U Salernu, sadašnjoj metropoli Picentina, u crkvi sv. Jurja čuvaju se tijela svetih djevica i mučenica Arhelaje, Tekle i Suzane, kako prenosi Ferrario u djelu Catalogus Sanctorum Italiæ i općem djelu Catalogus Sanctorum; za njih kaže da su oko Kristove godine 293. okrunjene mučeništvom. Štuju se 17. siječnja, bio to dan njihova mučeništva ili prijenosa. Primili smo njihov rukopisni oficij od našega Antonija Beatilla, u kojem stoji ova molitva: „Udijeli, molimo, svemogući Bože, da po zagovoru tvojih svetih djevica i mučenica Arhelaje, Tekle i Suzane postignemo vječne radosti, kad si nam dao da se godišnjom svetkovinom radujemo zbog njihove časne kreposti. Po Kristu itd.”
2 Antifone za prvu večernju. Na svetkovinu i prijenos svetih djevica i mučenica Arhelaje, Tekle i Suzane; u čijem bdjenju na večernjoj antifona: „Neka se raduje Crkva plodna djevicama, dok tolikim rođendanima čini radosnima.” Psalam Dixit. Antifona: „Po imenu Arhelaja s blaženom Teklom i Suzanom djevicom njima pridruženom.” Psalam Lætatus sum. Antifona: „Ove kraljevske djevojke, sustolnice Zaručnice, Jaganjčeve bubnjarice, anđelima jednake.” Psalam Nisi Dominus. Antifona: „Žene su svijet uzele kao ukras i ušle u istinit i blažen svršetak.” Psalam Lauda Hierusalem. Antifona: „Ovo su cvjetovi ljupkosti koje su danas iznjedrili proljeće nadahnute milosti i ljeto ljubavi.” Psalam Laudate Dominum omnes gentes. Otpjev: „O sretne djevice, pobjednice nad zlima, sve do krvi održale ste borbu; ne bez ulja niti lijene kao lude, zajedno ste ušle na nebesku svadbu. O blažene vi, spremne svojim uljem kad je iznenada došao poklik: Evo Gospodina.” Himan: Jocundare et lætare. Redak: „Mudre djevice.” Antifona uz Magnificat: „O sretna Crkvo, ukrašena pobožnim izdankom djevica! Blažena vojsko, obogaćena dragocjenom krvlju mučenika! Zaista se s pravom raduješ, jer se raduješ blagu plemenitijem od zlata.”
3 Zatim su slijedila djela, raspoređena u dvanaest čitanja. No budući da su ona nejasna i pogrešno napisana, dodat ćemo ista djela koja je na talijanskom jeziku jasnije ispripovjedio Pavao Regio, biskup Vica Equensea, u prvom dijelu djela De Sanctis regni Neapolitani. Ista djela kraće obrađuje Ferrario. Ona koja je kod Regija i Ferrarija Archelaa, u rukopisu se naziva Archelays, ili ispravnije Archelais.
Iz starog rukopisnog salernskog legendarija.
U vremena careva Dioklecijana i Maksimijana bio je progon kršćana u rimskoj pokrajini, tako da bi svi kršćani koji su štovali Krista bili kažnjeni odsijecanjem glave. Čuvši za progon po svim pokrajinama, oni koji su vjerovali u Krista bili su pogubljeni mačem. U drevna vremena dakle, čuvši za to, sluškinja djevica Kristova, imenom Arhelaida, Bogu posvećena djevica, bježeći s Teklom i Suzanom a iz Rima, dođe u grad Nolu i boravljaše ondje mnogo vremena.
2 Trpjela je također djevica Kristova u strahu Gospodnjem: mučila se u svome tijelu, stajala je danju i noću u molitvi i izlijevala prošnje pred Bogom. I svi su bolesnici bili izliječeni pred njom, i svi su je molili da im dade zdravlje. Blažena pak Arhelaida reče im: „Braćo i sestre Krista Gospodina našega, molim vas poradi ljubavi Kristove da ne govorite o meni niti očitujete ovo pomazanje koje mi je Gospodin darovao, odakle je Gospodin naš Isus Krist pokazao lijek; nego meni Gospodin naš ispunjava želju meni, službenici svojoj, ovu posvećenu haljinu s Teklom i Suzanom.”
3 I boravile su izvan grada na istočnoj strani Nole na udaljenosti jednog stadija. I svi su kršćani onamo trčali i molili Boga da im po svome svetom anđelu pošalje spoznaju. Bijaše naime preblažena Arhelaida vedra lica, a svi koji su gledali njezinu odjeću nisu je smatrali ženskom, nego gotovo muškarcem. Proširio se glas po cijeloj pokrajini da djevica Kristova liječi sve nemoćne. Optužiše je kod carske vojske. Bio je ondje najopakiji Leoncije, koji je vladaob Škorpionom, a poslije je gospodario Salernom. I predadoše je Dioklecijan i Maksimijan Leonciju da je pogubi.
4 Tada joj Leoncije reče: „Čuj me, Arhelaida: iz kojeg razloga povlađuješ svim ljudima, dobrima i zlima, i pozivaš ih k Isusu Nazarećaninu, koji nije mogao pomoći ni sebi ni drugima? Ti si se svojim čaranjima usudila pomazivati, i to u ovim ludostima i zabludama, kako svi govore. Lažna ženo, ako te ne uklonimo od nas, svi će povjerovati u njega.” Reče mu djevica Kristova: „Ja snagom Kristovom činim da odstupe đavolska i nepravedna djela. A djela su Kristova koji je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima.” Prokonzul Leoncije reče: „Svatko tko se protivi zapovijedi vladara neka zlo pogine.”
5 Preblažena Arhelaida odgovori: „Imamo Gospodina našega Isusa Krista, koji sve obuhvaća, sve stvara i drži nebo i zemlju i sve koji prebivaju na njoj.” Prokonzul Leoncije reče: „Naši bogovi drže sve što govoriš, i mnoga su njihova imena: ponajprije Saturn i Trismegist, Venera i Merkur,c naime Elzon, Junona, Minerva; to su sile Božje i one čine sve.” Djevica Kristova odgovori: „Ti su tvoji bogovi slijepi, i svi u sebi imaju sljepoću, kao i svi koji vjeruju u njih.” Leoncije reče: „Vaš je Bog jedan, pa sam sebi nije mogao pomoći, i dopustio je da podnese križ, i primio je spužvu, i kopljem je proboden, i čavlima je bio pribijen, i trnovu je krunu nosio na svojoj glavi.”
6 Blažena Kristova Arhelaida odgovori ovako: „Kad je Isus Krist podnio muke poradi nas, svi koji vjeruju u njega neće propasti, nego će imati život vječni; ali tvoji bogovi ne vide, gluhi su i nijemi, i ne mogu pomoći ni sebi ni drugima.” Leoncije, ispunjen gnjevom, zapovjedi da dovedu lavove koji nisu jeli sedam dana, kako bi pojeli djevicu Kristovu. Kad su lavovi najprije došli da zgrabe sveticu, baciše se pred noge službenice Kristove i lizahu joj noge. I blažena Arhelaida reče: „Gospodin moj jesi ti, Oče i Sine i Duše Sveti, koji si sačuvao moje tijelo od svih tjelesnih opačina i dao mi svoju pobjedu nad okrutnim lavovima i nepravednim Leoncijem, sinom đavla, koji me htio potresti najsramotnijim strahom i pogubiti moju dušu. Ti si pomoćnik moj. Gospodine, u ruke tvoje predajem duh svoj.”
7 Najokrutniji Leoncije udari lavove i ubi ih, te reče svojim vojnicima: „Idite, zgrabite Arhelaidu i bacite je u tamnički zatvor dok ne pripravim druga mučenja; jer svojim čarobnjačkim vještinama čini da je lavovi ne pojedu.” Anđeo pak Gospodnji siđe s neba u tamnički zatvor i reče joj: „Arhelaida, službenice Božja, ne boj se, jer ti je kruna pripravljena na nebu, a tvoje su molitve pred licem Božjim.” Tamničari koji su čuvali tamnicu silno se prestrašiše i govorahu među sobom: „Jedan je Bog kojega propovijeda blažena Arhelaida.” I vidješe njihove oči čudesa koja je anđeo Gospodnji činio službenici Kristovoj.
8 Sutradan pak Leoncije reče tamničarima: „Dovedite mi Arhelaidu, koja mi nanosi nepravdu i moje je bogove svela na ništa; iz kojeg razloga ne odstupa od nje zločinstvo i nanosi mi hulu?” Sveta Božja djevica Arhelaida odgovori: „Prokonzule Leoncije, čuj me: ja ti ne nanosim nepravdu niti činim čaranja, o nepravedni tirane; tvoja djela koja činiš sama ti nanose nepravde i hule i vječni oganj, koji ubija dušu i tijelo. Ali ako me htjedneš poslušati i prikloniti se mojim riječima, vjeruj mi što ti govorim, vjeruj u Boga Oca svemogućega i u Isusa Krista Sina njegova, koji te stvorio i rasvijetlio skrovitosti tame te se očitovao svim narodima.”
9 Reče prokonzul: „Ako vjeruješ u moje bogove, iskazat ću ti čast među svim najplemenitijim ženama; a ako ne vjeruješ, učinit ću da budeš u sramoti i svest ću tvoje tijelo na najniže.” Blažena Kristova Arhelaida reče: „Ja imam pomoćnika Gospodina Isusa Krista, koji čuva moje tijelo od svake tvoje sramote i čini da se radujem s njegovim anđelima, koji silnom revnošću čuva moje tijelo od svake nepravednosti i čini da počivam sa svetim djevicama.”
10 Tada razgnjevljeni prokonzul Leoncije zapovjedi da zakipi tava i da donesu ulje sa smolom i željeznim češljem koji udara, i da dragovoljno poslušaju, te da željeznim češljevima stružu njezino meso; id odozgo je lijevao tu kipuću smolu. Blažena službenica Kristova Arhelaida, raširivši svoje ruke prema nebu, reče: „Pogledaj, Gospodine, odozgo po djelima svojim i sjeti se nas. Ugasi oganj nada mnom i rashladi moje tijelo od svake boli i od rane naše koju je okrutnik nanio.” Tada, kad je završila molitvu, svjetlost s neba dođe nad službenicu Kristovu: „Mučenice, ne boj se; pripravljena ti je kruna na nebu. Ne boj se, jer ja sam s tobom i pružam ti okrepu i pomoć.”
11 Prokonzul Leoncije reče: „Idite, donesite mi teže utege i stavite ih na nju, da od njih trpi njezina glava i da se slome sve njezine kosti.” Kad su vojnici to učinili, staviše utege na službenicu Kristovu. Anđeo pak Gospodnji pomaknu kamen i prevali ga na drugu stranu na one koji su ga stavili na mučenicu Kristovu, te ubi vojnike koji su nosili taj kamen; i djevica Kristova bi spašena i veličaše Boga govoreći: „Blagoslovljen si, Gospodine Bože otaca naših, koji si Spasitelj svih koji se u tebe uzdaju.” I svi koji su stajali uokolo rekoše: „Jedan je Bog kršćana kojega propovijeda blažena Arhelaida.”
12 Vidjevši to, Leoncije reče svojim vojnicima: „Što da učinim s Arhelaidom? Sva je naša mučenja svela na ništa. Zgrabite je i učinite da umre u sramoti. Izvedite je izvan grada Nole jednu milju i udarite je mačem da umre; i one žene koje su bile s njom neka budu udarene mačem.” Završivši molitvu, blažena Arhelaida reče: „Učinite, braćo, što god hoćete po carevoj zapovijedi.” Oni rekoše: „Gospođo, budući da smo vidjeli anđela Gospodnjega s vama, ne usuđujemo se učiniti vam takvo što.” Svete djevice rekoše: „Ako ne učinite kako vam je zapovjedio car, nećete imati dijela s nama.” Kad su vojnici to čuli, izvukoše mač, posjekoše svete djevice, i one su u miru. a Ferrario: U spomenutom rukopisu čita se da su ove djevice iz grada Rima ili iz krajeva Romagne pobjegle u Kampaniju. U tome se čini da im je potreban ispravak. Razlog ne dodaje. Mogle su iz Emilije ili Romagne pobjeći u Kampaniju, a proći kroz granice rimskoga područja.d Čista tama. Ovdje je vjerojatno bilo ime grada ili pokrajine kojom je prije upravljao Leoncije, koje je neznanjem prepisivača iskvareno.c Kakva je to nakaza od božanstva? Regio je umjesto toga stavio Jupitera.d Ferrario piše da je djevica bila bačena u tavu.
Prijenos iz istoga rukopisa.
... dođe u snu k jednoj od službenica Božjih koja se zvala Agneta, ondje gdje je bio samostan svetoga mučenika Jurja, i ona u snu ču kako govori: „Blažena sestro naša Agneta, idi i skupi naša tijela s Teklom i Suzanom, te nas zajedno prenesite u ovaj grad; i ondje će biti vječna dobročinstva.” I ona je kršćanska službenica ispunila kako je zapovijed... rekla. Budući da je san svake noći uznemiravao samo djevicu Kristovu, i onamo su dolazili danju i noću. Tada došavši Arhelaida k Agneti, reče sestrama koje borave u samostanu blaženoga Jurja, dok je isto toliko sestara u Kristu slušalo, i čuvši zvuk, prestrašiše se. Blažena Agneta reče: „Ja ću vam reći što je taj zvuk.” Objavu svete djevice Arhelaide, koja je jedan stadij izvan grada Nole, čuo je sam predstojnik koji je bio sa svetim djevicama, te pođe k biskupu Ivanu, koji je tih dana bio prilično daleko, i izađe s velikim mnoštvom iz ovoga grada, dođe u grad Nolu, i nađu tijela svetih djevica s blaženom djevicom Agnetom, te ih poniješe sa slavom i čašću, i učiniše mnoga čudesa na putu, i položiše ih u crkvu sv. Jurja mučenika, kojemu je čast i vlast u vijeke vjekova. Amen.
Njihova djela
koja je na talijanskom napisao Pavao Regio, biskup Vica.
Svetost i čudesa sv. Arhelaje i družica.
Djevičanstvo svladava svijet, obuzdava tjelesne požude, udaljeno od nesretne sudbine i zajedništva majke Eve, kojoj je božanski naviješteno: „U boli ćeš rađati djecu i bit ćeš pod vlašću muževom”; te uživajući puni posjed svoje slobode, nije povrijeđeno nikakvom nepravdom vremena, nego cvjetajući vječnom snagom donosi izvrstan ures pobožnom i redovničkom životu, i s njime sjedinjeno ulazi u nebesku ložnicu svoga zaručnika Krista.
2 Obdarena tim plemenitim i božanskim darom, Arhelaja, već uzevši veo kao Kristu posvećena zaručnica, provodila je čist i redovnički život u nekom samostanu udaljenom od svjetine, kakav su ona vremena dopuštala sagraditi i nastanjivati. Kad je zatim buknuo Dioklecijanov progon, da bi izbjegla bijes bezbožnika, pobjegla je iz Romagne s dvjema družicama, svojim sestrama u Kristu, Teklom i Suzanom, i nastanila se nedaleko od grada Nole, na skromnom i siromašnom mjestu, gdje je danju i noću izlijevala molitve Bogu i posvećivala se drugim svetim djelima.
3 Koliko god su joj bolesnika donosili, odmah su njezinim zaslugama od Boga zadobivali zdravlje. Licem je bila vedra i čedna, a odjećom su se i ona i družice služile ne ženskom, nego gotovo muškom, zbog čega su ih i smatrali muškarcima oni koji su im dolazili radi pomoći. Bile su naime odjevene u tuniku od debela i gruba sukna spuštenu do stopala i u klamidu, ošišane kose, lica ispijena postom i pokorama; ukratko, pružale su nekakav izgled pustinjaka. Kad se njihov glas proširio nadaleko i naširoko, počeli su im u velikom broju hrliti smrtnici da ponesu zdravlje tijela ili duše. S onom je naime svetošću života bila združena milost liječenja neizlječivih bolesti i propovijedanje kršćanske vjere.
4 Slavila se dakle u razgovorima svih krepost Arhelaje i družica. Budući da su pak posvuda stražari i sluge bezbožnosti, raspoređeni kao na stalnim postajama, bdjeli kako bi istražili svako kretanje kršćana, naposljetku su bile prijavljene Leonciju, namjesniku Kampanije. Kad je on u Salernu obavljao sudske poslove, zapovjedi da ih uhvate i dovedu pred njega, kako bi, ako ne prinesu žrtve bogovima, prema ediktima careva Dioklecijana i Maksimijana bile kažnjene smrću.
5 Dovedene dakle u Salerno, izvode se pred Leoncija. One pak, kao sigurne u zadobivanje slave mučeništva po božanskom daru, predosjećajući da je stigao cilj njihova smrtnog tijeka, slobodno ispovijedaju da su Bogu posvećene djevice i vezane zavjetom čuvanja čistoće, po obredu dragovoljne pobožnosti koji je predao Krist. Leoncije, promatrajući neku čudesnu vedrinu i veličanstvenost na Arhelajinu licu, okrene se k njoj i reče: „Čuj, Arhelaja. Zašto k sebi sazivaš ljude, podjednako dobre i zle, i nagovaraš ih na štovanje Isusa Nazarećanina, koji nekada nije mogao zaštititi ni sebe, niti sada može biti zaštita drugima? Zašto si se usudila čarobnim bajanjima liječiti bolesti i tako hvatati glas svetosti kako bi smrtnike namamila u prijevaru, prikrivajući svoju pokvarenost ovim varavim ruhom i lažno se izdajući za muški spol, iako si žena, i to najštetnija i najbezbožnija vračara? Štoviše, možda si i ove djevojke navela na vršenje istih opsjena. Stoga, ako te ne kaznim, svi će neukiji biti navedeni u prijevaru.” „Snagom Kristovom”, reče Arhelaja, „suzbijam djela đavla i, sazivajući takve smrtnike obdarene razumom, napajam ih spoznajom istinitoga Boga koji je stvorio nebo, zemlju, more i sve što je u njima; nadalje, po Isusu Kristu, jedinorođencu istoga svemogućega Boga, svim nemoćnicima vraćam zdravlje. Niti pod ovim ruhom lažno predstavljam spol, ja koja sam se odmah priznala Kristovom službenicom; a ove su mi sestre u Gospodinu, od kolijevke sa mnom odgajane u kršćanskoj vjeri.” „Svatko tko”, reče Leoncije, „se protivi zapovijedima vladara, zaslužuje strašnu smrt.” Odgovara Arhelaja: „Mi imamo Gospodina Isusa Krista, zbog kojega preziremo svijet s njegovim ispraznostima; od njega očekujemo milosrđe, koji svojom providnošću upravlja nebom, zemljom i svim ostalim.”
6 Tada Leoncije reče: „Naši bogovi sve drže i svime upravljaju, a mnoga su njihova imena: Saturn, Trismegist, Venera, Merkur, Junona, Minerva i Jupiter koji je veći od ostalih. To su sile Božje, i one djeluju i upravljaju svemirom.” Odgovori djevica: „Ti su tvoji bogovi slijepi, a slijepi su i oni koji im se klanjaju ili vjeruju u njih.” „Vaš je Bog”, reče Leoncije, „sam, i ne može se dovoljno zaštititi, budući da je već nekoć bio pribijen na križ, napojen octom, okrunjen trnjem, proboden kopljem.” „To je pak”, reče blažena Arhelaja, „on podnio poradi nas, da svi koji u njega vjeruju ne propadnu, nego imaju život vječni. Ali tvoji bogovi ne vide, ne čuju, ne govore, niti mogu pomoći sami sebi ili drugima.”
7 Razdražen tim riječima, Leoncije zapovjedi da se u ondje pripremljeni ograđeni prostor dovedu lavovi izgladnjeli silnom glađu; tijekom sedam dana naime nikada im nije bila dana dovoljna hrana; i zapovjedi da liktori nasilno bace djevicu pred njih, za koje su prisutni vjerovali da će je odmah rastrgati. No dogodilo se suprotno: božanskom snagom učinjeni pitomima i blagima, bačeni pred noge svete mučenice, kao da su se činili da izjavljuju kako će joj i oni sami svojim pandžama biti zaštita protiv bijesa najbezbožnijega tiranina. Ovdje se pak Arhelaja ovako poče moliti Bogu: „Gospodine Bože Oče i Sine i Duše Sveti, koji si dosad moje tijelo zaštitio od svake ljage, a danas si učinio da svladam same lavove i od lavova okrutnijega Leoncija, sina đavla, koji me ropskim strahom htio usmrtiti i ugušiti moju dušu; ti danas i uvijek budi pomoćnik moj: u ruke tvoje, Gospodine, predajem duh svoj.”
8 Kad je to vidio i čuo najokrutniji Leoncije, raspaljen novim bijesom, zapovjedi da njegovi pratioci ubiju same lavove, te da se Arhelaji i družicama čvrsto svežu ruke na leđima i da ih bace u najmračniju tamnicu, kako bi ih potom mučio drugim mukama. I tako su svete djevice, provodeći na zemlji anđeoski život, bile okrutno mučene od štovatelja demona za ime Kristovo, koji ih je na taj način pozivao k nebeskim pobjedama.
Različite muke, slavna smrt.
Ništa u ljudskom životu nije žalosnije ni teže nego kada su ljudske duše sputane zemaljskim željama i nasladama. I obratno, ništa nije prikladnije za istinski mir i spokoj nego ne željeti baš ništa osim služiti Bogu i za njegovu čast izložiti tijelo svakoj muci. Stoga se manje boji smrti onaj tko je manje upoznao naslade; a umrijeti se boji onaj tko se nakon smrti ne nada nikakvu životu. To su znali sluge Božji: stoga se nikome ne treba čuditi ako oni malo mare za smrtni život, jer znaju da je ljudima određeno jednom umrijeti, a onima koji su život proveli u kreposti preostaje drugi, blažen i besmrtan život. Dokaz je tome presveta djevica Arhelaja, koja je, zatvorena u mračnu tamnicu, svu svoju nadu i zaštitu položila u Boga. I gle, kada se činilo da je dovedena u najveću tjeskobu, ukaza joj se anđeo Božji, obli je nekom neizrecivom svjetlošću i utješi ovim riječima: „Arhelajo, službenice Božja, ne boj se, već ti je na nebu pripravljen vijenac; tvoje su molitve stigle pred lice Božje.”
10 Neobičnu svjetlost vidješe i sami tamnički stražari te, pogođeni golemim strahom, povikaše: „Jedan je pravi Bog, kojega naviješta blažena Arhelaja.” Sutradan Leontije zapovjedi da mu privedu Arhelaju: „Dovucite ovamo”, reče, „Arhelaju, koja i mene uvredama izaziva i moje bogove svojim čaranjima i hulama ruši.” Dovedena pred sudište, Arhelaja reče: „Niti tebe sramotom izazivam niti ikakvo čaranje činim, nego tvoja tebe, najbezbožniji tirane, tvoja te djela vrijeđaju, tvoje te hule pripravljaju za hranu vječnom ognju. Nego ako me poslušaš i povjeruješ mojim riječima, vjeruj u Boga Oca svemogućega i u Isusa Krista, Sina njegova, koji te stvorio, iz čije i Očeve uzajamne ljubavi od vječnosti izlazi Ljubav, raspršujući svaku tamu. Taj jedan Bog u Trojstvu odavna je postao poznat svim narodima.”
11 Prezrevši to nadalje kao neke smiješne tlapnje, namjesnik reče: „Ako i ti htjedneš vjerovati mojim bogovima, urešena bogatstvom i čašću, steći ćeš ugledno mjesto među rimskim gospođama; ako pak ne, osudit ću te na smrt punu sramote i izložiti tvoje tijelo da ga prožderu gavrani i vukovi.” Arhelaja odgovori: „Ja imam pomoćnika, Gospodina svojega Isusa Krista, koji će moje tijelo zaštititi od svake ozljede koju mu namjeravaš nanijeti i učinit će me dionicom vječne radosti sa svojim anđelima, ako, kao i dosad, sačuvam svoju dušu od svake opačine. U njemu će moje tijelo, kao i tijela ostalih svetih djevica, sretno počivati.”
12 Raspaljen gnjevom, prokonzul Leontije zapovjedi da se pod kotao naloži jaka vatra te da se kotao napuni uljem i smolom. Dok se pak kotao potpaljivao, zapovjedi da dotle svučenu Arhelaju deru željeznim grebenima, zatim da je tuku, a potom polijevaju zapaljenim uljem i smolom. Na taj način duboko spaljena do samih kostiju i ružno unakažena, izazva golemo divljenje kod samih krvnika, jer je ona, po naravi nježna i slabašna, mogla podnijeti tako okrutne muke. Ona pak, raširivši ruke u obliku križa i upravivši oči k nebu, govoraše: „Pogledaj, Gospodine, s neba, sa svojega svetog prijestolja, svoju vjernu službenicu; ugasi rosom svoje milosti goruću lomaču koja me peče, rashladi moje tijelo i oslobodi me svake boli i udaraca koje mi je nanio okrutni tiranin.” Tek što je Arhelaja to izgovorila, nad glavom joj se ukaza svjetlost i začu se glas, ne od smrtnoga začetnika poslan, koji naviještaše ovo: „Službenice Kristova i sveta mučenice, ne boj se; pripravljen ti je na nebu vijenac; ne boj se muka kojima prijeti tiranin, jer ja sam s tobom da ti pomognem i uvedem te u rashladu.”
13 Kad je Leontije vidio da se nikakvom mukom ne može slomiti uzvišeni duh djevice, zapovjedi krvnicima da je stave pod golemi kamen kako bi je njegov teret posve satro. No iznenada anđeo Božji odvalja taj silni kamen na drugu stranu, te on svojom veličinom i težinom zatrpa same krvnike koji su njime nastojali smrviti mučenicu. I toj je vrsti smrti izmakla Arhelaja, dok je Leontije uzalud škrgutao zubima. Ona je pak pjevala hvale Bogu, služeći se otprilike ovim riječima: „Blagoslovljen Bog otaca naših, koji spašavaš sve koji se u tebe uzdaju.” Zapanjeni tim čudesnim ishodom, gledatelji povikaše: „Istinit je Bog kršćana, kojega naviješta blažena Arhelaja.”
14 Čuvši to, Leontije se okrenu svojima i reče: „Što ćemo učiniti s tom vješticom koja je nadvladala sve muke? Zgrabite je i zadajte joj sramotnu smrt. Izvedite je tisuću koraka izvan grada Nole i ondje je pogubite zajedno s njezine dvije pratilje.” Odmah te tri djevice, Arhelaja, Tekla i Suzana, s rukama svezanim na leđima, bijahu odvedene na određeno mjesto mučeništva. Tada Arhelaja opomenu krvnike da izvrše careve zapovijedi. Oni pak, prestrašeni anđeoskim ukazanjem koje im se pojavilo, rekoše: „Nipošto, gospođo, nećemo se prihvatiti takva djela.” Svete djevice jednim glasom odgovoriše: „Ako ne učinite što je namjesnik zapovjedio, nećete imati udjela s nama.” Čuvši to, krvnici napokon trgnuše mačeve i pojedinačnim udarcima prinesoše Bogu tri neokaljane žrtve. Tako su najhvalevrijedniji život zaključile slavnim mučeništvom oko 293. godine Kristove.
✠
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.