Monahu iz bobbija.
Monacho bobiensi.
Galesini, Maurolico, rukopisni Florarium, Benediktinski kalendar, Usuardovo kölnsko izdanje iz 1490. i 1521. godine, Ferrari, Wion i Ménard na ovaj dan navode blagdan sv. Bladulfa, ili Baldulfa, odnosno Blidulfa. Bio je to monah samostana sv. Kolumbana u Bobbiju u Liguriji uz rijeku Trebiju, pod Milanskim vojvodstvom, kako svjedoči Ferrari. Posljednjega dana kolovoza slavi se prijenos njegovih i mnogih drugih relikvija, obavljen 1482. godine.
Galesinius, Maurolycus, MS. Florarium, Kalendarium Benedictinum, Usuadi editio Colon. ann. 1490 et 1521. Ferrarius, Wion, Menardus hoc die S. Bladulphi, sive Baldulphi, aut Blidulphi natalem referunt. Fuit is monachus monasterii S. Columbani Bobii in Liguria ad amnem Trebiam, sub Ducatu Mediolanensi, ut Ferrarius testatur. Ultima Augusti ejus et plurium aliorum translatio celebratur, facta anno 1482.
2 Glasovito čudo koje je Bog učinio za njegovu obranu navodi Baronije iz opata Jone pod godinom 626., br. 31. Kad je jednom prilikom prezbiter Blidulf, monah istoga samostana u Bobbiju, bio poslan od blaženoga oca Atale u grad Paviju te onamo stigao, susrete langobardskoga kralja Ariovalda, odanoga arijanskoj sljedbi. Kad je dakle on ugledao prezbitera Blidulfa, reče svojima: Ovaj je od Kolumbanovih monaha, koji nama kad ih pozdravljamo odbija dolično odgovoriti. Kad je prezbiter već bio nedaleko, pozdravi ga kralj, ali podrugljivo. Nato Blidulf reče: Želio bih ti zdravlje kad ti ne bi pogodovao svojim zavodnicima i kad ne bi priklanjao dušu naucima tuđima Kristovoj istini. Bilo bi naime pravedno ispovijedati neizrecivo Trojstvo u jednom Božanstvu, ne tri moći, nego tri osobe; ni jednu osobu s tri imena, nego uistinu tri osobe, Oca i Sina i Duha Svetoga, jedne volje, moći i biti.
2 Præclarum ad ejus defensionem patratum a Deo miraculum ex Jona Abbate refert Barronius ad annum DCXXVI, num. 31. Cum aliquo tempore Blidulphus Presbyter, ejusdem Bobiensis monasterii monachus, a beato Patre Attala ad Ticinum urbem directus fuisset, ibique pervenisset, obvium habuit Ariovaldum Regem Longobardorum Arianæ sectæ credulum. Is ergo cum vidisset Blidulfum Presbyterum, ait ad suos: De Columbani monachis iste est, qui nobis salutantibus apta denegat respondere. Cumque jam haud procul abesset Presbyter, salutavit eum Rex, ironice tamen. Ad hæc Blidulphus: Salutem, inquit, optarem tuam, si tu seductoribus tuis non faveres, et alienis a veritate Christi doctrinis animum non accommodares. Justum etenim esset, ineffabilem Trinitatem una Deitate confiteri, non tres potestates, sed tres personas; nec unam trium nominum personam, sed tres in veritate, Patris, et Filii, et Spiritus sancti personas, una voluntate, potestate, et essentia.
3 Slušajući to nakratko, kralj se, kad je odmakao, raspali srdžbom i potuži se da nema slugu koji bi pod okriljem noćne tame zaskočili onoga monaha što je tako prkosno govorio pred njim, te ga premlaćena batinama i kolcima predali smrti. Tada jedan, bjesomučniji od ostalih, odgovori da je spreman to izvršiti. Reče mu kralj: Ako u ovome udovoljiš mojoj volji, odmah ću te, čim svane sutrašnji dan, bogato nagraditi. Krenuvši dakle taj opaki čovjek, uze sebi u zločinu druga slična sebi i, kad je pala gusta tama, pomno je vrebao put kojim se monah s večere nekoga kršćanina, koji ga bijaše pozvao, trebao vratiti u prenoćište. Kad je dakle monah nenadano došao na mjesto zasjede, udaren u glavu i izudaran po čitavom tijelu, bi od tih pratitelja ostavljen kao mrtvo tijelo, a da to nitko iz naroda nije opazio: bilo je naime skrovito mjesto, a nije mogao ni glasa pustiti, iznenađen mjestom i strašnim udarcima.
3 Hæc paulisper audiens Rex, cum progressus fuisset, iracundia succensus, questus est, se non habere ministros, qui obruente noctis calligine monachum illum ita contumaciter in conspectu suo locutum sollicitarent, et fustibus ac sudibus conscissum morti traderent. Tunc unus vesanior ceteris, ad hoc patrandum se respondit esse paratum. Dicit ei Rex: Si voluntati meæ satisfeceris in hoc, muneribus te mox, illucescente die crastino, ditabo. Progressus itaque pessimus ille, alium sibi sceleris socium similem sibi assumit, et obortis tetris tenebris, viam qua monachus a cæna cujusdam Christiani, qui invitaverat eum, ad hospitium regredi debuit, vigilanter custodit. Cum ergo monachus inopinate venisset ad locum custodiæ, percussus in cerebro, et omni compage corporis collisus, pro mortuo cadavere relictus est ab ipsis satellitibus, nullo de populo id sentiente: erat enim abditus locus, sed nec vocem dare quiverat, anticipatus loco, et immanibus ictibus.
4 Zatim onaj u čijoj je kući bio odsjeo, ne znajući doduše što se dogodilo, ali ipak naslućujući upravo ono što se zbilo (bio je naime i sam prezbiter), zgrabi štap, dođe na to mjesto i, našavši ga gdje leži kao svladan snom, pokuša ga probuditi. Na njegov glas on ustade neozlijeđen kao s postelje, bez ikakvih tragova udaraca, i pođe zajedno s njim u prenoćište, pripovijedajući kako su ga uhvatili neki razbojnici i izudarali najstrašnijim udarcima, a da ipak od toga nije ništa osjetio.
4 Porro is ad cujus domum metatus fuerat, nesciens quidem eventum rei, sed tamen suspicatus hoc hoc ipsum quod evenerat (erat enim et ipse Presbyter) arrepto baculo, venit ad locum, reperiensque jacentem, ac si somno depressum, excitare conatus est. Ad cujus ille vocem, velut ab stratu incolumis surgit, nec plagarum vestigiis apparentibus, cum eo pariter ad hospitium pergit, indicans qualiter a latronibus quibusdam comprehensus, dirissimis plagis mactatus fuisset, nec tamen aliquid inde sensisset.
5 Obavivši zatim poslove zbog kojih je bio došao, vrati se u samostan. Odmah nakon njegova odlaska onoga koji se dragovoljno ponudio izvršiti opako djelo spopade zloduh, te je, bičevan različitim ognjima muka, pogubno priznao počinjeni zločin. Sav pak narod, prestrašen njegovim mukama, povika i reče: Tko god nanese kakvo zlo bobijskim monasima, podvrgnut će se sličnoj osveti: a tko pristaje uz nagovore arijanaca, zasluženo će podnijeti takav gnjev pravednoga Suca.
5 Peractis deinde causas pro quibus exierat, ad monasterium repedavit. Post cujus discessum protinus ille, qui se spontaneum ad iniquum opus patrandum indiderat, daemonio corripitur, et diversis penarum incendiis flagellatur, commissum facinus exitiabiliter confitetur. Universus autem populus in ejus cruciatibus timore perculsus clamāvit, et dixit: Quicumque Bobiensibus monachis malum aliquod intulerit, simili ultioni subjacebit: et qui Arianorum persuasionibus acquiescit, tales iras justi Judicis merito sustinebit.