Anastazija kao LX. nadbiskupa Sensa u Galiji spominju Klaudije Robert, Ivan Chenu i Demochares. Njega Andrija du Saussay u djelu Supplemento Martyrologii Gallicani ubraja među svece ovim riječima: „U Sensu sv. Anastazija, biskupa i ispovjedaoca, slavna po primjerima i zaslugama svetosti i uzdržljivosti.”
2 O njemu nepoznati monah sv. Marijana u svojoj kronologiji prenosi ovo: „Nakon smrti Arhembalda biva izabran Anastazije, muž dostojan Boga. On je bio čudesne svetosti i uzdržljivosti, ljubitelj neprestanih bdjenja i najdarežljiviji djelitelj milostinje. Hranitelj klerika, a osobito štovatelj monaha. On od onoga dana kada je primio svećeništvo pa sve do kraja života nije jeo meso, niti je nosio laneno odijelo, nego se uvijek služio kostrijeću. Njemu se ukazao blaženi Savinijan prijeteći i zaklinjući ga da obnovi crkvu sv. Petra. Tada je sveti nadbiskup počeo popravljati sveto mjesto, pozivati natrag monahe i otkupljivati zemlje i posjede. Bio bi savršeno obnovio i crkvu sv. Stjepana da nije prerano preminuo s ovoga svijeta. One pak noći kada je umro, jednoj njegovoj rođenoj sestri, redovnici u samostanu sv. Fare, ukazao se anđeo Gospodnji govoreći: „Znajte da je ove noći sv. Anastazije preminuo Gospodinu; ustanite stoga i pjevajte himne Gospodinu.” One su ustale i zabilježile i dan i sat, te su ustanovile da se dogodilo upravo onako kako je anđeo bio navijestio. Nakon sv. Anastazija upravljao je Sevin, muž odan Bogu.” Tako on; a malo poslije: „On je štetu samostana Saint-Pierre-le-Vif, koju je njegov prethodnik Anastazije počeo otklanjati, vratio u prijašnje stanje.” Ovaj je samostan veoma star, pučki Saint-Pierre-le-Vif i Saint-Père. O njemu ćemo govoriti 26. kolovoza u životopisu sv. Ebbona i drugdje.
3 Sv. Savinijan ili Sabinijan, apostol Sensa, slavi se u djelu Martyrologium Romanum 31. prosinca; mi ćemo o njemu govoriti 19. listopada. Metropolitanska crkva sv. Stjepana, koju je Anastazije želio obnoviti, bila je spaljena i razorena za Arhembalda, a obnovio ju je Sevin. O najplemenitijem samostanu sv. Fare govorit ćemo u njezinu životopisu 7. prosinca.
4 Klaudije Robert kaže da je sv. Anastazije stolovao 10 godina, 1 mjesec i 13 dana, a umro godine 978. Ali da bi bio dosljedan sebi, budući da kaže kako je Arhembald umro godine 968., to treba razumjeti prema starom galikanskom običaju, po kojem su godinu započinjali od Uskrsa; i tako će se reći da je Anastazije bio zaređen godine 968., dana 24. ili 25. studenoga, a da je umro 7. siječnja godine 979., koja se tada sve do Uskrsa računala kao 978.
✠