Zove te, Petre, Krist s carinarnice. Najprije na krepost, sada na miline neba. On je za vladavinea Justinijanove imenovan patricijem i preuzeo je upravub cijele Afrike;c isprva tako tvrd, nemilosrdan i nemilostiv prema siromasima da su ga u puku nazivali i smatralid Škrcom.
2 Pristupio mu je neki ode prosjaka, ne toliko u nadi da će isprositi koliko radi kušnje: kad je od njega zatražio milostinju, zgrabivši kruh (jer slučajno je pekar donosio Petru pečene iz peći), kao kamen na molitelja, ne bez gnjeva, baci. Još nisu prošla dva dana kad Petra zahvati bolest, i vidje da mu valja položiti račun za sve što je učinio, a ujedno se činilo da je tu i vaga kojom bi se oboje odmjerilo. Kod njezine lijeve zdjelice gledao je okupljenu veliku gomilu Etiopljana, koja je mnoga njegova nevaljala djela trpala u zdjelicu; a s desne je opažao muževe doduše u bijelom, ali strašna izgleda, koji nisu nalazili ništa dobra što bi stavili na zdjelicu osim onoga kruha koji je gnjevan bacio na siromaha.
3 Čim se oporavio od bolesti, sve Oci ponovno preseliše u nju, uz dopuštenje divljenja vrijednog Ivana Šutljivoga, onoga, kažem, koji je bioe biskup, odlazim iz općinstva (cenobija) i sam također boravim u ovoj lavri. Kad sam pak prešao k njoj, slijedeći očinska pisma koja sam nosio, da sastavim povijest blaženih Eutimija i Save, dvije sam uzastopne godine potom mirovao u lavri i nastavio započeto djelo.
162 Kad pak nisam mogao načiniti početak govora, kao onaj koji nije upućen u svjetovnu učenost, nisam prestajao plakati i veoma žestoko moliti i preklinjati. Već smo pak razmišljali da odustanemo od tako teškoga pothvata koji je nadilazio naše snage. Dok sam dakle jednom bio neodlučan u duhu i zbunjen te sjedio na uobičajenoj stolici, držeći papir u ruci i zamišljen, oko druge ure dana svlada me san, i odmah se pojave veliki Eutimije i božanski Savaf, odjeveni onako kako su običavali, i činilo mi se da ih čujem kako raspravljaju, pri čemu je časni Sava prvi započeo govor i rekao velikomu Eutimiju: Evo, tvoj Ciril u ruci drži papir zapisa; premda je pak uložio veliku revnost i marljivost, još nije mogao staviti ni početak govoru. Kad je pak Eutimije rekao: A kako bi to mogao učiniti ako mu ne pomogne višnja milost? Božanski Sava odgovarajući reče: Pa ti mu daj milost, sveti Oče. I ujedno božanski Eutimije, sličan onomu koji kima glavom, stavivši svoju ruku u njedra, uzme odatle neku srebrnu kutijicu meda, u koju umočivši pisaljku, triput mi je stavi u usta. Izgled joj je doduše bio sličan ulju, ali okus (o kakve su ondje milosti!) uistinu se ne može objasniti ni riječima izraziti: i usporediti to s medom bilo bi posve nanijeti uvredu toj stvari. Jer su mi i probuđenu zbog neizrecive slasti još u ustima ostajali njezini tragovi, i tako ispunjen ovom božanskom milinom, pristupio sam sadašnjemu djelu, pokušavši i u drugome djelu napisati Savina djela. A po njihovim zagovorima neka se velika korist vrati slušateljima, na slavu Oca i Sina i Duha Svetoga, jednoga i nerazdjeljivoga Trojstva, kojemu dolikuje slava, čast i klanjanje, sada i u vijeke vjekova, amen.
a God. Kr 383.
b O toj osudi više isti u Životu sv. Save.
c O sagrađenoj novoj lavri i njezinim prvim hegumenima opširnije raspravlja Ciril u Životu sv. Save, vidi prolegomene.
d O tome isti Ciril u Životu sv. Save.
e Bio je napustio biskupstvo u Koloniji u Armeniji.
f Oko god. Kr 353.
svoja bogatstva razdijeli bijednicima; i same haljine u koje je bio odjeven podijeli nekomu prosjaku, u koje je poslije vidio odjevena Krista. Stoga je prodao i samoga sebe i cijenu odatle dobivenu pribrojio prosjacima. Nakon što je pak tako prodan, predviđao je već da će biti prepoznat; zapovjedi gluhomu vrataru da mu otvori vrata i ujedno mu podari i sluh i govor:e te kao bjegunacf dođe u Jeruzalem i napokon u Carigrad, gdje u Gospodinu počinu, a tijelo mu je položeno na mjestu zvanom Vol, u vlastitoj kućig.
a Počeo je vladati god. Kr 327. Afriku je, zarobivši vandalskoga kralja Gelimera, pokorio god. 334., preminuo je god. 363.
b U Životu sv. Ivana Milostivoga naziva se samo Carinikom.
c Sljedeće, potpunije primljeno iz usta sv. Ivana, opisuje se u njegovu Životu 23. siječnja, pogl. 7. A sam je sv. Ivan nekoć na Cipru imao slugu koji je prije stanovao kod sv. Petra u Africi.
d Φειδωδς; grčki. Aristotel, 4. knj. Ethic; pogl. 1., stavlja ειδωδς; među vrste škrtosti.
e Dotle Život sv. Ivana Milostivoga. Ostalo iz Mineja, što navodi i Maksim Kiterejski.
f Leoncije u Životu sv. Ivana prenosi da je htio biti prodan u svetome gradu; a da je prodan i prepoznat na svetim mjestima, ili izvan Jeruzalema, jer se ovdje kaže da je onamo pobjegao? Metafrast hoće da je u Jeruzalemu prodan i prepoznat, pa je stoga pogreška u Minejima.
g Štuju ga i Grci, kako imaju već navedeni Mineji i Maksim Kiterejski; i Egipćani, kako je očito iz Koptskoga kalendara.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.