Monahu iz bobbija.
Galesini, Maurolico, rukopisni Florarium, Benediktinski kalendar, Usuardovo kölnsko izdanje iz 1490. i 1521. godine, Ferrari, Wion i Ménard na ovaj dan navode blagdan sv. Bladulfa, ili Baldulfa, odnosno Blidulfa. Bio je to monah samostana sv. Kolumbana u Bobbiju u Liguriji uz rijeku Trebiju, pod Milanskim vojvodstvom, kako svjedoči Ferrari. Posljednjega dana kolovoza slavi se prijenos njegovih i mnogih drugih relikvija, obavljen 1482. godine.
2 Glasovito čudo koje je Bog učinio za njegovu obranu navodi Baronije iz opata Jone pod godinom 626., br. 31. Kad je jednom prilikom prezbiter Blidulf, monah istoga samostana u Bobbiju, bio poslan od blaženoga oca Atale u grad Paviju te onamo stigao, susrete langobardskoga kralja Ariovalda, odanoga arijanskoj sljedbi. Kad je dakle on ugledao prezbitera Blidulfa, reče svojima: Ovaj je od Kolumbanovih monaha, koji nama kad ih pozdravljamo odbija dolično odgovoriti. Kad je prezbiter već bio nedaleko, pozdravi ga kralj, ali podrugljivo. Nato Blidulf reče: Želio bih ti zdravlje kad ti ne bi pogodovao svojim zavodnicima i kad ne bi priklanjao dušu naucima tuđima Kristovoj istini. Bilo bi naime pravedno ispovijedati neizrecivo Trojstvo u jednom Božanstvu, ne tri moći, nego tri osobe; ni jednu osobu s tri imena, nego uistinu tri osobe, Oca i Sina i Duha Svetoga, jedne volje, moći i biti.
3 Slušajući to nakratko, kralj se, kad je odmakao, raspali srdžbom i potuži se da nema slugu koji bi pod okriljem noćne tame zaskočili onoga monaha što je tako prkosno govorio pred njim, te ga premlaćena batinama i kolcima predali smrti. Tada jedan, bjesomučniji od ostalih, odgovori da je spreman to izvršiti. Reče mu kralj: Ako u ovome udovoljiš mojoj volji, odmah ću te, čim svane sutrašnji dan, bogato nagraditi. Krenuvši dakle taj opaki čovjek, uze sebi u zločinu druga slična sebi i, kad je pala gusta tama, pomno je vrebao put kojim se monah s večere nekoga kršćanina, koji ga bijaše pozvao, trebao vratiti u prenoćište. Kad je dakle monah nenadano došao na mjesto zasjede, udaren u glavu i izudaran po čitavom tijelu, bi od tih pratitelja ostavljen kao mrtvo tijelo, a da to nitko iz naroda nije opazio: bilo je naime skrovito mjesto, a nije mogao ni glasa pustiti, iznenađen mjestom i strašnim udarcima.
4 Zatim onaj u čijoj je kući bio odsjeo, ne znajući doduše što se dogodilo, ali ipak naslućujući upravo ono što se zbilo (bio je naime i sam prezbiter), zgrabi štap, dođe na to mjesto i, našavši ga gdje leži kao svladan snom, pokuša ga probuditi. Na njegov glas on ustade neozlijeđen kao s postelje, bez ikakvih tragova udaraca, i pođe zajedno s njim u prenoćište, pripovijedajući kako su ga uhvatili neki razbojnici i izudarali najstrašnijim udarcima, a da ipak od toga nije ništa osjetio.
5 Obavivši zatim poslove zbog kojih je bio došao, vrati se u samostan. Odmah nakon njegova odlaska onoga koji se dragovoljno ponudio izvršiti opako djelo spopade zloduh, te je, bičevan različitim ognjima muka, pogubno priznao počinjeni zločin. Sav pak narod, prestrašen njegovim mukama, povika i reče: Tko god nanese kakvo zlo bobijskim monasima, podvrgnut će se sličnoj osveti: a tko pristaje uz nagovore arijanaca, zasluženo će podnijeti takav gnjev pravednoga Suca.
✠