Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak I · 2. siječnja

O sv. Maksimu, opatu i mučeniku u Galiji

DE S. MAXIMO ABBATE MARTYRE IN GALLIA

Sadržaj (5)
  1. Rodoslovlje sv. Maksima mučenika i prezbitera,
  2. Svršetak rodoslovlja.
  3. Mučeništvo sv. Maksima
  4. Prezbitera i mučenika.
  5. Sveto umire, slavan po čudesima.

Život svetoga Maksima, opata i mučenika, priskrbio nam je najstariji kodeks samostana sv. Martina u Trieru, doduše znamenit, ali vrlo pogrešno prepisan. Drugi kraći, štoviše tek sažetak prvoga, postoji u utrechtskom rukopisu crkve sv. Martina.

Rodoslovlje sv. Maksima mučenika i prezbitera,

Koji je podnio mučeništvo u Vienneskoj župi u vrijeme cara Heraklija.

Bio je jedan muž s područja grada Le Mansa i vojvoda, kojemu je ime bilo Eonocije, a žena mu se zvala Sivela; ona mu rodi sina po imenu Wobert: on uze za ženu Helkanu i s njom dobi sina po imenu Maksencije; on uze za ženu Radegundu, od koje mu se rodiše tri sina: Gundebert, Gundelaik i Radold. Ta su tri brata bila ponizna i bogobojazna: i dođe im misao da krenu na put u grad Rim, u crkvu sv. Petra Apostola, kako bi im on bio zagovornik kod Gospodina: oni pak s velikom pratnjom, s konjima i mazgama i sto pedeset ljudi, s velikom radošću započeše putovanje: ali najprije su namjeravali pohoditi crkvu sv. Martina u Toursu.

2 Dok su tako započetim putem i stazom žurili, kod rijeke Creuse u selu Cluis sustigoše ih razbojnici i sve ih mačem pogubiše: tako da od njih ne ostade nitko osim samoga Gundeberta; on je, kad su se razbojnici povukli, stajao usred mrtvih tjelesa žalostan i shrvan prevelikom tugom, ne znajući što mu je činiti.

3 U međuvremenu se dogodi da onamo naiđe neki čovjek po imenu Ansebert, snažan muž i bogat imetkom; on ga poče pomno ispitivati govoreći: Odakle dolaziš ili kamo ideš? i kakav je ovaj pokolj mrtvih, među čijim tjelesima sam stojiš? Odgovori mu Gundebert i reče: Nas trojica braće s područja Le Mansa odlučili smo poći u grad Rim k sv. Petru Apostolu: ali dok smo to htjeli učiniti, nasrnuše na nas razbojnici i sve naše pratitelje mačem pogubiše: i ja ostadoh sam kao siroče. Reče mu spomenuti Ansebert: Pođi sa mnom u krajeve Cahorsa: i ja ti zbog tvoje ljepote dajem svoju kćer Magneldu i obogatit ću vas da obilujete velikim bogatstvima. I pođe Gundebert s njim, uze spomenutu njegovu kćer za ženu i rodi mu izvrsnoga sina po imenu Maksim.

Svršetak rodoslovlja.

Mučeništvo sv. Maksima

Prezbitera i mučenika.

Maksim bježi u pustinju da ga ne prisile oženiti se.

Dakle, sv. Maksim rodio se na području Cahorsa, u selu Margueritte, godine 8. pod kraljicom Brunhildom. Kad mu je bilo sedam godina, ostavivši oca i majku, pobježe u svetu Božju crkvu sv. Stjepana Mučenika i Levita u gradu Cahorsu, kako bi se mogao poučiti u pismenosti. Čuvši njegov otac da mu je sin pobjegao, veoma se uplaši da ga nisu rastrgale zvijeri: i reče svojoj ženi: Ženo, gdje je naš sin? zašto mu nisi postavila čuvara? A ona zanijemje i ne htjede govoriti: nego podigavši ruke k nebu i udarajući se u prsa, reče: Tjeskoba mi je, Gospodine, zbog moga sina Maksima. Molim te, Gospodine, učini da nam se živ i zdrav vrati.

5 Čuvši to Deziderije, tadašnji biskup grada Cahorsa, i zabrinutost roditelja, istoga dana javi to njegovu ocu Gundebertu. Tada spomenuti biskup pozva svoga bilježnika i povjeri mu dječaka Maksima da ga dobro pouči u književnosti i da se pomno u svemu brine za njega. Bio je ondje blaženi Maksim deset godina na nauku kod gramatika. Bio je naime veoma lijep i naočit. Kako se isticao dobrim vladanjem i marljivošću u naukama, uzdigoše ga u samome gradu na učiteljsku čast: bio je naime veoma miroljubiv, poslušan i ponizna srca.

6 Čuvši Berald za njegovu ljepotu, uzjaha svoga konja, dođe k njegovu ocu i reče mu: Čuo sam da imaš naočita sina: pozovi ga da vidim njegovu stasitost. Odgovori mu otac: Imam malena sina, on nas je ostavio i pobjegao tobože na nauke. Reče mu Berald: Pozovi ga da dođe k nama i da ga vidim, jer želim vidjeti njegovu ljepotu. Tada Gundebert zapovjedi jednome od svojih slugu i reče mu: Idi k gospodinu Dezideriju i zamoli njegovu svetost da nam pošalje našega sina, oslonac naše starosti, jer ga ja i njegova majka veoma želimo vidjeti, a sutra će mu se vratiti. Kad je taj sluga to javio biskupu, ovaj ga tada pozva k sebi i reče mu: Sine Maksime, evo tvoj otac i majka žele te vidjeti. Idi dakle i porazgovaraj s njima, a potom se vrati k nama. On pak, pokoravajući se njegovim zapovijedima, premda nerado, ode k svome ocu. Kad ga je ugledala njegova majka, pade mu oko vrata i reče: Jao meni, sine, zašto nam tako kasno dolaziš?

7 Kad ga je pak ugledao Berald, reče njegovu ocu: Zaista je ovaj tvoj sin Maksim naočit i krasan: daj ga meni, a ja ću mu dati svoju kćer Hebreldu i obogatit ću ih obilnim bogatstvima. Odgovori mu njegova majka: Nadam se da se naš sin Maksim neće ženiti. Nato njezin muž podiže ruku, udari joj pljusku i reče: Nije tako kako govoriš. Vidjevši to, Maksim se još više uplaši, i iste noći pobjegavši u grad, ispripovjedi ocu biskupu sve te riječi. Vidjevši pak biskup njegovu zabrinutost, reče mu: Ne budi žalostan, ja ću se pobrinuti za tebe.

8 Ali blaženi Maksim nije se htio osloniti na to: ustavši ujutro, reče potajno svome učeniku Ambroziju: Brate, što da učinim sa sobom? Došao je, naime, Berald k mome ocu i htio mi dati svoju kćer za ženu. Odgovori mu Ambrozije: Učitelju, što želiš učiniti? Reče mu Maksim: Draže mi je u pustinji među divljim zvijerima završiti život nego se vezati prolaznom ženidbom. Reče mu učenik: Kamo želiš poći? Odgovori mu: Ne znam, osim onamo kamo mi Svevišnji Stvoritelj i Veliki Svećenik bude htio pokazati put. Reče mu Ambrozije: I ja ću poći s tobom. Krenuše dakle ujutro obojica zajedno i tražahu pustinjsku samoću, gdje ga otac ne bi pronašao. Nađe mjesto iznad rijeke Lot, na mjestu zvanom Subtus Rocca, koje je uokolo imalo pustinjake što su u pojedinim svojim ćelijama služili Gospodinu.

9 Kad je pak Maksim našao mjesto, poče ondje graditi maleno prebivalište gdje bi mogao vojevati za Gospodina. Istoga ga mjeseca ostavi Ambrozije i vrati se u vlastitu ćeliju. Dok je putovao kroz pustinju, podigavši oči k nebu, vidje na vrhu hrasta đavla kako poput čovjeka u more baca udice zdesna i slijeva, a velike ribe vise u zraku. Reče mu Ambrozije: Na suhome velike ribe vučeš? Reče mu zloduh: Imam ribe Leoterija i Savina, a Maksima nisam htio pustiti od sebe. Reče mu Ambrozije: Moj učitelj Maksim nije mlak; nemaš vlasti nad njim.

Izvučen iz pustinje, prisiljen je sklopiti zaruke: ponovno bježi.

Ondje je sv. Maksim boravio u postovima, molitvama i bdjenjima, pouzdajući se u psalme i duhovne himne, i bez prestanka je molio. Vidje pak zloduh da njegove zamke ne uspijevaju protiv svetoga čovjeka; ostavi ga, preobrazi se u anđeoski lik, ode do same ćelije njegova oca i, dok je ovaj spavao snom, reče mu: Gundeberte, Gundeberte, ja sam anđeo Gospodnji, ne boj se, poslušaj što ti govorim. Tvoga jedinca Maksima, kojega tražiš, idi tražiti u pusto mjesto iznad rijeke Lot; ondje ćeš naći mjesto koje se zove Subtus Rocca, i ondje ćeš ga naći. Ujutro ustani i idi, istjeraj ga iz toga pustog mjesta.

11 Ustade ujutro njegov otac, uzjaha svoga konja sa svojim lovcima: loveći ga kao medvjeda, stigoše na to mjesto puni bijesa protiv svetoga čovjeka. I nađe ga, te pozvavši svoje lovce, kao medvjeda ga izbaciše iz pustinje. Kad su pak lovci pozvali pse i nahuškali ih na njega, tada se psi okrenuše na same lovce i istoga dana padoše i uginuše. I uze Gundebert svoga sina Maksima, sveza mu ruke i noge, stavi ga na svoga konja i dovede ga njegovoj majci: Ženo, reče, evo tvoga sina kojega tražiš; demonskim je čaranjima učinio da su naši psi, u kojima smo imali radost, uginuli: baci ga u tamnicu dok mu se srce ne smekša; i baciše ga u tamnicu dok ne dođe Berald.

12 Javi sve to njegov otac Beraldu: kad je on to čuo, veoma se obradova; i pozva svoju ženu i svoje sluge da za njim donesu obilne darove i da se s velikom radošću goste. Čim su sjeli u kući, Berald zatraži Maksima, želeći vidjeti njegovu ljepotu. Izašavši dakle Božji čovjek Maksim iz tamnice, obukoše mu njegove haljine, pozvaše ga na počasno mjesto, i reče mu otac: Primi prsten iz Beraldove ruke i stavi ga na prst njegove kćeri kao zalog zaruka. On ga pak ne htjede primiti. Tada mu njegov otac, pun gnjeva, reče: Učini to brže. Dok je blaženi Maksim oklijevao, njegov ga je otac štapom koji je držao u ruci pokušao udariti. On pak nevoljko uze prsten i stavi ga na prst njegove kćeri: Ja te, reče, zaručujem zarukama da mi budeš zaručnica u Gospodinu, a ja tebi u Kristu, u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.

13 Kad se navršilo sedam dana, pozva Berald svoje susjede i bližnje prijatelje na proslavu svadbe. Čuvši te riječi, sveti Božji čovjek Maksim veoma se uplaši, i dolazeći s rijeke te noseći brašno u naručju, susrete Magnencija. Njemu Maksim reče: Odakle nam dolaziš, brate? Magnencije odgovori: Priznajem da sam hodočasnik iz Antiohijskoga kraljevstva. Reče mu Maksim: Što da učinim ja nesretnik? Ustao je, naime, čovjek snažan i bogat novcem, i želi svoju kćer vezati sa mnom u prolaznom braku. Reče mu Božji čovjek Magnencije: Što ti je ugodno u srcu? Sv. Maksim odgovori: Poći ću na mjesto gdje me ti zasjednici neće udarati. Magnencije reče: Pođimo dakle zajedno dokle je volja Gospodnja. Ostavi pak sv. Maksim kraj, oca i majku, braću, njive, sluge i sluškinje; opasa svoje bokove i u potpunosti pođe za udovima pravednosti.

Pod vodstvom anđela dolazi u Vienne: biskup ga odbija, biva primljen u samostan: postaje svećenik.

Krenuvši na put, žurno zatražiše utočište kod sv. Marcijala u Limogesu, da im on bude zagovornik. Iste noći svlada Maksima san; anđeo mu reče: Maksime, Maksime; i opet ga po treći put zovnu: Maksime. On, probuđen dodirom, odgovori: Tko si ti što me triput zoveš po imenu? Anđeo Gospodnji mu reče: Ne boj se, ja sam anđeo Gospodnji i poslan sam k tebi da te vodim. Ujutro ustani zajedno sa svojim pratiteljem Magnencijem i krenite u krajeve Vienne: a ja ću vam zapovjediti što ondje trebate činiti. Ustavši ujutro, ispripovjedi viđenje Magnenciju. Tada Magnencije odgovori: Ovo je viđenje anđeosko. Ustadoše obojica zajedno i po anđelovoj najavi stigoše u Vienne.

13 Kad su pak ušli u grad, dođoše do crkve sv. Mauricija; dok su išli, nađoše redovnika po imenu Ermembert; bio je naime pod vlašću gospodina biskupa Pashazija. Vidjevši ih ugledne i bogobojazne, poče ih pomno ispitivati odakle su, kamo idu i što traže. Odgovori mu Maksim i reče: Jao meni, oče! Kad mi je bilo sedamnaest godina, ustao je protiv mene neki čovjek snažan i bogat novcem te je htio svoju kćer vezati sa mnom u braku: i ja sam zbog toga ostavio domovinu, pobjegao od roditelja i tražim svetu Božju Crkvu kako bih se mogao poučiti u književnosti. Reče mu taj brat: Javimo ove riječi našemu biskupu; možda će vam pružiti pomoć u vašoj stvari. Kad je to javio svome biskupu, reče mu on: Pozovi ih neka dođu k meni da ih čujem kako govore. Kad su došli i stali pred njega, poče ih ispitivati: Odakle ste, braćo? ili kamo želite poći? ili što tražite? Odgovori mu Maksim: Ja sam s područja Cahorsa, rođen u selu Margueritte. Povrh toga reče mu iz kojega je razloga ostavio domovinu i roditelje te da traže prikladno mjesto gdje bi mogli služiti Gospodinu. Reče mu biskup: Idi u poslušnosti s braćom i ručaj s njima. Maksim, vodeći bratsku brigu, reče mu: Što da učinim sa svojim bratom Magnencijem? Reče mu biskup: Idite s mirom, ne poznajem vas.

16 Izašavši pak izvan grada, ponovno blaženi Maksim utonu u san, i reče mu anđeo Gospodnji: Maksime, ustani s mjesta gdje spavaš i potraži izvrsno mjesto, naime ćeliju sv. Ivana u samostanu Limone, gdje je opat Samson pod vlašću kralja Klotara: i ondje izvrši što ti je zapovjeđeno. Ćelija se nalazi među brdovitim predjelima iznad rijeke Rone, sa sjeverne strane rijeke Limone, a sa zapadne strane manjeg brda koje se zove Terulius. To je pak mjesto bilo kraljevska žitnica, gdje je Eldebod, Klotarov teklič, vodeći brigu o tom mjestu, učinio da se svi potoci i izvorčići sjedine u jednu rijeku koja se ulijeva u Ronu.

17 Probudi se blaženi Maksim iz sna; žurno obojica stigoše na to mjesto kako mu je anđeo bio navijestio. Kad su pak došli do samostanskih vrata, susretoše opata toga samostana; reče im opat: Braćo, što želite? Rekoše mu: Svim srcem biti poslušni Gospodinu. Pričekajte ovdje, reče, malo, dok se ne vratim k vama. Vrati se naime opat uvečer u svoju ćeliju i reče Maksimu: Pod kojim si biskupom ili u kojem gradu poučen u književnosti? Odgovori mu Maksim: Pod Deziderijem, u gradu Cahorsu: otac mi se zove Gundebert, a majka Magnelda. Kad mu je po redu ispripovjedio zašto je ostavio domovinu i roditelje te da traži prikladno mjesto gdje bi mogao neprestano služiti Bogu, tada mu opat reče da s braćom pođe na ručni rad. Odgovori mu Maksim: Što da učinim sa svojim bratom Magnencijem? Reče mu opat: Neka i on ide s vama i primi potrebnu tjelesnu okrepu. Veoma se obradovalo srce Božjega čovjeka Maksima što je primljen u samostansku poslušnost.

18 Iste noći pozva opat svećenike i monahe te im ostriže kosu na glavi. Ustade ujutro Maksim i pođe u pustinjski kraj da obavi posao braće. Dok je obilazio to mjesto, iskoči iz gustiša bređa krmača, dođe do nogu samoga sv. Maksima i otvorenih usta poče mu lizati noge. Reče učeniku: Brate, donesi nam nešto žita da damo našoj domaćoj životinji koja nam je došla. Dade joj Maksim žita i reče joj: Jedi našu hranu, a plod koji nosiš donesi nam u samostan. Sljedećega dana vratila se k Božjem čovjeku sa sedam praščića. Tada opat odredi jednoga od subraće, po imenu Geroncije, da ih čuva.

19 Čuvši to biskup Pashazije, ukrca se na lađu, dođe u ćeliju toga samostana i reče: Gdje je onaj brat po čijoj je poslušnosti Gospodin učinio takvo čudo? Reče mu opat: Braća su mu povjerila čuvanje: on vješto obavlja tu službu. Reče mu Pashazije: Pozovite ga da dođe k meni; kad ga je doveo predvečer, tada gospodin nadbiskup Pashazije pognute glave zamoli ga govoreći: Brate, udostoj se moliti za mene. Njemu Maksim reče: Jao meni, gospodine, jer nisam dostojan moliti ni za sebe, a kamoli za druge! Reče opat Samson gospodinu Pashaziju: Molimo, gospodine, vašu svetost da nam ga svojim pomazanjem posvetite za svećeničku službu. Odgovori mu: Spreman sam; i tada u prvome mjesecu, prve subote istoga mjeseca, primi svećeničku čast: te ga postaviše nad svom upravom samostana.

Postaje opat: dragovoljno izlazi u susret ubojicama: pomaže onima koje je Bog kaznio: biva smrtno ranjen.

Nedugo zatim, nakon što je preminuo njegov opat, ostade sv. Maksim umjesto opata obavljajući upravu toga samostana. U međuvremenu ustade jedan od slugu tekliča Eldeboda, dođe k njemu i reče mu: Glasnik sam ti, gospodine, iz samostana Limone da je Samson preminuo, a ondje je ostao drugi koji za sebe kaže da je opat i svojim demonskim čaranjima čini čudesa. I reče teklič: Idi u samostan i zapovjedi mu da dođe k meni i kaže mi tko ga je postavio da nakon smrti svoga opata ima upravu nad samostanom, ili zašto nije došao k meni? Tada taj opaki sluga uzjaha svoga konja i javi mu sve govoreći: Maksime, zapovjedio ti je moj gospodar da što prije dođeš k njemu i položiš mu račun tko ti je povjerio upravu ovoga samostana. Odgovori mu sveti Božji čovjek: Brate, reci svome gospodaru da dođe ovamo, primi blagoslov i dat ćemo mu odgovor na ono što nas bude pitao: nama naime nije prikladno izlaziti izvan ove ćelije. I pozva ga da primi blagoslov. Odgovori mu taj sluga: Ja od tvojih darova neću uzeti. Reče mu sv. Maksim: Idi, neka ti bude kako si rekao.

21 I prenese sluga svome gospodaru te riječi. Tada teklič pozva drugoga slugu i reče mu: Idi k onom zavodniku i reci mu: ako ne htjedne doći k meni, ja ću doći onamo i s pogrdom ću ga istjerati. I javi mu taj sluga: Maksime, reče, zapovjedio ti je teklič da pođeš k njemu: ako ne htjedneš, on će sam doći k tebi i pogubiti te. Tada sv. Maksim reče: Njegova se pogubljenja ne bojim, nego ga štoviše smatram ništavnim. Kad je pak taj sluga to javio svome gospodaru, on se raspali prevelikim bijesom, uzjaha svoga konja i krenu prema samostanu Limone protiv svetoga čovjeka, ispunjen tolikim mahnitanjem da ga ubije. Kad ga je pak pobožni Magnencije vidio raspaljena bijesom, zabrinuto javi sv. Maksimu da ga teklič želi ubiti. I reče mu sv. Maksim: Brate Magnencije, ja se njegovih muka ne bojim, nego pođi i ti sa mnom da razgovaramo s tim tiraninom. Izađoše dakle obojica zajedno pred tekliča; i reče im teklič: Vi ste čarobnjaci. Odgovori mu Magnencije: Mi nismo čarobnjaci, nego se uzdamo u Gospodina, čijoj se zapovijedi želimo pokoravati. Reče teklič sv. Maksimu: Najgora zvijeri, zašto si prezreo moju zapovijed i nisi došao k meni? Odgovori mu Maksim: Ti si najokrutnija zvijer i neukrotiva srca, koji ne znaš odakle dolaziš niti kamo ideš; a ja se ispovijedam u Kristu. Reče teklič: Ja ću te ubiti. Reče mu sv. Maksim: Nemaš nikakve vlasti nada mnom.

22 Tada teklič podiže štap koji je držao u ruci i htjede ga udariti: i odmah mu štap ispade iz ruke na zemlju, ruka mu se osuši, a oči mu oslijepiše. Tada reče teklič svome savjetniku Elduinu: Ja ne vidim svjetla i ruka mi se osuši: reci mi što trebam činiti. I reče mu: Vidiš li da je ovo sluga Božji i da ima vlast nad tobom? Idi k bratu Magnenciju neka zamoli svoga učitelja da se pomoli Gospodinu za tebe, kako bi ti se vratila ruka i prosvijetlile oči. Moleći dakle pobožnoga Magnencija tim riječima, on im pak odgovori i reče: Nisam ti nikakav posrednik u ovoj stvari, jer si ovdje u samostanu pred svom braćom postupio s najgorom drskošću.

23 Tada se teklič vrati svojoj kući raspaljen gnjevom protiv Magnencija, ali im nije mogao nauditi, te ostade u svojoj sramoti. Ustadoše naime protiv njih ukućani govoreći: Svojom ste demonskom molitvom i đavolskim riječima oslijepili našega gospodara. Čuvši pak to samostanska braća, rekoše svetom Božjem čovjeku Maksimu: Evo, zasjednici bjesne protiv tebe da te pogube. Odgovori im Maksim: Pođimo i mi njima u susret. Rekoše mu dakle braća: Gospodine Maksime, potražimo prikladno mjesto gdje ćeš boraviti s bratom Magnencijem dok se ti zlobnici ne vrate svojim kućama. Njima on nasuprot odgovori: Vi tražite među sobom prikladno mjesto, a ja ću izaći na trg i navijestit ću im riječi Očeve. Rekoše mu braća: Zabrinuti smo zbog tebe. Ne budite, reče, zabrinuti za me, nego neka čine što im dopusti Gospodin. Izašavši pak sv. Maksim na trg opasan nebeskim oružjem, progovori im govoreći: Koga tražite? Oni pak, ne poznajući ga, rekoše: Tražimo onoga zlotvora koji se zove Maksim, koji je našega gospodara svojim demonskim čaranjima oslijepio. Odgovori im Maksim: Ja sam onaj kojega tražite. Rekoše mu: Ti si taj? Reci nam zašto si oslijepio našega gospodara, Klotarova tekliča, svojim đavolskim riječima? Odgovori im sv. Maksim: Ja vam kažem, braćo, oslijepio je onaj čovjek i ne vidi svjetla, niti je svjetlo u njemu, koji zločesto ustaje protiv Božjih ljudi.

24 Tada odgovori jedan od prvaka i reče mu: Kažnjeni ubojico, gdje je onaj koji će te istrgnuti iz moje ruke? Odgovori mu sv. Maksim: Ovdje je onaj koji me može istrgnuti iz tvoje ruke. On pak isuka mač i htjede ga ubiti; i odmah mu mač ispade iz ruke, a on se sav, ruke i noge i glava zajedno, zgrči, i oblak pade s neba; i oči im oslijepiše od trećega sata dana sve do sedmoga sata. Za to vrijeme sv. Maksim im je propovijedao spasonosne opomene. Tada oko sedmoga sata pomoli se sv. Maksim i reče: Molim te, Gospodine, da im se otvore oči i da progledaju; i odmah im se otvoriše oči i zdravi otiđoše, osim onoga koji mu je htio odsjeći glavu. Tada uđe sotona u jednoga od njih, te on zgrabi svoje koplje i probode sv. Maksima u bok, i odmah kleknu na zemlju i reče: Gundrame, zlo si učinio što si me kopljem probo. Istoga sata Gundramu bi ranjeno cijelo tijelo, izjedoše ga crvi i trećega dana umrije.

Sveto umire, slavan po čudesima.

Prihvativši dakle braća sv. Maksima, odnesoše ga u samostanski klaustar na izdvojeno mjesto; plakala su naime braća za sv. Maksimom jer su gubila takva oca. U treći sat noći ukaza mu se anđeo Gospodnji i reče mu: Maksime, Maksime. Njemu sv. Maksim odgovori: Tko si ti? A anđeo mu reče: Ja sam, veli, anđeo Gospodnji koji sam te doveo na ovo mjesto: ne boj se, sutrašnjega dana vidjet ćeš čudesa kakva dosad nisi vidio. Vidjet ćeš sv. Mihaela s korom anđela gdje se raduje i s velikim pjevačkim korom dolazi k tebi da te blago primi, jer su tvoja djela uvijek bila blaga. Ti si svet i zaslužio si zajedništvo svetih. Ti si mučenik koji si za Kristovo ime prolio krv, koji se nisi bojao prijetnji, nego si uvijek čeznuo za nebeskim kraljevstvom. Svi koji su tada bdjeli u toj kući čuli su anđeoske riječi.

26 Ponovno se Božji svetac Maksim spomenu glasa anđela koji ga je zvao i reče: Gospodine, javi nam komu će pripasti briga za ovaj samostan kad ja odem. Anđeo mu reče: Magnencije će imati upravu nad ovim samostanom nakon tebe, jer je i njemu obećana kruna. Sutradan pak u šesti sat pozva k sebi sv. Maksim svoje monahe, i dok su stajali oko njega, zapovjedi da im se dade vina, a sv. Maksim uze kalež, zahvali Bogu, blagoslovi ga i popi, te potaknu braću da piju u ljubavi djelotvornoj. I zamoli od njih oproštenje, ako je možda protiv koga sagriješio, da mu oproste; te ih izljubi i oprosti se s njima.

27 Dogodi se pak da je tada ondje bio prisutan sv. Augustin, biskup grada pokrajine Arvernaca, a isto tako i Pashazije, nadbiskup Vienne; od njihova dolaska srce sv. Maksima ispuni se velikom radošću: Evo, reče, dolaska mojih otaca: i mnogi su oko njega stajali bolesni od raznih bolesti, od kojih petorica otiđoše zdravi. Tada biskup Augustin reče: Hvalimo Gospodina u blaženom mučeništvu sv. Maksima. Biskup Pashazije reče: K Božjem čovjeku dolaze bolesnici i ozdravljaju.

28 Tada sv. Maksim začu anđeoske pjevačke korove i reče: Molim vas, oci i braćo, da me primite i date mi dobru pratnju, te se okrijepi znakom svetoga križa i preseli se u Gospodinu. I podigoše ga s toga mjesta uz veliko pojanje klerika, kako je običaj, a ujutro ustavši, nakon što su dovršili svoja bdjenja s relikvijama i posudom pomasti, položiše ga u njegov grob. Podnio je mučeništvo 2. siječnja, XII. godine pod kraljem Klotarom, a grob mu je lijepo uređen u kući dobro utemeljenoj na čast Svevišnjega Boga, i ondje počivaju relikvije sv. Ivana i sv. Viktora sa donje strane prema sjevernom kraju iznad rijeke Limone: ondje posvećeno tijelo sv. Maksima počiva u miru, uz pomoć onoga koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

✠

2. siječnja Kalendar godine