Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 7. siječnja

O blaženom Vitalu, opatu Savignyja

DE BEATO VITALE ABBATE SAVINIACENSI

Nebeski rođendan Vitala, opata Savignyja, danas navodi Krizostom Henriquez u djelu Menologium Cisterciense ovim riječima: „U Savignyju u Galiji blaženi opat Vital, koji je preminuo iz ovoga života slavan po krepostima i čudesima.” Andrija du Saussay u djelu Martyrol. Gallicano, istoga dana: „Pobožnim je svršetkom danas preminuo časne uspomene Vital, opat Savignyja cistercitskoga reda, izvanredno urešen krepostima i znamenjima.” I doista du Saussay ubraja Vitala samo među pobožne kojima još nije odobreno nikakvo javno štovanje. Ali da su biskupi svečano podigli njegovo tijelo, bez sumnje radi nekoga štovanja, svjedoči Hugo Ménard, koji 1. svibnja u svom martirologiju ima ovo: „Na području Avranchesa podizanje svetaca iz Savignyja, naime opata Vitala, Gotfrida, Vilima, te monaha Petra i Hamona.” Zatim u 2. knjizi djela Observationum piše ovo: „Tijela ovih blaženih opata i monaha samostana u Savignyju časno su podigli i položili na neko mjesto istoga samostana biskupi Le Mansa, Avranchesa i Rennesa: u spomen na to svake se godine u istom samostanu 1. svibnja održava svečana procesija.” Zatim o pojedinima dodaje više toga. Andrija du Saussay istoga dana spominje taj prijenos, ali izostavlja Vitalovo ime. Saviniacum, ili kako se niže naziva Savineium, pučki Savigny, smješten je na granici Normandije, Bretanje, pokrajine Maine i Anjoua, kako svjedoči Klaudije Robert, odakle su ovaj prijenos obavili susjedni biskupi: Rennesa, pučki Rennes u Bretanji, Le Mansa, te Avranchesa u Normandiji, pučki Avranches, u čijoj se biskupiji samostan i nalazi; utemeljen je, kako kaže Ménard, godine 1112., pri čemu je barun od Fougèresa Radulf za to priložio svoja dobra.

2 O ovom možda opatu Vitalu govori rukopisni Florarium

29. siječnja ovim riječima: „Istoga dana blaženi opat Vital.” I kölnski kartuzijanci u djelu Addit. ad Usuardum: „Vital opat.” Njegov životopis ukratko opisuje Orderik Vital u 8. knjizi djela Ecclesiasticæ histor.: „Časni Vital, koji je nekoć bio kapelan Roberta, grofa od Mortaina, i kanonik sv. Evrulfa u Mortainu, odloživši terete svjetovnih briga i bogatstava, odlučio je nositi laki Kristov jaram stopama apostola, te je neko vrijeme živio u pustim mjestima s nekim redovnicima. Ondje je ukrotio prijašnje navike mekšega života i naučio se načinu strožega obdržavanja. Napokon je promotrio selo Savigny, gdje se vide goleme ruševine drevnih građevina, i izabrao ga za boravište sebi i svojima, te je u susjednom šumovitom kraju počeo graditi samostan u čast Svetoga i nedjeljivoga Trojstva. Nije nasljedovao obrede klinijevaca ili drugih koji su već odavno bili predani monaškim opslužbama, nego je prigrlio suvremene ustanove novobraćenika, kako mu se svidjelo.”

4 „U samostanu koji je sagradio sedam je godina vojevao za Boga, i sve do dobroga svršetka ustrajao je u dobrom životu. U oratoriju, nakon podulje bolesti u kojoj se vjerno ispovjedio i pobožno primio popudbinu svete pričesti, na jutarnjoj o svetoj Djevici Mariji dao je blagoslov čitaču koji ga je tražio, a čim su svi prisutni rekli „Amen”, odmah je izdahnuo dušu. Nakon njegove smrti naslijedio ga je Gotfrid iz Bayeuxa, monah iz Cerisyja, koji je i sam težio za neumjerenim novotarijama i natovario težak jaram na vratove učenika.” Tako Orderik. Onaj Robert, grof od Mortaina, bio je brat po majci engleskoga kralja Vilima I., kako prenosi isti Orderik u 7. knjizi. Sv. Evrulf, u čijoj je crkvi Vital bio kanonik, slavi se 29. prosinca. Orderik sljedbenike cistercitske ustanove naziva novobraćenicima; prema njima, kao i mnogi drugi monasi na samim počecima Reda, nije bio dovoljno pravedan. Gotfrid, ili Gaufred, kako ga zove du Saussay, ili Gaufrid kako ga zove Ménard, prije je bio monah u samostanu sv. Vigora u Cerisyju, pučki Cerisy, u biskupiji Bayeux.

5 Vilim iz Newburgha u 1. knjizi djela De rebus Anglic; pogl. 13, o Vitalu također piše ovo: „U prekomorskim krajevima, kako sam čuo od starijih, u isto su vrijeme živjela tri znamenita muža, naime Robert s nadimkom od Arbrissela, Bernard i Vital. Oni, ne bez plemenite naobrazbe i gorljivi duhom, obilazili su utvrde i sela te, sijući prema Izaiji nad svim vodama, ubirali obilne plodove od obraćenja mnogih, sklopivši među sobom pobožan dogovor da se Robert brine za žene koje su se zajedničkim trudom obratile na bolje, a da se Bernard i Vital revnije pobrinu za muškarce. Robert je tako sagradio onaj preslavni ženski samostan u Fontevraudu i poučio ga redovničkim stegama. Bernard je pak u Tironu, a Vital u Savignyju redovnički poučio monahe, te je svaki svoje od drugih razlikovao nekim vlastitim propisima. A kada su iz ova tri kao korijena slugu i službenica Božjih po različitim pokrajinama niknule redovničke mladice, neki su monasi iz Savignyja osnovali naš Byland.” Malo zatim niže kaže da su monasi iz Savignyja pobožnim nastojanjem jednoga opata prešli na obrede Clairvauxa. Štoviše, Ménard svjedoči da je Konstitucije Vital sastavio po uzoru na cistercite.

6 O Robertu iz Arbrissela, ili Abrissellis, ili kako se ovdje naziva Arbusculo, govorit ćemo 30. kolovoza; gdje i o preslavnom samostanu Fontevraudu, ili kako se ovdje kaže Ebraudi. O Bernardu i samostanu Presvetoga Trojstva u Tironu 14. travnja. Byland je bio samostan u biskupiji York, pučki sada Biland, udaljen jednu jedinu milju od Newburgha, za koji Vilim iz Newburgha piše da je u njemu odgojen od dječaštva.

✠

7. siječnja Kalendar godine