Njih stari rukopisni Martirologij sv. Jeronima, kao i Dungalov rukopis, spaja s onih 18 koje smo gore prosudili da valja prebaciti na 16. travnja. Prvi rukopis ima ovako: XI. kalenda u Hispaniji u gradu Valenciji sv. Valerija biskupa i Vinka đakona i drugih 18: Kvintilijana, Kasijana, Matutina, Pulva, Urbana, Marcijala, Fausta, Sukcesa, Feliksa, Pavla, Petra, Januarija, Primitiva, Ebota, Cedijana, Optata, Frontona, Julija, Belika Municipa, Teha, Oriona, Memnona, Ermeta, Januarije, također Januarija, Mucija, Satura, Belika. Dungalov rukopis umjesto Pulva, što smo protumačili kao Publija, ima Paulina; umjesto Ebota, Boota; umjesto Teha, Tetotika; izostavlja Januariju, drugoga Januarija, Mucija, Satura i drugoga Belika. O ovoj ćemo četvorici govoriti zasebno. Isti rukopis dodaje Hermeta i drugih 19 te Feliksa s njegovim drugovima. Tko je ovaj Feliks?
2 Što znače riječi „Bellici Municipi”, ne uspijevamo dovoljno razmrsiti. Napisane su u oba rukopisa kao imena svetaca. Mogao bi tkogod posumnjati da je Belik neki municipij gdje su sveci podnijeli mučeništvo; ali se u rukopisu sv. Jeronima imena gradova rijetko navode cjelovita, a jedva ikada u genitivu; u Dungalovu se rukopisu mjesto nikada ne navodi. Smatrali smo ipak boljim izostaviti nego čitatelju iznositi nesigurno. Jesu li pak ovi okrunjeni zajedno s onim prijašnjima koje smo prebacili na 16. travnja, ili zasebno i drugdje, nije jasno.
O svetim mučenicima
MANUELU, JURJU, PETRU, LEONU, biskupima; PARODU, svećeniku; IVANU, LEONU, tribunima; GABRIJELU, SIONIU, s drugima CCCLXXVII i mnogim drugima, u Bugarskoj.
Teofan u knj. 24, histor. Miscellæ, nastavljajući djela svoga vremena, piše u pogl. 25 o strašnom porazu koji je kršćanima nanio Krun (kojega drugi zovu Krum), vođa Bugara, 26. srpnja, četvrte indikcije, god. Kr 811., u kojem je sam car Nicefor, opkoljen od neprijatelja, poginuo s prvim velikašima. Niceforova je glava odsječena i obješena, ubrzo ogoljena i uporabljena kao čaša. Stauracije, sin Niceforov, ranjen u bitki, nije dugo nadživio. Jer iste je godine Mihael Kuropalat 5. listopada, pete indikcije, proglašen carem, pogl. 29, koji je 7. lipnja god. Kr 812. krenuo protiv Bugara, kad je Krun, vođa Bugara, opsadom zauzeo Debelt i one koji su bili u njemu zajedno s biskupom preselio, pogl. 33. A Debelt je, kod Ptolemeja knj. 3, pogl. 11, Δεκείλης, Develtus, grad i kolonija Trakije na granicama Mezije i Crnoga mora; kod Amijana nazvan Dibaltum; niže u menejima Deboltum: njegov nadbiskup, ili kako se grčki piše ἐρχερεῖς, sv. Juraj, tada je odatle odveden u mučeništvo s drugima u Bugarsku. Ali Bugari, kaže Teofan u pogl. 34, još više ojačani nadvladaše nad Trakijom i Makedonijom. Tada su i napuštajući Anhijal i Beroju i Niceju i utvrdu Probata itd. kršćani pobjegli. Dvostruka kod Stjepana Nxaiæ u Trakiji. Drugu je upravljao sv. Leon, biskup, poslije s ostalima okrunjen mučeništvom.
2 Sljedeće godine Kr 813., 23. svibnja, zametnuvši bitku nedaleko od Jedrena, pobijeđen od Kruna Mihael Kuropalat nevoljko se odrekao vrhovne vlasti, a naslijedio ga je Leon Armenac, kojega je patrijarh Nicefor okrunio 12. srpnja, u ponedjeljak, šeste indikcije, pošto je prije 28. travnja nastala pomrčina sunca, kao da se zgražalo nad Leonovom bezbožnošću. U međuvremenu je Krun opsadom pritiskivao Jedrene, te ostavivši ondje brata, sam je pristupio sve do carigradskog grada, pustošeći nadaleko sve što mu se našlo na putu požarima i pljačkama, u šestom danu Leonova vladanja; vrativši se, zauzeo je opsjednuto Jedrene, kao što tim riječima zaključujući svoju povijest pripovijeda Teofan. Jedrene je i sada znamenit grad Trakije na rijeci Hebru; njegov se biskup u tumačenju starijega cara Andronika Paleologa naziva najsvetijim metropolitom Jedrena i najčasnijim poglavarom Hemimonta; na koji se način u menejima sv. Manuel, njegov biskup, naziva velikim nadbiskupom, a kod Ivana Kuropalata nadbiskupom, kod kojega se u sažetku povijesti ovako pripovijeda njegovo sužanjstvo i pogubljenje.
3 Nakon što je Krum, knez Bugara, napuhan pobjedama nad Rimljanima, opsjeo Jedrene, tako da se nijedna četa nije usuđivala suprotstaviti mu se jer je zbog sreće koju smo spomenuli bio nepodnošljiv, i dugotrajnom opsadom doveo grad u takvo stanje da je zbog oskudice potrebnih stvari prihvatio uvjete predaje, sve koji su bili u samome gradu, među kojima i nadbiskupa Manuela, preselio je u Bugarsku. U ono su dakle vrijeme s drugima odvedeni u bugarski kraj i roditelji cara (Bazilija Makedonca) noseći sa sobom njega samoga koji je još sisao mlijeko; ondje su i sam glasoviti nadbiskup i carevi roditelji, čuvajući neokaljanu vjeru u Krista, preveli mnoge Bugare na pravovjernu vjeru, jer onaj narod još nije bio doveden na pravo štovanje Boga, i na vrlo mnogim mjestima Bugarske posijali sjeme kršćanskoga nauka. Ali Kruma je zatekla smrt.
4 Kutragon pak, njegov nasljednik, daleko nadmašujući prethodnika okrutnošću, ne znajući za taj događaj i osjećajući da se bugarski narod pomalo prevodi na bogoslužje kršćana, planu velikom srdžbom i zapovjedi da se sveti nadbiskup Manuel, s onim izvanrednim muževima koji su bili s njime, pojavi pred njime, ne bez velike srdžbe; njih je najprije blagim i krotkim riječima pokušavao odvratiti od pravovjerne i besprijekorne kršćanske vjere. Ali kad je uvidio da su oni uzvišeniji od toga da bi se mogli svladati obećanjima ili prijetnjama, dade da se najprije izudaraju mnogim udarcima i pogube mučeničkom smrću. I Manuel, glasoviti nadbiskup, sa onim uglednim muževima koji su bili s njime, završio je život slavnim mučeništvom; a isto tako mnogi su njegovi rođaci bili udostojeni slave mučeništva.
5 Kad je pak trebalo da se već ostali zarobljenici vrate u domovinu, jer im se od Boga pripravljao povratak, bugarski knez, više puta slomljen jer se više nije mogao odupirati rimskim četama, sklopivši mir oslobađa zarobljenike. Dok su se oni nedavno okupljali i već se spremali vratiti u svoja ognjišta, knez je bio promatrač zarobljenika; i slučajno ugledavši dječaka Bazilija, koji je već izišao iz djetinjstva i počinjao stasati, pozva k sebi njega itd.
6 Isto pripovijeda Kedren, a o zauzeću Jedrena i o Baziliju koji je još sisao kad je s roditeljima odveden u progonstvo pripovijeda Zonara. Ali obojica pišu da se Bazilije, kad se vratio kući, nalazio na prijelazu iz djetinjstva u mladenaštvo, možda u dobi od osam ili devet godina. Jer, kako isti prenose, Martagon, knez Bugara, sklopio je tridesetogodišnje primirje s Leonom Armencem, kojega je na sam dan Gospodnjega rođenja god. Kr 820. sasjekao Mihael Mucavac. Odatle je očito da su ovi podnijeli mučeništvo za Kristovu vjeru prije nego što je sklopljeno to primirje. O ovim mučenicima raspravlja i Baronije u djelu Annal. Ecclesiast; sv. 9., god. 813., br. 7., i kaže da se u Menologiju cara Bazilija te bilješke nalaze pod 29. danom siječnja: Svetih mučenika Manuela, Jurja, Leona i drugova koje su ubili Bugari. Za vladanja Leona Armenca, Krun, knez Bugara, krenuvši s velikim mnoštvom na Jedrene u Trakiji, ratnim ga je pravom osvojio i s gradom zarobio i svetoga biskupa Manuela, kojemu je, pošto su mu najprije odsječene ruke od ramena, ubrzo mačem raspolovivši tijelo po sredini, bacio zvijerima da ga proždru. Krun je pak zbog grijeha oslijepio te, navukavši na sebe mržnju vlastitoga naroda, bi od njega zadavljen užadima. Kad je pak bezbožnu vlast nad Bugarima preuzeo Zok, sakupio je sve kršćanske zarobljenike, vođe, svećenike, đakone i laike, i kad ih je prisiljavao da zaniječu Kristovu vjeru, a oni nisu pristali, pošto su bili podvrgnuti raznim mukama, okrutno ih je pogubio. Ali u menejima i kod Maksima Kiteranina njihov se rođendan za nebo slavi ovoga 22. siječnja, iz kojih donosimo sljedeću pohvalu.
Akta iz grčkih meneja.
Mačem se Manuel dijeli na dva dijela, štujući dvije nedjeljive Kristove naravi. Juraj i Petar, kojima je jedna vjera, padaju zajedno zbog istoga Gospodina. Nepokrivena ostaje vedrina duha u Leona dok mu mač rasijeca utrobu. Strah od mača isukana blizu vrata daleko je od Gabrijela i daleko od Sionia. Uistinu se mača ne boje plemeniti stratezi Ivan i Leon. Zatrpani Parod kamenjem bačenim rukom, slatko je dovršio put života. Pet puta šezdeset pogubio je mač i pridružio im sedamdeset i sedam.
Bili su ovi iz različitih uprava i mjesta, a nastanjivali sua Jedrene. Bugari pak, nezahvalni i zaboravni na sva dobročinstva, navališe na Rimsko Carstvo i opustošiše njegove granice; te iz Trakije doduše i Makedonije odvedoše mnoge u okove kao zarobljenike, i zalazeći sve do samoga carskog grada, dođoše u Jedrene i zauzeše ga pošto su gab tri dana opsjedali. Događalo se to za vladanja bezbožnoga cara Leona Armenca i bugarskoga vođe Kruma, koji, osvojivši grad, odatle je izgnao četrdeset tisuća, među kojima bijaše i najsvetiji biskup, kojega je zgrabivši za grlo i oborivši na tlo izgazio nogama. Kad je Krumu prekinut život, naslijedio ga je u kneževstvu Dukumo, a kad je on ubrzo umro, za bugarskoga se kneza proglašavac Diceng, okrutan i surov tiranin. Ovaj je velikoga nadbiskupa Manuela presjekao po sredini, a odsječene mu ruke i ramena bacio psima da ih proždru; ali ubrzo pogođen sljepoćom, sam je uklonjen iz sredine od svojih ukućana.d Murtagan, zadobivši zatim kneževstvo, pogubio je sve kršćane koji su odbijali zatajiti Krista, podvrgnuvši jedne doduše okovima i mukama, a druge prije toga surovim mučenjima. Svetomu pak nadbiskupu Debolta Jurju i biskupu Petru, pošto su najprije bili nečovječno izranjavani šibama, zapovjedio je da se odrube glave, kao što je i ostalih tristo sedamdeset i sedam podvrgnuo kazni mača, te također drugoga Leona i Ivana, tribune ili vojne zapovjednike kršćana. Svetomu pak Leonu, biskupu Niceje, rođenu eunuhuku, rasjekao je utrobu mačem.e Gabrijela i Sionia posjekao je mačem. A Paroda, najpobožnijega svećenika, zapovjedio je da zatrpaju kamenjem, a mnoge druge, mučene raznim mukama, usmrtio je. Nije samo bezbožni Murtagan, nego su i drugi knezovi koji su poslijef vladali Bugarima mnoge kršćane, mučene raznim mukama, predali smrti.
a Vrlo mnogi, ne svi, kao što je očito iz rečenoga.
b Da je osvojen dugotrajnom opsadom i oskudicom potrebnih stvari pišu Kuropalat i Kedren; isto se zaključuje iz Teofana. Ipak se čini da to trodnevlje treba uzeti nakon Krumova povratka s pohoda sve do carigradskoga grada.
c Ovaj se u Menologiju čini da naziva Zok, gdje je zbrka knezova.
d Murtagan kod Zonare i Kedrena, Kutragon kod Kuropalata, a ponovno Citragan kod istoga Kedrena.
e Kiteranin ovoga naziva i & pixepæ.
f Među ovima bijaše Boris, koji je za vladanja Mihaela i majke Teodore, pošto je sklopljen mir, oko god. 850. sa svim narodom pristupio Kristu.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.