Djevicu Makru ovom pohvalom slave martirologiji Rimski, Bedin, Usuardov, Bellinijev, Njemački te rukopisni Florarium: „Na području Reimsa mučeništvo sv. Makre djevice, koja je (dodaje Rimski martirologij: u Dioklecijanovu progonstvu) po zapovijedi namjesnika Rikciovara, kada je bila bačena u vatru i ostala neozlijeđena; zatim nakon što su joj odsječene dojke i bila izmučena prljavštinom tamnice, te valjana po najoštrijim krhotinama i žeravici, moleći preminula Gospodinu.” Rukopisni Florarium dodaje da se to dogodilo godine 305. U rukopisu Družbe Isusove u Antwerpenu naziva se Marijom. Spominju je na ovaj dan Maurolico, Galesini i većina rukopisa te Andrija du Saussay u Martyrologium Gallicanum, s opširnom pohvalom.
11. svibnja u rukopisu iz Saint-Vaasta, koji je nekoć pripadao samostanu sv. Riharija, stoji: „Na području Reimsa sv. Makre djevice, s drugim posvećenim djevicama.” Tko su te druge, još nisam doznao.
3 Djela sv. Makre objavljena su u Agones Martyrum, a nalaze se i kod Bonina Mombritija te kod Vincenta, knj. 12, pogl. 142. Gotovo isto nalazi se kod Flodoarda, knj. 4 Hist. Ecclesiæ Remen., pogl. 51. O njoj raspravlja Petar de Natalibus, knj. 2, pogl. 50. Opširnija je Djela iz kodeksa u Braineu prepisao Nikola Belfortius, regularni kanonik u samostanu sv. Ivana od Vinograda kod Soissonsa, i njih ovdje donosimo.
2 3. ožujka u rukopisnom Adonovu martirologiju samostana sv. Lovre u Liègeu stoji ovo: „Istoga dana sv. Makre djevice, čije je mučeništvo zabilježeno VIII. id. siječnja.” Rukopisni Florarium kaže: „Istoga dana prijenos sv. Makre djevice, o kojoj je riječ VIII. id. siječnja.” Naposljetku Wandelbert kaže:
4 Na mjestu mučeništva sv. Makre održana je sinoda godine 881., devete godine pape Ivana VIII., i nalazi se u 3. svesku Concilia Galliæ kod Sirmonda, a naslov joj je ovaj: „Sinoda koja je održana na mjestu koje se zove Fines u župi Reimsa.” A o tome naš isti Sirmond bilježi ovo: „Danas ga nazivaju Fismes, glasoviti gradić po mučeništvu i štovanju sv. Makre djevice. Nekoć su ga zvali Fines, jer je bio na granicama krajeva Reimsa i Soissonsa.” Stari itinerar navodi: „AUGUSTA SUESSORUM. FINES. DUROCOTORUM REMORUM.” Gotovo isto ima Aubert Miraeus u Chronicon Peti dan pred None Makra brani pobožnom ljubavlju.
Chronicon Belgicum pod godinom 881. Papirije Massonus u knjizi de Fluminibus Galliæ piše: „Od grada Reimsa sve do Fismesa, prvoga gradića i luke na rijeci Vesle, računa se šest milja kopnenoga puta.” Hinkmar iz Reimsa u Epist. ad Hludovicum III, Francorum Regem pro electione Episcopi Belvacensis, pogl. 1 i 6, Fismes naziva mučeništvom sv. Makre; premda je, kako prenosi Massonus, crkva u Fismesu posvećena sv. Martinu.
Iz rukopisa G. Nikole Belfortiusa.
Dok se najokrutnije progonstvo protiv kršćana širilo gotovo po cijelom svijetu, neki zločinac imenom Rikciovar poslan je od careva Dioklecijana i Maksimijana u Galiju da posve iskorijeni kršćansku vjeru. Kada je on, pokoravajući se zapovijedima vladara, došao u pokrajinu grada a Auguste, ondje je našao neku presvetu djevicu imenom Makru kako bez prestanka nevjernicima propovijeda Gospodina našega Isusa Krista. Zapovjedio je da je uhvate te joj se, dovedenoj pred njegovo sudište, ovako obratio: „Čujem da ti, o ženo, ljudima širiš neko praznovjerje novoga zakona: da naime neki raspeti može biti Bog i čovjek. Hoću stoga da znaš da su presveti carevi donijeli zakon kojim je potvrđeno i nakon velikoga vijećanja određeno da svatko tko odbije častiti, štoviše klanjati se Jupiterovu kipu, bude predan neizdrživim mukama. Stoga se pobrini za sebe da ne izgubiš cvijet svoje mladosti. Ako pak poslušaš moje savjete i prineseš žrtvu nepobjedivim bogovima, primit ćeš od mene mnoge časti, a povrh toga i od cara ćeš biti obogaćena mnogim nagradama.” Njemu Makra odgovori: „Moje je blago Krist Sin Božji, kod kojega se ti već smatraš osuđenim. Zar ne znaš što se dogodilo Šimunu Magu, koji je mislio da se dar Božji može posjedovati novcem, premda je on, iako uzalud, tražio dar Božji? Ti ipak, oslonjen na istu zlobu, nećeš moći odvratiti vjernu pamet službenice Kristove: nego kao što tada Šimunov otac, tako ni sada tvoj otac neće otići nepobijeđen: i zato neka tvoj novac bude s tobom na propast.”
2 Na te se riječi Rikciovar raspalio bijesom i zapovjedio da jeb muče. I dok su je mučili, reče joj: „Kojim se imenom zoveš?” Njemu službenica Kristova postojano reče: „Kršćanka sam i klanjam se pravomu Bogu, a ne lažnim kipovima.” Namjesnik pak reče: „Prinesi žrtvu velikim bogovima, da te ne satru različite vrste muka.” Blažena Makra odgovori: „O najokrutniji, kojemu je đavao otac, misliš li da možeš promijeniti moju pamet?” Reče namjesnik: „Pogledaj prema Kapitoliju i prinesi žrtvu bogovima.” Ona odgovori: „Krist, kojemu sam se svom pobožnošću predala, moj je Kapitolij, u kojega uvijek gledam: on me neće, kao ti, prezreti; nego vjerujem da ću po muci koja mi se po tebi nanosi zadobiti oproštenje svojih grijeha i vijenac vječnosti.” Namjesnik reče: „Tvoje opširna okolišanja čine da dugo živiš: ali brzo im stavi kraj i prinesi žrtvu.” Ona pak reče: „Kada je razbojnik obješen na križu smatrao malenim išta drugo osim slave kraljevstva Božjega moliti od Gospodina moga Isusa Krista, čuo je: 'Danas ćeš biti sa mnom u raju.' I ja, premda sam nedostojna, ipak vjerujem da ću vidjeti dobra Gospodnja u zemlji živih.” Na to reče namjesnik: „Nemoj me više mučiti svojim različitim prigovorima, nego se posluži mojim savjetom, koji ti je prijeko potreban, i prinesi žrtvu, kao što si već čula po čestoj opomeni: inače te odmah čeka smrtna osuda.” Blažena Makra, gledajući u nebo, reče: „I ja to molim od svoga Stvoritelja, da za ispovijedanje Presvetoga Trojstva zadobijem palmu mučeništva.” Reče namjesnik: „Još se uvijek usuđuješ ponavljati i iznositi zabranjene ludosti? Sada prinesi žrtvu. Ako to ne učiniš, ako ne bude, kao što rekoh, smrtna osuda, odmah te čeka spaljivanje vatrom.” Njemu službenica Kristova odgovori: „Ako bude tako kako govoriš, nanosiš doduše pravednu kaznu mome tijelu: ali moja se duša nikada neće okaljati tvojom žrtvom, nego je čistu prikazujem pred licem Svevišnjega.”
3 Tada namjesnik zatraži od nazočnih sud što valja učiniti glede odluke ove žene koja je priznavala da je kršćanka. Njihova je presuda bila ova: budući da odbija žrtvovati velikim bogovima, neka bude živa spaljena kod Kapitolija, gdje je odbijala prinijeti žrtvu lijevanicu. Stoga su je sluge odmah uhvatile i odvele na otok koji se zove Litia, gdje se potočić Arida ulijeva u rijekuc Vesle: ondje su joj vojnici svukli njezine haljine te joj ruke i noge svezali okovima. U međuvremenu ona blažena, podižući vedro lice k nebu, svom je dušom rekla: „Gospodine Bože, Oče Gospodina moga Isusa Krista, koji nisi došao zvati pravednike, nego grešnike na pokoru, čije je obećanje istinito i očito; koji si također rekao: 'Ako se čovjek obrati od svojih bezakonja, ja ih se više neću spominjati'; tebi, Gospodine, ispovijedam sva svoja bezakonja koja sam počinila, i od tebe očekujem dostojan plod pokore, te molim tvoje obilno i blago milosrđe da me po ispovijedanju tvoga imena oslobodiš u muci i primiš pred svoje lice.” Čuvši to, Rikciovar se silno razbjesnio i zapovjedio da joj odsijeku dojke: što su okrutne sluge, slične svome gospodaru, bez oklijevanja izvršile.
4 Nakon čupanja dojki, namjesnik, sada već otvorenije gnjevan, zapovjedi da je bace u tamnicu iz koje je svjetlo bilo posve isključeno te da joj se uskrati svaka hrana od kruha i vode. Ali kad je došlo oko ponoći, iznenada je velika svjetlost ispunila cijelu kuću u kojoj se čuvala preblažena djevica: i zgrada tamnice se zatresla, tako da su stražari bježeći k namjesniku ispripovjedili sve što se dogodilo: a i oni koji su bili okovani u istoj tamnici i čuvani sa službenicom Kristovom pokušali su pobjeći: njih je u međuvremenu preblažena djevica blagim govorom poticala da to ne čine: „Budući da ih je”, govorila je, „pohodio Mlado sunce s visine, Krist Sin Božji.”
5 Dok se to tako događalo, gle, povrh toga pristupio jed muž prosjede kose, noseći pomaste prožetu čudesnim mirisom: želeći revno udijeliti dobročinstvo lijeka koje mu je Gospodin povjerio, reče joj: „Evo, poslan sam k tebi od Gospodina moga Isusa Krista i donio sam ovu pomast zato da se tvoje dojke obnove.” Njemu blažena djevica reče: „Daleko bilo od mene da zbog vraćanja dojki zanemarim izgubiti vijenac koji mi je Gospodin moj pripravio.” Na to starac smiješeći se reče: „Zar zato ne dopuštaš da budeš izliječena?” Ona odgovori: „Stvoritelj svakoga tijela i obnovitelj zdravlja, ako me želi prikazati u dvostrukoj nepovrijeđenosti pred svojim licem, neka me prikaže. Oboje naime spašava, moćan je spasiti sve koji se u njega uzdaju. Stoga želim da me on razriješi i prenese u kraljevstvo Sina svoje svjetlosti. Napokon, on sam zna da je tjelesni lijek uvijek bio stran mome tijelu.” I tada ona, predajući se molitvi i natapajući zemlju suzama, reče: „Gospodine Oče i Bože života moga, koji si sve stvorio iz ničega i komu je sve otvoreno, ti znaš da ni lijek ni išta slično što je ljudskom vještinom načinjeno i prikladno za uporabu bolesnika nikada nije prionulo uz moje tijelo. Stoga, ako je tvoja volja da budem izliječena, poznajem moć tvoje veličine, da ću samom tvojom riječju biti izliječena.” Kada je dakle tako dugo i mnogo molila, obnovile su se njezine dojke kao što su bile prije.
6 Sutradan pak namjesnik, sjedeći na sudačkoj stolici, zapovjedi da je dovedu: i vidjevši da joj je vraćeno prijašnje zdravlje, reče: „Makra, tko ti je vratio zdravlje?” Ona odgovori: „Gospodin Bog svemogući Isus Krist, koji je svemoguć iznad svega, on me sam izliječio.” Reče namjesnik: „Još uvijek buncaš i ne bojiš se spominjati Krista?” Preblažena mučenica reče: „Ja usnama i srcem uvijek ispovijedam da je Krist Sin Boga živoga i ne prestajem ga zazivati: jer se i ne bojim.” Tada tiranin zapovjedi da se rasprostru najoštrije krhotine, da se na njih stavi žeravica i da se djevičino tijelo valja po njima. I dok se valjala po žeravici, nepobjedivi žar njezine duše uvijek se spominjao Gospodina. Stoga je, raširivši ruke prema Gospodinu, molila govoreći: „Gospodine Isuse Kriste, koji si mi, bačenoj u tamnicu, dao da pobijedim željezne okove i vatru nanesenu mome tijelu učinio slatkom poput rose; molim te da sada primiš moju dušu; jer je već vrijeme da otpustiš moj duh u miru.” Rekavši to, duša je poletjela u nebog 2. ožujka, dok kraljuje Gospodin naš Isus Krist, komu je čast i slava u vijeke vjekova. Amen.
a Smatram da se ovdje misli na Augusta Suessionum, pučki Soissons.
b Petar de Natalibus kaže da je bila obješena na mučilo (equuleus).
c Vidula, ili Vela, izvire iz vrela smještenog iznad sela Somme-Vesle; što na starom šampanjskom jeziku znači Vrelo Vesle, kako bilježi Massonus. Vesle protječe pokraj Reimsa, zatim Fismesa i Brainea, a potom se ulijeva u Aisne nasuprot selu Condé.
d Flodoard naznačuje da je to bio anđeo.
e Vincent: na čudesan način pripravljen.
f Agones MM.: izaberem.
g Tako rukopis Belfortiusa. Nijedan je martirologij ne spominje toga dana: neki navode prijenos V. nona, kao što smo rekli u Predgovoru br. 2; Vincent, Mombritije, Agones ovdje imaju VIII. id. siječnja.
O prijenosu svete Makre
U isto pak vrijeme, dok se kršćanska vjera još smatrala neznatnom, nemarni su ljudi s njezinim tijelom postupali bez pažnje. Pokopano je pak nedaleko od mjesta gdje je primila palmu mučeništva.
Potom je nakon mnogo tijekova godina nekom govedaru, imenom a Lendulfu, u viđenju pokazano mjesto gdje je preblažena djevica bila pokopana, pokraj neke crkve sagrađene u čast sv. Martina: u tom je viđenju također bio opomenut da tijelo presvete djevice unutar spomenute crkve časnije povjeri zemlji; te je govorio kako bi to postalo poznato stanovnicima istoga mjesta. To su poslije najrazboritiji i Bogu mili muževi s velikim doličjem izvršili: i dokle god je u njoj počivalo časno tijelo, po zagovoru su svete djevice činjena znamenita čudesa; slijepima, hromima i gluhima Gospodin je udjeljivao potpuno savršenstvo i zdravlje.
8 Naposljetku, budući da od postanka prvoga čovjeka nije nedostajalo onih koji su brižnom skrbi obrađivali vinograd Gospodnji, tako da su se već uzvišene mladice nadaleko i naširoko širile i množile, pojavio se neki časni muž, imenomb Dangulf, kojemu s pravom ljudi uzvraćaju hvalom, a Bog nagradom, osobito jer se smatrao revnim štovateljem i graditeljem svetih zdanja. On je iz ljubavi i časti prema svome Stvoritelju utemeljio za nju dom čudesnoga sjaja: u koji je tijelo presvete djevice Makre, iz crkvice gdje je najprije bilo položeno, isti Božji muž slavno prenioc 30. svibnja, dok je vladao najizvrsniji car, vrhovni pravovjernid Karlo. Ondje se, kao što je gore navedeno, događaju nemala čudesa, na hvalu Gospodina našega Isusa Krista, koji živi i kraljuje u vječne vijeke vjekova. Amen.e a Vincent i Petar de Natalibus: Leudulfu. Saussay: Landulfu.b Colvenerius kod Flodoarda čita Haugulf.c Agones MM. i Mombritije: IV. kalenda. Ni jednoga od tih dana martirologiji ne spominju sv. Makru.d Flodoard naznačuje da se to dogodilo za Karla Velikoga.e Dodaje Flodoard: Tu su crkvu nedavno, naime u vrijeme ugarskoga progonstva, isti barbari želeći zapaliti, potpalili neke velike hrpe žita koje su bile prislonjene uz njezin zid: i nakon što su usjevi izgorjeli, premda je plamen lizao krovove crkve, ipak je nisu mogli zapaliti.
✠