Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 26. siječnja

O svetim biskupima Anzuriju, ili Izauru, i Vimaraziju iz Ourensea; Gonzalu Ozoriju i Froalengu iz Coimbre; Servandu, Viliulfu i Pelagiju iz Irije; Alfonsu iz Astorge i Ourensea te Petru

DE SANCTIS EPISCOPIS ANSURIO, SIVE ISAURO, ET VIMARASIO, AURIENSIBUS; GONZALVO OSORIO ET FROALENGO, CONIMBRICENSIBUS; SERVANDO, VILIULPHO, PELAGIO, IRIENSIBUS; ALPHONSO ASTURICENSI ET AURIENSI ET PETRO

Skrivena su djela ovih presvetih biskupa, ali je spomen posvećen. Jer Filip Ferrari u općem katalogu svetaca piše ovako: „U Ourenseu u Galiciji sv. Izaura biskupa. U samostanu Riba svetih biskupa Vimarazija, Gonzala, Ozorija, Froalenga, Servanda, Ataulfa, Pelagija i Alfonsa.” U Bilješkama svjedoči da drugi Izaura nazivaju Anzurijem. O ostalima piše ovako: „Od njih se prenosi da je Vimarazije bio biskup Ourensea; Gonzalo, Ozorije i Froalengo iz Coimbre; Servando i Pelagije iz Irije; Ataulf i Alfons iz Astorge”, i tako izostavlja Petra, a Gonzala Ozorija dijeli na dvojicu. Činilo se sigurnim slijediti Ivana Marietu, kao Španjolca, kojega i sam Ferrari navodi; on Anzurija i Vimarazija čini biskupima Ourensea; želi da Gonzalo Ozorije bude jedna osoba, za kojega kaže da je, kao i Froalengo, bio biskup Coimbre; Servanda, Viliulfa i Pelagija biskupima Irije; Alfons biskupom Astorge i Ourensea, a za Petra niječe da je poznato kojega je sjedišta bio biskup. Izaura je ovako naveo i Wion: „U Španjolskoj sv. Izaura, biskupa Auciensis (štoviše Auriensis ili Orensis), koji je slavan po svetosti počinuo u miru.” Istoga imaju Ménard i Dorganije.

2 Slijedimo poput stranaca u nepoznatom kraju tragove drugih, premda ponekad nisu dovoljno sigurno i duboko utisnuti, a i vode u suprotnom smjeru; ili barem, kad se ne usuđujemo slijediti, pokazujemo kamo se čini da smjeraju. Prenosi se da tijela ovih svetaca počivaju u samostanu sv. Stjepana smještenom na obali rijeke Sil. Ferrari taj samostan naziva Ripense i u Bilješkama piše:

„Riba je glasoviti gradić u Galiciji uz rijeku Aviju, sa samostanom u biskupiji Ourense, koji pučki nazivaju Ribadavia.” Glasovit je doista taj gradić, osobito po izvrsnosti vina koje se rađa u susjednom kraju i izvozi u strane zemlje, na desnoj obali Minha gdje se u nj ulijeva Avus, ili Avia, nekoliko milja ispod grada Ourensea, odnosno Aquae Calidae.

3 Ali licencijat Molina u opisu Galicije tiskanom godine 1551., do kojega smo došli dobrotom glasovitoga muža Luke Torresa, pokazuje pravi položaj ovoga samostana, iznad grada Ourensea, na lijevoj obali rijeke Sil. Jer Silus, ili kako ga pučki zovu Sil, možda Salon starih, izvirući kod Asturijaca, natapa velik dio Galicije i, uvećan mnogim potocima, miješa se s Minhom te gubi ime, premda je mnogo sjajniji. Nedaleko od ušća ovih rijeka posjećuje se samostan sv. Stjepana benediktinskoga reda, koji pučki nazivaju De Riba del Sil. Taj je samostan udaljen od gužve i vreve naroda, a tako je lijepo sagrađen da bi, po sudu istoga Moline, zaslužio biti smješten drugdje nego među ovim krševitim stijenama.

4 Isti piše da se sedam biskupa raznih Crkava, zbog mira mjesta i pobožnosti, povuklo onamo i sveto završilo život. Imena samih svetaca ne navodi, nabraja Crkve kojima su bili na čelu, i to samo sedam, te malo drukčije nego Marieta. Kaže da je prvi bio biskup Irije Flavije, koji grad smješten na rijeci Ulli u Galiciji sada zovu El Padrón; sjedište je preneseno u Compostelu; drugi biskup Ovieda; treći Luga; četvrti Mindonija, odnosno grada koji se sada zove Mondoñedo; peti Ourensea, odnosno Oriensis; šesti Astorge; sedmi Tuija.

Zatim Molina dodaje ovo: „Njihova imena i vrijeme kada je svaki preminuo bili su nekoć uklesani na njihovim grobovima. Ali prije četiri stotine i više godina, kad je onamo došao neki reformator, prezrevši vjerodostojnost drevnih grobova i slavni spomen svetaca, porušio je sve te spomenike te pomiješane kosti zatvorio u jednu škrinju i položio iza glavnoga oltara te crkve, gdje se i danas čuvaju; isti je pronašao na prstima svetih biskupa dragocjeno prstenje kojim se još i danas događaju mnoga ozdravljenja, kako snagom umetnutoga kamenja tako osobito zaslugama samih svetaca.” Ali tko je bio taj reformator? Zar netko poslan u Španjolsku od Apostolske Stolice zbog nekoga drugog posla? Ili radije netko koga je poslao neki susjedni biskup da istraži je li igdje uvedena kakva novotarija u pogledu drevnih obreda? Ivan Marieta naznačuje da je bio obnovitelj samostana. Ali što mu je ipak palo na pamet da ruši grobove i pomiješa kosti? Neka bude, možda je prosudio da nisu potvrđeni; trebao je izvijestiti Apostolsku Stolicu, koja i sama ipak s poštovanjem drži ono što je od predaka predano o svetosti ili štovanju nekoga sveca, niti lakomisleno osuđuje ono čemu se ne zna početak ili što je potvrđeno uporabom stoljeća, osim ako se drugdje sa sigurnošću ne utvrdi da je cijela stvar započeta iz neispravnih počela. Obdaren takvim osjećajem duha, Baronije je ono što je prije oštrije napisao o sv. Faustu, biskupu Rieza, čim je doznao da se od pamtivijeka u svojoj Crkvi štuje kao svetac, iskreno opozvao. Ali o tome dosad toliko. Pogledajmo što o njima prenosi Marieta.

6 „U samostanu sv. Stjepana na obali Sila, reda sv. Benedikta u Galiciji, u kraju kojemu je ime Lemos, koji je osnovao kralj Ordonjo, nekoć je u razna vremena bilo pokopano devet biskupa. U klaustru su stajali kameni grobovi svakoga pojedinog s natpisima. Ali kad se taj samostan obnavljao, kamenje je doduše izvađeno odande i upotrijebljeno za građevni materijal, a kosti su skupljene i sačuvane za javno štovanje. Imena su tih svetaca ova: Anzurije i Vimarazije, biskupi Ourensea; Gonzalo Ozorije i Froalengo iz Coimbre; Servando, Viliulf i Pelagije iz Irije; Alfons iz Astorge i Ourensea; Petar, biskup nepoznatoga sjedišta.” Iz raznih izvora.

7 Drevnom je dakle predajom, koja je u tom samostanu uvijek cvala, posvjedočena njihova svetost. Ne tako davno vješto je isklesana nova oltarna pala, na čijem su gornjem dijelu urezani likovi ove devetorice svetaca s njihovim imenima; a ondje su s iznimnim poštovanjem položene njihove svete relikvije. Sjajno se svjedočanstvo njihove svetosti razabire i iz povelje kralja Alfonsa Leonskoga, oca svetoga kralja Ferdinanda, koja se čuva u istom samostanu napisana latinski. Njome svjedoči da, budući da se lako briše zaboravom ono što nije zabilježeno slovima, jer pismo podupire sjećanje i odbija štete zaborava, zato on, Alfons, milošću Božjom kralj Leóna i Galicije, želi da ovim spisom bude poznato sadašnjima i budućima da je predao samostanu sv. Stjepana i devetorici tjelesa svetih biskupa ondje pokopanih, po čijim zaslugama Bog svakodnevno čini mnoga čudesa, sve što je ondje bilo od kraljevskoga prava. To je svjedočanstvo bez sumnje velikoga autoriteta.

8 Od samoga Anzurija iz Ourensea postoji ovaj nadgrobni natpis: Epitaf sv. Anzurija. „Evo koga vidiš u udubini, kamenje prekriva sveti sklop biskupa Anzurija, po svemu preslavnoga muža. Obilan je bio sveti nauk, i slavan je život vojevao. Nije bio nepostojan život u Gospodinu, jer ga je tako posve ukrasila pobožna vjera. Ostavivši spomenutu katedru, priljubivši se uz monaško pravilo, ondje je učinio sve što dolikuje Gospodinu te je, slijedeći glas Gospodnji, počinuo u miru: u trenutku naime polaganja svetoga tijela sedmoga dana kalenda veljače ere devet stotina šezdesete, u šestom dobu koje se redom protegnulo.”

9 Što Marieta piše da je taj samostan osnovao kralj Ordonjo, Ordonjo I. naslijedio je oca Ramira ere 887., odnosno godine Kristove 849., i vladao je 16 godina, kako piše Sebastijan iz Salamanke; Ordonjo II., sin Alfonsa Velikoga, naslijedio je brata Garciju oko godine 913; koji je od njih dvojice bio osnivač samostana sv. Stjepana, nije jasno. O sv. kralju Ferdinandu, sinu Alfonsa IX. Leonskoga i Berengarije Kastiljske (čija je sestra bila Blanka, majka sv. Ljudevita), govorit ćemo 30. svibnja; umro je godine 1252. u Sevilli, nakon što je vladao 34 godine, 11 mjeseci i 23 dana.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

26. siječnja Kalendar godine