Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 6. siječnja

O sv. Melaniju, biskupu Rennesa

DE S. MELANIO RHEDONENSI EPISC

Autor anonimni monah.

Auctore anonymo monacho.

Običaj je kršćana koji posvuda štuju nedjeljne dane na čast Gospodnjega uskrsnuća da subotama znoj od napora i umor tijela češće okrepljuju pranjem u vodama kupelji te da prljavu odjeću mijenjaju opranom, kako bi u zemaljski dvor nebeskoga Kralja, naime u sadašnju Crkvu, mogli ući čišći kako srcem tako i tijelom. Prema tom je običaju neki građanin u Rennesu, koji je imao kuću prema jugu iznad rijeke Vilaine, jedne subote, naime na uočnicu Rođenja Gospodnjega, ušao u kupelj prije svanuća zbog mnogih poslova dana koji je slijedio, te je zapovjedio da mu donesu sina jedinca kojega je imao, više iz nježnosti nego iz doličnosti, da se okupa s njim: sluge poslušaše zapovijed i položiše sina u naručje ocu koji se kupao. Kupa se tako otac, ljubeći ga i milujući te se radujući kako sam sebi tako i sinu. Naposljetku dakle taj otac, kad je zazvonilo zvono ub župnoj crkvi sv. Petra, iziđe iz kupelji i ostavi dječaka u vodi da se još neko vrijeme igra amo-tamo.

Moris est Christianorum, Dominicos dies, ab Dominicæ resurrectionis honorem, ubique venerantium, Sabbatorum diebus laborum sudores, corporumque fatigationes, balneorum aquis lavando frequentius recreare, sordidas lotis vestibus mutare, ut terrenam cælestis Regis curiam, præsentem videlicet Ecclesiam, mundiores ut corde sic corpore valeant intrare. Qua ex consuetudine oppidanus quidam Rhedonis ad meridiem domum habens, superfluvium Vicenoniam, die quadam Sabbati, vigilia videlicet Dominicæ nativitatis, balneum antelucanus propter multum dieculæ impedimentum ingressus, filium, quem habebat unicum, magis pie quam honeste jubet sibi, ut secum balnearet, afferri: parent jussi clientes, patri balneanti filium inter ulnas imponentes. Balneat itaque pater, deosculans et blandiens, condelectansque tam sibi quam filio. Tandem igitur pater ille, signo apudb parochialem S. Petri ecclesiam sonante, balneo egrediens puerum dimittit in aqua diutius hac illacque proludentem.

2 Ali dok su majka i sluge neko vrijeme dvorili oca, zaboraviše da je dječak ostao sam u vodi. Dok se on ondje dječački igrao, po zasjedi neprijatelja ljudskoga roda u samim vodama koje bijahu pripravljene za užitak, (jao boli!) bi ugušen. Naposljetku pak, nakon što se u crkvi odslušalo božansko bogoslužje toga dana, kad je već prošlo nekoliko sati, potaknuta majčinskom ljubavlju, upita majka za sina kamo je izišao iz kupelji. Traže ga ovamo, traže ga i onamo; ali ga nigdje ne nalaze, jer ga ne traže ondje gdje jest, nego drugdje. Kad je dakle prošao cijeli dan, pa i nemali dio blagdanske noći, dok se iz kace izlijevala voda kupelji, pronađoše dječaka pod vodom već odavno mrtva. Zaviče kućna čeljad, zaplače, zajauče i uzdasima se iz dubine potrese: prepoznavši te povike, majka raspuštene kose, lica oblivena suzama i crvenilom, bijući se šakama u prsa, majčinskim plačem zazivajući pomoć bl. Melanija (jer je u njegovu samostanu u taj sat zvonilo za noćnu službu) i ponavljajući kako je jadna, dotrča. A kad je ugledala dječaka, štoviše mrtvo tijelo dječaka izvađeno iz vode i beživotno, glasa stisnuta u grlu, dok su joj se udovi kočili od siline zaprepaštenja i boli, slična mrtvacu, skamenjena se sruši. Prihvaćena rukama nazočnih, kad joj se naposljetku vratio dah, kao probuđena iz teška sna, da ukratko iznesemo što je učinila, jadikujući je vikala ono što viče žena i majka tako lišena sina jedinca smrću. I dok su sluge sa susjedstvom bdjeli noću oko mrtvoga tijela, kako je običaj, ona je, svladana veličinom boli i kao gonjena bijesom zlih duhova, potajno se iskrala iz mnoštva, žureći se baciti u obližnju rijeku Vilaine, kao ona koja nije htjela nadživjeti mrtvoga sina.

2 Sed dum mater cum famulis patri aliquamdiu obsequerentur, puerum in aqua remansisse solum obliviscuntur. Qui dum ibidem pueriliter ageretur, humani generis imimico insidiante ispsis in aquis, delectationibus præparatis (proh dolor!) enecatur. Demum autem audito in ecclesia divino diei præsentis officio, jam decurso aliquot horarum spatio, pietate præmonita, quærit mater de filio, quo exiverit e balneo. Quæritur horsum, quæritur et illorsum; sed non invenitur aliquorsum, quia quæritur non ubi est, sed aliorsum. Tota igitur die transacta, sed et festivæ noctis parte non modica, cum e·cuppa balneum ejiceretur, puer sub aqua jam dudum exanimis invenitur. Conclamat familia, lacrymatur, lamentatur, suspiriis ab imo agitatur: quibus mater subagnitis clamoribus, crine sparso, vultu lacrymis et rubore suffuso, pectore pugnis tuso, fletu materno B. Melanii (nam in ejus monasterio ea hora sonabatur ad nocturnos,) auxilium invocando, se miseram ingeminans, accurrit. Ut vero puerum, imo pueri corpus aquis eductum et exanime comperit, voce compressa in faucibus, stuporis ac doloris immanitate membris rigentibus, mortuæ similis, consternata collabitur. Quæ manibus præsentium excepta, spiritu tandem redeunte, quasi de gravi somno experrecta, ut quid egerit breviter referatur, quod femina, quod mater unici morte filii sic orbata, conquerens vociferatur. Cumque famuli cum vicinia noctem circa defuncti corpus, ut moris est, vigilarent, illa doloris magnitudine superata, et quasi malignorum furiis exagitata, furtim se a turba seduxit, properans se immersum vicino Vicenoniæ flumini, quasi quæ filio superesse non vellet exanimi.

3 Kad se to doznalo, pošto su je razboritiji vratili kući i njezini je čuvali sve do sutradan, po Božjem rasporedu, kako se odmah pokazalo, začula je zvono u samostanu bl. Melanija za nedjeljnu misu. Tada se ona vratila k sebi i obratila se za pomoć spomenutomu svecu, a po njegovoj pomoći božanskoj: „Vrati mi”, reče, „o presveti Melanije, vrati mi moga sina po svojim presvetim molitvama izlivenima Bogu za njegovo uskrsnuće.” A svojima reče: „Dopustite, preblagi tješitelji, dopustite, molim vas, da mrtvo tijelo svoga sina odnesem u crkvu blaženoga Melanija: vjerujem naime da će po njegovim svetim molitvama Bog priteći u pomoć mojim bolima.” Oni pak, kao božanski opomenuti, ne protiveći se njoj koja je s vjerom molila, odnesoše njezina pokojnika sve do samostana spomenutoga ispovjedaoca, u pratnji velika mnoštva, te ga ona položi pred sveti oltar, a da joj se nitko nije usprotivio, štoviše dok ju je mnoštvo s divljenjem promatralo, a opat Triskando, kako je običaj, slavio misu. Ondje, dok je ona dulje vrijeme plačnim glasom najpobožnije zazivala pomoć bl. Melanija nad mrtvacem za njegov povratak u život, a najpobožnije su i svi nazočni zajedno s njom molili za istoga (tko bi naime od vjernika gledajući to odustao od molitava?), njihove su molitve po svečevim molitvama bile prinesene ušima božanske dobrote i djelotvorno uslišane, te mrtvac oživje, zazivajući prepozna majku, uze doneseno mu piće i jelo i bi vraćen majci zdrav, dok su to gledali svi koji bijahu nazočni i zbog toga u visini hvalili Boga i svečeve zasluge moćne kod Boga.

3 Quo comperto, cum a prudentioribus domum esset reducta, et usque in crastinum a suis custodita, Deo, ut proxime patuit, disponente, classicum in monasterio B. Melanii ad Missam audivit Dominicam. Tum illa ad se reversa, et ad prædicti Sancti subsidium, et per ejus ad divinum conversa: Redde mihi, inquit, o sanctissime Melani, redde mihi filium meum sanctissimisprecibus tuis pro ejus resuscitatione fusis ad Deum. Et ad suos: Permittite, ait, o consolatores piissimi, permittite, queso, ut defuncti corpus filii mei ad ecclesiam Beati deferam Melanii: credo enim ejus sanctis orationibus Deum meis subvenire doloribus. Illis autem quasi divinitus commonitis, fideliter petenti non obviantibus, defunctum suum usque ad prædicti Confessoris monasterium, turba multa comitante perlatum, ante sanctum altare, nullo sibi obsistente, imo admiranter turba eam inspectante, Triscando abbate, ut moris est, Missam celebrante, deposuit. Ubi cum ipsa diutius B. Melanii auxilium vocibus lacrymosis devotissime super mortui precaretur, revocatione, devotissime etiam cunctis adstantibus, cum ipsa pro eodem rogantibus; (quis enim fidelium hoc intuens desisteret a precibus?) preces eorum precibus Sancti ad aures pietatis divinæ perlatis, et efficaciter susceptis, mortuus reviviscit, matrem vocans recognoscit, allatum sibi potum ac cibum sumit, matri redditur incolumis, cunctis qui aderant cernentibus, et pro eo in sublime Deum et Santi merita apud Deum potentia laudantibus.

4 c Ovo smo čuli od onih koji su osobno bili nazočni tome događaju, koji sud i sami, budući tada monasi istoga samostana, vidjeli kako se dječak donesen mrtav po zaslugama bl. Melanija vraća živ.

4 c Hæc per eos audivimus, qui rei gestæ præsenter affuerunt, quid et ipsi tunc ejusdem monasterii existentes monachi puerum exanimem delatum per merita B. Melanii viventem remeare viderunt.

a Ovo se čudo nalazilo samo u rukopisu Jakova Sirmonda.
b Ona je sada katedrala, prema svjedočanstvu Claudija Roberta.
c Odavde bi se mogao donijeti sud o dobu ovoga pisca kad bismo imali popis opata sv. Melanija i znali u koje je vrijeme živio opat Triskando.
d Odavde se može nagađati da je i pisac bio monah u samostanu sv. Melanija.

a Hoc miraculum in solo Jac. Sirmondi ms. extabat.
b Ea nunc Cathedralis est, teste Claudio Rob.
c Hinc de Auctoris hajus ætate ferri judicium posset, si catalogum haberemus Abbatum S. Melanii, et quo tempore Triscandus Abbas vixerit, nossemus.
d Hinc conjici potest, Auctorem quoque monachum in S. Melanii monasterio fuisse.

6. siječnja Kalendar godine