. On ih uze i pojede, i zasladiše se u njegovim ustima poput meda, te mu ne nanesoše nikakve tegobe. Vidjevši to, Teona se zapanji i reče: „Još ću jedno čudo čarobnjačkoga umijeća izvršiti nad tobom. Ako ti ne naškodi, povjerovat ću u tvoga Boga.” I uzevši čašu vode, stavi u nju čarobnu kuglicu, zazva nad njom imena najmoćnijih demona da otrov postane jači, te pruži Svecu da popije. Kad je on to bez ikakve ozljede ispio, Teona odmah padne pred noge svetoga biskupa i reče: „Nema drugoga Boga, niti se ni u koga drugoga valja uzdati ni na koji način, osim jedino u samoga Isusa.” Zatim reče caru: „Kršćanin sam i klanjam se Raspetomu.” Čuvši to, car se silno uznemiri i povika rekavši: „Velike su pojave koje se događaju po čarolijama kršćana.” I zapovjedi da obojicu uvedu u tamnicu, gdje sveti biskup, poučivši Teonu u vjeri, promijenivši mu ime, nazva gae Sinezijem, to jest razumnim, zato što je čistim srcem spoznao Krista Boga i Gospodina, te ga krsti.
7 Sutradan pak zapovjedi car da mu se dovede sveti biskup, i prignuvši glavu reče mu: „Zdravo, učitelju čarobnjaka.” A kad nije htio žrtvovati bogovima, zapovjedi da ga razapnu po zemlji svezana za kolce, polegnuta na leđa da gleda uvis. I dade donijeti odlomljeni dio stupa, koji je jedva moglo nositi osam muževa, i položiti ga na njegov trbuh. Ali kad se sveti biskup pomolio, stup se odmah sam od sebe podigne i padne daleko od njegova trbuha, odbačen gotovo petnaest lakata. Tada Dioklecijan zapovjedi da ga objese naglavce, da ga za vrat privežu za kapitel stupa ondje dolje i da ga ostave tako obješena od ranoga jutra sve do trećega sata dana. Nakon toga pak zapovjedi da se iznenada presiječe uže o kojem je visio, kako bi pod teretom razbijene glave i slomljena vrata najpogubnije izdahnuo. Kad je to učinjeno, sveti biskup božanskom snagom stade uspravno na svoje noge.
8 Nakon toga tiranin nad njim izreče smrtnu osudu; primivši je radosno, svetac velikim glasom reče: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina mojega Isusa Krista, koji mi je dao da prispijem do ovoga dana za kojim sam uvijek čeznuo. Molim te dakle, Gospodine, spomeni me se uvijek i u ovaj čas”, i rekavši to, prignuvši koljeno, posječen mačem u miru i ispovijedanju Trojedinoga Božanstva dovrši svoj put. Poslije car dade dovesti k sebi čarobnjaka koji je povjerovao u Krista; kad ga ni laskanjima ni prijetnjama nije mogao navesti na žrtvovanje, zapovjedi da ga spuste u iskopanu duboku jamu i zatrpaju zemljom, navevši odozgo ritajuće i divlje konje, pod čijim bi kopitima dugo gažen izdahnuo. A on, raširenih ruku u molitvi, preseli se Gospodinu. Mučeništvo su pak podnijeli preblaženi mučenici biskup Teopomp i Teona, koji se zove i Sinezije, pod carem Dioklecijanom u Nikomediji 4. siječnja.f
a Pet.: carstva.
b Pet.: zlatne kipove Apolona i Artemide.
c Isti dodaje: dok je pred njim išla nebeska svjetlost.
d Pet. i Bivar.: spirule.
e Σύνεσις, razumijevanje, pronicavost; συνίημι, razumijem.
f Pet. dodaje: Njihova su tijela pokopana u Nikomediji u istom grobu.
O sv. Meloru mučeniku.
Str. 136, stupac 1, nakon predgovora prije životopisa sv. Melora dodaj Neke su također prenesene u Armoričku Britaniju. To je očito iz ulomka djela Fragmentum hist. Franciæ a Ludovico Pio usque ad Robertum Regem, koje je u 3. svesku djela Scriptores Francici izdao Du Chesne; gdje se spominje da je Salvator, biskup Aletha, dok su Danci, koje je pozvao normandijski grof Rikard protiv chartreskoga grofa Teobalda, nadaleko pustošili Galiju, pohodio grad Pariz s veoma mnogim relikvijama svetaca, među kojima su bili dijelovi dragocjenih tijela Melora i Tremora; a kad je potom sklopljen mir između one dvojice grofova, vratio se kući ostavivši ondje dio relikvija sv. Samsona biskupa, koje je vojvoda Hugo Capet dao smjestiti u crkvu sv. Bartolomeja koju je sam proširio. Jesu li relikvije sv. Melora koje su ondje ostale poslije prenesene u grad Meaux ili odnesene drugamo, ne znamo.
Uz životopis sv. Genoveve djevice.
Str. 137, stupac 1, br. 1, redak 14, nakon Corisopitensi, dodaj: i u novom i starom Pariškom. A Saussay na taj dan piše ovako: U Parizu prijenos sv. Genoveve djevice, zaštitnice samoga kraljevskog grada; kad je opat Herbert vidio njezino sveto tijelo, koje je blistalo božanskim sjajem, pohranjeno u skromnijoj i staroj škrinji, pobrinuo se da se načini srebrna škrinja pozlaćena iznutra i izvana te ukrašena dragocjenim biserima, u koju je (pošto se on već bio oslobodio tijela) prečiste udove blažene Djevice svečanim obredom položio njegov nasljednik Robert iz La Ferté-Milona za kraljevanja sv. Ludovika: pobožno su djelo pobožnom darežljivošću promicali Robert, gospodar od Courtenaya, Vilim, naslovni biskup Avranchesa, i veoma mnogi građani kraljevskoga grada pobožno odani svojoj presvetoj zaštitnici. I ponovno isti Saussay 10. studenoga ima ovo: U Parizu podizanje tijela presvete djevice Genoveve, slavne zaštitnice samoga kraljevskog grada, učinjeno pobožnošću opata Roberta iz La Ferté-Milona, kad su dragocjeni ostaci tolike nebesnice premješteni iz stare škrinje u srebrnu škrinju ukrašenu zlatom i dragim kamenjem te smješteni unutar svetohraništa koje se uzdiže nad glavnim oltarom, kako bi se pobudila i njegovala pobožnost i poštovanje Parižana prema njihovoj blaženoj zaštitnici.
Ondje nakon br. 1, dodaj: U Pariškom brevijaru nalazi se poludvostruki časoslov o sv. Genovevi sa spomendanom sv. Marcela, pariškoga biskupa, o kojemu ćemo govoriti 1. studenoga. Razlog spomendana izlaže se u 5. čitanju: Stoga je Stjepan, u ono vrijeme pariški biskup, najpobožniji muž, zabrinut za spas puka, proglasio postove i javne molitve čitavomu narodu. I budući da se sjećao da pomoć bl. Genoveve, zaštitnice Parižana, zazvana u javnoj nevolji nekoliko puta nije izostala, te da je već prije poplava rijeke Seine jednom i drugi put bila smirena zaštitom blažene Djevice, učini se prikladnim da se njezino presveto tijelo u svečanom ophodu prenese u stariju baziliku blažene Bogorodice, kako bi sama slavna Djevica, zajedno s bl. Marcelom, drugim zaštitnikom istoga grada, pošla moliti za spas puka. U 6. pak čitanju stoji ovo: Ali je i pokraj starije bazilike sagrađena, na spomen potomstvu, crkva sv. Genoveve koja se zove OD ČUDA GORUĆIH (DE MIRACULO ARDENTIUM). Na taj se pak dan čita ova molitva: Bože, koji si uzvišenost bl. Genoveve očitovao mnogostrukom slavom kreposti, udijeli nam, molimo, da nas ona koja je na današnji dan po tvojoj milosti u ljudskim udovima ugasila požar strašnoga ognja, oslobođene i od paklenih ognjeva, prenese k radostima anđela. Po Gospodinu.
Str. 138, stupac 1, nakon br. 4, dodaj Pavao Burrerius, koji je nedavno na francuskom napisao životopis sv. Genoveve, nabraja koliko je puta od godine 1522. do 1625., uvijek uz djelotvornu pomoć, ta škrinja bila spuštana.
Ondje nakon br. 5, dodaj a zatim jednu odu, tri himna i dva grčka panegirika.
6 Osim onoga najopjevanijeg čuda svetoga ognja ugašenoga pomoću sv. Genoveve, često se u našoj Donjoj Njemačkoj događa i drugo, doduše manje glasovito, ali ipak divljenja vrijedno i pouzdano čudo. Postoji samostan sv. Nikole na Jezeru, u puku zvan Zum Laach (Maria Laach), benediktinskoga reda, u trierskoj biskupiji, udaljen nekoliko sati hoda od gradića Andernacha: njemu je u blizini selo slavno po uvijek nazočnoj zaštiti sv. Genoveve protiv oluja grmljavinskoga neba. Čim se naime počne čuti tutnjava gromova, odmah stanovnici, radi odvraćanja pljuskova, tuče, munja i napokon svake pogibelji od polja, trče u crkvu sv. Genoveve da zvone zvonima; ako pak oklijevaju, susjedi dolijeću i požuruju zvonjavu. I ona ne prestaje sve dok oni koji stoje vani ne ugledaju nekoliko gorućih svijeća iznad crkvenoga krova, koje nazivaju svijećama sv. Genoveve. To je dokaz odagnane nesreće koje su se bojali. Taj je obred potekao od predaka, kao i vjera u trajno čudo, to čudesnije što priprosti puk vjeruje da oni kojima je duša okaljana smrtnim grijehom uopće ne vide te svijeće; a nekima se doista i ne pokazuju. To je trajno dobročinstvo sv. Genoveve (ne one brabantske, koja se slavi nedaleko odande u selu Frauenkirchen), nego ove zaštitnice Parižana, patronice onoga sela i crkve. To smo doznali i iz nimalo dvojbenoga glasa, i iz najpouzdanijega svjedočanstva najozbiljnijih muževa koji su sami češće promatrali to čudo, kao i samih biskupa.
Str. 138, nakon pogl. 1 dodaj O ovome ćemo poslanstvu opširnije govoriti uz životopis sv. Germana 31. srpnja i sv. Lupa 29. istoga mjeseca.
Str. 139, nakon pogl. 3 dodaj a O sv. Anijanu, biskupu Orléansa, govorit ćemo 17. studenoga.
Str. 141, nakon pogl. 6, dodaj a Sv. Cilinija ili Celinija štuje se 20. listopada.
Str. 143, nakon pogl. 11, dodaj a Sv. Klotilda štuje se 3. lipnja. O ovoj crkvi drugo piše Saussay: Pokopana dostojnim pogrebom u bazilici apostola Petra i Pavla, koju je kralj Klodvig na njezin poticaj bio sagradio na pariškom brdu, zablistala je tolikim čudesima da je odonda naslov svete crkve obilježila svojim imenom. To se jasnije pobija iz drugoga mjesta u životopisu, gdje u 10. poglavlju, br. 42, stoji ovo: Oko ovoga dakle groba, isprva pokrivenoga skromnim drvenim pokrovom, slavne uspomene kralj Klodvig itd.
Str. 144, nakon pogl. 3, dodaj a Saussay, ne znamo po kojem piscu, piše: Hune koji su provaljivali u Galiju i teškom opsadom pritiskali Pariz porazila je svojom molitvom i zaslugama. Ali ovdje se izričito kaže: Vojsci Huna ne samo da se molitvama oduprla dok je dolazila izdaleka, nego je svojim molitvama kod Boga ishodila i to da se ne usude ni približiti Parizu.
O sv. Eustadiju, opatu dijonskom u Burgundiji.
U Dijonu, glavnom gradu Burgundskoga Vojvodstva, postoji preslavni cenobij sv. Benigna mučenika, koji se štuje 1. studenoga. O tom se cenobiju govorilo 1. siječnja u životopisu sv. Vilima opata. Popis svih opata donosi Klaudije Robert u svome djelu Dijon, i među njima kao prvoga nabraja sv. Eustadija, za kojega kaže da je pokopan pokraj tijela sv. Benigna, a pokraj njega senator sv. Hilarije i njegova supruga sv. Kvijeta, roditelji sv. Ivana iz Réômea, koji se štuje 28. siječnja, a o kojima ćemo govoriti 28. studenoga. Eustadije pak, kaže isti Robert, pripovijeda se da je bio sin sv. Grgura, biskupa Langresa, na rubu nekoga prijepisa kataloga opata ovoga samostana. Životopis sv. Grgura imaš 4. siječnja.
Rođendan za nebo sv. Eustadija posvećuje 3. siječnju Saussay u djelu Supplementum Martyrologii Gallicani ovim riječima: U dijonskom samostanu sv. Eustadija, prvoga opata crkve sv. Benigna, koji je, budući da bijaše sin bl. Grgura iz Langresa, idući stopama svetoga oca, dosegnuo toliku uzvišenost milosti da je, dovršivši tijek svetoga poglavarstva, zbog časti glasovite svetosti zavrijedio biti pokopan u spomenutoj crkvi pokraj tijela sv. Benigna mučenika s njegove lijeve strane. Nadalje, iza njegova groba ne bez povlastice pobožnosti položeni su senator sv. Hilarije i sv. Kvijeta, roditelji sv. Ivana iz Réômea.
O sv. Blidmundu.
Str. 154, stupac 2, nakon životopisa sv. Blidmunda, dodaj Tako Ménard. Upisao je i Saussay ime sv. Blidmunda u Galski martirologij. O opatu sv. Atali govorit ćemo 10. ožujka.
O sv. Danijelu mučeniku.
Str. 161, stupac 2, dodaj na kraju Filip Ferrari prijenos sv. Danijela navodi 3. lipnja, Galesini 15. svibnja; a slavi se 3. nedjelje svibnja, kako se ovdje kaže. Sv. Prosdokim, biskup i zaštitnik Padove, koji se ovdje spominje, štuje se 7. studenoga; sv. Justina djevica mučenica 7. listopada.
✠