Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 13. siječnja

O sv. Potitu, mučeniku

DE S. POTITO MARTYRE

Sadržaj (11)
  1. Životopis iz rukopisa m. Velsera.
  2. Mnoge obraća riječima i čudesima.
  3. Liječi opsjednutu, ruši idole.
  4. Podnosi slavno mučeništvo.
  5. Drugi životopis od nepoznatoga pisca.
  6. Predgovor pisca.
  7. Ozdravljenje gubavice. Obraćenje mnogih.
  8. Oslobođenje opsjednute Antoninove kćeri.
  9. Rušenje idola. Nebeska utjeha.
  10. Različite muke svladane božanskom krepošću.
  11. Kad su tiranin i muke svladani, smrt.

Ozdravljenje gubavice. Obraćenje mnogih.

Pošto se to tako zbilo, sveti muž Gospodnji, čija je želja bila već se rastati i biti s Kristom, što je mnogo bolje, pohitavši iz svoje domovine u Epir, gdje je a grad Gargara, ondje je propovijedao Krista. Zatim, sišavši u jedan grad istih krajeva, koji se zove Valerija, sjedeći na trgu mnoge je svojim naukom priveo k milosti Kristove vjere. U njemu bijaše neka gospođa po imenu Kirijaka, žena nekoga senatora Antonija: on bijaše s prvoga sjedala Senata, veoma bogat imetkom i služinčadi, alib gubava, kojoj nikakva liječnička vještina nije mogla pomoći, nego je ipak iz dana u dan, već očajavajući da će ostati na životu, iščekivala svršetak smrti. Pohitavši k njezinoj kući u liku siromaha, sjeo je pred vrata i zatražio vode za piće od nekoga njezina sluge eunuha, po imenu Jakinta, kojega bijaše slučajno vidio u prolazu. Kad ga jec hermafrodit pogledao, prezirući reče: „Zar si ovamo došao tražiti vode?” Njemu svetac reče: „Nisam toliko došao ovamo radi kapi vode koliko radi koristi vašega spasenja, kako biste, spoznavši istinu vjere, na neki način mogli primiti milost Gospodina moga Isusa Krista, i neka njegov mir uvijek obiluje ovoj kući.” Dok je svetac to nastavljao govoriti, zapanjeni uškopljenik reče: „Odakle si, dječače? I koje ti je ime?” Blaženi Potit odgovori: „Od zemlje sam rođen, kao i ti, najvjerniji sluga Gospodina našega Isusa Krista, koji je Spasitelj sviju vjernih duša i tijela; imenom se pak zovem Potit.” Njemu eunuh: „Dakle, ako si njegov sluga, moći ćeš izliječiti moju gospodaricu od gube. Čulo se doduše da je on nekoć čudesno učinio mnogo toga na ljudima: ako je on taj, zasigurno može ništa manje učiniti i ovo.” A svetac: „Ako ne manjka prava vjera, moćna je krepost Gospodina našega Isusa Krista spasiti je sada, kao što je tada spasila satnikova slugu i mnoge druge.” A eunuh reče: „Ovo znaj zasigurno, molim te, da ćeš, ako je mogneš dovesti do cjelovitosti prijašnjega zdravlja, biti gospodar svih njezinih dobara.” A Kristov borac: „Ja ne želim toliko imati njezino bogatstvo koliko njezinu dušu priljubiti uz svemogućega Boga, njezina Stvoritelja.”

15 Nato uškopljenik: „Pričekaj dakle malo dok se sve ovo ne javi mojoj gospodarici.” Kad joj je to prenio, zapovjedila je da ga uvedu. Kad je ušao k njoj, rekao je: „Mir Gospodina moga Isusa Krista ovoj kući.” A pozdravljena od njega časno, reče senatorica: „Reci, dječače, hoćeš li moći sve ovo što je izneseno dovesti do vrhunca savršenstva?” Njemu svetac reče: „Ako povjeruješ sa svim svojim domom u Oca i Sina i Duha Svetoga, moći ćeš doći ne samo do cjelovitosti tijela, nego i do obnove duše.” Njemu reče senatorica Kirijaka: „Izloži što brže na koji način to mogu postići. Jer nipošto nisam odlučila štovati i klanjati se drugomu Bogu na nebu i na zemlji, osim onomu po kojemu steknem iskustvo spasenja obiju svojih naravi.”

16 Čuvši to sv. Potit, bacivši se na molitvu sa suzama, reče: „Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, koji si došavši iz krila Očeva, uzevši smrtno tijelo kroz utrobu Djevice, ukazao se smrtnicima da one koji su stisnuti okovima smrti privedeš k pravoj slobodi vječnoga života; i koji si također nekima od njih dao vlast da budu sinovi Božji, da čine znakove i čudesa, naime da izgone zloduhe, čiste gubavce i uskrisuju mrtve; usliši me sada dok ti se molim, i podari ovoj ženi koja za sebe ište zdravlje svoga tijela, kako bi se, spašena tvojim smilovanjem, blagoslivljalo tvoje sveto i slavno ime u vijeke vjekova.” A kad je završio molitvu, odmah ju je poučivši u vjeri krstio u ime Presvetoga Trojstva: na čiji je zaziv iznenada zasjalo njezino tijelo i uz Božju pomoć postala je posve zdrava.

17 Videći pak to svi njezini, krstiše se u ime Gospodnje. Dok je dakle blaženi Potit u istome gradu propovijedao i poučavao, mnogi su dolazili i krštavali se. Njemu se Gospodin udostojao podijeliti toliku milost da je u kratkom vremenskom razdoblju povjerovao u Gospodina Krista narod gotovo polovice grada te su zahvaljivali govoreći: „Blagoslovljen si, Gospodine i Spasitelju sviju, koji si se udostojao po ovome svome sluzi istrgnuti nas iz zamke lovaca i vlasti kneza ovoga svijeta.” Nakon toga sveti Božji štovatelj Potit iziđe odatle i ode nedaleko od grada na jednu od gora, i ondje je boravio služeći Bogu.

a Nijedan grad ovoga imena u Epiru dosad nismo pročitali. Poznata je Gargara u Troadi.
b Da je sama žena senatora (koji se ovdje zove Antonije, a drugdje Agaton) bila gubava, očito je i dolje i iz prijašnjega životopisa.
c Nije nimalo vjerojatno da je dvospolac bio uzet u službu časne gospođe. Nego je ovaj pisac smatrao da ta riječ znači eunuha.

Oslobođenje opsjednute Antoninove kćeri.

U isto pak vrijeme Antonin, imajući kćer po imenu Agnezu, opsjednutu od zloduha, koju smo gore spomenuli, ne bez velike žalosti s cijelom ju je palačom oplakivao. Stoga se i zavjetom obvezao svojim bogovima govoreći: „Bože Apolone, bože Jupitere, bože Arfane, pritecite u pomoć mojoj kćeri spasivši je, i prinijet ću vam bika s rogovima u najsvetijim svetištima vašega prava.” Ali đavao, sve je više i više trgajući, vikao je kroz nju: „Ako ne dođe Potit s gore, neću odavde izići.” Na njegov glas car poče istraživati tko bi bio taj kojega toliki demon doziva po imenu. Saznavši glas o njemu, posla jednoga uglednika između svojih prijatelja, po imenu Gelazija, koji je u ona vremena obnašao službu namjesnika, s četrdeset vojnika, govoreći: „Idite što brže, gdje god ga nađete, žurno ga pozovite.”

19 Kad su otišli, popeli su se na Gargaru, gdje je on boravio sa zvijerima. Doista je Gospodnja krepost bila tako s njime da su zvijeri, promijenivši zvjersku bijes, pognute šije dolazile i štitile ga. Dakle, čim su ih opazile, složno su navalile na njih. Oni su, silno prestrašeni, okrenuli u bijeg. Ali blaženi Kristov ispovjedalac, koji nije želio samo trpjeti, nego i umrijeti za Krista, shvaćajući da mu se već približava vrijeme mučeništva, okrenuvši se k zvijerima reče: „Zapovijedam vam u ime Gospodina Isusa Krista da pođete u svoje brloge, nikoga ne ozlijedivši, nikoga ne dotaknuvši.” Čim je to rekao, odmah su otišle. Videći to namjesnik, silno se zadivio, bacio se izdaleka s konja i približivši mu se reče: „Jesi li ti Potit?” Njemu svetac: „Premda sam nedostojan i grešnik, ja sam. Zašto si se ti, tolik i takav muž, s tolikim mnoštvom htio mučiti dolazeći k meni tako malenu?” Nadalje, tada je Gospodnji dječak imao trinaest godina. „Evo”, reče namjesnik Gelazije, „preuzvišeni August, čuvši za tebe, žarko te želi vidjeti.” Njemu svetac reče: „A kakva je stvar caru s kršćanskim ljudima? Premda se dakle čini da činim protiv pobožnosti vjere, ipak ću poći s vama.” Rekavši to, stupi na put dolazeći s namjesnikom u Rim. Ondje ušavši, ostavivši sveca s vojnicima, namjesnik pohita u palaču i javi caru da će on doći. Njemu car reče: „A gdje je?” I odgovori namjesnik: „Evo, slijedi me s vojnicima.” A car: „Gdje ste ga našli?” Gelazije reče: „Na jednoj od gora sa zvijerima i nemanima, nedaleko od grada Valerijane našli smo ga. Gdje da njega nije bilo, svi bismo jedino smrt dočekali.” A August reče: „Kako?” A namjesnik: „Sve su ga zvijeri poput zida bile okružile, koje su nas ugledavši otvorenih ralja navalile na nas; ali na njegovu zapovijed odmah su se povukle.” Njemu Antonin reče: „Neka se sada privede našim pogledima.”

20 Tada doista iziđe Gelazije i, našavši ga kako stoji pred vratima, uvede ga. Videći ga car Antonin, ovako mu progovori: „Kojega si roda i vjere, dječače?” Sv. Potit odgovori: „Podrijetlom sam iz istočnih krajeva i najistinitiji sam Kristov sluga.” A car reče: „Čuli smo glas o tvome imenu, da zazivom imena neke moći možeš izliječiti našu kćer i podariti joj spasenje prijašnjega zdravlja. Zato smo zapovjedili da te pozovu, kako bi, pošto ona po tebi bude vraćena cjelovitosti svoga uma, zavrijedio biti dionikom dobara i bogatstava našega Carstva i cvasti kao najveći u ovoj palači.” Čuvši to sv. Potit reče: „Tvoje bogatstvo i tvoja čast neka se dadu drugomu; jer nismo se zato posve odrekli svoga da bismo žudeći ne bez velikoga zločina uživali u tuđem. Ipak, ti tvoji bogovi, u koje se uzdate i cijelim ih srcem štujete, zašto je nisu spasili?” A car reče: „Zašto nam tako oštro odgovaraš?” A svetac: „Zato što odričući se ostavljate svemogućega živoga Boga na nebesima i klanjate se radije stvorenju nego Stvoritelju i Spasitelju sviju, koji ima vlast usmrtiti i oživjeti; i želite se osloboditi opsade zlih duhova, koji vas već zasužnjene drže u svome vječnom prokletstvu. Pa ipak, da ste povjerovali u samoga Otkupitelja sviju, sve bi bilo posve moguće onima koji vjeruju.” A August: „Ne obećavam da ću vjerovati drukčije nego kako ti učiš, ako mogneš moju kćer osloboditi od napasti tolikoga neprijatelja i privesti je k cjelovitosti njezina uma.” Njemu sv. Potit reče: „Najpouzdanije znam da si tvrda srca i da odbijaš vjerovati; ipak, zbog mnoštva ovoga prizora, da vide djela Gospodina moga Isusa Krista i proslave njegova Oca koji je na nebesima, neka se sama djevojka donese u sredinu.”

21 Ubrzo je doista donesena pred nazočnost svetoga muža; čiju je krepost čim je osjetio neprijatelj opsjedatelj, počeo vikati na njezina usta govoreći: „Što je, Potite? Opažaš li sada da sam ja onaj kojim si se malo prije hvalio da si ga svladao? Nisam li ti prorekao da ću poći onamo gdje bih ja mogao biti svladan, a ti još više pobijediti? Stoga sam te dakle učinio da dođeš ovamo kako bih te, ako me i odavde istjeraš, tada posve napustio.” Tada svetac Kristov i mučenik Potit dahnu u lice spomenute djevojke govoreći: „Gospodin moj Isus Krist, Sin Boga svemogućega, kojemu se pokorava svako nebesko i zemaljsko stvorenje, on ti u kreposti Duha Svetoga zabranjuje i zapovijeda, prokleti demone, da iziđeš i odstupiš od ovoga njegova stvorenja i da više nemaš vlasti ulaziti u nju.” I udarivši je po obrazu, odmah se vidjelo kako iz njezinih usta izlazi najružniji i veoma strašan zmaj. Videći ga mnoštvo gledatelja, obuzeto velikim zaprepaštenjem, ne bez silne hvale uzdizalo je glasove k nebu govoreći: „Uistinu, uistinu velik je Bog ovoga dječaka, koji se udostojao po njemu pokazati takvo čudo.” I tako se dogodilo da su mnogi od njih povjerovali u Gospodina Isusa Krista, hvaleći ga i blagoslivljajući. a Nedostaje pozlaćenim, kako je očito iz prijašnjega životopisa.

Rušenje idola. Nebeska utjeha.

Videći dakle najbezbožniji čovjek car Antonin, silno se diveći reče: „Ovo je zasigurno po čarolijama, a ne po moći božanskoga božanstva.” Najpostojaniji mučenik i ispovjedalac Kristov Potit reče: „Najnesretniji i od svakoga iskustva razuma otuđeni, koji si i bez ovoga trebao istraživati svoga Boga, koji te stvorio i koji ti je dao tvoju dušu, da bi po tome mogao shvatiti k kakvoj si slavi blaženstva bio namijenjen, i klanjajući se častiti ga i zahvaljivati mu; zar ni sada ne vjeruješ, kad je tolike i takve stvari učinio po meni, svome sluzi?” Antonin reče: „Zahvaljujem doista svojim bogovima, koji su joj milosrdno pružili lijekove zdravlja.” A Kristov novak reče: „Varaš se, care. Ovu naime tvoju kćer, za koju tvrdiš da je po tvojim bogovima istrgnuta od demona, mogli su ga u nju ubaciti, ali ne i van istjerati. Nego, ako želiš obratiti pozornost, bila je nazočna krepost Gospodina moga Isusa Krista, koja ju je vratila neozlijeđenu i povratila joj zdravlje prijašnje očuvanosti.”

23 Njemu car reče: „Slušaj me, Potite, i prigni uho svoga srca savjetu naše uprave. Pristupi i prinesi žrtvu našim bogovima, i uresit ću te, kako sam prije rekao, mnogim častima, i bit ćeš velik i najslavniji u ovoj palači.” Kristov vojnik nato reče: „Nikada ti ne bilo dobro, care, da mi zatreba ovo bogatstvo, koje sam ja smatrao poput izmeta u odvodu: nego iščekujem bogatstva i časti od vječnoga Kralja, koje mi već čuva pohranjene u nebeskom kraljevstvu i koje se nikada oduzete ne umanjuju, nego se uvijek umnažaju. Doista će tebe i tvoje kraljevstvo sa svom slavom ovoga svijeta proždrijeti neugasivi oganj.”

24 A car: „Zar ne znaš, nesretniče, odredbe nepobjedivih careva, da tko god dragovoljno ne prinese žrtvu ljevanicu svemogućim bogovima bude pogubljen različitim kaznama?” A Kristov borac: „Ja to najradije želim i svim željama iščekujem. Pa ipak, neka ti bude poznato da će svemogući Bog, koji je osloboditelj moje duše od vječnih kazni, biti i zaštitnik moga tijela u ovim prolaznim koje mi pokušavaš nanijeti.” Njemu car: „Ili pokoravajući se prinesi žrtvu bogovima, ili ćeš iskusiti tolike i takve vrste muka kakve nikada nisi mislio da ćeš iskusiti.” A svetac: „Buncaš ti i tvoje kraljevstvo ako riječi u svemu ne nadoknadiš djelima.” Car reče: „Na ovaj način govoriš veličanstvu moje uzvišenosti? Ali podnosim te samo onoliko koliko gledam tvoje godine u najnježnijoj dobi; inače bih te već dao baciti raljama zvijeri da nije bilo zapreke naše blagosti.” Blaženi Kristov mučenik reče: „Što god prijetiš, najokrutniji care, za Krista ću strpljivim duhom podnijeti i zbog toga se najslavnije nadam primiti radosti vječnoga života. A tebe će s tvojim ocem đavlom, po čijem poticaju to snuješ, progutati paklena Haribda, gdje ćeš se bez kraja mučiti, a nećeš izgorjeti.”

25 Nato najnesretniji car, ispunjen gnjevom, zapovjedi da ga svuku i izmlate toljagama. Što je doista i učinjeno. I dok su dugo tukli Kristova mučenika Potita, uz pomoć Kristova milosrđa, kao da ne osjeća nikakve boli, zahvaljivao je svemogućemu Bogu govoreći: „Veličajući slavim te, Bože moj, jer si se već udostojao mene, svoga slugu, ubrojiti među svoje najvjernije svjedoke.”

26 Pošto su ga pak istukli, isti najokrutniji car dade ga izvesti pred svoja sudačka mjesta te mu i reče: „Zašto želiš tako najgore umrijeti? Prinesi žrtvu bogovima.” Blaženi Potit odgovori: „Kojim bogovima trebam prinijeti žrtvu ljevanicu? Obznanite njihova imena.” A car: „Zar ne znaš da su Jupiter, i Arfan, i Minerva najsvetiji bogovi?” Nedužni Kristov mučenik smiješeći se reče: „Ja takve nikada nisam upoznao. Ipak, vidite koga navodite, da bih se mogao doličnije pokoriti vašim zapovijedima.” Nato car, ispunjen radošću, skočivši sa sudačkoga mjesta, pohita u Jupiterov hram uz prizor cijeloga naroda. Ušavši ondje, poče se klanjati kipovima govoreći: „Zahvaljujem vašoj svemoći, božanstva, jer ste se, premda oštro, ipak udostojali svojom zaštitom smekšati stidljivost onoga dječaka i privesti ga vašim najmilostivijim pogledima.” I rekavši to, zapovjedi da dozovu sv. Potita te mu reče: „Evo, to su oni o kojima sam ti govorio, Potite, besmrtni bogovi, koje si malo prije prezirući omalovažavao. Baci se sada pred njihova veličanstva, kako bi, pošto se smire njihove najžešće srdžbe, mogao sebi umilostiviti njihovu odluku.” Kad je dakle svetac ušao u svetište, iznenada se bacivši sa suzama na zemlju, izli molitvu. Na njegove molitve idoli se odmah srušiše i pretvoriše u ružan pepeo. Kad je njihov pad vidio najprokletiji car, plješćući rukama uzdahnu govoreći: „O, kakvo li me djetinjstvo nadjačalo!” Njemu svetac: „Gdje su sada tvoji bogovi kojima si mi zapovijedao da se umilim, preuzvišeni care?” A August: „Po tvojim čarolijama vidim da su oni svladani.” A Gospodnji dječak reče: „Da su uistinu tvoji bogovi bili svemogući, kao što si govorio, zašto se nisu braneći sačuvali? Stoga, da znaš kolika je krepost Gospodina Isusa, kojemu ja služim, obrati pozornost i shvati da mu nema sličnoga na nebu gore i na zemlji dolje, koji svojom krepošću može izvršiti tolike i takve stvari.”

27 Nato se car Antonin zbunio i bijesan zapovjedio da ga sputaju željezom najteže težine i bace natrag u tamnicu, tako da nitko ne ulazi k njemu da mu pruži makar malo vode: i naredio je da se tamnica zapečati njegovim prstenom. Ali čim je ušao Kristov mučenik Potit, odmah je pribjegao svome uobičajenom oružju govoreći: „Bože, obnovitelju i ljubitelju nedužnosti, koji se svugdje pokazuješ pomoćnikom i osloboditeljem u nevolji i potrebi onima koji ti srcem vape, i koji, kad klone snaga onih koji se u tebe uzdaju, ne ostavljaš niti prestaješ pomagati. Usliši sada svoga slugu pritečući mi u pomoć, kao što si se udostojao uslišati Josipa bačena u egipatsku tamnicu, i oslobodi me ovih utega okova, koje zbog slabosti malena tijela ne mogu podnositi; da svi spoznaju da nema drugoga Boga koji čini čudesa, osim tebe jedinoga uvijek, koji živiš u vijeke vjekova.” Dok je on to molio, iznenada je zasjala cijela tamnica, i u samome tom sjaju pristupio je anđeo Gospodnji krijepeći ga; i odmah su se rastopili njegovi okovi poput voska. Toliki je u međuvremenu miris blagosti okružio to mjesto da su zbog prevelika miomirisa dotrčali tamnički čuvari i, ugledavši ga kako blista tolikom svjetlošću i kako sam svetac uživa u anđeoskom razgovoru, zapanjeni i prestrašeni pobjegli javljajući caru što su vidjeli. Sveti pak Potit, ojačan takvim olakšanjem i poduprt tolikim dobročinstvom božanskoga božanstva, počeo je zahvaljivati Bogu govoreći: „Hvalim te i blagoslivljam, Bože svemogući, koji si se udostojao pohoditi i okrijepiti mene, svoga slugu. Molim te dakle, zaštitniče moj, da me ne prestaneš tješiti uobičajenom blagošću svoje dobrote protiv mnogovrsnih naprava muka najbezbožnijega cara Antonina, kako bi se, dok sam potpomognut obranom tvoje zaštite, veličala slava tvoga veličanstva i sva čudesa pripovijedala iz naraštaja u naraštaj.”

Različite muke svladane božanskom krepošću.

U međuvremenu car Antonin, čuvši ono što su čuvari vidjeli, zapovjedi da mu se pripravi amfiteatar i pošalje glasnik da se svi onamo sliju, a oni koji bi se od toga ispričavali, da budu kažnjeni odsijecanjem glave. Po njegovu proglasu nastade stjecanje sviju i amfiteatar se ispuni. Tada car, sjedeći na sudačkom mjestu, naredi da mu se privede blaženi mučenik Potit. Kad je bio doveden, čim je ušao u amfiteatar, zaštitivši se znakom križa Gospodnjega, neustrašivo stade pred carevo sudačko mjesto. Mrka pogleda i gnjevna duha, Antonin mu ovako progovori: „Reci, Potite, gdje vidiš da stojiš?” A svetac reče: „Na zemlji svoga svemogućega Gospodina Stvoritelja.” A August: „Zar ne znaš da je danas za prizor tvoje propasti ispunjen ovaj amfiteatar? I tko je taj Bog koji će te moći istrgnuti iz mojih ruku?” Njemu svetac: „Već se može zacrvenjeti tvoje čelo, najopakiji care, jer se vidi da je tvoja glava nerazumnija od pasa posutih sjedinama, pošto tvoja opačina, iskusivši na svaki način svemoć moga Boga, sada tvrdi da ja ne mogu biti istrgnut i oslobođen iz tvojih ruku.”

29 A car reče: „Zašto kružiš kroz mnoge riječi? Ono što sada unaprijed govorim, postići ćeš djelotvornošću istine.” I zapovjedi odmah da ga objese na mučilo i da mu na bokove prinesu goruće baklje. Kad je to učinjeno, blaženi mučenik, pouzdavši se u Gospodina, kao da se činilo da trpi u tuđem tijelu, tako postojana duha i vedra lica podnosio je kazne, hvaleći i slaveći Boga Stvoritelja sviju, koji je krepošću svoje jakosti goruće baklje pretvorio u rashladu, štoviše u ništa. Videći dakle toliku postojanost sveca i srčanost, najbezbožniji car, silno se srdeći, reče: „Želiš li, Potite, da ti za okrepu tolike ugodnosti i naslade dodamo još nešto, kako bi prelazeći s jedne na drugu mogao bez gađenja uživati u takvim gozbama slasti i radosnije se naslađivati?” Njemu nedužni mučenik reče: „Najviše to želim. Jer su mi ove stvari poželjnije od zlata i dragoga kamenja, i slađe od meda i saća.” A August: „Neka se dakle dostojanstvu tvoje časti doda koliko je dovoljno prikladno; neka se naime donesu željezne kandžije ib neka ga se njima struže.” Kad je to obavljeno, svetac Gospodnji iz sveg je srca govorio caru: „Gdje su tvoje prijetnje, care? Malo prije obećavao si da ćeš me poniziti, nisam li ih nadvladao? Vidi dakle i shvati da mi tvoje kazne ne nanose bol, nego radije veliku radost klicanja.”

30 Tada car, videći sebe veoma zbunjena, poče se još više srditi te, zapovjedivši da ga odmah skinu s mučila, naredi da ga predaju raljama zvijeri. K njegovim stopama zvijeri su jednako dolazile, odbacivši svaku zvjersku bijes, i pritrčavajući ponizno spuštene glave ljubile su njegove noge. Nato najpostojaniji mučenik poče prkositi najokrutnijemu caru govoreći: „Što kažeš, najopakiji care? Misliš li da si iskusio krepost Gospodina moga Isusa Krista? Ili još sumnjaš? Ta obrati pozornost kolika je svemoć njegove kreposti. A ako još ostaje štogod dvojbe u tvojim najtvrdoglavijim grudima, hajde sada i dovrši što si započeo, da mognem dospjeti do većih čudesa od ovih, koja se Gospodin udostojava činiti na meni, svome sluzi.”

31 Dok je on to govorio, najokrutniji car, raspaljen gnjevom, zapovjedi da ga ud po ud isijeku željezom. Na njegov glas krvnici su željeli izvršiti što je bilo zapovjeđeno, ali nisu mogli. Jer kako su pokušavali odsjeći bilo koji od njegovih udova, tako je Gospodnja krepost pomagala da ga nisu mogli ni najmanje dotaknuti. Zbog čega je blaženi Potit i zahvaljivao Otkupitelju sviju te je veselim i iskrenim duhom govorio caru: „Najokrutniji i lišeni svake kreposti dobrote, pogledaj kolika su i kakva dobročinstva moga svemogućega Boga, budući da me biranim mukama želiš upropastiti, a nemaš vlasti bez Božje volje učiniti ikakvo zlo ne samo duši koja je besmrtna, nego ni tijelu. I budući da je tako, preostaje dakle da spoznaš da si sada u obome snažno pobijeđen od Gospodina moga Isusa Krista, za čiju ljubav sve ovo rado podnosim.”

32 Dok je u međuvremenu mnoštvo cijeloga amfiteatra to gledalo, slaveći povjerovalo je od njih oko dvije tisuće u Gospodina Isusa, podižući ovakve glasove k nebu: „Uistinu je Bog Petrov i Pavlov u ovome dječaku, i ne može se vjerovati ni u koga drugoga pod nebom, osim u samoga njega koji se udostojao po ovome pokazati tolike kreposti i znakove.” Tada car tiranin, videći to, zaškrguta i izvlačeći iz dubine grudi duge uzdahe reče: „Potite, svojim čarolijama sve svladavaš, ipak imamo jače muke koje se nikako ne mogu izigrati, kao što su magijskim vještinama izigrane ostale.” Rekavši to, odmah dade donijeti užarenu tavu s uljem i zapovjedi da sveca stave u nju. Štoviše, i da odozgo izliju najvrelije olovo. Kad je to obavljeno, sveti nedužnik, ispovijedajući Gospodina Isusa, blagoslivljaše i mirna lica vikaše govoreći: „Zaklinjem te, care, slavom tvojih carskih snopova, da mi zapovjediš dodati još dovoljno samoga olova, jer mi pruža veliku rashladu.”

a U prijašnjem životopisu: bolji je pas nego ti.
b U prijašnjem životopisu kaže se da je izgreben pandžama. A u 7. čitanju vlastitoga oficija: Zapovjedi krvnicima da željeznim grebenima rastrgaju njegovo meso: što su tako najokrutnije izvršili da su kosti po zglobovima ogoljeli. I u 7. himnu: razderan kukastim čavlima grebena.

Kad su tiranin i muke svladani, smrt.

Čuvši to najokrutniji car, sve više i više raspaljen bijesom, zapovjedi nakon toga da se načini željezni čavao, govoreći: „Da vidimo hoće li te doći izbaviti taj tvoj Bog, u kojega kažeš da se uzdaš, iz samoga ovoga oštroga željeza, ili ćeš mu svojom lukavošću na koji način moći umaći.” Njemu bl. Potit reče: „Ne vjerujem drukčije u milosrđe njegove dobrote, nego da će me, kao što me svojom moći oslobodio od tolikih prethodnih vrsta kazni, tako istrgnuti i od oštroga čavla kojim mi prijetiš.” Tada, kako bijaše rekao, najokrutniji Antonin dade spomenuti čavao snažno užariti i tako zabiti u glavu najhrabrijega mučenika.

34 Sam pak svetac, poduprt nebeskom zaštitom, odmah podižući oči k nebu, poče zazivati Spasitelja sviju govoreći: „Gospodine Bože moj, Oče svevišnji, koji si se uvijek udostojao biti nazočan u mojim potrebama, koji si oslobodio svoje svete apostole, jednoga naime zatvorenoga od željeznih okova, drugoga od pogibelji zmijskoga otrova, molim te da uslišiš mene, slugu svojega, i udostojiš se poslati svetoga svojega anđela s nebesa, koji će me osloboditi od ove muke koju je najbezbožniji Antonin izvršio nada mnom, uzvraćajući mu prema zloći njegove okrutnosti, da po riječi Proroka upadne u jamu koju je iskopao, i da se ova bol okrene na glavu njegovu, i na tjeme njegovo neka siđe bezakonje njegovo; kako bi barem iskusivši ovu pogibelj prestao koliko god može dalje smišljati tolike i takve muke tvojim najvjernijim slugama.” Dok je on to molio, odmah je snagom Gospodnjom bol uklonjena s glave blagoga mučenika i zabodena u tjeme najnepravednijega Antonina, koji odmah jakim glasovima poče dozivati sv. Potita, govoreći: „O slugo Božji Potite, smiluj mi se, moli svojega Boga da me istrgne iz ove nepodnošljive propasti, jer se u njoj silno mučim. Jer sada najsigurnije vjerujući spoznajem koliko je svemoćan sam Bog i nema drugoga osim njega.”

35 Tada sluga Kristov nije prestajao zahvaljivati Bogu Stvoritelju sviju, govoreći: „Slavim i blagoslivljam ime tvoje, Bože veliki i svemogući, koji si mi pomogao i utješio me.” I rugajući se govorio je caru: „A zašto tebi tvoji bogovi ne priteknu u pomoć, kao što je moj Bog pritekavši pomogao meni? Zaklinji ih sada da dođu, smiluju ti se i oslobode te.” Svi pak okolni promatrači, vidjevši to, obrativši se u hvalama Bogu, govorahu: „O kakva je i kolika moć Gospodara ovoga dječaka, čijom je snagom ismijao udarce, baklje i razdiranja pandžama, te smirio bijes zvijeri i ugasio užarene tave s rastopljenim olovom; i naposljetku, pobijedivši kumire zajedno s carem Antoninom, pokazao samoga sebe zdravim i nepovrijeđenim! I koji je razuman mudrac shvatio ovo, a da ne prestane klanjati se takvim demonima, te štujući ne časti jednoga vječnoga Boga koji je stvorio nebo i zemlju?”

36 U međuvremenu se najokrutniji Antonin muči i trpi bolove te škripeći glasovima govoraše: „Sv. Potite, pomozi mi i smiluj mi se, jer umirem u ovoj muci.” Njemu svetac reče: „Ako ne dođe tvoja kći, koju je ozdravio Gospodin moj Isus Krist, nipošto nećeš biti izliječen.” Istoga sata rastuži se sav Senat, po čijoj je zapovijedi djevojka bila pozvana. Kad je ona došla, bacivši se sa suzama na tlo, poče cjelivati noge presvetoga mučenika, govoreći: „Krsti me, slugo Božji, u ime svemogućega svojega Boga kojega propovijedaš.” I odmah je poučivši krsti u vjeri Presvetoga Trojstva. A kad se ona povukla, šireći svoje ruke k nebu, bl. Potit reče: „Bože, Stvoritelju i Otkupitelju svemira, koji ne trebaš ničije dobro, nego postojiš bitno dobar i vječan, koji blagošću svoje dobrote činiš da tvoje sunce izlazi i izlijevaš kiše nad pravedne i nepravedne; i koji si se udostojao obećati svojim vjernima govoreći: Ištite i dat će vam se, tražite i naći ćete; usliši me sada za cara Antonina da ga istrgneš iz nepodnošljive boli, na hvalu i slavu i moć tvoje veličine. Premda je naime, Gospodine, proklet i najokrutniji, ipak će mu moći dostajati vječna osuda koja će ga morati slijediti nakon ovoga bijednoga života.” A kad je molitva bila dovršena, bol je bila uklonjena s njegova vrata i postao je zdrav.

37 Kad je najpokvareniji car osjetio da je istrgnut iz te boli, poče zahvaljivati svojim demonima, govoreći: „Ne prestajem vam uzvraćati zahvalnice, presveti i svemogući bogovi, koji ste se udostojali svojim moćima istrgnuti me iz ove tjeskobe.” Njemu svetac reče: „Još uvijek zabludu trpi tvoj razum, care, budući da ti je sam Bog, uslišitelj svih vjernih, pružio lijek spasenja i zdravlja, a ne tvoji bogovi, koji u vječnoj propasti nisu mogli pomoći sami sebi, gdje se sada muče.” Tada Odsječena jezika govori. silno razgnjevljeni car zapovjedi da mu se odsiječe jezik i da ga se liši svjetla očiju. Kad je to izvršeno, Gospodnji dječak Potit poče ponajviše blagoslivljati i slaviti Boga, govoreći: „Blagoslivljat ću Gospodina u svako vrijeme; uvijek će hvala njegova biti u ustima mojim, koji je u moja usta stavio pjesmu novu, hvalospjev Bogu našemu.” I pjevajući to, okrijepljen višnjom milošću, kličući reče: „Što ćeš više učiniti, najokrutniji care? Zar se možda zato što si dao odsjeći moj jezik i oduzeti moje oči pokušavaš pripisati pobjednikom? Evo, ako se ne pretvaraš da ne znaš, pobijedio te je Bog, Gospodin moj Isus Krist, po meni sada, kao nekoć po svetom Mojsiju egipatskoga faraona, tebi sličnoga po okorjelosti, kada je raznovrsnim znamenjima i čudesima ispruženom mišicom oslobodio svoj narod od tlačenja njegove vlasti? Osim ako možda ne odlučiš da mi se mačem odrubi glava, te jedino kao lijek pomisliš da pobjeđuješ na mojem tijelu.”

38 Na to silno zapanjen car i ispunjen smetenošću odmah, kao što bijaše naumio, izreče smrtnu osudu. Čuvši to, preblaženi Kristov mučenik i ispovjedalac Potit, radujući se i kličući, reče caru Antoninu: „Molim tvoju prokletu vlast, care, da zapovjediš da budem kažnjen ondje gdje zatražim.” Njemu car Antonin reče: „Neka bude, i prema nakani tvoje molbe neka se tvoje želje propisno potvrde.” Po toj odredbi predan je krvnicima. Kad su ga oni preuzeli, stigavši odvedoše ga na neko mjesto između Sentiana i Juntiana, koje se zove Julija, nad obalom jedne rijeke po imenu Kalabritik, i ondje ga udariše mačem. Njegova je sveta duša u liku golubice bila viđena kako iz tamnice tijela pobjedonosno hita u visine neba, gdje kraljujući s Kristom vječno uživa u sretnim radostima. Nadalje, njegovo su tijelo pridošli kršćani sa svim štovanjem skupili i pomazavši ga pokopali na dan siječanjskih ida, na hvalu i slavu Spasitelja našega Isusa Krista, koji s Ocem i Duhom Svetim živi i kraljuje u beskonačne vijeke vjekova. Amen. a U Čitanjima vlastitoga oficija kaže se da se sljedeće dogodilo na mjestu koje se zove Julija, nad obalom rijeke Kalabiarik, gdje je tiranin bio zapovjedio da mu se podigne sudište. a HIMNI O SV. POTITU.

Iz Vlastitoga oficija samostana sv. Potita u Napulju.

O sjajna zvijezdo Kristova, Potite, slavni mučeniče, tamne oblake krivnje odagnaj od našega uma.

Ti slavan među mučenicima sjajiš kao među zvijezdama sunce, i kao što se među bijelim kalinama bijele ljiljani.

Svijetliš kao goruća svjetiljka, obasjavajući ljudska srca; kao sol se po svijetu rasipaš, isušujući ljudske rane.

Ne miriše tako, Potite, smrvljeni cimet, kao što ti skromnim običajima, u cvatu mladosti, mirišeš svijetu.

Nakon slavnoga sprovoda smrti, slavan među anđelima, tolikim svjetlom odsijevaš kolikim imenom po svijetu. a Ovi su himni i cijeli oficij bili vrlo neispravno izdani. Jesu li dio veće pjesme ili su sastavljeni samo za ovu prigodu, ne znamo. Svakako nisu bez otmjenosti.

Sjaji dječak rođen u istočnim krajevima, sjaji po slavnom ocu, sjaji po uzvišenoj majci; što je čudno što u slavnom gradu sjaji dijete? To je čudnije što ga je sa svijetloga nebeskog svoda Sunce Krist jačom svjetlošću, blistava usred crnih tmina, privukao k sebi.

Kao ružu iz trnja, kao sjajnu zvijezdu iz zemaljske magle, pobožni Tvorac svijeta privukao je dijete Potita iz majčine utrobe. Privukao ga je da, kad mu se rodilo pravo Sunce, prezre nerazumne kumire, te da postigne trojstveno i jedno Božanstvo, kojim izgara svakim žarom.

O mučeniče moj, dok uživaš Gromovnika, neka ti budu na brigu djevice koje ti svake godine priređuju blagdane: budi blagonaklono nazočan dok obavljaju svete obrede. Dok ti pjevaju slatke himne, dok pale tamjan po svetim oltarima, dok pripremaju svjetiljke i mirisnim cvijetom krune hram.

Dok šafran, nevene, ljubičice, kaline, s ružama nard, majčinu dušicu s ružmarinom, tako desnicom kao iz košarice posvuda po crkvi prosipaju.

Iz Božjega kraljevstva, pobožni mučeniče, čuj uzdahe djevica; pogledaj plač, zavjete, jecaje, da prineseš mirisne ljiljane Isusu. Najviša hvala jedinomu Trojstvu dovijeka, koje je kao malenomu Potitu udijelilo lovor-vijenac, neka nam njegovim zagovorom daruje radosti svetaca.

Potite, slavni mučeniče, dok vraćaš svetkovine djevica koje treba slaviti godišnjim obredom, budi nazočan zboru pjevača.

Od istoka sunca ničeš iz stabljike opaka izdanka, kao cvjetak ruža iz tvrdoga grma kupina.

Rođen od poganskoga oca, nadahnut si dahom Duha, kojim gaziš lažna božanstva i uzvisuješ pobjedni znak križa. Kao što čempres čupavim vrhom nadvisuje hudikovinu, tako ti, malen, najvećom krepošću nadmašuješ sve.

Ne miriše tako, Potite, smrvljeni cimet, kao što ti skromnim običajima, u cvatu mladosti, mirišeš svijetu.

Ti, hitri propovjednik, sjajiš u vlastitom gradu, Isusa propovijedaš ocu i vjeru otkrivaš sugrađanima.

Hvala trostrukom Jedinstvu, za koje Potit, prolivši krv, postiže palmu mučenika u liku golubice.

Isuse, krasni vjenčiću nebesnika, Isuse, nado mučenika, pogledaj nas dok pjevamo boj tvoga vojnika.

Zašto, Antonine, bjesniš, o care okrutniji od zmije, ljući od ljutoga lava? Zašto nadimaš se staklenom žuči?

Ne klanja se isklesanim mramorima, niti drva smatra božanstvima; zlato Potit prezire i ne prinosi tamjan zvijerima.

Tvrde prezire udarce i gnuša se mračne tamnice, niti ga slatkorečivi glas savija, niti se straši divljih prijetnja.

Bičeve kao ljiljane prima i njih posvećuje Bogu plamtećim srcem, kao cvjetiće ruža.

Ni bijeli labud radujući se ne ulazi u bistre vode tako kao što u kipuće ulje, iz ljubavi prema Isusu, ulazi maleni dječak.

Kao što feniks među cimetom spaljen postaje življi, tako će ovaj, uronjen u vreli kotao, uskrsnuti snažniji.

Potit, postavši poput anđela najsnažniji vjerom, prezire božanstvo Minerve i Jupiteru uskraćuje tamjan.

Svima je pravedno pravilo: blagošću učvršćuje slabe, krepošću jača snažne, oboje ljubavlju grije.

O vojniče, o najhrabriji borče Isusov, a dok tijelom liješ valove krvi, k zvijezdama šalješ duh.

Tako pobjednik zlatnom ogrlicom krasiš ranjeni vrat: tako smrću lovorom kruniš život, pobjeđujući vječnim životom.

O triput blaženi mališane, koji podnoseći muke bivaš obdaren lovorom, o kako hrabro mrtav pobjeđuješ smrt! a Ne shvaćamo dovoljno smisao.

Golema je Božja moć i pobjeda mučenika, okrutni bijes namjesnika i pitomost zvijeri!

Koja god zvijer bjesni zubima, rogom ili pandžom, pred stopama mučenika je kao pitoma ovčica.

Muke tako grli kao ugodne darove neba; tako odbacuje laskanja kao strašne rane smrti.

Po ovim zalozima, Potite, koje je Isus dragovoljno udijelio, izmoli svetim djevicama svadbu sjajnoga Jaganjca.

Za kojim neka pjevajući kliču sa svjetiljkama punima ulja; neka pruže mirisne borovnice, odjevene u bijele haljine.

Od taštine svijeta, od žara skliskoga tijela i od zloga demona ti ove, Potite, oslobodi.

Jedinomu Bogu neka je slava, koji neka nas od svakoga zla zaštiti molitvom mučenika i dade nebeska kraljevstva.

Gori, o sretnoga li duha, gori ognjem, božanskim ognjem; bijes tiranina blagim glasom umiruje, šuteći ublažuje srdžbu.

Bičeve kao cvijeće (od kojega pred Isusom plete vijence) podnosi, krvave (o Božje snage!) kao smaragde rane trpi.
Okovima tamnica stisnut dječak, kukastim čavlima češljeva razderan, ulazi u užareni kotao: pobjeđuje uronjen u vruće ulje.

Pobjeđuje, podnoseći strašne kazne, cara; umara krvnike, podnoseći bičeve mirnim umom: pobjednik se sa smrću bori.

Opomenut riječju anđela, blisku smrt želi ne drukčije nego vrata vječnoga života, počinak od napora, nagrade boja.
Stoga, kad mu je glava probodena krvavim čavlom i mač zarinut u grlo, sretan je izlio duh iznad visina.

Tako pobijedivši smrt, zelenim lovorom opasuje tjeme; sveti vrat resi ogrlicom s draguljima; uživa Gromovnika.

Ako tijelo svrbi, snježnu rosu stidljivosti poškropi; Sotonine strijele slomi ako ih baca strašni neprijatelj; oružjem.

Ako prolazni sjaj slijepoga svijeta se smije, upravljaj vječnoga života slavom; kad se odagnaju glad, kuga i rat.

Neka je trajna hvala vječnome Trojstvu, i Ocu, i Sinu, i tebi posvuda, Sveti Duše, kojima, blagi mučeniče, naša.

Sutra, moj dječače, poslušaj blagonaklonim uhom koje ti hvale pjevaju posvećene djevice, sveče, i napjeve spremne iz čedna srca.

Ovi ti se umjesto tamjana i mirisnoga narda, umjesto svežnja majčine dušice i košarice ruža daju: kao dragulje i mirise, molim.b Čim je dječak stupio na varavo raskrižje nesigurna života, ostavivši odmah široki put, nastojao se uspeti uskom stazom.

Sav bdije u svetim stvarima, ništa prolazno ne želi: štuje hramove svetaca; najvećom pobožnošću časti trojstveno i jedno Božanstvo.

Tako Kristovu jarmu podlaže dječački vrat, i držeći ručicu pluga, kako dolikuje, ore njivu dobrote.

Ništa manje nebo molitvama ne umara nego pobožnim štovanjem: suzama pere crnu noć, Sotonu odbija.

Istraživši božanske spomenike Proroka, kuša sveta počela Isusova: zatim grleći Liju, uživa Rahelu.

Kako je sebi stekao ime Potita, znameniti mučenik, uživajući slatki nektar nebesnika, prezreo je sve prolazno pod zvijezdama.

Prezreo je ružičasti cvjetak nježne dobi, prezreo je naslove predaka, grimiz, snopove pruća, kacigu, kurulska sjedala, imanja, imetak.

a Tako tiskano, čini se da nedostaje riječ.
b Ovo međusobno nije povezano, jer se nakon pojedinih čitanja gotovo uvijek stavljaju po dvije strofe, od kojih smo više njih zajedno prepisali u obliku jednoga himna.

Siromašan k nagoj žuri Isusu, nastavlja zagrlivši križ. Postaje prethodni učitelj višnje domovine, postaje glasnik uzvišenoga Gromovnika. Veliki sjaj kreposti, pravedno pravilo običaja, škola kršćanskoga nauka, blagi uzor pobožnosti, svjetlo hraniteljice dobrote. Mio je ovome svijetu bio od nježnih nokata; od majčine je utrobe bio miliji nebu, još je više među zvijezdama mio oboma. On, pretrpjevši bijesne zvijeri, gazi goleme lavove, gospodari medvjedima: ali prije pobjeđujući svladava bjesneći gnjev namjesnika. Mrtav svijetu, Sotoni, ocu i sebi; nebu, višnjima, Gromovniku živi slavni Gospodnji mučenik Potit dovijeka. Stoga, ako ti je takav život zasjao svijetu, kraljujući nad zvijezdama izmoli nam dobra željenoga mira, zalog radosti neba. Zeleni se kao bijela ruža dotaknuta rosom, kao što se rosom zeleni ljiljan otvorenih latica, zeleni se kao zumbul natopljen rosom. Postavši svjetlo ocu, živim primjerom otkriva bolje pouke: jer što je prvi učinio, djelom nalaže drugovima da čine.

Stoga za Kristovu smrt ti, izabravši krvavu smrt, kao janje maču prignuo si vrat, o pobožni mučeniče, o moj božanski Potite. O pobožna, o sretna dušo, o blaženi duše, ostavljajući plijen prolaznoga tijela na zemlji, kličući se uspinješ u višnje tvrđave.

Pobožna tekućina ne ozljeđuje, niti tako bijelo ulje bjelokosne udove, niti vatra dotiče išta od najmanje vlasi: plamen poštuje čednost. Mučeniče, s najvišega nebeskoga svoda, molim, neka Tvorac svijeta po tebi darom udijeli milost i neka svetim djevojkama bude sklon blagim božanstvom. Neka masline donesu stostruko, po njivama neka sjeme zazeleni u plodove, neka vinogradi toče deseterostruki falernac, dok ti moliš, pobožni mučeniče. Slatkim nas mirom okrijepi, pobrini se za zdrav zrak, krivnje zločina očisti molitvom kojom možeš, mučeniče, pred gnjevom Suca. Za svoje zasluge štiti latinsko kraljevstvo od gladi, od rata, molim; molim da ga sačuvaš od kuge, od groma, od blještave munje.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

13. siječnja Kalendar godine