Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 6. siječnja

O sv. Petru, opatu u Canterburyju

DE S. PETRO ABB. CANTUARIENSI

Među prve apostole Engleza s pravom se može ubrojiti Petar, pomoćnik sv. Augustina i prvi od njega postavljeni opat samostana sv. Petra i Pavla u Canterburyju, koji je poslije nazvan samostanom sv. Augustina. Njegov blagdan na ovaj dan bilježi Martyrologium Anglicanum i Ferrari u djelu Catalogus generalis Sanctorum. A 30. prosinca navode ga Hugo Ménard u djelu Martyrologium Benedictinum, Constantinus Ghinius u djelu Natales SS. Canonicorum, Joannes Molanus u djelu Natales SS. Belgii i Ferrari u navedenom katalogu. Spominje ga i Wion u dodatku uz 3. knjigu djela Lignum vitæ, ali mu ne pridaje nikakav određeni dan.

2 O njemu ovako piše sv. Beda u 1. knjizi djela Historia Ecclesiastica gentis Anglorum, pogl. 33: „Augustin, čim je u kraljevskom gradu primio biskupsku stolicu, obnovio je u njemu, potpomognut kraljevskom pomoći, crkvu za koju je doznao da su je ondje sagradili drevni rimski vjernici, te ju je posvetio u ime svetoga Spasitelja Boga i Gospodina našega Isusa Krista; i ondje je odredio prebivalište sebi i svim svojim nasljednicima.”

3 „Podigao je također i samostan nedaleko od samoga grada prema istoku, u kojem je na njegov poticaj Etelbert iz temelja sagradio crkvu blaženih apostola Petra i Pavla i obdario je različitim darovima, u koju bi se mogla polagati tijela i samoga Augustina, i svih biskupa Canterburyja, a zajedno i kraljeva Kenta. Tu ipak crkvu nije posvetio sam Augustin, nego njegov nasljednik Lovro.”

4 „Prvi pak opat istoga samostana bio je prezbiter Petar, koji je kao poslanik poslan u Galiju utopljen u morskom zaljevu koji se zove Ampleat, te su ga stanovnici toga mjesta nečasno pokopali. Ali svemogući Bog, da bi pokazao kakvih je zasluga bio taj muž, učini da se svake noći nad njegovim grobom ukazivalo nebesko svjetlo, sve dok susjedi koji su to gledali nisu opazili da je svet

Prenosi se. bio muž koji je ondje bio pokopan; te istražujući odakle je i tko je, odnijeli su tijelo i položili ga u crkvu u gradu Boulogneu uz čast doličnu tolikomu mužu.”

Canterbury. 6 Tako Beda. Ono što on naziva kraljevskim gradom jest Dorobernia, ili Durovernum, kod Ptolemeja Darvernum, danas Cantuaria, pučki Canterbury; koji je u doba cvata saksonske heptarhije bio prijestolnica kraljevstva Kenta i kraljevsko sjedište, sve dok ga kralj Etelbert s kraljevskim pravom nije darovao Augustinu, posvećenu za nadbiskupa engleskoga naroda, kako piše William Camden u djelu Cantium.

6 Ona Kristova crkva, koju su sagradili drevni rimski kršćani prije dolaska Engleza, a obnovio sv. Augustin i ponovno je posvetio štovanju našega Spasitelja Krista, te su je potomci obnovili i čudesno ukrasili, uzdiže se u samom središtu grada s izvanrednim veličanstvom prema nebu, vidljiva i izdaleka. O njoj raspravlja Camden u djelu Cantium. Ta je pak crkva katedrala i imala je pridružen samostan benediktinaca, koji je raspustio Henrik VIII. O njemu opširno raspravlja časni muž Clemens Reyner u djelu Apostolatus Benedictinus, raspr. 1, odsjek 1, § 17.

Samostan sv. Augustina. 7 Samostan sv. Petra i Pavla, koji je poslije nazvan samostanom sv. Augustina, nalazio se u istočnom predgrađu Canterburyja, takmac onoj katedrali, nekoć obogaćen golemim bogatstvima od kralja Etelberta, pri čemu je opatu bila dodijeljena kovnica novca s pravom kovanja novca, kako prenosi Camden. Najveći je njegov dio pretvoren u ruševine, a ostatak u kraljevske dvore. O tom samostanu opširno u svom djelu Apostolatus, raspr. 1, odsjek 1, § 13, raspravlja Clemens Reyner.

Ponovno će biti spomenut u životopisu sv. Etelberta 24. veljače, sv. Augustina 26. svibnja, sv. Lovre 2. veljače i drugdje.

8 Boulogne, gdje se spominje da je pokopan ovaj sveti opat, grad je pokrajine Belgica Secunda, urešen biskupijom već tisuću i dvjesto godina; koja je poslije bila sjedinjena s biskupijom Morina u Thérouanneu, ali je nakon razaranja Thérouannea obnovljena; pučki Boulogne.

9 Morski zaljev Ampleat, kod Capgravea Amflet, smatram onim koji se nalazi između Boulognea i utvrde Blanc-Nez; odakle se i obližnje selo na Mercatorovoj karti naziva Ambleteul (Ambleteuse), ili se sam zaljev naziva po selu, na ušću rječice Marquise.

10 Nadalje, sv. Petra opata spominje Trithemius u 3. knjizi djela De Viris illustribus Ordinis S. Benedicti, pogl. 35, i kaže da je bio monah sv. Grgura u Rimu. Isto prenosi Clemens Reyner na navedenom mjestu. Sv. Augustin ga je sa sv. Lovrom poslao u Rim da izvijeste sv. Grgura o onome što su učinili u Engleskoj i da ga posavjetuju o nekim pitanjima: o tom ćemo poslanstvu opširnije raspravljati u životopisu sv. Augustina. O Petru raspravlja i Harpsfield u 7. stoljeću, pogl. 19, koji piše da je rodom bio Rimljanin, kao i neki drugi.

11 Trithemius kaže da je Petar djelovao godine 620. To se pobija iz pisma Bonifacija IV., izdanoga 28. veljače (27. veljače) u 8. godini cara Foke, naime godine Kristove 610., koje navodi Clemens Reyner. Ali se potkrala pogreška u broju indikcija; tada je naime bila 13., a ne 4., kako stoji. U tom se pismu spominje opat Ivan, koji je naslijedio Petra: stoga nagađamo da se ovaj utopio oko godine 606.

✠

6. siječnja Kalendar godine