Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 30. siječnja

O bl. Amnichadu, monahu rekluzu u Fuldi

DE B. AMNICHADO MONACHO INCLUSO FULDÆ

Između Franačke i Hesije, poznatih njemačkih pokrajina, prostire se šuma Buchonia, koja je dobila ime po stablu bukve, koje ondje obilno raste i Nijemci ga nazivaju buche ili buchbaum. U njoj je uz rijeku Fuldu biskup sv. Bonifacije osnovao samostan i sam je nazvan imenom Fulda; njegove je starine u četiri knjige obradio naš Kristofor Brower. U tom su samostanu živjeli drugi sveti muževi, a u XI. stoljeću i Amnichad Škot, koji je mnogo godina proveo presveto zatvoren u ćeliji i umro ovoga XXX. dana siječnja; na taj dan Wion piše ovako: „U Buchoniji, u samostanu u Fuldi, preminuće sv. Amnichada Škota, monaha rekluza; pri njegovoj smrti, da bi se očitovale njegove zasluge, ukazala su se viđenja nebeskih svjetala i čulo se psalmodiranje koje je božanski odjekivalo kod njegova groba.” Isto imaju Hugo Ménard, Benedikt Dorganije, Ivan Wilson u Martyrol. Anglicano i David Camerarius u knj. 3 de Scotorum pietate, koji svi bezuvjetno pišu Svetac, kao i neki rukopisni Kalendarij SS. Ord. S. Benedicti i Ferrari u općem Cat. SS. U imenu se razlikuju: većina ga nazivaju Annichadusom, Camerarius također Annichadusom, navedeni rukopis Ammechadusom, Marijan Annuchadusom, Firentinac iz Worcestera Animchadusom; Ferrari ovdje Amnicardusom, a 1. veljače Annachardusom, možda misleći da je različit; Juraj Conaeus Ammichabusom; Brower Amichadusom.

2 Umro je godine 1043., uz koju godinu Marijan Škot piše ovako: „Annuchadus Škot i rekluz umro je 30. siječnja u samostanu u Fuldi; nad njegovim su grobom viđena svjetla i čulo se psalmodiranje. Nad njim sam ja, Marijan Škot, 40 godina zatvoren stojeći iznad njegovih nogu svakodnevno pjevao mise.” Tako tiskani Marijan, ali je očito da su ga prepisivači iskrivili, što je vidljivo iz Firentinca iz Worcestera, koji je umro godine 1119., 31 godinu nakon Marijanove smrti; on naime uz godinu 1043. piše ovako: „Animchadus Škot, monah i rekluz, umro je u Fuldi; nad njegovim je grobom Marijan, pisac ove kronike, deset godina stojeći zatvoren uz njegove noge pjevao misu; on je također iznio ovo o gore spomenutom Animchadu.” On, kaže, dok je bio na otoku u Irskoj koji se zove Keltra, jednoga dana kad su došla neka braća, uz dopuštenje svoga starješine imenom Kortram, iskazao im je ljubav. A kad su neki nakon jela izišli, oni koji su ostali sjeli su grijući se uz vatru i zatražili od njega da piju, te su ga protiv njegove volje i bez dopuštenja prisilili. Naposljetku je pristao, ali je prije toga od toga pića poslao svome starješini kao blagoslov. A kad ga je sutradan on upitao odakle mu je poslao to piće, ispripovijedao je sve što se dogodilo; i odmah mu je starješina samo zbog te krivnje zapovjedio da ode iz Irske. To je on ponizno ispunio, te tako došavši u Fuldu i živeći sveto kao rekluz, umro je kako sam prije rekao. To mi je pak ispripovjedio moj starješina Tigernah kad sam pred njim počinio neku malu krivnju.

3 Dok sam i ja slušao zatvoren u Fuldi, neki najpobožniji monah istoga samostana, imenom Vilim, zamolio je gore spomenutoga Animchada, već pokopanoga, da ga blagoslovi; i kako mi je poslije potvrdio, iste je noći u viđenju vidio Animchada... kako stoji u svome grobu, sjaji silnim sjajem i pruženom ga rukom blagoslivlja; a i ja sam cijelu tu noć proveo ispunjenu medenosnim mirisom. Tako kaže Marijan.

4 Tako Firentinac. Ovaj Tigernah, Marijanov učitelj, sasvim je različit od onoga kojega kölnski kartuzijanci navode 4. travnja; jer je taj bio suvremenik sv. Brigite, kao što je vidljivo iz njezina životopisa. Juraj Conaeus u knj. 1 de statu religionis apud Scotos piše da je Amnichad rođen u ne beznačajnom mjestu u Škotskoj. Isto ima Wilson u Martyrologio. Ubraja ga Tritemije među ugledne muževe reda sv. Benedikta i naziva ga svecem, knj. 3, pogl. 244. Spominje ga i u Chronico Hirsaugiensi. Naš Kristofor Brower u knj. 1 Antiquit. Fulden; pogl. 20, govoreći o opatu Rikardu, o njemu piše ovako: „On je stupio u svoju službu nakon početaka cara Henrika; i budući da je znao da su prekomorski pridošlice, monasi sv. Benedikta, došli iz Škotske u Njemačku s iznimnom revnošću za savršeniji život i strogošću stege, nastojao je da, kako bi razbudio tromost svojih i primjerom raspalio krepost, u Fuldu pozove više monaha škotskoga roda; te da pomnim nastojanjima oko života i nauka probudi kod svojih drevnu pobožnost i učenost.” To nije prešutio ni Marijan Škot, koji i Amichada, monaha Škota u samostanu u Fuldi, slavnoga po svetosti života, slavi uz Kristovu godinu 1043., kada je i umro. Jer on je, strogo zatvoren po starim obredima ondje, živio s takvim glasom svetosti da su nad njegovim grobom viđena i nebeska svjetla i čuti glasovi anđeoskoga psalmodiranja.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

30. siječnja Kalendar godine