Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 6. siječnja

O sv. Nilamonu, pustinjaku u Gerama u Egiptu

DE S. NILAMMONE RECLUSO GERIS IN ÆGYPTO

3 Africæ, s one strane Peluzija prema Palestini. Plinije u knj. 6, pogl. 29 prenosi da se zove Adipso. Geras, Γερας, nazivaju ga Sozomen i Nicefor, drugi Gera. Neki nagađaju da se na njegovim ruševinama nalazi neznatno selo Maseli. Nekoć je bio biskupski grad.

2 Ondje je sv. Nilamon rekluz provodio najsvetiji život te je teret biskupstva, koji mu se trebao nametnuti i glasovima naroda i vlašću aleksandrijskoga patrijarha, otklonio smrću izmoljenom od Boga. O njemu Rimski martirologij 6. siječnja kaže: „U Gerama u Egiptu sv. Nilamona rekluza, koji je, dok su ga protiv njegove volje vukli k biskupstvu, u molitvi predao duh Bogu.” Događaj ovako spominje Sozomen, knj. 8, pogl. 19.

3 Teofil (aleksandrijski patrijarh, najžešći protivnik sv. Ivana Zlatoustoga, kako ćemo reći u njegovu životopisu 27. siječnja) odmah bez oklijevanja, premda je već nastupala zima, bježeći zajedno s monahoma Izakom otplovio je iz Aleksandrije. Ali kako je navirala morska oluja, pristao je u Gere, koje su malen gradić, udaljen otprilike pedeset stadija odb Peluzija. Kako je biskup toga grada tada bio preminuo, građani su, kako sam čuo, za biskupa svoje Crkve izabrali Nilamona, dobra muža koji se bio uspeo do vrhunca monaškoga života. On je stanovao izvan grada u kućici u koju se sam zatvorio, zazidavši vrata kamenjem, s tom nakanom da izbjegne svećeništvo.

4 Teofil je stoga došao i poticao ga da primi ređenje koje mu je ponudio. Kod njega on, premda se često ispričavao, nije ništa postigao. Napokon onomu koji je navaljivao reče: „Sutra, oče, učini tako, ako ti je drago, da ja danas najprije uredim svoje stvari.” A kad je Teofil sutradan po dogovoru došao i zapovjedio mu da otvori vrata: „Hajde dakle”, reče Nilamon, „pomolimo se najprije.” Pohvalivši to, Teofil je doista molio, ali je Nilamon moleći napustio ovaj život. To je pak najprije bilo nepoznato i Teofilu i onima koji su zajedno s njim stajali vani: no kako je dan polako odmicao, budući da se nije odazivao ni kad su ga češće i upornije dozivali, srušivši kamenje koje je bilo na vratima, nađoše čovjeka mrtva. Umotavši ga stoga u ono što je dolikovalo, udostojali su ga javnoga pokopa: a domoroci su nad njegovim grobom sagradili i hram te s najvećom svečanošćuc sve do danas slave dan njegove smrti. I Nilamon je doduše umro na ovaj način: ako to ipak treba nazvati smrću, koju je on radije podnio negoli prihvatio biskupstvo, kojega se zbog skromnosti svoje naravi smatrao nedostojnim. Toliko Sozomen.

Isto ima Nicefor, knj. 13, pogl. 17, a iz Sozomena Baronije, sv. 5 Annal., godina 403., br. 32.

a Ovaj monah Izak bio je prezbiter sv. Ivana Zlatoustoga i njegov protivnik, kako iz Paladija poučava Baronije, sv. 3 Annal., god. 403., br. 14, gdje navodi spise lažne sinode kod Hrasta.
b Peluzij je bio glasoviti grad Egipta, odakle se istočno ušće Nila naziva peluzijskim. Više o ovom gradu 4. veljače uz životopis sv. Izidora Peluzijota.
c Štoviše, Nicefor prenosi da se sve do njegova vremena običavao slaviti njegov blagdan: to se više čudim što njegovo ime nedostaje u grčkim kalendarima.

✠

6. siječnja Kalendar godine