Život svetoga ispovjedaoca Bretaniona (koji se naziva i Bretanio, Brettanio i Britannio) ukratko je opisao Sozomen u 6. knjizi djela Historia Ecclesiastica, poglavlje 20, a po njemu Nicefor u 11. knjizi, poglavlje 29, te Baronije u 4. svesku, pod godinom Kristovom 371., brojevi 114 i 115. Njegov je nebeski rođendan u djelu Martyrologium Romanum određen na 25. siječnja ovim riječima: „U Tomima u Skitiji sv. Britaniona biskupa, koji je čudesnom svetošću i revnošću za katoličku vjeru cvao u Crkvi pod arijanskim carem Valensom, kojemu se odupro.” Baronije u djelu Notæ ad Martyrologium te u djelu Annales, broj 115, godine 371., dodaje da je Bretaniona naslijedio Geroncije, onaj naime koji je sudjelovao na Carigradskom ekumenskom saboru pod carem Teodozijem, održanom za konzulata Euherija i Siagrija u mjesecu svibnju godine 381., iz čega ipak sa sv. Grgurom Nazijanskim pod brojem 66 te godine 381. nagađa da je Skit Bretanion preminuo, ne sjećajući se dovoljno onoga što je prije rekao.
ŽIVOT IZ SOZOMENA, knjiga 6, poglavlje 20. Pripovijedaju da Skiti iz sličnoga razloga ustraju u vjeri. Taj narod ima doduše mnogo gradova, sela i utvrda, ali prvenstvo drži Tomi, koji je velik i bogat grad smješten blizu mora, nalijevo kad tko plovi prema Crnome moru. Star je običaj, koji se ondje i danas čuva, da jedan biskup upravlja crkvama čitavoga toga naroda. Stoga je u vrijemeb o kojem sada govorimo njima upravljao Bretanion, kada je i car stigao u Tomi. Nakon što je pak ušao u crkvu i po svome običaju pokušao ga nagovoriti da stupi u zajedništvo s arijancima, Bretanion je vrlo postojano pred carem i slobodno govorio u prilog nauku Nicejskoga sabora, odstupio od njega i otišao u drugu crkvu. Za njim je pošao i narod. Gotovo se iz cijeloga grada ondje okupilo mnoštvo, dijelom da vide cara, a dijelom jer su očekivali da će on poduzeti kakav prevrat.
2 Valens je dakle, ostavljen sa svojima, to teško podnio kao da mu je nanesena uvreda. I zapovjedio je da se Bretaniona uhvati i odvede u progonstvo; nedugo zatim ipak je dopustio da ga ponovno dovedu natrag. Jer kad je vidio, vjerujem, da Skiti teško podnose progonstvo svoga biskupa, nemalo se pobojao da ne posegnu za pobunom; vidio je naime da su oni hrabri, a i samim položajem svojih krajeva prijeko potrebni Rimskom Carstvu, budući da su odbijali navalu barbara koji su nastanjivali taj dio svijeta. Tako je carev naum suzbio Bretanion, muž kako u drugim stvarima ugledan, tako i zbog božanske kreposti toliko znamenit da su mu i sami Skiti odali svjedočanstvo pohvale.
a Da su postojani i hrabri muževi kod njih upravljali crkvama, kao što je rekao u prethodnome.
b Kada je car Valens obilazio sve pokrajine svoga Carstva i ujedno posvuda okrutno progonio katolike.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.