Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 18. siječnja

O sv. Venerandu, biskupu clermontskom u Galiji

DE S. VENERANDO EPISCOPO ARVERNENSI IN GALLIA

U Clermontu u Auvergneu 18. siječnja štuje se sv. Venerand, biskup toga grada, kako svjedoči Jean Savaron, premda je umro drugoga dana, kao što ćemo poslije reći. O njemu Molanus u djelu Addit. ad Usuardum piše: „U gradu Auvergneu sv. Veneranda, biskupa i ispovjedaoca.” O njemu piše i Saussay, te bilježi da je to dan njegova biskupskog ređenja; piše i Ferrari, koji ga ponovno navodi 28. siječnja, i navodi Tabulæ i Breviarium Ecclesiæ Claromontanæ. No Jean Savaron pouzdaniji je svjedok, budući da je pisao u Clermontu, osim što njegov današnji blagdan potvrđuje i svjedočanstvom djela Martyrologium i Breviarium Claromontanum.

2 Isti Ferrari 24. rujna bilježi: „U Auvergneu sv. Veneranda, biskupa.” U bilješkama navodi Martyrologium Canisii, u kojem se ime ovoga Veneranda ne nalazi. Ali o njemu i njegovu nasljedniku sv. Rustiku toga dana piše Surije prema sv. Grguru Tourskom; a to je Rustikov rođendan za nebo.

3 O Venerandu Grgur u knjizi 2. djela Hist., poglavlje 13., ima ovo: „U Auvergneu pak nakon preminuća sv. Artemija za biskupa bi zaređen Venerand iz redova senatora.” Kakav je pak bio taj biskup, svjedoči prezbiter Paulin govoreći: „Ako naime pogledaš ove Gospodina dostojne svećenike, bilo Eksuperija u Toulouseu, bilo Simplicija u Vienneu, bilo Amanda u Bordeauxu, bilo Diogenijana u Albiju, bilo Dinamija u Angoulêmeu, bilo Veneranda u Auvergneu, bilo Aletija u Cahorsu, bilo sada Pegasija u Périgueuxu, kakva god bila zla ovoga vijeka, vidjet ćeš uistinu najdostojnije čuvare cjelokupne vjere i pobožnosti.” Prenosi se da je on preminuo na samu badnju večer Gospodnjega rođenja. Tako Grgur. O sv. Artemiju, njegovu prethodniku, govorit ćemo 24. siječnja, za koji dan Savaron piše da je umro, tako da nije vjerojatno da je Venerand posvećen 18. dana istoga mjeseca, kako hoće Saussay. Tko bi naime povjerovao da je nakon smrti sv. Artemija stolica bila upražnjena cijelu godinu manje šest dana, ako promotri ono što o izboru sv. Rustika piše isti Grgur? Odlomak koji se ovdje navodi ne nalazi se u djelima sv. Paulina Nolanskog; i dvojbeno je pripada li njemu, jer ga sv. Grgur naziva samo prezbiterom: možda pripada drugome prezbiteru Paulinu, od kojega potječe napisani život sv. Ambrozija. Nadalje, od onih biskupa kojima Paulin pribraja Veneranda, mnogi su uvršteni u popise svetaca: sv. Eksuperije 28. rujna, sv. Simplicije 11. veljače, sv. Amand 18. lipnja.

4 O bazilici sv. Veneranda, koja je bila sasvim blizu crkve sv. Ilidija, opširno govori isti sv. Grgur u knjizi De gloria Confess; poglavlja 35. i 36., te o tijelima različitih svetaca koja su ondje pronađena; a o relikvijama samoga Veneranda u poglavlju 37. piše ovako: „Ondje je i grob samoga sv. Veneranda, biskupa, po kojemu je to svetište dobilo ime, uređen pod pultom; iznad njega tko god želi uvlači glavu kroz prozorčić, moleći ono na što ga nevolja nagoni, i uskoro postiže učinak ako je pravedno molio.” Ondje počiva i biskup sv. Nepocijan, koji je na ovome svijetu bio muž najveće svetosti, a sada kod Gospodinove moći postiže ono što se od njega izmoli. Često naime molitva izgovorena nad tim grobovima donosi željeni lijek onima koji boluju od groznice. O sv. Nepocijanu govorit ćemo 22. listopada.

5 U knjizi 1. djela De Sanctis, ecclesiis, et monasteriis Claromontanis, broj 10, stoji ovo: „U crkvi sv. Veneranda nalazi se oltar sv. Julijana i sv. Bazilise Antiohijske, oltar sv. Kvintina i sv. Dionizija; oltar sv. Marije, gdje u tijelu počivaju sv. Venerand, sv. Lingvin, sv. Nepocijan, sv. Avit, sv. Klara i drugih šest tisuća dvjesto, čija imena Bog zna.” Ta se pak crkva, kako ondje bilježi Savaron, danas nalazi unutar vrtova Ilidijeva samostana.

6 Relikvije pak samoga sveca godine 1311., 22. prosinca, biskup Arbert zatvorio je odvojeno u istu škrinju s relikvijama sv. Ilidija, na molbu Gvida Škota, ilidijevskoga opata, kako svjedoči isti Savaron iz staroga rukopisa, iz kojega dodaje ovo: „Nadalje, jedan dio praha i kostiju tijela blaženoga Veneranda ostavljen je u njegovoj kapeli, pod njegovim oltarom, ispod njegova prijašnjeg groba načinjenog pod pultom.” Isti navodi staru ilidijevsku ploču na kojoj se čita ovo: „Jer u samostanu blaženoga Ilidija počiva blaženi biskup Venerand, iz ljubavi prema sv. Mariji i ostalim mučenicima.” O sv. Ilidiju, kojega Francuzi nazivaju St Allyre, govorit ćemo 14. prosinca.

7 Prijenos sv. Veneranda slavi se 22. prosinca prema svjedočanstvu istoga Savarona, na koji ga je dan u svoj Martyrologium upisao André Saussay; i ponovno, premda posve isti prijenos, 21. studenoga, ali na ovaj dan 18. siječnja, u opširnijem pohvalnom govoru nakon drugoga piše ovako, ne navodeći po kojem piscu: „Nadalje, kod Arverna su se toliko istaknule zasluge njegove svetosti da je, nakon što je bio pokopan u bazilici sv. Ilidija, poslije blistajući čudesima, njegovo časno tijelo bilo preneseno u obližnji hram koji je, sagrađen njemu u čast, dobio naziv po njegovu imenu, po kojem je sve do današnjega dana slavan i ugledan. Njegove su pak relikvije, položene pod pultom, dugo počivale ispod oltara. Sve dok napokon biskup Adebert, udovoljivši molbi Gvida Škota, ilidijevskoga opata, nije iste odvojeno zatvorio u istu škrinju s relikvijama sv. Ilidija i zapečatio svojim prstenom godine Gospodnje 1311., 22. prosinca, na koji se dan ondje slavi njegov prijenos itd.” O prvome prijenosu iz svetišta sv. Ilidija u baziliku njegova vlastita imena nema nikakva traga kod sv. Grgura Tourskog ni kod Savarona.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

18. siječnja Kalendar godine