Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak III · 24. siječnja

O bl. Bertranu ili Ebertramnu, opatu Saint-Quentina u Belgijskoj Galiji

DE B. BERTRANNO SIVE EBERTRAMNO, ABBATE S. QUINCTINI IN GALLIA BELGICA

Četvoricu apostolskih muževa, obnovitelja drevne vjere i promicatelje pobožnosti, duguje naša Belgija Zlatnoj dolini, u nekoć Konstanckoj ili Vindoniskoj biskupiji: Audomara, Mumolina, Bertina i Bertrana. Audomar, biskup Thérouannea, Morina i Boulognea, slavi se 9. rujna; Mumolin ili Mumolen, biskup Noyona i Tournaia, 16. listopada; Bertin, opat u Saint-Bertinu, 3. rujna. Za Bertrana ili Bertranda, Ebertrana, Ebertrama, Bertrama, Bertramusa, u jedinom, i to ne osobito starom Kalendaru svetaca reda sv. Benedikta, nalazimo ovako upisano ime 24. siječnja: „Istoga dana sv. Ebertrana, opata samostana sv. Kvintina, druga bl. Mumolina.”

2 Njegov rođendan za nebo Wion i Ménard nisu naveli; ipak su o njemu obojica u Dodatku Benediktova martirologija napisali ovako: „Ebertram iz Konstance, monah u Luxeuilu, kojega je njegov učitelj sv. Mumolin postavio za opata sv. Kvintina, ostario je u revnosti redovničkog života. Istaknuo se godine Gospodnje 680.” I du Saussay je ubrojio Bertrama i Momolena među svece čiji je rođendan za nebo nepoznat, premda je sv. Momolena naveo 16. listopada, gdje spominje i bl. Ebertrana; ali čini se da je obojicu smatrao različitima od onih prvih.

Četvrti dodatak Konstanckoj kronici u katalogu svetaca te biskupije ima ovako: „Sv. Ebertramije, upravitelj samostana sv. Kvintina, iz iste Zlatne doline.” Pogrešno je ista kronika u prvom poglavlju navela imena: „O sv. Bertinu, Numolinu i Ebortramiju. Bertin, opat u Luxeuilu, iz Zlatne doline blizu Konstance, napustivši vlastitu domovinu zajedno s Rumolinom i Ebortramijem, došao je k sv. Audomaru, biskupu Morina; poslani od njega da propovijedaju, vjerno su ispunili dužnost poslanstva.” Sv. Bertin nije bio opat u Luxeuilu, nego je u Luxeuilu od najranije dobi s Mumolinom i Bertranom bio poučavan u monaškoj stezi od sv. Eustazija (o kojem ćemo govoriti 29. ožujka).

3 O njihovu dolasku u Belgiju pripovijeda se ovo u Životu sv. Bertina: „Dakle, kada je već Gospodin odlučio očitije objaviti svijetu svoga vojnika, da svjetiljka tolika sjaja, svijetleći u skrovitosti, ne bi odgađala duhovna zajedništva tolikih smrtnika, izišavši samo s dvojicom suboraca, Mumolinom i Ebertranom, muževa velike svetosti, priključen kao treći, savršeni štovatelj Presvetoga Trojstva stigao je sve u Galiju. Vidjevši dakle spomenuti sveti muževi, naime Bertin i njegovi drugovi, da je ondje žetva doduše velika, ali radnika malo, počeše nadaleko i naširoko ustrajno sijati riječ života po svoj Galiji. Njima su se pridružili mnogi pobožni ljudi, koje su oni od jutra do večeri okrepljivali hranom vječnoga života. Ništa manje su k njima dolazili i dvorski velikaši te, prekinuvši nakratko kraljevsku službu, uzimali za uzor njihov skromni način života u ispravnu življenju. U ono je vrijeme Lotar, sin kralja Ludovika, upravljao kraljevstvom Franaka; kada su do njegovih ušiju, po pripovijedanju njegovih velikaša, doprli česti glasovi o iznimnu načinu života sv. Bertina i njegovih drugova, zapovjedio je da stanu pred njegovo lice. Kada su bili dovedeni, kralj je Gospodnjega čovjeka Bertina i njegove drugove časno primio i dugo ih vremena u kraljevskom dvoru s najvećom brižnošću uzdržavao.”

4 Nakon dugoga pak vremenskog razdoblja spomenuti su muževi otišli k sv. Audomaru, tadašnjem biskupu Thérouannea, čiji je sunarodnjak i krvni srodnik bio sv. Bertin, da mu budu pratitelji u propovijedanju, kako bi u vječnoj naplati od Boga zaslužili postati dionicima jednake slave. Sveti je pak Audomar ljubazno primio te sluge Božje i zahvalio svemogućemu Bogu koji mu je poslao takve pomoćnike za propovijedanje Evanđelja. Bili su naime savršeni u katoličkoj vjeri i upućeni u crkvenu stegu te u Božje pismo. Preuzimali su dakle dužnost svoga poslanstva neprestanim naporom propovijedanja...

3 U međuvremenu, kada je preminuo Aharije, biskup grada Noyona, za biskupa toga istoga grada uzdignut je časni muž Mumolin. A Ebertramna je Mumolin postavio za poglavara samostana sv. Kvintina. Isto se pripovijeda u Životu sv. Audomara, uvijek uz združenu i jednaku pohvalu trojice drugova: i kaže se da je Mumolin najprije bio upravitelj staroga samostana u Morinima, a kada je on uzdignut na biskupstvo, Bertin. Kronologiju ćemo raspraviti uz život sv. Bertina i sv. Audomara: jer oni za koje se kaže da su bili pozvani Klotaru, sinu Klodovika II., prije nego što su otišli k sv. Audomaru, njima je i sv. Audomaru, kako se kaže, svoja dobra za izgradnju samostana darovao Adroald 6. rujna, 11. godine Klodovika, koja je bila 654. godina Kristova, a Klotar je počeo kraljevati 670. godine. O bl. Bertranu govori Ivan Tritemije u De viris illustribus ord. S. Benedicti, 3. knjiga, pogl. 108., gdje ga naziva učenikom sv. Mumolina, jer je možda u starom samostanu, kako smo rekli, Mumolin bio opat, a pod njim monasi Bertin i Bertran; inače su bili školski drugovi u samostanu u Luxeuilu. Samostan sv. Kvintina nalazi se u Vermandoisu, gdje je sada vrlo utvrđen grad pod francuskom vlašću. A na čast bl. Bertranu služi i to što se mnogi u našoj Belgiji zovu imenom Bertran i Bertrand.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

24. siječnja Kalendar godine