Preskoči na sadržaj
Kršćanska Stvarnost
Odaberite dan
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Veljača
1234567891011121314151617181920212223242526272829
Ožujak
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Travanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Svibanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Lipanj
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Srpanj
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Kolovoz
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Rujan
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Listopad
12345678910111213141516171819202122232425262728293031
Studeni
123456789101112131415161718192021222324252627282930
Prosinac
12345678910111213141516171819202122232425262728293031

✠

Acta Sanctorum · Svezak II · 12. siječnja

O svetim mučenicima Tigriju, prezbiteru, i Eutropiju, lektoru

DE SANCTIS MARTYRIBUS TIGRIO PRESBYTERO, ET EUTROPIO LECTORE

Sadržaj (1)
  1. Životopis iz nicefora Kalista, 43. knj.

3 Baronije u 3. svesku djela Annales Ecclesiastici uz 404. godinu Kristovu, br. 53, piše da je rođendan za nebo sv. Eutropija, lektora, nakon što je Crkvi vraćen mir, upisan u javne crkvene ploče da se slavi godišnjim spomenom ne samo u Carigradskoj Crkvi nego i u cijelom kršćanskom svijetu, zajedno s prezbiterom Tigrijem koji je u isto vrijeme ovjenčan mučeništvom. U grčkim Minejima, Menologijima i ostalim kalendarima koji su kod nas njihova se imena ne čitaju. Od latinskih pisaca navode ih Molanus u djelu Addit. ad Usuardum izdanom 1568. godine Kristove, iz nekoga martirologija koji ne imenuje Galesini, te Martyrologium Germanicum: Spomen svetih mučenika Eutropija, lektora, Tigrija, prezbitera, i svete matrone Olimpije, o kojima se govori u 10. knjizi, naime 21. poglavlju djela Historia tripartita. O sv. Olimpiji ili Olimpijadi pisat ćemo 17. prosinca s djelom Martyrol. Romanum, u kojem se ovoga dana bilježe druga dvojica ovim riječima: U Carigradu spomen sv. Tigrija, prezbitera, i Eutropija, lektora, koji su podnijeli mučeništvo u vrijeme cara Arkadija.

2 Čudit ćeš se doista, čitatelju, kaže Baronije uz navedenu godinu, br. 52, što su pod kršćanskim i k tomu katoličkim carem obnovljena negdašnja mučeništva protiv pobožnih. U djelu Notæ ad Martyrol. navodi dvostruki razlog: jer nakon što je sv. Ivan Krizostom bio protjeran u progonstvo, nisu htjeli stupiti u zajedništvo s nametnutim Arsakijem, te su pretrpjeli klevetu zbog požara bazilike. Sokrat je to htio prešutjeti u 6. knjizi, 16. poglavlju djela Hist. Eccl., gdje nakon opisanoga požara piše ovako: Kakvim je pak nevoljama Optat, prefekt grada Carigrada, po vjerskom uvjerenju poganin i stoga neprijateljski raspoložen prema kršćanima, mučio Ivanove prijatelje i kakve je teške kazne dosudio mnogima od njih, smatram da treba prešutjeti. Očito se zgrozio, kaže Baronije, čovjek, premda odvojen od nas zabludom novacijanske sljedbe, opisivati tako okrutna mučenja koja su vlasti provodile nad katolicima. Ukratko ih pripovijeda Sozomen u 8. knjizi, 24. poglavlju djela Hist. Eccl., koje mjesto Baronije nije dovoljno pažljivo pročitao kada uz 404. godinu, br. 52, piše da on spominje samo Eutropija, dok zapravo nabraja i muke matrone Olimpijade i prezbitera Tigrija. Njih spominju i Paladije u djelu Dialogus te Juraj Aleksandrijski u djelu Vita S. Joannis Chrysostomi, koje ćemo donijeti 27. siječnja. Na ovome mjestu iznosimo samo ono što je iz raznih izvora prikupio Nicefor Kalist u 13. knjizi, 21., 22. i 23. poglavlju djela Hist. Eccles.

3 Kakvom je naklonošću sv. Ivan Krizostom pratio sv. Tigrija, pokazuje 12. poslanica napisana sv. Olimpijadi: „A mi smo”, kaže, „vrlo često tebi pisali o našim prilikama; ti pak (zbog čega sam te i prije ukorio) to rijetko činiš. A da bi znala kako to valja pripisati tvojem nemaru, a ne nedostatku pismonoša, moj gospodar, brat blaženoga biskupa Maksima, kad je prekjučer došao i kad sam od njega zatražio pisma, rekao je da mu ih ti nisi htjela dati, a također da je i prezbiter Tigrije, kad ga je isto tako upitao želi li mi što napisati, to također odbio učiniti. Stoga bih želio da to predbaciš njemu, kao i našem iskrenom i gorljivom prijatelju, te svima ostalima koji su u prisnom odnosu s biskupom Kirijakom.” Toliko sv. Krizostom iz Cezareje. Istoga je Tigrija lažni sinod okupljen u Kalcedonu u Rufinovu predgrađu, na mjestu koje se naziva Δφψ ili kod Hrasta, htio pozvati preda se zajedno sa sv. Krizostomom, pismom koje mu je u Paladijevu djelu Dialogus naslovljeno ovako: „Sveti sinod okupljen kod Hrasta Ivanu. Primili smo protiv tebe optužnice koje sadrže bezbrojna zla. Dođi stoga, uzevši sa sobom prezbitere Serapiona i Tigrija, jer su oni potrebni.” Isto donosi Juraj Aleksandrijski, koji Tigrija naziva prezbiterom eunuhom i Tigrionom, a u Tilmannovu prijevodu Tigrinom.

Životopis iz nicefora Kalista, 43. knj.

Onoga dana kada je velika zvijezda Crkve, Ivan Zlatousti, poput zalazećega sunca otišao u progonstvo, oganj iz sredine trona, na kojemu je ta svjetlost nauka sjedeći blistala, ni od koga bačen, iznenada je buknuvši kroz svete lance uzmogao se popeti u visinu i zahvatio crkvu sa svih strana te je, sav njome prohujavši, proždrao: zatim, pošto je i krov izgorio, okrenuvši se prema stražnjem dijelu svetih zdanja i ondje zahvaćen snažnim i silovitim vjetrom, navalio je na obližnju vijećnicu Senata prema jugu, premda je bila prilično udaljena.

2 Bilo je to gotovo božanski prizor i veoma vrijedan divljenja. Plamen je naime, kao da je bio živ, zaobišao i preskočio zgrade koje su bile u sredini; da naime, zahvaćajući redom najbliže, tko ne bi pomislio da je to ljudsko djelo: i za tri sata tako veliko djelo, koje je dugo trajalo, sagrađeno od građe uistinu daleko najdragocjenije, a oblika mnogo najljepšega, naginjući propasti, izgorjelo je do temelja. Nadalje, ovaj požar šireći se, pošto su sve zgrade uokolo izgorjele, suzdržao se jedino od one male crkvice gdje je pohranjeno sveto posuđe. I čak to držim da se nije dogodilo bez božanske volje, da klevetnici ne bi imali prilike isplesti znamenitu spletku zbog gubitka svetih stvari i ukorima napasti svetoga čovjeka. Plamen, koji je počeo harati oko sumraka, napredujući sve do zore i dalje, zahvatio je i spalio građu koja je preostala.

3 Ali pakleni ljudi, premda su odatle trebali zaključiti i shvatiti ono što je bilo pravedno, zgrabivši radije drugu priliku, optužili su pristaše Ivanove: i na njih su, kao da su oni harajući izazvali taj požar, a žestoko se okomili: i mnogeb biskupe, ne mali broj svećenika i klerika, te isto tako druge koji su bili na Ivanovoj strani i s njime izašli iz grada, odmah su uhvatili i bacili u okove u Kalcedonu. Drugi pak, idući posvuda po gradu, ako bi im tko bio prijavljen kao privrženik Ivanov, i njega su bez oklijevanja ugrabili i predali straži te ga prisilili da svetoga čovjeka pogodi anatemnim prokletstvom. Druge pak, kojima je Crkva zlikovaca bila omražena, razdvojila su progonstva, zapljene dobara, pogubljenja i različita mučenja. A to su bili biskupi i svećenici te sljedbenici monaške filozofije. Bilo je naime potrebno da se, pošto je dobri pastir predan u ruke bezbožnika, i ovce rasprše i postanu dionicima istih nevolja sa svojim učiteljem.

4 Stoga su jedni napunili obližnje tamnice; drugi, poslani na daljnje kopno, morali su prijeći prostrano more da bi nastanili otoke, nakon što su doduše prije toga bili izloženi mnogim mukama. A kakve su ih nevolje snašle na putovanju, koji bi to govor mogao iznijeti tragičnim riječima? Jer predani divljim i najopakijim ljudima, bili su od njih okrutno i nečovječno postupani: i ni u čemu im nije bilo oprošteno. I neki su doduše mimo svakoga sažaljenja na putu tako postupani. Neki su pak bez ogrtača, poput samara, bačeni na gole mazge, nimalo drukčije nego žrtvene životinje okrenute glavom prema dolje i poprijeko podignute. A prezir, pogrde, poruge, teška podsmijavanja, izrugivanja, koja oštrije prodiru u dušu; ili udarci i naizmjenični udarci bičem, koji su smrt učinili poželjnijom, koje bi riječi dovoljno izrazile?

3 A jer su u sramoti i beščašću ovih ljudi nalazili sebi nasladu, skrenuli su u javne kuće i druga najprljavija prebivališta, a ne u poštene kuće, i na druga prikladna mjesta zatvorili su ove ljude pune prokletstva. Što su ipak ovi držali posve malim i gotovo za ništa, radije nego da dopuste da se odvoje od stranke Ivanove. A ako su neki od njih mogli pobjeći, unatoč tomu sami su od sebe uzeli kazne, osuđujući sami sebe na pusta i neprohodna mjesta i na najudaljenije krajeve. Jer radije su htjeli stanovati sa zvijerima nego s tako divljim i okrutnim ljudima.

6 U to vrijeme, kad je bio podignut najveći metež, budući da je bilo očito da puk u miru odsad neće ništa pokretati pobunom, gradski prefekt Optat javno je sa sudačkog mjesta proveo istragu o ovome požaru i o vijećnici Senata koja je izgorjela; i mnoge je pod tim izgovorom teško mučio. Jer budući da je ispovijedao grčko praznovjerje, tražeći u našim nesrećama kao neku nasladu i rugajući se crkvenim stradanjima, naslađivao se tim događajem i zgrabio nekoga prezbitera, kojemu je ime biloc Tigrije: i skinuvši mu odjeću, golomu je zadao udarce bičem po leđima i toliko je mučio čovjeka dok mu se zglobovi nisu rastavili. Jer čvrsto svezanih ruku i nogu, bio je razvučen koliko god je najviše bilo moguće.

7 A taj Tigrije bio je rodom doduše barbarin i eunuh ne od samoga rođenja. I budući da je u gospodarevoj kući služio ropsku službu onako kako je trebao, stekao je sebi slavniju pohvalu nego što je to za položaj roba. Stoga, obdaren slobodom, zbog uljudnosti i skromnosti svojih običaja, nakon što je prošlo mnogo vremena, uzdignut je na dostojanstvo prezbiterata. Bio je naime veoma umjeren i glasovit po ujednačenosti života; prema potrebitima, ako tko drugi, i sam veoma susretljiv; i prema gostima koji bi k njemu svratili, blag.

8 Zatim jed izveden i Eutropije lektor, pošto je po potkazivačima bio prijavljen kao palikuća. I najprije je, razvučen okovima, više puta mučen, a poslije su mu toljagama i čavlima smrvljene kosti: zatim su mu kandžijama isječeni udovi, bokovi i čeljusti: naposljetku je primio upaljeni plamen na donje dijelove tijela. I kad ništa nije priznao, nakon tih mučenja koja su spomenuta, zatvoren je u stražu, budući da je bio mladić i veoma nježna tijela. Ondje je također, kad su mu udove zahvatile trulež i raspadanje, ubrzo završio život.

9 Ali zaista mi neće biti teško da ovoj povijesti pridodam i san koji se dogodio u vezi s njime.e Naime biskupu Sisiniju, dok je spavao, učinilo se da pristupa neki čovjek znamenit stasom i visinom, a i odjećom dostojnom i ozbiljnom, kod svetijega žrtvenika, crkve koja je posvećena prvomučeniku Stjepanu. Pokazalo se pak da mu je duh bio potresen čuđenjem što nije našao dobrih ljudi, zbog čega je prohodao cijelim gradom: i što je u tolikoj oskudici čestitih ljudi jedini znamenit bio Eutropije. Ovim viđenjem Sisinije je zbog neobičnosti događaja doveden do zaprepaštenja, brzo je ustao i nekome prezbiteru koji je bio pod njime iznio san: i zapovjedio mu da obilazeći grad istraži nalazi li se igdje ikakav Eutropije. A on, vođen nagađanjem, odmah je rekao da je to onaj za kojega se pronijelo da je nedavno najdulje i hrabro podnio muke koje su mu u istrazi nanijeli prefektovi ljudi. I u samoj tamnici pomno je istražio nalazi li se ondje tko po imenu Eutropije: kad ga je našao, porazgovarao je s njime i, spomenuvši Sisinijev san, plačući ga zamolio da se pomoli za njega. Toliko o Tigriju i Eutropiju.

a Postoje do sada dva bezbožna, kaže Baronije u Bilješkama uz Martirologij, Arkadijeva edikta, kojima je u jednom prisiljavao pobožne da opće s Arsakijem, a u drugom je naredio da se istraži one koji su zapalili baziliku.
b O različitim svezanima, prognanima i na drugi način zlostavljanima govorit ćemo drugdje češće, a ponajviše uz životopis sv. Ivana Zlatoustoga. Biskupima i prezbiterima bačenima u okove napisao je ovaj pismo 118.
c Ovo o sv. Tigriju preuzeto je iz Sozomena, čije su riječi u 8. knj., pogl. 24. Istom prilikom također je Tigrije prezbiter, skinute odjeće, bičevima udaran po leđima, svezanih ruku i nogu i rastegnut, rastavljen u udovima. Bio je ovaj rodom barbarin i eunuh, ali ne od rođenja. Kad je pak služio u kućanstvu nekoga moćnika, odobren od gospodara, zadobio je slobodu. Zatim uzdignut na dostojanstvo prezbiterata, tijekom vremena pokazao se ćudi krotke i blage, i prema siromasima i strancima, kao rijetko tko, najdobrohotniji. Nije umro u tome mučenju, jer se o njemu ovo čita u Paladijevu dijalogu: Ostali od zajedništva Ivanova dijelom su doduše općili s Atikom prisiljeni nuždom i premješteni u druge crkve Tracije, a dijelom ne znamo gdje su. Kažu da je Anatolije otišao u Galije. Prezbiteri su pak otišli u progonstvo u Arabiju i Palestinu. Tigrije je prognan u Mezopotamiju itd. Gotovo isto kaže i Georgije Aleksandrijski: Tigrije, kaže, prognan u Mezopotamiju, ondje je ostao. A Atik, kojega su ti ispovjedaoci silom bili prisiljavani da s njime opće, postavljen je za carigradskoga biskupa godine Kristove 406., u mjesecu ožujku, za konzulata Arkadija Augusta VI. i Proba, kao što je rečeno uz njegov životopis 8. siječnja, br. 8.
d Sozomen to ovako pripovijeda na navedenom mjestu: U isto vrijeme izveden je i neki Eutropije lektor da bi označio one koji su bacili oganj na crkvu, premda su mu i remenjem i toljagama i kandžijama kidani bokovi i obrazi, premda je povrh toga na tijelu podnosio goruće baklje, i to kao mladić i nježne kože, ipak nije priznao da išta zna; i on je doduše nakon tih muka zatvoren u tamnicu, u kojoj ne zadugo poslije umire. U Paladijevu dijalogu ovako se opisuje njegova smrt: Eutropije preblaženi, čista djevica, pjevač, izudaran, i bokovi i čelo toliko isječeni da su mu bile iščupane i obrve: naposljetku, kad su mu na bokove, pošto su kosti već bile ogoljene s obje strane, prinesene svjetiljke, umire na drvu, a u ponoć ga sahranjuju oni koji su to učinili, ljudi svećeničkoga reda, dok Bog njegovoj smrti daje dostojno svjedočanstvo da je nasljedovao muku Otkupiteljevu. Jer čuo se glas nebeskih pjevača koji je otkrio anđeoske sprovodne počasti. Georgije Aleksandrijski to donekle tumači: Eutropije očito blaženi, koji nikako nije dotaknuo žene, ujedno i pjevač, nečovječno je izudaran i po bokovima zajedno s obrvama i sredinom čela prekomjernom okrutnošću rastrgan, te su mu napokon na oba boka prinesene svjetiljke natopljene preobilnim uljem i priređene za mučenje tako da su se vidjele gole kosti, dok nije izdahnuo u drvenim okovima. Sahranjen je usred noći, djelom onih koji su vršili svećeničku službu; a Bog je dao svjedočanstvo ovoj smrti, po anđeoskom pjevanju, da je nasljedovao muku Otkupiteljevu.
e Sozomen piše da je ovaj Sisinije (kojega zove Sisinijem) bio biskup novatijanaca.

✠

Izvornik: Acta Sanctorum. Ianuarius, tomus II, Pariz: Victor Palmé, 1863. Prvi cjeloviti prijevod na hrvatski, objavljen 22. studenoga 2026. Prijevod i uređivanje: Tim Kršćanska stvarnost.

12. siječnja Kalendar godine