Proroka Malahiju, ništa manje čistoćom i svetošću života negoli imenom Anđela Božjega, Latini štuju 14. siječnja, i to u Jeruzalemskoj Crkvi poludvostrukim obredom, kako smo doznali iz vlastitoga kalendara. Na taj dan Mart. Romanum bilježi: U Judeji sv. Malahije proroka. Kod Grka se slavi 3. siječnja, kako je očito iz Mineja i Menologija, te su ga na taj dan naveli Molanus i Kanizije, a Galesini također u Bilješkama: Ovoga istoga dana u Carigradskoj Crkvi spominje se sv. Malahija prorok; ali 23. travnja pripisali smo njegov godišnji spomen-dan, potaknuti pouzdanim autoritetom staroga martirologija. No na taj dan nema o njemu baš ništa. Spominje ga pod tim danom Petar de Natal; 4. knjiga, 82. poglavlje. Périon piše da je umro 15. svibnja.
Malachias Propheta, non minus puritate vitæque sanctimonia, quam nomine. Angelus Dei, colitur à Latinis XIX Kal. Febru. et in Ecclesia quidem Hierosolymitana officio semiduplici, ut ex proprio Kalend. didicimus. Eo die Mart. Romanum: In Judæa S. Malachiæ Prophetæ. Apud Græcos III Non. Jan. ut ex Menæis ac Menologio patet; eoque die Molanus et Canisius eum retulere, Galesinius quoque in Notis: Hoc ipso die fit in Ecclesia Constantinopolitana de S. Malachia Propheta; sed ix Kalend. Maii anniversarium ejus diem adscripsimus, adducti certa Martyrologii veteris auctoritate. Ast eo die nihil penitus de eo habet. Meminit illius ad cum diem Petrus de Natal. lib. 4, cap. 82. Perionius obiisse scribit Idibus Maii.
2 Njegov je život ukratko opisao sv. Epifanije u knjizi de vitis Prophetar; dvadeset i drugo poglavlje, pisac djela Synopsis de vitis Prophetar. koje se obično pripisuje sv. Doroteju, te sv. Izidor Seviljski, lib. de vita et morte SS. vet. Testamenti, 51. poglavlje. Opširnije o njemu govore tumači Svetoga pisma, poimence naš Kornelije, koji čvrsto pobija zabludu Origena koji je smatrao da je on uistinu bio anđeo, ali da je hipostatski sjedinio ljudsku narav sa sobom. Mišljenje pak onih koji su smatrali da su Ezra i Malahija bili ista osoba učeno pobija Kornelije, kao i Bellarmino, lib. de scriptoribus Ecclesiasticis.
2 Vitam ejus breviter descripsit S. Epiphanius libro de vitis Prophetar. capite vigesimo secundo. Auctor Synopsis de vitis Prophetar. quæ vulgo S. Dorotheo tribuitur. S. Isidorus Hispalensis lib. de vita et morte SS. vet. Testamenti cap. 51. Agunt de eo fusius interpretes sacræ Scripturæ; nominatim Cornelius noster, qui solide errorem refutat Origenis, arbitrati eum vere Angelum fuisse, sed humanam naturam sibi hypostatice unisse. Opinionem quoque eorum qui existimarunt Esdram ac Malachiam eumdem fuisse, docte refellit Cornelius, et Bellarminus lib. de scriptoribus Ecclesiasticis.
Životopis po sv. Epifaniju.
Vita ex s. Epiphanio.
Prorok Malahija, iz plemenaa Zabulonova, rodio se nakon povratka naroda iz Babilonije ub Sofi u pokrajini Zabulonovoj, te se već kao mladić istaknuo iznimnom neporočnošću života. Mnogo je prorokovao o dolasku Gospodnjem i o sudu mrtvih, te je navijestio da će se ispuniti i promijeniti Mojsijevi obredi i uredbe. I budući da ga je narod častio kao sveta i blaga čovjeka, nazvao ga je Malahija, to jestc Anđeo. Bio je naime ponajprije lijepa i ljupka izgleda. No i sve što bi on prorokujući navijestio,d istoga bi dana ukazavši se anđeo svojim tumačenjem razjašnjavao, kao što se dogodiloe u vrijeme međuvlašća, kako čitamo u knjizif Schophthim, odnosno Sudaca.g Umro je pak sveti prorok još kao mladić, te je na svojoj njivi pridružen svojim ocima.a Mineji i Menologij imaju: iz plemena Levijeva.b 'Ev Sophæ. Dorotej ima: u Sufi. Mineji: ev sophæ, a kod Adrichomiusa Sopha je mjesto u zemlji Zabulonovoj. Pogrešno dakle Petar de Natal. navodi: u Sofimu, koji je grad Judeje, poslije nazvan Ramata ili Arimateja. Jer se ovaj nalazio u plemenu Efrajimovu, daleko od Zabulona, i nije se nazivao jednostavno Sofim, nego Ramatajim Sofim, odnosno Ramata na gori Sofim.c Malachi kod Hebreja znači Anđeo moj, a kod Grka i Latina Malachias, to jest Anđeo Gospodnji.d Čini se da Kornelije to ubraja među rabinske izmišljotine.e Na grčkom stoji Genetep xal tylveto ev talis î.m.p.tais tês âvazplas. Naime, u Suci 2, 1 kaže se: I uziđe anđeo Gospodnji iz Gilgala u Bokim te reče: Izveo sam vas itd. Nespretno pak Joachim Zehner, dok radije slijedi Luthera i rabine nego pravovjerne oce, ovdje podrazumijeva Pinhasa, Eleazarova sina. Koji je naime prorok ikada sebi pripisao Božja djela, poput oslobođenja naroda itd., a da prije toga nije rekao: Ovako govori Gospodin, ili što slično? Ne niječemo da se ime anđela katkad pridaje svećenicima i drugima, ali riječi Pisma valja shvatiti doslovno, ako što ne priječi.f Rader smatra da se misli na četvrtu knjigu Ezrinu, gdje se pri kraju prvoga poglavlja kaže: i Malahije, koji je nazvan i Anđeo Gospodnji. Ali čini se sigurnim da je Epifanije ciljao na ono mjesto iz knjige Sudaca.g Nakon što je svećenik Ezra, kako piše Petar de Natal; već bio uklonjen iz ljudskoga života, a Nehemija je još bio na životu.
Malachias Propheta,e tribu a Zabulonis, post reditum populie Babylonia,b Sophæ in provincia Zabulonis natus est; atque etiamtum adolescens eximia vitæ integritate enituit. Multa de adventu Domini, deque mortuorum judicio vaticinatus est: prædixit implendos commutandosque Moysis ritus ac cæremonias. Et quoniam velut sanctus et mansuetus in honore apud populum habebatur, Malachias ab eo vocatus est, hoc est,c Angelus. Erat enim imprimis decora et venusta specie. Sed et quidquid ille vaticinans denuntiasset,d eadem die apparens Angelus sua interpretatione declarabat, quemadmodum contigite interregni tempore, uti in libro fSchophthim, sive Judicum, legimus.g Obiit vero sanctus Propheta adhuc juvenis, et in agro suo ad patres suos appositus est. a Menæa et Menologium, de tribu Levi. b 'Ev Sophæ. Dorotheus in Supha. Menæa, ev sophæ, Adrichomio Sopha, locus est in terra Zabulon. Perperam ergo Petrus de Natal. in Sophim, quæ civitas est Judææ, dicta postmodum Ramatha, sive Arimathia. Nam hæc in tribu Ephraim sita erat longe a Zabulon, neque simpliciter Sophim appellata, sed Ramathaim Sophim, sive Ramatha in monte Sophim.c Malachi Hebræis, id est, Angelus meus; Græcis ac Latinis Malachias, id est, Angelus Domini.d Videltur Cornelius id inter Rabbinorum commenta recensere.e Græce est Genetep xal tylveto ev talis î.m.p.tais tês âvazplas. Nam Judic. 2, 1 dicitur: Ascenditque Angelus Domini de Galgalis ad Locum flentium, et ait: Eduxi vos etc. Inepte vero Joachimus Zehnerus, dum Lutherium et Rabbinos, quam Orthodozos Patres, sequi mavult, Phûneem Eleazari filium hic intelligit. Quis enim aliquando Propheta sibi opera Dei, ut populi liberationem, etc; adscripsit, nisi præsatus, Hæc dicit Dominus, aut quid simile? Non negamus Angeli nomen Sacerdotibus tribui aliquando, et aliis; sed verba Scripturæ proprie accipienda sunt, nisi quid obstet.f Raderus putat intelligi librum quartium Esdræ, ubi sub finem capitis primi dicitur: et Malachiæ, qui et Angelus Domini vocatus est. At certum videltur ad illum locum libri Judicum respezisse Epiphanium.g Esdra Sacerdote, ut scribit Petrus de Natal. jam humanis exempto, Neemia adhuc superstile.
Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.