Sužanjstvo, udarci, ispitivanja u Cezareji Palestinskoj.
Po Božjem pak predodređenju koje mu je bilo dano od Boga, uputi se sve do a bl. Eufemije na način molitve. I dok je išao i prolazio kroz neko mjesto, ugleda u kući nekoga Perzijanca one koji su se bavili magijskom vještinom. I potaknut Božjom revnošću uđe k njima i reče im: „Zašto lutate i navodite duše ljudi da lutaju u svojim zlodjelima?” Zapanjeni pak oni ljudi njegovim riječima i njegovom postojanošću upitaše ga govoreći: „Tko si ti koji to govoriš?” On im pak reče: „I ja sam nekoć lutao, kao i vi, i nekoć sam poznavao tu opaku vještinu te sam u vašim čaranjima bio upućen”; i koreći ih ušutka ih, a oni ga zamoliše da nikomu ne ocrnjuje niti razglašava njihovu vještinu, i on ih otpusti.
18 I poodmakavši malo od njih, ib ugledavši ga neki iz službe koji su sjedili pred vratima pretorija; i dok je on prolazio, rekoše svojim jezikom jedan drugomu: „Ovaj je potkazivač.” Čuvši pak bl. Anastazije te riječi koje su međusobno izmjenjivali, pogleda ih i reče: „Što to razgovarate među sobom? Ja nisam varalica, nego sam sluga Gospodina mojega Isusa Krista. Jer sam i bolji od vas, zato što sam zaslužio biti sluga onoga koji se za grešnike udostojao sići s neba. Jer sam i ja nekoć bio u službi, kao i vi.” A oni ustavši zgrabiše ga, i izišavši njihov prvak te raspitavši se odakle je i pomno istražujući, zapovjedi da se čuva tri dana, u kojima ni na koji način nije okusio od njihove hrane, sjećajući se njihove lukavosti u njihovim zlodjelima.
19 Kad je pakc Barzabana došao u Cezareju (jer nije bio ondje kad je uhićen bl. Anastazije) i kad je o njemu podnio prijavu prvi iz službe, dovede ga u svoj pretorij. Budući da je Barzabana bio zauzet drugim poslovima, nađe se ondje neki kršćanin koji je upoznao bl. Anastazija dok je bio u crkvi Blažene Bogorodice Marije vazda Djevice: i razgovarajući s njime nasamo te raspitujući se iz kojega je razloga bio zadržan od njih, i doznavši razlog stvari, proglasi ga blaženim zbog dobre nakane i okrijepi ga u Gospodinu božanskim riječima, opominjući ga da se ne boji muka i da se ne plaši umrijeti za ime Gospodina našega Isusa Krista, nego da hrabro i pouzdano odgovori Barzabani na ono što bude od njega upitan, podsjetivši ga i na riječ koju je Gospodin izrekao u svetom Evanđelju: „Tko ustraje do svršetka, taj će se spasiti.”
20 Bijaše pak uveden Božji sluga Anastazije i stojeći pred Barzabanom nije mu se poklonio prema obredu koji su oni držali. I zagledavši se u njega Barzabana mu kaže: „Odakle si i kako se zoveš?” On mu pak reče: „Ja sam kršćanin. Ako pak želiš doznati po rodu, Perzijanac sam, iz kraja Razech, iz sela Rasnuni. Bio sam službenik i mag; i ostavio sam tamu i došao na pravo svjetlo. A ime mi je prije bilo Magundat, a po kršćanstvu se zovem Anastazije.” Reče mu Barzabana: „Ostavi ovu zabludu i obrati se na svoju prvu vjeru, pa ćemo ti dati novca i veoma mnogo imanja.” On mu pak odgovarajući reče: „Neka me ne snađe da zaniječem Gospodina svojega Isusa Krista.” Reče mu Barzabana: „Zar ti se sviđaju takve haljine kakvima se služiš?” Bl. Anastazije reče: „d Ovo indiospolis, quæ et Lydda.d odijelo je anđeosko i slavno.” Reče mu Barzabana: „Imaš zloduha.” Odgovori blaženi Anastazije i reče mu: „Kad sam bio u zabludi, imao sam zloduha; a sada imam Gospodina Isusa Krista, Spasitelja svojega, koji uništava zloduhe.” Reče mu Barzabana: „Ne bojiš se cara? Jer ako dozna o tebi što je s tobom, zapovjedit će da te razapnu.” Bl. Anastazije reče: „Zašto da se bojim njega? Propao je čovjek, kao i ti.”
21 Tada razgnjevljen Barzabana zapovjedi da ga u željeznim okovima odvedu u utvrdu i natjera ga da bez prestanka prenosi kamenje. I mnoge i nebrojene nevolje podnio je Kristov sluga Anastazije. Neki su ga naime iz njegova kraja, videći što se s njime događa, stidjeli se i prekoravali ga govoreći: „Zašto si to htio učiniti? Nitko se nekoć iz našega kraja nije postao kršćanin, a evo učinio si nas predmetom poruge”; i drugim ga lukavim riječima nagovaraše. On ih je pak odbijao od sebe. Pretvorivši se pak u bijes,e udarahu ga bez milosrđa, čupahu mu bradu i razdirahu mu haljine. Ne samo da su to činili Božjemu sluzi, nego su mu na vrat stavljali i veliko kamenje koje četiri čovjeka nisu mogla prevrnuti. I tako okovan obavljao je posao: jedan lanac oko njegova vrata, a drugi su mu stavljali na noge; i nanijeli su mu mnoge okrutnije i surove muke. Ali prejak borac Božji Anastazije sve je podnosio radujući se za Kristovo ime.
22 Ponovno je pak Barzabana zapovjedio da ga dovedu pred njega i reče mu: „Ako si uistinu, kao što si rekao, bio sin maga i znaš magijsku vještinu, reci mi od koga si naučio ili nešto od toga, da ja saznam.” On mu pak reče: „Neka Bog ne dopusti da ikada više iz mojih usta iziđe bilo što o takvoj stvari.” Kaže mu Barzabana: „Zašto dakle ostaješ u ovome? Obrati se na onu prvu vjeru, jer ću za tebe podnijeti prijedlog caru Kozroju.” On mu pak reče: „Pisao si i primio si odgovore. Učini što hoćeš.” I reče Barzabana: „Nisam pisao, nego pišem, i što god mi zapovjedi, činim.”
Sveti pak Anastazije odgovori: „Idi, napiši koliko god hoćeš zla o meni, jer ja sam kršćanin.” Barzabana reče: „Neka se obori na zemlju i neka se toliko tuče dok ne izvrši ono što mu se zapovijeda.” Kad su ga htjeli svezati, Anastazije, Božji sluga, reče: „Pustite me, ne trebaju mi okovi.” I načinivši znak, učini sebi znak svetoga križa na čelu, i dok je sjedio na zemlji, svezaše ga i tukoše.
Sveti im pak Anastazije reče: „Skinite haljinu kojom sam odjeven da ne pretrpi uvredu, pa tako udarajte moje tijelo; jer ovo što činite puka je igra, a ja, pa makar me komad po komad odsijecali, nikada neću zatajiti Gospodina svojega Isusa Krista.” Kaže mu Barzabana: „Popusti mi, jer pišem za tebe caru.” A on odgovarajući reče: „Idi, napiši svome caru što god hoćeš”, i reče Barzabana: „Zar se dakle ne bojiš cara?” Bl. Anastazije reče: „Zašto da se bojim tvoga cara? Zar nije čovjek koji će umrijeti kao i ti? Ili ne umire kao i ti? Ili ne gleda raspadljivost kao i ti? Zašto pak kažeš da se bojim onoga koji gleda raspadljivost sličnu tebi, blatu? Ili da se radije ne bojim Gospodina Isusa Krista, koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima, koji nikada nije vidio raspadljivosti?”
23 Zapanjio se pak onaj oholi Barzabana nad odgovorom mučenika; ponovno zapovjedi da ga odvedu u utvrdu. I nakon nekoliko dana dade da mu se privede te mu reče: „Sjeti se magijske vještine i prinesi žrtvu da ne umreš na zao način i ne budeš lišen ovoga svjetla.” Odgovarajući pak Božji sluga reče mu: „Kojim bogovima zapovijedaš da prinesem žrtvu? Suncu, i mjesecu, i ognju, i moru, gorama i brdima, i svim ostalim počelima i kovinama? Ne dao mi Bog da ikada štujem vaše rezbarije. Jer je sve to stvorio Krist, Sin Božji, nama na službu. Vi pak lutate služeći zloduhima i četveronošcima. Vi ljudi, stvoreni na sliku Božju, ne poznajete Boga koji vas je stvorio. Da ste upoznali njega, Krista koji vas je stvorio, jednom biste se mogli obratiti na pravo svjetlo i biti istrgnuti iz vlasti zloduha koji vas navode da lutate, te vjerovati Bogu koji ne laže onima koji vjeruju u njegovo ime, govoreći im: „Ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći oduprijeti svi vaši protivnici.” Htio je pak da od neuka i tuđinca imam sebe kao slugu sebi na slavu, dajući pak snagu onima koji vjeruju u njega.” Dok je sv. Anastazije nastavljao ovo i tome slično dobrim govorima, dok su se pak protivnici čudili i divili, Božji mučenik Anastazije, već tri puta okrunjen, najjači borac u ispovijedanju Krista, odmah se vraća u utvrdu svezan okovima.
a Nije mislio na Kalcedon, gdje se sv. Eufemija obično štuje 16. rujna, nego se čini da je pošao u neko svetište posvećeno sv. Eufemiji u samom gradu Cezareji.
b Grčki: ἰδον αὐτὸν τινες τὸν καβλλαρίον καθέ μενοι ἡμπροσθεν τοῦ δερβᾶς, δέ ἐττι πραιτάριον τοῦ σελλαρίου. Vidjeli su ga neki konjanici koji su sjedili pred Derbasom, što je pretorij Sellarija. Καβλλάριος se niže u br. 26 prevodi kao konjanik. Sellarius se ubrzo prevodi kao prvak onih koji su bili u službi, možda zapovjednik konjanika, niže u br. 35. Tribun.
c U Metafrasta se naziva Marsabanas; u grčkom Μαρξαβανῆς.
d Grčki: τὸ σχεμα τοῦτο καύχημα μοῦ ἐττι ovaj je habit moja hvala. Hervet: ne cijenim ga manje nego ti ovu čast.
e U grčkom se dodaje: dolazeći svakodnevno.
Pobožnost i postojanost u tamnici.
Doznavši pak najsvetiji opat spomenutoga samostana u kojem je bl. Anastazije primio sveti habit za njegovu postojanost i ispovijedanje koje je bilo u Kristu, i da se bez straha hrabro bori, te za njegovu vedrinu i ustrajnost, obradova se velikom radošću zajedno sa svom zajednicom koja mu je bila povjerena, i blagoslivljaše Gospodina te moljaše dan i noć sa svom zajednicom da upravi njegov put kako bi ustrajao do svršetka. Poslao je pak dvojicu od braće iz samostana u Cezareju bl. Anastaziju s utješnim pismom, krijepivši njegov duh u Gospodinu. Kad je pak Kristov mučenik Anastazije bio u pritvoru utvrde, nije prestajao psalmima i himnima danju i noću slaviti svemogućega Boga.
23 Imao je pak sa sobom i nekoga drugog postavljenog u okove, nekog mladića od slugu Barzabaninih, zadržanog zbog nekoga razloga, koji se nije htio suprotstavljati njemu, nego ustajući noću s Kristovim slugom da slave jutarnje himne na Božje hvale, prigibao je svoj vrat uz njegov vrat i svoju nogu uz njegovu nogu da ne bi stezanjem lanaca zadavao muke Božjemu sluzi. Jedne se dakle noći, dok je on pjevao psalme, u njega zagledao neki od okovanih koji je ondje bio, doduše Hebrej po vjeri i plemenita roda, a veoma blage ćudi, kako smo doznali. Gledajući on blaženoga mučenika kako danju doduše u zamoru od kamenja, a noću u hvalospjevima ustraje, čudio se govoreći: „Što li će to biti?” Dok je dakle tako dugo gledao u njega, ležeći na podu u noćnoj tišini, dok je blaženi mučenik stajao i pjevao jutarnje himne, ugleda iznenada neke u bijelim haljinama kako ulaze kroz vrata tamnice i okružuju blaženoga mučenika, od kojih je i obilno svjetlo zasjalo u tamnici. A izvan sebe postavši spomenuti muž zbog viđenja, reče u sebi: „Sveti Bože, to su anđeli.” Gledajući pak ovo, vidje te iste ogrnute plaštevima kako u rukama drže križeve, te reče u sebi: „To su biskupi.” Diveći se pak ovome, promatrajući nad mučenikom Kristovim Anastazijem i onima koji su bili s njime neizmjerno svjetlo i njega odjevena u sjajne bijele haljine s onima koji su mu se ukazali, i gle, neki mladić stade pred njega držeći zlatnu kadionicu i stavljajući tamjan. Gledajući pak muž koji je promatrao, udarao je rukom svoga susjeda koji je spavao, a koji je bio kršćanin, sudac Skitopola, da mu pokaže ono što je vidio; i nije mogao jer je tvrdo spavao. Onaj je pak pazio na ono što je vidio, tijelom doduše ostajući nepomičan, ali bacajući se na prvoga s kojim je ležao. I probudivši se naposljetku dozna od njega što je to. Kaže mu Hebrej: „a Opažaš li što?” i pogledavši već ništa ne vidješe. Ispripovjedi mu pak sve što je vidio i zajedno proslaviše Gospodina Isusa Krista.
26 Budući da je pak, kao što smo gore spomenuli, od prvoga i drugoga ispitivanja Barzabana upoznao postojanost Božjega sluge Anastazija, napisa caru Kozroju ono što je s njime učinjeno. I dogodi se da je unutar nekoliko dana primio carevu zapovijed; te mu posla u tamnicu po svome domaćem službeniku govoreći: „Evo, zapovjedio je car da samo jednom riječju kažeš da nisam kršćanin, i odmah te puštam da ideš kamo god hoćeš: ako želiš biti redovnik, budi; ili konjanik, kao što si bio prije, ili da budeš s nama, čini kako hoćeš.” Odgovori pak Kristov mučenik i reče: „Neka se ne dogodi da zaniječem Krista.” Dok mu je dakle bio uputio mnoga obećanja i nagovaranja po svome domaćem službeniku, a on ni na koji način nije popuštao, poslije mu poruči po spomenutom svome domaćem službeniku govoreći: „Znam da se stidiš zbog svojih sugrađana i zato ne želiš zanijekati pred njima; ali budući da careva zapovijed pritišće, ako želiš, reci tu riječ preda mnom i još dvojicom, i pustit ću te.” Sam mu pak mučenik po poslanom pismu poruči govoreći: „Daleko to bilo od mene: ni pred tobom ni pred drugima nikada neću zatajiti Gospodina svojega.” Tada mu reče osobno: „Evo, zapovjedio je car da okovan u željezo ideš u Perziju.” Blaženi pak Kristov mučenik Anastazije reče: „Ako me htjedneš pustiti, ja ću sam poći tvome caru.” Kad je pak čuo da blaženi mučenik čvrsto ustraje i da se ne boji prijetnji niti se da nagovoriti laskanjima,c zapečaćena ga zapovjedi odvesti u tamnicu. I nakon pet dana posla ga s još dvojicom kršćanad, kojima je i samima utisnuo pečat.
27 Dok se pak u međuvremenu približavao blagdane Uzvišenja časnoga Križa Gospodina našega Isusa Krista, sam blaženi mučenik, i dvojica braće iz njegova samostana, i dvojica najkršćanskijih muževa, i neki vjernici iz grada provodili su noć u psalmima, himnima i duhovnim pjesmama, tako da su zaboravljali da imaju okove, slaveći Gospodina našega Isusa Krista koji daje toliku dugotrpljivost onima koji se u nj uzdaju. U svitanje pak, ušavši k Barzabani nekif upravitelj javnih poslova, i sam najkršćanskiji muž, zamoli ga da mu se skinu okovi kako bi ga odveo u crkvu samo za blagdan, dodajući: „Jer ga ponovno vraćam u pritvor.” Što je i učinjeno. I dopusti Barzabana. I odveden u crkvu, nastade velika radost i utjeha svim vjernicima, koji su zahvaljivali Bogu zbog borbe Kristova mučenika i zbog njegovih čestih nevolja koje je podnosio. Nastala je pak rasprava među pukom istoga grada o njemu, vjernika s nevjernicima. I neki, zapanjeni njegovim nevoljama koje je podnosio Božji sluga Anastazije, ojačaše i okrijepiše se vjernici u Kristu zbog njegove dugotrpljivosti i ustrajnosti; i u mnogim govorima tješio je vjernike Kristov mučenik Anastazije. I oni koji su gubili nadu u kršćansku vjeru ojačaše zbog njegove vedrine, ljubeći njegove okove, i kao pobjednici govorahu bl. Anastaziju: „g Mi, kao i ti, moramo umrijeti za Gospodina našega Isusa Krista.” I tješili su ga u Gospodinu i iskazivali mu najveću čast, muževi jednako kao i žene. A kad su završili misni obredi, upravitelj ga je prisilio te ga odveo u vlastitu kuću da uzme nešto hrane s dvojicom braće iz njegova samostana. I kad su zajedno uzeli hranu, okrijepiše se te su razgovarajući o božanskim riječima oboji bili izgrađivani u Gospodinu. I poslije toga opet radosni i kličući kao na gozbu odoše u tamnicu, i ondje su slavili Gospodina našega Isusa Krista koji je podario toliku milost svojim slugama. a U Mombricija: Razmatram nešto.b U grčkom se dodaje: Sellarijima.c Grčki βουλέσας αὐτὸν. Hervet: utisnuo je pečat.d Rukopis sv. Maksimina. Slično zapečaćenima.e Uzvišenje svetoga Križa, koje se dogodilo za cara Konstantina, nekoć su Istočnjaci slavili 14. rujna, na koji se dan poslije počelo slaviti drugo Uzvišenje svetoga Križa, ubrzo nakon mučeništva sv. Anastazija, vraćenoga iz Perzije u Jeruzalem.g U Mombricija: Ako si ti odlučio umrijeti za Gospodina Isusa Krista, koliko smo više mi morali umrijeti s tobom? U grčkom malo drukčije, kao što će niže biti očito.
Muke podnesene u Perziji.
Pošto je pak prošlo pet dana, iziđe iz grada Cezareje sa spomenutom dvojicom najkršćanskijih muževaa, i jedan brat iz njegova samostana, i mnogi koji su ga poznavali, muževi i žene, uz prolijevanje mnogih suza, slavljahu Boga zbog njegove dobre nakane jer je odlučio umrijeti za Krista. I pođe s njime, kao što je rečeno, jedan brat iz njegova samostana, po zapovijedi predstojnika, da ga tješi i poslužuje, veoma se brinući da ono što bi o njemu saznao sve do svršetka po Božjoj milosti donese braći, to jest svomu najsvetijem opatu, kao i svoj njegovoj zajednici, jer im je to bilo na veliku radost i veselje. Dolazili su pak po gradovima i mjestima vjerni muževi u susret njegovu dolasku, slavili su Gospodina, stvoritelja svega, primali ga s čašću, ljubili su njegove okove i davali mu sve što je bilo potrebno. A bl. Anastazije napisa molbeno pismo svomu opatu iz Hierapola da za njega moli Gospodina i izlijeva molitve da ga dostojna primi i dovrši njegov put. I s rijeke Tigrisa mu je slično poslao.
29 Ulazeći pak u grad u Perziji, bl. Anastazije bi poslan u tamnicu na imanju koje se zoveb Bethsaloe, koje je na šestoj milji od Dastagirda, u kojem je bio car. A brat koji je bio s njime ostao je na istom imanju, u kućic Kartakija, sina Dejesdina, prvoga upravitelja javnih poslova Perzijanaca, koji je bio kršćanin. I dok je blaženi mučenik boravio nekoliko dana s onima koji su ondje dospjeli, zarobljenicima, prijavljeno je caru Kozroju što je s njime. I poslavši jednoga od svojih sudaca, zapovjedi da ga ispitaju. Došavši i on u tamnicu s tribunom koji je bio nad tamnicom, upita ga tko je i odakle je došao, zašto je ostavio njihovu vjeru i postao kršćanin. Kristov pak mučenik Anastazije odgovori i preko tumača (d jer mu nije govorioe perzijskim jezikom) i doista veoma pritisnut reče im: „Lutate vi štujući zloduhe kao Boga. Jer sam i ja nekoć, dok sam bio u zabludi, njih štovao. Sada pak štujem svemogućega Gospodina Isusa Krista, koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima, i pomno znam da su vaša bogoslužja propast i zabluda zloduha.” Kaže mu sudac: „Jadniče, zar onoga koga vi kršćani štujete nisu Židovi razapeli? Kako si dakle zalutao ostavivši svoju vjeru i postao kršćanin?” Sveti pak Anastazije reče: „Da je doista razapet od Židova, istinu govoriš; a da je to učinio dragovoljno, zašto ne kažeš? Jer je on onaj koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima, i htio je sići na zemlju i utjeloviti se po Duhu Svetom od Marije Djevice te biti razapet da oslobodi ljudski rod od Sotonine zablude, kojega vi štujete.f Vi pak štujete oganj i ostala počela, i što je grešno reći, služeći stvorenju radije nego Stvoritelju.”
30 Reče mu sudac: „Što tebe briga za te govore? Evo,g pobožnost careva pripravila ti je čast i zlatne pojase, i konje, i da budeš među njegovim prvacima; samo se obrati na svoju prvu vjeru.” Bl. Anastazije reče: „Ja nikada neću zatajiti Gospodina svojega Isusa Krista, nego ga dapače svim svojim snagama štujem i častim; a darove tvoga cara smatrat ću kao izmet.” Ode spomenuti sudac i dojavi caru Kozroju. Ispunivši se pak bijesom, car zapovjedi da ga bace u tamnicu, želeći ga sutradan kazniti mukama. Došavši pak drugoga dana po carevoj zapovijedi spomenuti sudac sa žestokim bijesom u tamnicu, poče mu obećavati i nanositi prijetnje da ga prestraši, misleći da će po mukama popustiti od takve nakane. Sveti pak mučenik Anastazije odgovori mu govoreći: „Ne trudi se, gospodine suče, i ne zamaraj se. Jer me Krist krijepi, neću ti popustiti niti ćeš me učiniti da odstupim od vjere koju sam započeo. Nego ako želiš što učiniti, učini.” Tada zapovjedi da ga svezana po perzijskom običaju nemilosrdno tuku batinama, govoreći: „Ne popuštaš carevim častima i darovima? Sada ćeš iz dana u dan upoznati njegov gnjev. Tako ću te naime svakodnevno mučiti dok te ne iscrpim.” Odgovori pak sveti mučenik Anastazije i reče mu: „Nitko me od darova tvoga cara ne privlači niti se bojim tvojih prijetnji. Što god dakle želiš, učini.”
31 Tada zapovjedi da gah odvežu i polože dolje te stave drvo preko njegovih potkoljenica, zapovijedajući dvojici najsnažnijih ljudi da stanu i na dva kraja drva. Svi pak znamo da je nepodnošljiva bila vrsta toga mučenja. Sveti pak Kristov mučenik Anastazije, zahvaljujući svemogućemu Bogu, hrabro je podnosio bolove. Vidjevši pak sudac da ništa ne postiže, nego da se po takvim bolovima, kao što se željezo k hladnom vodom k kali, tako po božanskoj milosti krijepi, zapovjedi da ga ponovno zatvore u tamnicu dok o njemu ne izvijesti cara. A Sellarius, koji je bio nad tamnicom jer je bio kršćanin, i brat iz samostana koji je pratio Kristova mučenika, ulazili su k njemu tješeći ga i opominjući na dobro. Mnogi pak kršćani koji su ondje bili, među kojima i Jezdinovi sinovi, ulazili su k njemu i padali mu pred noge, ljubili su njegove okove i molili da se udostoji moliti za njih i da im dade kakav blagoslov za njihovu zaštitu. Ali ih je blaženik odbijao da ne bi takvo što govorili. Oni su pak stavljali vosak na njegove okove i otisnuli ga primali kao blagoslov.
32 Ponovno je dakle nakon nekoliko dana ušao sudac k Anastaziju u tamnicu i reče mu: „Što kažeš? Izvršavaš li carevu zapovijed ili ostaješ u ovome?” Sveti pak Anastazije, zavrtjevši glavom kao da se zgrozio nad njime, reče: „I jednom i drugi put i češće sam ti rekao da je nemoguće da ja, Kristov mučenik, zaniječem Krista, Sina Božjega; što god dakle želiš, učini brže.” Tada onaj bezobzirni barbarin zapovjedi da ga svežu kao prije i dulje tuku batinama te ga ostavivši u tamnici ode. Nakon nekoliko dana pak ponovno uđe k njemu nagovarajući ga da zaniječe Krista, Sina Božjega, ponekad laskanjima i obećanjima novca i časti, a ponekad prijetnjama i mukama. Kad je pak vidio da se Kristov sluga ni strahom ne potresa ni laskanjem ne zavodi, nego ustraje u Kristovoj vjeri, zapovjedi da ga ponovno svežu i tuku kao prije, te zapovjedi da ga odvežu i objese o jednu ruku i da mu se velik kamen sveže za l nogu, i tako ga ostavivši ode. Dok je Kristov mučenik podnosio takvu kaznu u trajanju od gotovo dva sata, poslije posla i zapovjedi da ga skinu, te ode i prijavi caru o nakani njegova duha i o ustrajnosti koju je imao u Kristu.
a U grčkom se dodaje: koji su pretrpjeli klevetu u nekoj parnici.
b Grčki Bêlzel. U Mombricija Bethsalo, niže u grčkom se naziva Bretzeloi.
c Grčki Köztax. Hervet: Cortacti. Rukopis sv. Maksimina: Cortacii, sina Dejesdina, prvog upravitelja javnih poslova.
d U grčkom: Jer se nije udostojao govoriti im perzijskim jezikom.
e U Mombricija: sirijskim jezikom.
f U grčkom: vi pak štujući ostalo, što se stidim reći, imate isprazne nade.
g U grčkom beütze, božanstvo.
h U grčkom: svezan da se položi nauznak. i Rukopis sv. Maksimina: na vrhove drva. U Mombricija: na vrhove dvaju dijelova drva. k Grčki istomoüto otvrdnjava se, kali se.
Mučeništvo sv. Anastazija i drugova, ukop.
I nakon a petnaest dana posla car samoga suca i druge s njime da pogube blaženoga mučenika i veoma mnoge kršćane s njime, kao i zarobljenike. Kad su došli, zapovjediše da ih izvedu izvan imanja Bethsaloe, gdje su bl. Anastazija s drugima, njih oko sedamdeset, pogubili uz obalu rijeke. I najprije zapovjediše da se onim najsvetijim ljudima pred svetim mučenikom stave užad oko vrata i tako ih sve udave, među kojima su bila spomenuta dvojica najkršćanskijih muževa koji su bili pošli iz Cezareje s najsvetijim Kristovim mučenikom Anastazijem.
34 I dok su ih ubijali, govorahu svetomu mučeniku: „Zašto si odlučio da podneseš tako najgoru smrt kao i ovi? Nego radije popusti caru i živi i primi čast od njega i budi u dvoru kao jedan od nas, i nemoj biti lišen ovoga svjetla i slatkog života.” Ali najpobjedonosniji Kristov mučenik Anastazije, gledajući u nebo, zahvaljivaše Bogu koji je dovršio njegov put i ispunio njegovu želju. I odgovarajući reče im: „Ja sam želio da me komad po komad isječete zbog ljubavi Kristove; a budući da je to smrt kojom prijetite, zahvaljujem Gospodinu svomu Isusu Kristu što me kroz kratku bol učinio dionikom slave svojih svetih”; i tako s velikom radošću i vedrinom prihvati slavnu muku i preminu sličnom smrću. Nakon što su ga pak udavili, odsjekoše mu dragocjenu glavu te uzevši pečat dovedoše caru.
35 Tribun pak, budući da je bio kršćanin koji je upravljao tamnicama, kao što je već prije rečeno, htio je položiti mučenikovo tijelo odvojeno.b I to doznaše mučitelji. A doznavši Jezdinovi sinovi za svršetak svetoga mučenika, jer su i njihovi sluge zajedno pratili bl. Anastazija kad je vođen na smrt da vide ishod događaja, potajno dadoše mučiteljima silan novac i dopustiše da se njegovo sveto tijelo položi odvojeno. I sljedeće noćid uzevši sa sobom brat koji ga je bio pratio iz samostana svetoga muža, sluge Jezdinovih sinova i neke redovnike koji su ondje bili da uzmu tijelo svetoga mučenika. I nađoše pse kako jedu tijela pogubljenih, dok je mučenikovo tijelo ležalo odvojeno i netaknuto. Jer dragocjena je pred Gospodinom smrt njegovih svetih, i čuva Gospodin sve kosti njihove i nijedna se od njih neće slomiti. Uzevši dakle mučenikovo tijelo i zavivši ga u skupocjena platna koja su dali Jezdinovi sinovi, odveze ga i pokopa u samostanu svetoga mučenika Sergija, udaljenom jednu milju od spomenute utvrde. A završi se borba i put i ispovijedanje u Kristu najpobjedonosnijega mučenika Anastazija dvadeset i drugoga dana mjeseca siječnja, prve indikcije, sedamnaeste godine vladavine najpobožnijega Heraklija i petnaeste godine njegova sina Konstantina.
36 Drugoga pak dana nakon preminuća svetoga mučenika Anastazija, dvojica nekih u straži razgovarahu međusobno te reče jedan drugomu: „Znaš li da su došli psi i sjeli uz tijelo onoga redovnika, i nisu ga dirali, nego su ga čuvali?” Isto tako drugi drug reče njemu: „I ja, kad sam završio svoju stražu i pošao u svoju kuću, vidjeh kao sjajnu zvijezdu nad podom, i pošavši da vidim što je to, već nisam vidio zvijezdu, nego sam našao tijelo onoga redovnika kako ondje leži.” To su doduše stražari govorili među sobom. Drugi pak kršćanski zarobljenici koji su bili zatvoreni u tamnici, kad su razumjeli nešto od perzijskoga govora, sami su nam otkrili što su stražari međusobno razgovarali.
37 Oslobođeni pak od okova i došavši u sveti grad razglašavali su to posvuda, ali dodajući i drugo govorahu: „Dok je bl. Anastazije bio s nama u tamnici, ovako nam je posvjedočio govoreći: „Znajte, braćo, da ja po Božjoj milosti sutra završavam i prelazim iz ovoga svijeta; a nakon nekoliko dana bit ćete oslobođeni, dok će nepravedni i zli kralj biti ubijen. Ali kad po Gospodinovu blagoslovu budete išli u sveti grad, pođite u boravište koje se zove opata Anastazija i recite to mome opatu i braći.”” Muževi pak koji su čuli iz usta svetoga muža i upoznavši ishod događaja, proslaviše Gospodina koji slavi one koji slave njega; a zapovijed svetoga mučenika izvršiše i pomno nam obznaniše ono što su vlastitim očima vidjeli i spoznali. Spomenuti pak brat iz samostana, koji ga je pratio, pokopavši tijelo svetoga mučenika i sa svom marljivošću položivši ga u spomenuti samostan sv. Sergija, ostao je ondje razmišljajući kako bi se bez pogibelji vratio svomu opatu i svomu boravištu.
38 I nakon deset dana, prvoga dana mjeseca veljače, pridružio se u istim krajevima najkršćanskiji i najpobožniji car Heraklije s vojskom. Kad ih je brat ugledao, silno se obradovao, a oni su ga pomno ispitali što ondje radi, i on im je podrobno izložio. A oni proslaviše Boga i rekoše bratu: „Ustani i pođi s nama i spasi svoju dušu.” I bio je s njima u velikoj časti dok su bili u Perziji, i s njima se vratio kroz armenske krajeve. Nakon godinu dana pak vratio se u svoje boravište noseći sa sobom i kolobij svetoga mučenika Anastazija te je pomno javio predstojniku i braći podrobno što se dogodilo oko mučenika, i o njegovu slavnom svršetku, i o naporu svoga puta, i proslaviše Boga koji spašava one koji se u nj uzdaju. Dogodilo se pak prvo znamenje po kolobiju blaženoga mučenika Anastazija. Bio je u samostanu neki mladić kojega je opakim načinom mučio nečisti duh. Uzevši on spomenuti kolobij svetoga mučenika Anastazija, obuče ga. I odmah bi spašen po Božjoj milosti i posredovanjem bl. Anastazija mučenika, na slavu i hvalu svemogućega Boga i Gospodina našega Isusa Krista, koji se slavi u svojim svecima, komu je čast i slava i moć i veličanstvo u besmrtne vijeke vjekova. Amen.
a U grčkom pet.
b U grčkom: da bi se prepoznao; i nisu dopustili liktori, koji bijahu Hebreji.
c Rukopisi čas Dejesdin, čas Ciesdin i Ihesdin.
d Rukopis sv. Maksimina: Uzevši tribun sa sobom brata. Gladbaški rukopis: Uzevši brata.
e O sv. mučeniku Sergiju, komu je i sam Kozroje prinosio darove, govorit ćemo 7. listopada.
Ista Akta
prevedena na latinski iz staroga grčkog rukopisa.
Jedinorođeni Sin i Riječ Božja, po kojemu je sve stvoreno, koji je suvječan i istobitan Ocu i najsvetijem i životvornom Duhu, smilovavši se ljudskomu rodu, propalomu i podvrgnutom tiraniji smrti i raspadljivosti, prignuo je nebesa i sišao, kao što je pisano: te rođen od Djevice, uzevši obličje sluge, družeći se s ljudima, sve je uredio i upravio za naše spasenje; vlastitom smrću razvlašćujući onoga koji je imao vlast smrti, i položivši tijelo u grob tri dana, čisteći od raspadljivosti, te svojim silaskom u podzemlje oborivši dugotrajnu paklenu vlast, svojim nas je slavnim uskrsnućem nakon tri dana uskrisio i posadio na nebesima, kako govori Apostol.
2 Uskoro pak, obučeni u silu odozgo, postajući očevici i poslužitelji Riječi i svjedoci njegovih muka, blaženi su apostoli božanskim propovijedanjem prosvijetlili sav svijet te potaknuli svaki grad, pokrajinu, pleme, narod i jezik na revnost oko prave vjere, i iz korijena iščupali zabludu bezbožnosti predanu od predaka i posve ukorijenjenu, a na zemlji zasadili neki anđeoski način života. Otada se sav svijet ispunio spoznanjem Boga, prema onomu što je pisano: kao što mnoge vode prekrivaju mora. Otada se zemaljsko sjedinilo s nebeskim i vječni se život počeo živjeti na zemlji. Otada je sva ljudska narav obasuta velikim i neizrecivim Božjim darovima.
3 Ali onaj pogubni zasjedatelj i klevetnik ljudskoga života od početka, i protivnik pobožnih, ne nalazeći načina kako da pomuti tolike bujice dobara u ljudima po Kristovoj milosti, i gledajući samoga sebe poput zla roba izbačena s neba, smislio je naum dostojan svoje zlobe, koji ipak nije mnogo naškodio pitomcima pobožnosti, nego je naprotiv veoma koristio. Jer onima koji su tada upravljali Rimskim Carstvom lukavo se uvlačeći na mnoge načine, podigao je mnogostruka progonstva protiv Crkve i, koliko je bilo u njemu, uzburkao i smeo sav svijet. Ali su njegova spletkarenja ispala suprotno od onoga što se nadao; i dok je malo ili nimalo naudio pobožnim štovateljima Boga, navukao je na sebe golemu sramotu i stid. Jer ne drukčije nego što je nekoć bio istjeran od svetih apostola, tvorac prijevare bio je oboren sjajnom strpljivošću mučenika, i Crkva je ponovno uzela prijašnji ures pobožnosti, a Kristova je božanska milost cvala i rasla svakodnevno u golem broj godina i plodan slavom.
5 Ali kao zahvaćeni nekim zasićenjem i gađenjem prema božanskim dobročinstvima, i obamirući u svakojakim zaboravima najvećih i neizrecivih Kristovih darova, smišljajući razna i veoma mnoga zlodjela, i zemlju doduše škropeći ljudskom krvlju, a bludnošću i preljubom i drugim nebrojenim sramotama raspirujući Božju srdžbu protiv nas, navukli smo na sebe, tako reći, svu ruku kazne i opomene. Zbog toga nas je predao u ruke najopakijih neprijatelja, i nepravednom i zločinačkom kralju gotovo svu zemlju, koja je čitave gradove i pokrajine dijelom pustošila požarom, dijelom rušila do temelja, i odvodila u sužanjstvo sve što je bilo odabrano i poželjno na tijelima ili imetku, a sve ostalo razarala nezasitnom jarosti. Ali nije do kraja prezreo dobar i blag Bog, kao što same stvari pokazuju, i to nas uzdiže u dobru nadu što se do sada ponajviše širi njegova slava u njegovim iskrenim slugama i mučenicima.
3 Bilo bi pak prikladno, kad smo naišli na ovaj govor, da zajedno s velikim Apostolom, prikovani divljenjem nad neistraživim Božjim sudovima, uzviknemo: „O dubino bogatstva i mudrosti i znanja Božjega! Kako su neistraživi sudovi njegovi i neistraživi putovi njegovi!” Jer evo, Perzijancima je doduše predao ovaj jedan list je nedostajao u rukopisu srca je pohranjivao kao blago. Zatim razmišljajući u sebi reče: „Kako je mogao onaj veliki Bog koji prebiva na nebu, kojega, kako čujem, štuju kršćani, doći ovamo?” I marljivo se raspitujući od nekih, doznao je da je to križ na koji je bio prikovan Krist, Sin Božji, kojega kršćani štuju. Veoma se zadivio tim riječima i kao pogođen nekim zaprepaštenjem nije prestajao pomno istraživati ono što se odnosi na kršćansku vjeru; i što se više istina ulijevala u njegovu dušu, to se dalje potiskivala zabluda magijske vještine. Jer kao što svjetlost tjera tamu, sunce sjenu, a oganj dim, tako nauk istine iskorjenjuje zabludu.
9 Budući da je ovaj blaženik imao rođenoga brata, s njime se prijavio u vojnu službu te je u vojsci koju je vodio Sain pošao u Kalcedon. Ali kad je sv. Filipik, želeći ga odande odvratiti znamenitim ratnim lukavstvom, vodio čete u Perziju, Sain, potaknut tom viješću, pokrenu se odande da ga progoni; i tako se dogodilo da je Božji sluga Anastazije s perzijskom vojskom došao u istočne krajeve. Ondje pak, ostavivši vojnu službu i brata, ode u Hierapol i svrati kod nekoga kršćanina, podrijetlom Perzijanca, po zanimanju zlatara; i živeći s njime naučio je taj zanat i radio s njime.
10 a Kad je dakle gorljivije plamtio željom da primi prosvjetljenje, mnogim je riječima zaklinjao onoga čovjeka da ga udostoji milosti krštenja. On je pak iz straha od Perzijanaca, da sebi ne bi stvorio kakvu pogibelj, odgađao njegove želje. Ipak je s njime odlazio u crkve i Anastazije je izlijevao molitve, te promatrajući povijesti svetih mučenika, pitao ga je što to znači; i čuvši od njega i čudesa svetaca i nepodnošljive muke koje su im nanijeli tirani, zapanjen se divio njihovoj postojanosti većoj od ljudske. Boravivši dakle kratko vrijeme s onim kršćaninom, začne u duši najljepšu želju da ode u Jeruzalem i ondje primi sveto krštenje.
11 Da bi pak uz Božju pomoć izvršio tu nakanu, dođe u sveti grad i nastani se kod čovjeka koji je ljubio Krista i bavio se istim zanatom kovanja srebra; kad mu je otvorio svu želju svoje duše, da naime traži i da se upiše Kristu i da bude uveden u sveto krštenje, on ga je odveo k Iliji, najsvetijem svećeniku Svetoga uskrsnuća, koji ga je zagrlio kao sina poslanoga od Boga te ga poveo sa sobom k Modestu, najpobožnijem svećeniku, koji je u to vrijeme bio namjesnik apostolskoga prijestolja, i pobrinuo se da zajedno s drugim koji je imao posve iste običaje i bio prožet istom prijašnjom praznovjericom, a koji je i sam postigao blažen svršetak i u gradu Edesi zadobio mučeničku krunu.
Ono što se nalazi pod ovim brojem 10 čita se na 7. saboru, Akta 4.
Redovnički život, želja za mučeništvom.
Kad je blaženi muž proveo osam dana prosvjetljenja u kući svećenika Ilije, ovaj ga pita što namjerava dalje činiti i koji način života prigrliti. On ga pak moli govoreći: „Učini me redovnikom.” a Pošto je dakle izvršeno pranje, odmah ga odvodi u samostan svetoga opata Anastazija, koji je bio udaljen četiri milje od Jeruzalema, i uz mnoge zaklinjanja s drugima predao je Božjega slugu Anastazija predstojniku toga samostana, Justinu, velim, čovjeku kako po ostalim stvarima uglednom tako i nebeskim darovima izvanredno urešenu. Primivši ga, on ga uvrsti u svoju zajednicu, osme indikcije, za vladanja najpobožnijega i Kristoljubivoga cara Heraklija, desete godine njegova vladanja; a dade mu za učitelja jednoga od svojih učenika, marljiva čovjeka, koji ga je poučio grčkomu pismu i psaltiru, ošišao ga i obukao u sveti redovnički habit te ga odgajao kao vlastita sina.
13 Obavljao je pak ovaj blaženik razne službe u samostanu, osobito u kuhinji i vrtu, sjajno očitujući u njima marljivost i krepost po Kristovoj milosti; bio je naime u služenju braći veoma revan, i u svakom ručnom poslu, a osobito u kanonu svete liturgije; i slušajući neprestano gdje se čitaju sveta Pisma i životi svetih otaca, pomno je upravljao duh na njih, a ako što nije dovoljno shvaćao, pitao je učitelja, te je sve obilato razumijevao. I učeći od njega ili od drugih uglednijih braće ono što je tražio, divio se slaveći Boga. Čitajući pak nasamo u ćeliji borbe i pobjede slavnih mučenika, prolijevao je mnoge suze i u skrovitoj odaji svoga srca zaklinjao je Boga, njegujući želju da podnese borbu kakvu su podnijeli sveci, na hvalu i slavu Božju. To smo pak doznali mi, jer dok se divio jakosti svetaca, nije htio čitati gotovo ništa drugo osim onoga što je hranilo taj plamen raspaljene želje.
14 Primijetivši pak najgori zloduh toliku i tako veliku njegovu ljubav prema Bogu, da bi je suzbio i odveo Božjega slugu u nevolju, ubacuje mu izopačene misli i sjećanje na one magijske riječi koje je, kao što je rečeno, naučio od svoga roditelja, i žestoko ga je u tome mučio. On je pak, prozrevši lukavstva najprepredenijega neprijatelja, molio Boga da ga izbavi iz đavoljih zasjeda; i otkrivajući predstojniku samostana ono što se zbivalo u njegovu srcu, zaklinjao ga je s mnogo suza da moli Boga kako bi bio oslobođen od protivnikovih zasjeda. Poučio ga je i utvrdio otac prema razboritosti koja mu je bila dana odozgo, te ga je molitvama koje su za njega upravljene Bogu sa zajednicom ostale braće oslobodio od toga nasrtaja.
15 Ali nakon nekoliko dana Božjemu sluzi Anastaziju bi noću podastrt ovakav san: Vidio je sebe kako stoji na visokoj gori i kako mu netko dolazi te mu nudi zlatnu čašu, urešenu draguljima i punu vina, govoreći: „Primi, pij.” I činilo mu se da uzima čašu i pije. Odmah pak, kao nadahnut nekim božanskim duhom i postigavši ispunjenje želja, ustavši ode u crkvu na kanon noćnoga psalmodiranja, kad je svitala sveta nedjelja; i zamolivši opata da se s njime povuče ub đakonikon, ondje pao pred njegove noge i zaklinjao ga da za njega moli Boga jer će on za nekoliko dana umrijeti; i počeo je moleći ovako govoriti: „Znam, oče, koliku si tegobu podnio zbog mene najbjednijega čovječuljka, koliku sam ti zadao brigu i da me je po tebi Bog izveo iz tame na svjetlo; nego moli za me, Boga radi.” Kaže mu opat: „Pa što je posrijedi? Ili odakle znaš da ćeš umrijeti ovih dana?” On mu pak izloži san i tvrdio je da će uistinu umrijeti tih dana, bilo zajedničkim udesom ili na bilo koji drugi način; bojao se naime otvoreno govoriti da mu se ne bi narugali.
16 Zatim, utvrđen mnogim i raznim opatovim poticajima, izvršio je kanon s braćom, i pošto je obavljena sinaksa postao je dionikom božanskih otajstava, te pošto je s ocima uzeo hranu, malo je odspavao; i ponovno se probudivši te ne podnoseći onaj žar svoga duha, potajno je izišao iz samostana ne ponijevši sa sobom ništa osim haljine kojom je bio odjeven te pođe u Diospol; zatim na goru Garizim, i pošto je ondje i na ostalim časnim mjestima obavio molitvu, vođen Božjom milošću stiže u Cezareju Palestinsku, gdje se u crkvi preslavne Bogorodice Marije zadržao dva dana.
a Jasnije u latinskom, prema starom obredu: pošto su odložene bijele haljine.
b To jest svetište, kao što se nalazi u latinskom životu.
Razne muke podnesene u Cezareji.
Po odredbi pak providnosti koja sve mudro i blago ravna, krećući prema sv. Eufemiji radi molitve, ugleda prolazeći u nekoj kući perzijske mage kako izvode magijske opsjene; i zahvaćen božanskom revnošću pristupi k njima i ovako im se obrati: „Zašto lutate i druge u zabludu odvlačite svojim zlodjelima?” Zadivljeni slobodnim govorom čovjeka, „Tko si ti”, kažu, „ili odakle, koji nam to govoriš?” A on: „I ja sam nekoć bio s vama i upoznao sam vaše prijevare.” I kad ih je počeo pobijati, ušutješe, a zamoliše ga samo to da njihove tajne ne iznosi u javnost, i tako ga otpustiše.
18 Jedva se malo udaljio od njih, kad ga ugledaše neki kabalariji, odnosno konjanici, koji su sjedili pred Derbasom, što je Sellarijev pretorij; i rekoše jedan drugomu svojim jezikom: „Ovaj je a potkazivač.” Čuvši to, blaženi muž ih pogleda i reče: „Što blebećete? Nisam ja potkazivač, nego sluga Isusa Krista; i bolji sam od vas, jer sam i ja nekoć kao i vi bio kabalarij.” Oni ustavši ga uhvate. Izišavši Sellarius te raspitavši se odakle je i pomno istražujući sve što se njega ticalo, zadrža ga tri dana u pritvoru; tih dana on sam nije htio primiti od njih nikakvu hranu, jer je smatrao sumnjivim njihova lukavstva.
19 Kad je pak došao Marzabana (jer nije bio u Cezareji kad je uhićen Božji sluga Anastazije), izvijesti ga o onomu što se dogodilo već spomenuti Sellarius i dovede ga u njegov pretorij. Ali budući da je Marzabana bio zaokupljen drugim poslovima, bijaše ondje neki kršćanin koji je i prije poznavao sveca dok je boravio u crkvi sv. Marije Bogorodice, i razgovarajući s njime te shvativši što je već učinjeno, nazva blaženim onoga koji je tako sjajno počeo boriti se za vjeru te ga okrijepi božanskim riječima da se ne boji muka ni same smrti koju valja podnijeti za Krista, nego da hrabro i neustrašivo odgovori Marzabani, jer tko ustraje do svršetka, taj će se spasiti.
20 Uveden Božji sluga i priveden Marzabani, ni na koji način mu nije pao na koljena klanjajući se prema običaju koji je među njima bio prihvaćen. A on, dugo uperivši oči u njega, „Tko si”, kaže, „ili odakle?” Odgovori svetac: „Kršćanin sam. Ako pak želiš znati odakle sam rodom, Perzijanac sam po narodu, iz pokrajine Rhasech, iz mjesta zvanoga Rhasinemy. Bio sam kabalarij i mag, ali ostavio sam tamu i došao na svjetlo.” Kaže mu Marzabana: „Ostavi tu zabludu i vrati se prijašnjoj vjeri. Pa ćemo ti dati veoma mnogob miljarisija i izvrstan ures.” A on odgovori: „Ne dopustio to Bog, da zaniječem Krista.” Kaže mu Marzabana: „Toliko ti se sviđa ova haljina kojom si odjeven?” A on: „Ova je haljina moja hvala.” Kaže mu Marzabana: „Zloduh te pokreće.” Odgovori svetac: „Dok me držala prijašnja zabluda, tada me pokretao zloduh; sada je u meni Krist, koji progoni zloduhe.” Kaže Marzabana: „Ne bojiš se kralja? Da ne bi, ako čuje za tebe, zapovjedio da te razapnu na križ?” Reče svetac: „Zašto da se njega bojim? Čovjek je podložan raspadljivosti, tebi sličan.”
21 Tada napokon obuzet gnjevnim žarom, zapovjedi da ga okovana u željezo odvuku uc utvrdu i bez prestanka nose kamenje. Dok je pak bio u tome poslu, podnio je Božji sluga mnoge i nepodnošljive tegobe. Neki su naime rodom iz iste pokrajine, gledajući ga i smatrajući vlastitom sramotom ono što ga je snašlo, nasrnuli na njega govoreći: „Što nam to učini? Nitko nikada iz naše pokrajine nije bio kršćanin. Evo nas izlažeš svačijem podsmijehu i porugama.” I raznim govorima smišljenim za prijevaru međusobno su se poticali. On ih je pak prezirao i odgonio od sebe. Oni, raspaljeni bijesom, svakodnevno su se skupljali te mu sad čupahu bradu, sad ga okrutno batinahu, sad mu razdirahu haljine; stavljahu mu i kamenje koje su jedva četvorica od njih mogla podići, i to dok je imao drugoga svezana uz sebe, a s jednim lancem svezana oko vrata, a drugim oko noge, te mu nanosiše druge gorčine; a sve je to nepobjedivi borac podnosio radosna lica.
22 Zapovjedi Marzabana da mu ga ponovno dovedu i kaže mu: „Ako si uistinu sin maga, kao što si rekao, i poučen u magijskim umijećima, reci o tome nešto da saznam.” Odgovori svetac: „Neka Bog ne dopusti da iz mojih usta iziđe bilo što takvo.” Kaže mu Marzabana: „Što? Dakle ostaješ u ovome? Vrati se prijašnjoj vjeri. Onda ću pisati o tebi kralju.” „Pisao si”, reče svetac, „i primio si odgovor. Učini dakle što hoćeš.” Njemu će Marzabana: „Nisam pisao, nego pišem, i izvršit ću što zapovjedi.” Reče svetac: „Idi i napiši o meni koliko god hoćeš zla, jer ja sam kršćanin.” Kaže Marzabana: „Neka se položi i tuče dok ne obeća da će učiniti zapovjeđeno.” Kad su ga htjeli svezati, reče Božji sluga: „Pustite; ne trebaju mi okovi.” I sjevši namjesti se onim obredom i načinom kojim je imao biti svezan od njih; i počeše ga tući batinama. Govoraše im pak svetac: „Skinite mi ovu haljinu da se ne ošteti, i tako izudarajte moje tijelo; jer ovo što činite puka je igra. Jer pa makar me komad po komad rasjekli, neću zatajiti svoga Krista.” Reče dakle ponovno Marzabana: „Popusti mi, pa ću pisati o tebi kralju.” Odgovarajući reče: „Odlazi i napiši kralju što hoćeš.” Kaže mu Marzabana: „Što dakle? Ne bojiš se kralja?” Odgovori mu svetac: „Zašto da se bojim tvoga kralja? Zar nije čovjek kao ti? I kao što ćeš ti umrijeti, zar neće i on umrijeti? Zar neće kao ti i on istrunuti? Koga ću dakle više se bojati: onoga podložna raspadljivosti, tebi slična, blata? Ili Krista koji je stvorio nebo i zemlju?”
23 Zapanjen onaj oholi slobodom mučenika, zapovjedi da ga vrate u utvrdu. Nakon nekoliko dana ponovno ga izvevši iz pritvora, „Uzmi”, kaže, „magijske stvari i prinesi žrtvu, da zlo ne pogineš, lišen ovoga svjetla.” Odgovori Božji sluga: „Kojim bogovima zapovijedaš da prinesem žrtvu? Suncu, mjesecu, ognju? Konju? Dakle i gorama i brdima i svemu ostalomu? Ali neka Bog ne dopusti da ikada prinesem žrtvu onim vašim božanstvima. Jer je sve to stvorio Krist na služenje ljudima. Vi pak, zavedeni sramotnom zabludom, štujete stvorene stvari i zloduhe, premda ste ljudi, ne poznajući Boga koji je to stvorio. Jer da poznajete Krista, i vi biste, prigrlivši svjetlo, bili istrgnuti iz vlasti zloduha koji vas zavode. Ono što je Bog koji ne može prevariti obećao vlastitim ustima da će dati onima koji trpe za njegovo ime usta i mudrost kojima se neće moći suprotstaviti svi njihovi protivnici, htio je da se izgovori po neuku i među barbarima rođenu čovjeku, na svoju slavu i potvrdu vjernika.” Kad je ovim od Boga nadahnutim riječima Kristov mučenik porazio protivnike i trostrukim ispovijedanjem ovjenčan borac istine, ponovno se odvodi u utvrdu, sjajno urešen okovima koje je trpio za Krista.
a Grčki Δηλάτωρ.
b Ponovno se ova riječ rabi u Čudesima niže.
c Grčki ἐν τῆ κάστρω. Stavjeno umjesto tamnice, kao što je niže očito, možda zato što je u kaštelu bio pritvor zarobljenika.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus III, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.